Sveučilišni profesor, doktor znanosti i dugogodišnji koordinator za Jadrolinijsko plovno područje Splita – sve je to bio Ante Mrvica, dobrostivi duh splitske luke.
Otplovio je prije nešto manje od mjesec dana u neke nove vode i sad tamo počiva u radu – jer takav je bio Mrvica, veliki čovjek i radnik; piše Otvoreno more.
Zato nije ni čudo što se jučer u podne, na gatu 25 splitske luke održalo snimanje milenijske fotografije njemu u čast, koju je osmislio i zabilježio svjetski poznati fotograf Šime Strikoman.
U splitskoj luci, kojoj je Mrvica posvetio život, za ovu priliku složen je njegov lik dimenzija 20 x 17 metara, a zbog epidemioloških mjera, uz iscrtani lik “Kapetana“ fotografirano je i 20-ak osoba.
Inače, ovo je 729. Strikomanova milenijska fotografija, a napravljenan je uz pomoć djelatnika Jadrolinije, Lučke uprave Split i splitskih vatrogasaca.
Viski (Whiskey) je destilirano alkoholno piće izrađeno od fermentirane žitne kaše. U procesu proizvodnje se obično koriste žitarice poput ječma, kukuruza, raži i pšenice. Zanimljivo je znati da je tijekom 18. stoljeća u Americi viski bio preferirana valuta među stanovnicima Pensilvanije; piše Gentleman.hr. Ono što je još zanimljivije jest da većina skupih boca viskija ima visoku cijenu ne zbog njihove kvalitete ili okusa, već zbog boca u kojima se nalaze.
Pogledajmo 10 najskupljih boca viskija na svijetu!
ISABELLA’S ISLAY – 6.200.000 USD
Boca Isabella’s Islay najskuplji je viski ikad. Ovu cijenu je dostigao upravo radi boce koja sadrži 8.500 dijamanata, 300 rubina i vrhunsko bijelo zlato. Naravno, sadržaj boce također opravdava cijenu. Naime, to je jedan od najboljih luksuznih škotskih viskija! (Opravdava li tako visoku cijenu ili ne, to je na vama)
Foto: Pinterest
THE MACALLAN M – 628.205 USD
Ova boca viskija od 6 litara spada u najskuplje viskije na svijetu. Ručno izrađenu kristalnu bocu je dizajniralo i stvorilo 17 stručnjaka. Posljednja boca The Macallan M prodana je na aukciji u Hong Kongu za 628.205 USD.
THE MACALLAN 64 IN LALIQUE CIRE PERDUE – 464.000 USD
Ovo piće se sastoji od tri različite vrste viskija, odležanih u bačvama španjolskog hrasta iz 1942., 1945. i 1946. godine. Boca The Macallan 64 u Laliqueu Cire Perdue rijetko se može naći, a zadnji je put viđen na aukciji 2010. godine, gdje je prodana za 464.000 USD. Boca je izrađena od kristala, a dizajnirao ju je kultni francuski proizvođač stakla Lalique.
DALMORE 62 – 250.000 USD
Rijetki viski Dalmore 62 star je više od jednog stoljeća i datira iz sredine 19. stoljeća. Boca u kojoj se nalazi viski izrađena je od platine i kristala, dok se pak boca sprema u drveni sandučić koji je ručno izrađivan više od 100 sati.
DALMORE 64 TRINITAS – 160.000 USD
Poznato je da je proizvedeno samo 3 boce ovog viskija, od kojih je samo jedna dostupna na prodaju, po nevjerojatnoj cijeni od 160 000 USD.
GLENFIDDICH JANET SHEED ROBERTS RESERVE 1955. – 94.000 USD
Boca Glenfiddich Janet Sheed Roberts Reserve 1955 prodana je za 94 000 USD, 2012. na aukciji u New Yorku. Ovaj viski je napravljen od ječma, kruške i vrijeska i vrlo ga je teško pronaći jer je proizvedeno samo 11 boca.
Foto: Gentleman.hr, Pinterest
SPRINGBANK 1919 – 78.000 USD
Jedna od rijetkih boca viskija, stara je više od 50 godina i može kupiti online za 78.000 američkih dolara. Springbank 1919 svojedobno je uvrštena u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda kao najskuplji viski na svijetu. Do danas je jedan od najcjenjenijih viskija na svijetu.
THE MACALLAN 1926 FINE & RARE – 75.000 USD
Poznato je da se nekoliko boca ovog viskija proizvodi svake godine, što je glavni razlog visoke cijene. Macallan 1926 najstarije je i najranije izdanje Macallanove kolekcije Fine & Rare. Boca ovog vrhunskog pića košta 75.000 USD.
GLENFIDDICH 1937. – 71.700 USD
Rijetki škotski viski sadrži zanimljive, bogate note melase, čokolade, cedra, vrijeska i hrasta. Čuva se u bačvi iz 1937. godine. U svijetu je dostupno samo 60 boca, a 2012. godine je prodana na aukciji za pozamašan iznos od 71.000 USD.
Dalmore 62 Single Highland Malt Scotch lansiran je 1942. kako bi odali počast Aleksandru Mathesonu, koji je sagradio legendarnu destileriju Dalmore 1839. godine. Napravljeno je samo 12 boca ovog škotskog viskija, što je glavni razlog njegove visoke cijene. Bocu ovog vrhunskog pića možete kupiti na aukciji privatnih kolekcionara za 58.000 USD, ako ne i više.
Prije nepunih četrdeset godina Mick Jones se počeo pitati „Should I stay or should I go…“, da bi danas, kada mnogi pjevuše varijantu cijepiti se ili ne, ono za pomorce prestalo biti pitanje. Možda nosi mnoga potpitanja, ali dileme nema. Ako želiš biti pomorac, bit ćeš cijepljen.
Žuta knjižica puna je dokaza o raznoraznim cjepivima koja su primljena radi zaštite samog pomorca pri putovanjima koja će obavljati. Sada s distribucijom cjepiva protiv COVID-a, razlike nema. Ono predstavlja još jednu zaštitu. Godina pandemije prolazi i nakon poražavajućih činjenica koje su pratile pojedine pomoračke obitelji u vezi nemogućnosti ukrcaja, iskrcaja, neosiguranih medicinskih pomoći, izazovnih radnih sredina, smanjenih odvajanja za brodske obroke i rezervne dijelove, čini se da je rješenje na dohvat ruke. Cjepivo.
Ono o čemu se sanjalo na početku pandemije, sada polako poprima obrise stvarnog rješenja, koje nudi svojevrsni povratak ili barem naznaku povratku uobičajenim smjenama. Pitaju me svakodnevno hoću li se cijepiti. Ja kao iz topa odgovaram sa sigurnošću koja me uplaši, da neću. (Zapravo sigurnosti nema, samo infantilno pokušavam dokazati nekakav svoj slobodan status, koji na koncu nema veze sa slobodom, samo s okolnostima), da bih odmah zatim promijenila ton u tugaljivi i zaključila kako suprug mora. Izbora nema. Ili cjepivo ili zavod. I razmišljam o toj tugaljivoj noti. Čemu ona? Pa nije li cjepivo rješenje? Nije li to ta posljednja stepenica koju moramo prijeći pa da sve krene opet u nekom vedrijem, slobodnijem smjeru. I uvijek upadnem u zamku kada se pitam pitanja na koja nemam odgovore, kada dozvolim da se grabežljivi prsti straha zavuku u moje meso i zavijaju kroz mene najstrašnije opasnosti koje se beskonačno granaju jedna iz druge, pa sve završim mislima o globalnim zavjerama i nemogućnostima da pojedinac išta promijeni. Ako cjepivo ne služi ničemu, ako je sve varka, onda nam zaista spasa nema. Možemo veselo Micku odgovoriti da mi odlazimo, iako nemamo pojma gdje, ali da ionako nije ni važno, jer nemamo gdje ni stići.
Primio je mnoga cjepiva, a ako želi nastaviti navigaciju, primit će i ovo. Vaganje i pokušavanje da se pronikne u sve nepoznanice, koje se ne razumiju, ne vodi nikuda. Osim možda u ludilo.
Primjećujem da se s godinama sve više bojim, sve više strahujem i prepoznajem taj nedostatak kojem se želim suprotstaviti. Izolirati ga i uništiti prije nego on uništi mene. Strahovanje umara. Iscrpljuje. Ponekad je potrebno prihvatiti nemoć kako bi se preživjelo. Nemoćni smo bili kada je ostao zaglavljen na brodu. Nemoćni smo kada je negdje na oceanu i kada se nevidljive snage vjetra i valova udružuju protiv njega. Nemoćni smo kada leti. Nemoćni smo na koncu svaki trenutak, jer nitko ne zna što ga čeka već iduće sekunde. Nitko. Nemoć je stvarna i treba je kao stvarnost prihvatiti. Nitko ne može sa sigurnošću reći kako će njegov organizam reagirati na virus ili na cjepivo. Sigurnosti nema. Ali obećanje postoji, ovog puta u obliku još jednog cjepiva, kojim znanost pobjeđuje. Vjerujem znanosti. Vjerujem i u pogreške. Ali one ne mogu biti okidač za odustajanje. Imam li ja pravo ikome reći „Nemoj se cijepiti jer se ja bojim“? Ima li itko? Svatko odlučuje o svom životu. Svatko od nas pojedinačno, vođeni jednostavnim egoizmom ili malo kompliciranijim altruizmom. Ali, kako smo se odlučili za određenu školu, kako smo se odlučili za određeno zanimanje, kako smo se odlučili za promjenu zanimanja, tako se odlučujemo i za ili protiv cijepljenja. Po vlastitom osjećaju nužnosti, vjere ili pak straha. Ne postoji sivo međno područje. Možda nije ni potrebno.
Raciom vođeni uvijek pokušavamo sagledati sve opcije, sve posljedice, sva rješenja, kada smo suočeni s nekom nepoznatom ili teškom situacijom. Sada nije ništa drugačije, osim što su možda neki pomalo izmoreni. Potrebno je razmotriti mogućnosti, kako naše osobne, tako i obiteljske, pa i državne, kako bismo donijeli odluku „Should I stay or should I go“.
Ako pak odlučimo da nastavljamo s plovidbom, jer ploviti se mora, onda pitanja treba baciti u more, preko krme, niti ih ne prateći pogledom. Treba samo koraknuti vjerujući da ćemo se najbolje snaći i da nas nikakve struje, ma kako snažne i razorne bile, neće uništiti. Budimo jedni drugima potpora, ma kakve god odluke donosili. Ostajali ili odlazili, ostanimo zajedno. Tada je sve moguće.
I dok Washington Berlinu sve češće prijeti aktiviranjem strogih sankcija protiv sudionika u projektu plinovod Sjeverni tok 2, a mediji i utjecajne osobe iz svijeta politike nagađaju o zakulisnim američko-njemačkim pregovorima o konačnom rješavanju ovog problema, radovi na polaganju cijevi na preostalim dionicama spornog plinovoda nastavljaju se i dalje, nakon što su neko vrijeme bili obustavljeni zbog lošeg vremena u zoni Baltika; piše Geopolitika News.
Prema navodima navigacijskog portala Marinetraffic, zbog sadašnjih povoljnih meteo-uvjeta u Baltičkom moru, ruski mali brod za polaganje cijevi Fortuna obnovio je radove na polaganju plinskih cijevi brzinom od gotovo jedan kilometar dnevno. U danskim vodama taj brod-teglenica, prema planu radova koje je projektna tvrtka Nord Stream 2 AG dostavila danskom regulatoru, mora završiti postavljanje 40 kilometara jedne cijevi plinovoda do kraja travnja, a također i 13,9 kilometara cijevi u njemačkim vodama.
Vremenski uvjeti za Fortunu su od velike važnosti s obzirom kako brod koristi sidreni sustav za pozicioniranje na mjestu obavljanja radova. Tako je ona, počevši od 6. veljače kada je počela s radovima, zbog loših vremenskih uvjeta do sada izgubila više od 10 dana. Nord Stream 2 AG je danskom regulatoru dostavio ažurirani plan radova i naznačio rok njihovog završetka za cijev koju polaže Fortuna do kraja svibnja, a u njemačkim vodama do kraja lipnja.
Drugi, veći i nedavno modernizirani ruski brod-cjevopolagač Akademik Cherskiy, koji sada koristi moderni dinamički sustav pozicioniranja (za razliku od sidrenja koje iziskuje puno više manipulacije i trošenja vremena kako se brod pomiče sukladno tijeku radova), i koji će najvjerojatnije završiti nedovršenu dionicu druge cijevi tog plinovoda u duljini od 80 kilometara (brod se sada nalazi u njemačkoj luci Wismar), objavio je kako planira početi morske radove od 5. ožujka. Međutim, za to je nužno da njemački regulator BSH riješi žalbe dviju njemačkih udruga za zaštitu okoliša koje pokušavaju osporiti izdavanje dozvole za dovršetak izgradnje plinovoda u njemačkoj ekonomskoj zoni Baltičkog mora. Do sada nema informacija da su te žalbe riješene.
Dvije i pol godine nakon početka izgradnje most Pelješac započelo je spanjenje stupova mosta sa kopnom. Do sada je podignuto i montirano 45 od projektiranih 165 elemenata mosta.
Radovi na najvećem dijelu stupova su završeni i spremni su spajanje elemenata. Kako sve to u ovom trenutku izgleda pogledajte u najnovijoj zračnoj snimci koju su objavile Hrvatske ceste, prenosi Jutarnji list.
Redakcija Otvorenog mora u posjedu je pisma i dokumenta koje je predsjednik splitskog Jedriličarskog kluba Labud Žarko Dešković poslao svim članovima.
U pismu, ukratko, Dešković pojašnjava kako je članove želio informirati da je klub zaprimio Rješenje o ovrsi u iznosu od 540.871 kunu.
Do Rješenja je došlo, kako tvrdi Dešković, zbog “nezakonitog obavljanja djelatnosti bez koncesije”. Predsjednik JK Labud detaljno je pojasnio problematiku te istaknuo i da je 22. veljače ove godine Carinskoj upravi predan prijedlog za odgodu ovrhe.
Dešković ističe da bi ovrha, ukoliko bi se provela, značila gašenje kluba, i to upravo pred stoti rođendan. Predsjednik Labuda, među ostalim, postavlja i retoričko pitanje:
– Što je trebalo napraviti, a da Labud uskladi poslovanje sa zakonom?
Brod R/N Laura Bassi je ledolomac klase 1A, istraživački brod izgrađen u brodogradilištu Kleven Leirvik U Norveškoj. Početak gradnje je bio 26.11.1994. godine a porinut je i započeo svoje putovanje morima i oceanima svijeta 27.09.1995. godine. Plovio je pod zastavama Norveške, Engleske i trenutno Italije. Nosio je ime velikog Engleskog istraživača polarnih krajeva Sir Ernesta Shackletona, i služio je British Antarctic Surveyu za polarna istraživanja do 2019. godine. Iste te godine prelazi pod Talijansku zastavu u vlasništvu OGS – Istituto Nazionale di Oceanografia e di Geofisica Sperimentale. Institut OGS se bavi seizmičkim istraživanjima, geofizičkim istraživanjima, istraživanjima mora i morskog dna te oceanografijom. Brod je dobio ime „Laura Bassi“ u čast prvoj ženi na svijetu koja je stekla doktorat i imenovana sveučilišnim profesorom.
Razgovarali smo s našim pomorcem, Lukom Krpanom, koji je dio posade ovog ledolomca.
Luka, recite nam nešto o brodu, kako je ploviti na ledolomcu?
Brod Laura Bassi dugačak je 80m, te širok 17m. U svojoj utrobi ima dva glavna porivna stroja, svaki snage 2550kW. Valja napomenuti da brod posjeduje DP2 opremu te ima po dva pramčana potisnika i dva krmena potisnika. Autonomija plovidbe je 130 dana ili 40,000 nautičkih milja; točnije – preračunato u kilometre – velikih 74,000km.
Na krmenom dijelu broda nalazi se heliodrom za helikoptere. Brod je opremljen specijalnom opremom za spašavanje koje je propisano od strane International Code for Ships Operating in Polar Waters. To uključuje posebne grijane spasilačke splavi i Antarktičku opremu za preživljavanje u slučaju napuštanja broda. To je ujedno i prvi brod pod Talijanskom zastavom koji posjeduje certifikat za plovidbu pod polarnim uvjetima.
Foto: Luka Krpan, privatni arhiv
Brod ima 8 modova. Harbor mod je kad smo vezani, tada rade samo generatori. Maneuvering mod se koristi prilikom uplovljavanja i isplovljavanja. Rade generatori i glavni motori. Onda imamo Research basic, slow i diesel electric. Ovaj mod je namijenjen za istraživačke radnje; ovisno što radimo te je pogodan za sporiju vožnju. Tu je dostupan i azimut, koji je pogodan za sporiju vožnju i uštedu goriva. Imamo DP mod za loše i dobro vrijeme. Pali se ovisno o vremenskim uvjetima, najčešće prilikom iskrcaja, da brod bude na fiksnoj poziciji. I, na kraju, Ice Break mod. Glavni motori su spojeni, pomoćni motori su stand by. Tu ne možemo koristiti potisnike; ako zapnemo manualno ih ubacujemo u mrežu. Na glavnim motorima se nalaze shaft generatori, a motori se spajaju preko clutch sistema na osovinski vod. Pitch propeler imamo. U ice breake modu je sva dostupna snaga motora raspoloživa bez limita, da je lakše lomiti led.
Operativni sustav je Valmet, jako je kompleksan i svi senzori, parametri, prolaze kroz njega. Cijeli brod je sam po sebi zahtjevan; ima puno opreme i duplih sistema. Naprimjer imamo visoki i niski usis mora +plus emergency, svi se griju parom u polarnim vodama da se ne začepe. Kompletna navigacijska oprema i elektronska oprema ima grijače u sebi, protiv smrzavanja. Imamo tri gyro kompasa, jer magnetni kompas ne radi na Antarktici – samo se vrti ukrug. Na vrhu jarbola se nalazi kabina za promatrača leda koji javlja mostu situaciju o pucanju i pomicanju leda. Svi navigacijski uređaji su spojeni na brodsku mrežu jer idu na server za program preko kojeg istraživači vide parametre broda koji su im bitni za istraživanje – poput temperature, vjetra, radijacije sunca, pozicije broda, dubine i slično.
Foto: Luka Krpan, privatni arhiv
Opišite nam kako je bilo pred samo putovanje te prvih nekoliko dana nakon što ste krenuli
Pošto brod ide za Antarktiku i plovi polarnim vodama potrebno ga je dobro i temeljito pripremiti za takve uvjete. To uključuje posebne parne i električne sisteme grijanja, kao što su grijanje stakala na mostu, grijanje elektromotora, tovarnog prostora, heliodrome te ostalu elektroničku i navigacijsku opremu. Pred sami dan polaska utovarili smo zalihe hrane i vode, kontejnere, helikoptere te ostale potrepštine za Antarktičku bazu Mario Zucchelli.
Prije polaska svaki član posade je dobio posebnu polarnu jaknu, polarno odijelo, sunčane naočale, zaštitne rukavice i termo nepromočivu obuću. Izbjegava se rad na otvorenom jer brod prilikom prolaska kroz led strašno poskakuje i nije sigurno. Isto tako su česte iznenadne padaline snijega i naleti vjetra. Brod je izrazito zahtjevan i kompleksan sa svojom opremom što se tiče posla za časnika elektrotehnike. Održavamo elektroničke sklopove, navigacijsku opremu, IT infrastrukturu i kompletnu električnu distribuciju broda. Posebnost ovog broda je da ima više modova navigacije.
Polazak broda je bio na Badnjak 2020. godine u 18:20 h iz Luke Lyttelton na Novom Zelandu. Predviđeni put do dolaska na 60-tu paralelu bio je sedam dana, ovisno o vremenu i uvjetima na moru. More nas nije bas štedjelo svih tih dana, borili smo se s velikim valovima i snažnim vjetrom. Zbog specifičnog krmenog dijela broda taj dio je bio povremeno pod morem. Prolaskom 60-te paralele ušli smo u Polarni krug gdje prestaje noć i konstantno je dan. Temperature su ispod nule. Počinju se držati gvardije u strojarnici. Tijekom putovanja proslavili smo Božić i Novu Godinu, uzbuđeni zbog predstojećih avantura ali pomalo tužni zbog odvojenosti od obitelji i rodbine.
Kako je bilo kada ste napokon došli do Antarktike?
Sam dolazak u Rossovo more je fascinantan, odjedanput na pučini počinjete zamjećivati male komadiće leda, a svakom miljom koju pređete sve veće i veće komade koji se polako počinju formirati u skupove. To me malo posjetilo na Saturnove prstenove. Ti skupovi iznenada postaju jedna bijela i nepregledna površina. Sam zvuk okoliša je fascinantan – sablasna tišina. Ja bi to ovako opisao – hladni Raj. Noći više nema, konstantno je sunce na horizontu, pošto je u ovo doba na Antarktici uvjetno rečeno ljeto, temperature se spuštaju do -20 stupnjeva. Od životinja smo susreli morske kitove Orke, tuljane i razigrane pingvine. Predivan je prizor vidjeti tu nepreglednu bjelinu spojenu s tom tišinom. Velike sante leda su fascinantne svojim oblicima i samim postojanjem. Obala je prekrivena snijegom; tu i tamo se pojavi neki komadić stijene ili tla.
Polarne vode su same po sebi jako opasne za navigaciju i brod. R/N Laura Bassi je ledolomac klase 1A, sto znaci da ima posebno dizajniran i ojačan trup broda za lomiti i prolaziti kroz led. Bez obzira na to ništa se ne prepušta slučajnosti, opasne situacije se izbjegavaju koliko god je to moguće. Prati se satelitska snimka kretanja leda, da bi pokušali izbjeći situacije koje bi ugrozile brod i članove posade. Sam prolazak kroz led je strašno zahtjevan i iziskuje puno strpljenja i dobre procjene. Kad brod prolazi i lomi led, strašna je buka i vibracije se jako osjete.
Foto: Luka Krpan, privatni arhiv
Baza Vam je na Novom Zelandu, kako je tamo?
Zucchelli baza se nalazi na granitnim obroncima u Terra Nova Bay. To je ljetna baza Talijanskih istraživanja na Antarktici. Baza služi za potporu istraživačkim brodovima, potporu znanstvenom osoblju i opremljena je svim potrebnim uređajima za znanstveno istraživanje, ovisno o programu. Tijekom posjete bazi otišli smo do zaljeva pingvina. Bilo je nestvarno – kao da ste u dokumentarcu National Geographica. Sve što ste prije gledali na televiziji, sad jednostavno vidite i osjetite uživo. Tu prekrasno sablasnu tišinu i sve ostale čari i ljepote leda. Pingvini su znatiželjni, stalno su pogledavali u nas – rekao bih s čuđenjem.
Možete li nam nešto reći o samoj ekspediciji, to jest o istraživanjima koja se provode?
Ekspedicija se odvija u programu PNRA (Programma nazionale di ricerca in Antartide) pod pokroviteljstvom agencije ENEA (Agencija za nove tehnologije, energiju i održiv ekonomski razvoj), koja ujedno vrši logističku potporu.
Vođa ekspedicije je Riccardo Scipinotti iz Rima. Ovogodišnja ekspedicija je posebna po uvjetima pod kojima se odvija, uslijed globalne pandemije COVID-19. Svrha ekspedicije je dopremiti opremu, hranu, gorivo za generatore i helikoptere. Također, prevesti osoblje baze Mario Zucchelli do Novog Zelanda koji će se nakon šestomjesečnog izbivanja vratiti svojim obiteljima.
Brod Laura Bassi je opremljena istraživačkim laboratorijem, koji služi u svrhu znanstvenika koji proučavaju promjene okoliša, morske struje, podvodnu mikro i bio kulturu te utjecaj leda na ocean i okolinu. Trenutno se na brodu nalazi peteročlani tehničko-znanstveni tim pod vodstvom profesora Falco Pierpaolo sa sveučilišta Università Politecnica delle Marche.
Foto: Luka Krpan, privatni arhiv
Primarni zadatak je istražiti promjene mora i utjecaj leda na ostale oceane. To rade pomoću muringa. To je skup opreme koja se polaže na određene točke i dubine te se prikupljaju podaci o slanosti, sedimentaciji, morskim strujama i gustoći mora. Rezultati ovih istraživanja su bitni jer promjene u ovom morskom bazenu utječu na sva mora i oceane na ovoj našoj čudnovatoj plavoj planeti.
Antarktika se dijeli na istočnu i zapadnu. Na istočnoj strani situacija nije toliko dramatična, dok na zapadnoj strani je. Isto tako, gleda se utjecaj kopnenog leda na morski led. Trebamo generalno jako paziti na zagađenje i okoliš jer time ubrzavamo proces globalnog zatopljenja. Antarktika je jako bitna za ovaj naš predivni planet i sva ostala plavetnila. Ovu netaknutu prirodu treba zaštititi i očuvati pod svaku cijenu; kao i naš dom zvan Zemlja. To je moje mišljenje. Jednostavno, očara te ova bjelina koja ostavlja bez daha.
Koji je Vaš posao na brodu?
Održavam svu elektroniku, plus IT infrastrukturu, elektrodistribuciju, pomažemo znanstvenicima s njihovom opremom, radi se 12 h dnevno. Tu jednostavno mora biti sve perfektno, jer smo na kraju svijeta i prepušteni smo isključivo svome znanju i iskustvu. Kad malo bolje razmislim, ova Antarktika je u meni probudila duh pustolova, stalno razmišljam kako su istraživači u prošlosti prolazili ovuda s drvenim brodovima. Tim ljudima, pionirima Antarktike, treba skinut kapu i diviti im se. Antarktika je nešto najljepše što sam vidio. Jednostavno je očaravajuće ovdje.
Koliko vas je na brodu, jeste li Vi jedini Hrvat u posadi?
Na brodu se nalaze ukupno 22 člana posade. Zapovjednik broda je Franco Sedmak iz Trsta. Iskusni kapetan s preko 15 godina iskustva plovidbe polarnim i arktičkim vodama. Četiri nautička oficira i 3 kormilara. Posada broda je iskusna, s višegodišnjim iskustvom navigacije u polarnim vodama. Na takvom brodu posada mora biti iskusna jer su uvjeti plovidbe jako zahtjevni. U slučaju bilo kakve nezgode, prepušteni smo sami sebi. Na brodu su tri člana posade iz Hrvatske – prvi časnik stroja koji je iz Zadra te dva časnika elektrotehnike iz Rijeke; jedan od kojih sam ja.
Kako biste opisali svoje dosadašnje iskustvo na ledolomcu i općenito na Antarktici?
Jednostavno je teško riječima opisati ovo iskustvo s Antarktike, toliko toga se zna desiti u jednom danu da to ne može čovjek niti zamisliti. Sama misao da se nalazim ovdje je nestvarna, kao i okolina oko nas. Taj osjećaj na ovom dijelu svijeta, gdje je priroda netaknuta i gdje djeluje sinergija je fascinantan. Kroz svoju karijeru sam oplovio sve kontinente i posjetio različite gradove, ali ovakve prirodne ljepote nisam vidio. Ukupan dojam ostavlja bez daha, ne znam kako da to uopće predočim nekome tko to nije vidio i doživio. Volio bih stvarno da ljudi probaju to doživjeti barem kroz ovaj tekst i slike.
Možete li izdvojiti nešto što Vas se baš posebno dojmilo?
Jedan od ljepših trenutaka je bila plovidba uz Ross Ice Shelf. Tu zapravo spoznate tu veličinu stoljetnog leda i shvatite kako je priroda jednostavno predivna. Shvatite koliko ste maleni naspram nje i njene moći.
Oprostite na smetnji, ali ipak mi nalaže moja savjest da Vam obratim pažnju na niz nepravilnosti u vezi zdravstvenog sustava i Pomorskog zakonika.
Vjerojatno ste upoznati s činjenicom da u RH ima pomoraca koji se žele cijepiti i da isti nisu na Vašoj listi prioriteta. Dolje je navedena grupa prioriteta iz koje se jasno vidi da pomoraca nema na Vašoj listi. Zamolio bih Vas da se javite i navedete razlog! Oprostite gospodine Ministre, osobno smatram da nas se ne smije izostaviti iz sustava kao da ne postojimo!
Grupe prioriteta za cijepljenje:
1.a Korisnici domova za starije i nemoćne osobe i odrasle osobe s invaliditetom
1.b Radnici zaposleni kod pružatelja usluge smještaja za starije i nemoćne osobe i odrasle osobe s invaliditetom i kod drugih pružatelja usluge smještaja
1.c Zdravstveni radnici
2. Osobe 80 i više godina
3. Osobe 75 -79 godina
4. Osobe 70 –74 godina
5. Osobe 65 -69 godina
6. Odrasle osobe visokog rizika mlađe od 65 godina (osobe visokog i umjerenog rizika)
7. Ostali ** * Odnosi se samo na osobe koje su korisnici zajedničkog smještaja ** Radnici u esencijalnim i važnim industrijama, učitelji, pružatelji skrbi za djecu, radnici u poljoprivredi i prehrambenom sektoru, prijevoznici, policajci i hitne službe. Kolektivni smještaj/zajednice u kojima nije moguće postići potrebnu fizičku udaljenost kao što su zatvori, izbjeglički kampovi, centri za migrante, centri za beskućnike…
Premda su naši pomorci imenovani kao ključni radnici – do dana današnjeg nismo stavljeni u Vašu grupu prioriteta!
Naši pomorci susreću se s bezbroj problema u vezi zdravstvenog sustava i osiguranja. Primjerice, ako nam je potreban neki specijalistički pregled za vrijeme boravka na godišnjem odmoru – za nas je to nemoguća misija jer ne možemo doći na listu prioriteta. Sve moramo obaviti privatno jer ne možemo čekati 6-12 mjeseci za obaviti pregled.
Naime, svaki je pomorac od dana ukrcaja na brod pa sve do povratka u krug obitelji osiguran preko brodara-poslodavca. U tom razdoblju HZZO nema nikakve veze s hrvatskim članovima posada brodova širom svijeta, a posebice ako neki od njih ostane na liječenju u bolnici u Hong Kongu ili nekoj drugoj luci. To sve plaća kompanija posredstvom izabrane osiguravajuće kuće. Zbog toga je potpuno legitimno upitati se – zar ne bi bilo normalno da se pomorac prijavi HZZO-u onog dana kada se vrati u domovinu i da od tog datuma počne plaćati osiguranje za razdoblje tijekom boravka kod kuće?
Budući da našoj državi prosječno godišnje plaćamo dva mjeseca “gratis” zdravstvenog osiguranja (što pojedinačno iznosi oko 2000 kuna), ako to pomnožimo s brojem pomoraca koji “tuku” more na brodovima stranih kompanija, a recimo da nas je takvih oko 12 tisuća, dobije se lijepa svota od 24 milijuna kuna koje godišnje praktički darujemo državi.
Nešto se mora pokrenuti u Hrvatskoj! Ne možemo dozvoliti da se pomorce smatra osobama trećeg reda i onima koji su takozvani najveći prenosioci virusa COVID-19!?
Bez hrabrih pomoraca ovaj svijet ne bi bio isti u doba najveće krize. A za nagradu su dobili nemogućnost smjene posade u pojedinim lukama i nemogućnost da se cijepe oni koji žele. Stoga apeliramo da nas se stavi u grupu prioriteta! Naravno, za one koji se žele cijepiti. Imam informaciju da su neki naši pomorci već izgubili pravo na ukrcaj zbog nemogućnosti da obave cijepljenje – jer nisu bili na redu! Mi i dalje strpljivo čekamo u redu i čekamo da nas se netko sjeti. Svjesni smo da se borimo protiv nevidljivog neprijatelja i da se u cijelom svijetu lome koplja preko nas pomoraca.
Zamolio bih Vas da mi kažete zašto pomorci koji se iskrcavaju iz UK, Brazila i JAR-a trebaju otići u samoizolaciju premda su bili u plovećoj karanteni nekoliko mjeseci i premda imaju negativni PCR test nakon iskrcaja s broda. Da li smatrate da se isti mogu zaraziti u zračnim lukama ili u zrakoplovima? Zrakoplovi su poluprazni, a zračne luke puste – veća je vjerojatnost zaraziti se u našim trgovačkim centrima nego na putu do kuće!
Ne može se održati globalna trgovina bez brodarske industrije i, što je najvažnije, bez naših pomoraca. Stoga apeliramo glavnim igračima u RH -stavite nas u grupu prioriteta! Uz dužno poštovanje, mislim da smo zaslužili da budemo ispred centara za migrante na gore navedenoj listi.
Brodovlasnici pozivaju na prioritet cijepljenja pomoraca; samo je pitanje vremena kada će svjetske kompanije započeti rat s COVID-19 u vezi cijepljenja posade na brodu. Hoćemo li primiti naknadu od države uslijed nemogućnosti da primimo cjepivo, uslijed nemogućnosti da se ukrcamo na brod u željenom roku?
Hrvatski pomorci su postali „ključni radnici“. Kako ćemo se cijepiti kad uopće nismo ni u planu za cijepljenje? Kao da ne postojimo. Potrebno nas je staviti u grupu prioriteta i onda dalje sve zavisi o pojedincu hoće li se cijepiti ili ne. O Vašoj odluci ovisi budućnost hrvatskih pomoraca koji su ambasadori naše zemlje u svijetu.
Kapetan Ivica Slavica
**Mišljenja iznesena u tekstu ne moraju biti sukladna mišljenju redakcije, no to ne znači da nemaju pravo biti objavljena.**
Nedavno potonuće platforme »Ivana D« i njeno izvlačenje, kod mnogih starijih ljudi od mora probudilo je nostalgična sjećanja. Tko će dizati platformu, koliko će se eura za taj posao isplatiti nekoj inozemnoj kompaniji? I odmah se sjetimo onoga što smo imali u Hrvatskoj i olako se toga odrekli. Imali smo snažnu plovnu dizalicu, svojedobno najsnažniju na Mediteranu. Više je nemamo, već desetak godina – piše Novi List. Takve poslove desetljećima je radio »Veli Jože«, ne samo u Jadranskom moru, nego širom svijeta. Impresivan je popis poslova i podviga naše plovne dizalice.
Pobrao je »Veli Jože« svjetska priznanja. Bio je u vlasništvu splitskog Brodospasa. I riječkog, što mnogi ne znaju! Možda »Veli Jože« ne bi mogao podignuti potopljenu platformu, ali vrijedi podsjetiti na ono što smo imali, po čemu smo bili u svijetu poznati i cijenjeni. Snagator kakvih je u njegovo vrijeme bilo malo širom svijeta. Zato su s raznih strana tražene njegove usluge. Građen u Njemačkoj i Nizozemskoj, a velike poslove izvodio pod jugoslavenskom zastavom.
Pod dramatičnim okolnostima stara dizalica dala je svoj doprinos i u Domovinskom ratu. U službu na Jadran »Veli Jože« doplovio je 1950. godine. Nakon Drugog svjetskog rata podmorje Jadranskog mora, uključujući i neke luke, bilo je puno potopljenih brodova. Bilo ih je oko 800 potopljenih, nasukanih i havariranih samo uz istočnu obalu Jadrana.
Za svog radnog vijeka s morskog dna »Veli Jože« podigao je više od 2.000 brodova. A to mu nije bio jedini posao. Naša plovna dizalica izvodila je i mnoge druge, često složene radove. U svijetu je postala najpoznatija prilikom raščišćavanja Sueskog kanala u drugoj polovici prošlog stoljeća. Nakon Sueske krize, odnosno Drugog arapsko-izraelskog rata, 1956. i 1957. godine, u Sueskom kanalu bilo je potopljeno mnogo brodova. Te su olupine ugrožavale promet tim važnim plovnim putem. Za vađenje potopljenih brodova međunarodna zajednica odabrala je našu dizalicu, tada najsnažniju na Mediteranu. »Veli Jože« i njegova posada brzo su i kvalitetno obavili taj zadatak, za što su dobili posebno priznanje Ujedinjenih naroda.
Pažnje su vrijedni poduhvati »Velog Jože« u vrijeme Domovinskog rata. Prva akcija izvedena je sredinom studenoga 1991. godine, pod okriljem noći. Nekoliko dana ranije diverzanti HRM-a u blizini Šolte teško su oštetili patrolni brod JRM-a. S potopljenom provom žitelji Šolte doteglili su ga u uvalu Nečujam i tamo nasukali. Potom je brod tijekom noći dignut i otegljen na popravak u Šibenik. Pod imenom »OB-02 Šolta« i danas plovi u sastavu Obalne straže RH.
Poslije rata za velebnu dizalicu nije bilo previše posla. Uglavnom je stajala na vezu, a troškovi njena održavanja bili su veliki. Značajniji angažman bio je tek na gradnji novog Masleničkog mosta. Posljednji posao, kada je već bila bez atesta i radne dozvole, imala je 2006. godine, za potrebe HRM-a. U Šibeniku prilikom spuštanja, nakon remonta, oštećen je »DBM-82 Krka«, težak više od 600 tona. Bez intervencije »Velog Jože« brod se nije moglo dignuti.
I to je bio kraj! Agonija nekadašnjeg ponosa hrvatskog pomorstva trajala je do 2010. godine. Bilo je nekoliko pokušaja i akcija za spašavanje legendarne dizalice, ali bez rezultata.
Iz remontnog brodogradilišta u Šibeniku, gdje je »Veli Jože« proveo posljednje dana, u listopadu 2012. karakteristični dijelovi dizalice, uključujući i zapovjednički most, prebačeni su u Split, u skladište Brodospasa. Tamo su trebali ostati dok se ne stvore uvjeti za smještaj u Pomorskom muzeju u Splitu.
