Sedam dana prije nego što se kontejnerski brod Ever Given nasukao u Sueskom kanalu, isti takav brod, samo u vlasništvu kompanije MSC, Suezom je proveo i hrvatski kapetan Slobodan Vrčić. Moreplovac dulje od tri desetljeća, a više od petnaest godina i kapetan, više ne broji koliko je puta preplovio 163 kilometra dug umjetni kanal što spaja Sredozemno i Crveno more. Osim što su njegov i nasukani brod po veličini isti, prevoze kontejnere, dugački su 400 i široki 59 metara, oba su u kanal uplovila s juga, kod grada Suez po kojem je kanal i dobio ime. Jedino, brod našeg kapetana imao je nešto više tereta i za metar i pol dublji gaz od Ever Givena, što u kanalu u kojem je najdublji dozvoljeni gaz 18 metara samo dodatno komplicira prolaz.

Plovidba traje 12 do 13 sati

Kapetan Vrčić sa svojim je brodom i zadnji put prošao glatko, ali svaki se mjesec barem nekoliko brodova nađe u problemu, pa ne čudi da je za većinu pomoraca Sueski kanal prava noćna mora. Iako, nisu prepušteni sami sebi kad uplove u kanal kojim svakodnevno prođe pedesetak brodova.

– Pravilo je da se dođe do 23 sata kako bi se ušlo u konvoj koji u kanal uplovljava idućeg jutra. Dobije se broj, a razmak između brodova u konvoju je oko dvije nautičke milje, vremenski oko 20 minuta. Ukrcavaju se i tzv. piloti, za ovako velike brodove po dvojica, koji pomažu kapetanu provesti brod kroz kanal. Plovidba kanalom traje 12 – 13 sati, a piloti su s nama na brodu deset sati. Prosječna brzina je devet čvorova, a u kanalu, kod grada Ismailije, obavlja se izmjena pilota. Moje pravilo je da ne dopuštam brzinu veću od 10,5 čvorova i sve vrijeme sam na komandnom mostu. Ništa ne prepuštam slučaju, pratim svaku komandu pilota i reakciju kormilara, a nekoliko se puta dogodilo da sam zbog nesporazuma između pilota i kormilara skakao i hvatao kormilo kako bismo izbjegli nasukavanje. Do takve situacije može doći i zbog običnog jezičnog nesporazuma, netko čuje krivu brojku, pa sve u trenutku krene naopako. Sada se to još lakše dogodi, kad svi nose maske i ne razumijemo se dobro ni kad razgovaramo na materinskom jeziku – kazuje kapetan Vrčić, koji trenutačno uživa u svojoj hvarskoj kući, a vezano uz Ever Given najviše ga čudi zašto je kanalom plovio brzinom iznad 13 čvorova, odnosno 12,2 čvora u trenutku nasukavanja.

– Prošao sam i ja Suezom kad su bile pješčane oluje, ali moralo je biti više faktora koji su doveli do nasukavanja Ever Givena. To se dogodilo praktički na samom početku kanala, nakon otprilike sat vremena plovidbe. Imali su bočni vjetar s jugoistoka od oko 30 čvorova kad su kretali, a kad su ušli u Suez, vjetar je više dolazio s krme i to nije mogao biti razlog za takvo zanošenje broda. Čitao sam i da se na brodu dogodio blockout (ispadanje iz sustava kompletnog pogona, op.a.), ali onda brzina u trenutku nasukavanja ne bi bila tolika… Osim brzine, ima tu još nejasnoća i tek ćemo doznati što se, kako i zašto to dogodilo – zaključuje kapetan Vrčić za vecernji.hr.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/nas-kapetan-prosao-je-ogromnim-brodom-kroz-suez-prije-krize-svi-pomorci-imaju-isti-osjecaj-kad-tamo-plove-1480554 – www.vecernji.hr | Autor: Radmila Kovačević

Težak je kruh sa sedam kora. Teško je broditi, daleko od obitelji, daleko od domovine. Teško, ali, ploviti se mora. Baš tako će vam, izravno u glavu, kazati svaki onaj tko je na valovima i u oluji zaradio svoje kune.

Jedan od onih koji “tuče more” je i Branko Franić, 35 godina mu je tek i plovi u svojstvu kapetana.

– Zapovjednik sam na MPV (Multi purpouse offshore vessel), radim za dansku kompaniju kao jedini Hrvat, jer su baš svi viši časnici Danci – pojašnjava kapetan Franić.

Franićevi Danci rade: dredging, trenching, fall pipe operations, underwater operations, stone removal, beach nourishment … Ima toga još, pa sugovornik portala Slobodne Dalmacije dodaje:

– Da svima koji su izvan naše struke bude jednostavnije shvatiti, laički rečeno, kompanija teži ekološki prihvatljivoj obnovi i očuvanju obale, građenju s prirodom, razvoju, proširenju i održavanju luka po cijelom svijetu, razvoju vjetroelektrana na moru.

Dok se nije popeo na zapovjednički most broda, Franić je karijeru započeo kao student u splitskom “Cianu”, čistio je splitsku luku, a ubrzo, kako kaže, imao je sreće ostati kao redar u Lučkoj upravi sve do završetka školovanja na tadašnjoj Višoj pomorskoj školi.

– Kadeturu sam odradio na brodu za prijevoz kontejnera, ali ubrzo prelazim u “oil and gas” sektor za njemačku kompaniju “ER Offshore”. Tamo ostajem do 2016. godine, gdje napredujem do čina zapovjednika. Zbog krize u spomenutom sektoru prelazim na dansku kompaniju “Rohde Nielsen”, i to na poziv vlasnika. Tek je kupovao offshore brodove, pa me je zaposlio kao savjetnika za dinamičko pozicioniranje, kao i savjetnika u prenamjeni dva broda za opskrbu platformi u višenamjenske izvanobalne jedinice – pripovijeda kapetan i dodaje:

– Vlasnik mi je rekao da brodovi moraju biti kao švicarski nož, moraju zarađivati. Na početku sam bio prvi časnik palube na prvom višenamjenskom brodu, ali obećali su mi posao zapovjednika čim drugi brod bude gotov. Valjda su htjeli vidjeti “kako dišem”. Bilo je kako je obećao, pa sam postao prvi zapovjednik koji nije Danac na većim brodovima ove kompanije koja postoji od 1968. godine.

Otac mu je zapovjednik na “Jadroliniji”, trojica stričeva su također pomorci, pa nije baš bilo šanse da Branko krene drugim putem. Samo pravo, samo morem.

– U našem poslu vrlo je važno stalno se obrazovati, prolaziti razne tečajeve, to zahtijeva kompanija od vas, a isto tako to su zahtjevi klijenata koji neće zaposliti brod koji ne udovoljava njihovim kriterijima! Jako su strogi u pogledu sigurnosti i očuvanju okoliša. Zbog toga je bitno da budući pomorci budu svjesni važnosti očuvanja morskog okoliša, a isto tako moram naglasiti čuvanje pomorskog dobra koje je naše neprocjenjivo blago. Volio bih da u tome slijedimo primjer država kao što je Danska – izjavio je kapetan za Slobodnu Dalmaciju.

Uvjerenja je kako i sam grad, ali i sve primorske lokalne samouprave mogu imati više koristi od svojih pomoraca.

– Nitko se do sada nije sjetio uključiti i nas pomorce kroz procese razvoja grada, iako mnogi imaju svjetskog, pomorskog, tehničkog, čak turističkog iskustva stečenog na brodovima, u međunarodnoj plovidbi. Naravno, kao i u svakom drugom poslu, ima ljudi koji rade svoj posao izvrsno, neki rade prosječno, a neki ispodprosječno. Izvrsne pomorce treba prepoznati i siguran sam da oni imaju mnogo toga ponuditi razvoju naših gradova, općina, županija i naše države – kaže zapovjednik.

Autor članka: Milena Budimir | PSD

Članak u cijelosti možete pročitati ovdje.

Loša organizacija nabave cjepiva – i Hrvatske i EU-a – te nerazumijevanje ozbiljnosti stanja mogu prouzročiti tragične posljedice za hrvatske pomorce. 

Singapur je cijepio kompletni pomorski i lučki sektor u samo nekoliko dana, a filipinski i rumunjski pomorci cijepe se prioritetno ne samo kako ne bi ostali bez posla, već, štoviše, preuzeli poslove ostalih, pa i hrvatskih pomoraca. Više je nego jasno da je u tijeku neumoljivo kršenje ljudskih prava na svjetskoj razini i protekcionizam u vidu ‘COVID putovnica’, ali plakanje na tu temu neće pomoći hrvatskim pomorcima. Njima treba hitna reakcija i dovoljan broj doza cjepiva da se cijepe oni kojima je to uvjet ukrcaja – apeliraju iz Sindikata pomoraca te napominju da ne traže prioritet u odnosu na hrvatske građane koji spadaju u zdravstveno rizičnu skupinu, ali, upozoravaju, “nitko u Republici Hrvatskoj neće izgubiti posao zato što nije cijepljen – hrvatski pomorci na svjetskom tržištu rada hoće! I to se već događa.”

Nije uvjet, ali…

Koordinator ITF-a za Hrvatsku i voditelj ureda Sindikata pomoraca Hrvatske u Dubrovniku Roman Perić opisuje kakva je situacija s cijepljenjem naših pomoraca protiv koronavirusa prije ukrcaja na međunarodne kompanije:

– Mnoge kompanije razmišljaju o cijepljenju pomoraca, ali je preuranjeno kazati da u ovom trenutku kompanije uvjetuju ukrcaj cijepljenjem. Imali smo nekoliko poziva naših pomoraca koji su potvrdili potrebu cijepljenja prije ukrcaja, ali nije pravilo. Mi se zalažemo za rezervaciju dovoljnog broja doza cjepiva za one pomorce kojima će to biti uvjet ukrcaja – rekao je.

Kako doznajemo, neke su kompanije, poput “Viking Cruises”, ipak najavile da na kruzere ukrcavaju isključivo hrvatske pomorce i brodarce koji su cijepljeni, a u jahting sektoru već ima pomorca s kojima vlasnik nije potpisao Ugovor o radu isključivo zbog činjenice da nisu cijepljeni.

Iz Sindikata pomoraca Hrvatske više su puta upozoravali na to da će hrvatski pomorci u međunarodnoj plovidbi gubiti poslove na svjetskom tržištu i da je neophodno uspostaviti sustav cijepljenja u kojem bi se u početku cijepili barem oni pomorci kojima je to uvjet ukrcaja. No, Ministarstvo zdravstva, tvrde iz Sindikata, nije pokazalo interes za tu temu i probleme s kojima će se hrvatski pomorci neumitno suočiti. Odgovor još uvijek – čekaju.

Kakvi su propisi prilikom ukrcaja, mogu li cijepljenje obaviti u Hrvatskoj i na koji se način to provodi – upitali smo Romana Perića.

Velika sumnjičavost

– Sindikat pomoraca Hrvatske uputio je nekoliko dopisa Ministarstvu zdravstva s upitom o cijepljenju pomoraca koji bi se zbog prirode posla trebali naći na prioritetnoj listi za cijepljenje. Službeni odgovor nismo dobili – kazao nam je, no podsjeća na izjavu ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo koja je javno objavljena i gdje se prvi put spominju pomorci u smislu prioriteta kod cijepljenja.

Naime, dr. mr. Vladimir Mićović je izjavio da je cilj da tijekom ožujka i travnja obave cijepljenje starijih osoba i kroničnih bolesnika kako bi već u svibnju mogli krenuti s cijepljenjem osoba iz treće faze. Tu će prednost imati određena prioritetna zanimanja poput interventnih službi, nastavnika, pomoraca i ugostitelja.

– Mi se apsolutno slažemo s takvim planom cijepljenja, uz priličnu sumnjičavost što se tiče poštivanja navedenih zadanih rokova i termina, a zbog tragično loše organizacije nabave cjepiva i Hrvatske i EU-a, ali i problema s AstraZenecom – kaže Roman Perić.

Mišel Kalajžić |PSD