Život pomoraca je posebna vrsta realnosti. Mnogi ga zamišljaju romantično – valovi, putovanja, daleke luke, disciplina, adrenalin. No, iza svake funkcije, svakog broda i svakog ukrcaja stoji čovjek. Čovjek koji nosi svoju obitelj, svoju brigu, svoje misli i svoje emocije na tisuće milja udaljenosti od doma.
I upravo taj dio priče najčešće ostaje nevidljiv.
Zato ovaj serijal otvara psihološku dimenziju plovidbe. Donosi teme koje pomorci prepoznaju iz vlastite prakse: kako se nositi s dugim razdobljima usamljenosti, kako kontrolirati stres i pritisak odgovornosti, kako održati stabilnost tijekom zahtjevnih brodskih operacija, ali i kako se pripremiti za povratak kući nakon mjeseci na oceanu. Bavit ćemo se i dinamikom u posadi, međuljudskim odnosima u ograničenom prostoru te situacijama kad se posao prelije u privatni teret.
Ovaj serijal ne želi učiti pomorce kako biti jaki – oni to dokazuju svakim ukrcajem. Cilj je nešto drugo: pokazati kako ostati dobro. Kako očuvati mentalno zdravlje, profesionalnost i ljudskost unatoč ritmu koji mnogi s kopna ne vide, a još manje razumiju.
Serijal potpisuje Alen Marot, diplomirani psiholog koji živi u Kostreni, okružen pomorcima i njihovim obiteljima. Svjestan zahtjevnosti ovog posla i načina života odlučio je posvetiti se upravo ovom području i osigurati pomorcima i ostalima koji žive i rade daleko od doma stručnu, lako dostupnu i diskretnu online psihološku podršku. Više o tome možete saznati na www.dalekooddoma.com
Prvi članak slijedi u nastavku…
Mentalno zdravlje: skrivena snaga ili slabost pomoraca
Kad govorimo o zdravlju pomoraca, najčešće mislimo na liječničke preglede: kondiciju, tlak, vid i sluh. To su mjerljive, opipljive i svima bliske stvari. Njihova važnost je postala neupitna, a briga o njima jasna nužnost.
Ono što se ne mjeri tako lako, a jednako snažno utječe na sigurnost i kvalitetu života, jest – mentalno zdravlje, pojam koji sve više čujemo.
Pomorci su naučeni biti izdržljivi. Naviknuti su raditi pod pritiskom, daleko od kuće, u smjenama koje poremete ritam, s velikom odgovornošću koja ne prestaje ni kad si umoran. I većina to i izdrži – ali uz cijenu. Mentalno zdravlje ne “pukne” odjednom; troši se polako, često neprimjetno, dok se jednog dana ne pojave problemi koji ozbiljno utječu i na osobu, posao i na njegovu okolinu.
Zašto je mentalno zdravlje pomoraca ugroženo?
Zato što je gotovo svaki element pomorskog života nešto što se inače smatra visokim stresorom.
1. Izolacija i udaljenost od obitelji
Čak i danas kada komunikacija na daljinu bitno napredovala, pomorac živi u paralelnom svijetu. Ono što je važno kod kuće – on proživljava na daljinu. Ono što se događa na brodu – obitelj ne može razumjeti do kraja. Ta dvostruka stvarnost iscrpljuje i stvara emocionalni umor.
2. Stalna odgovornost i malo odmora
Brodski posao zahtijeva koncentraciju i oprez. I kad nisi na dužnosti, često si “napola uključen”. Taj osjećaj stalne pripravnosti troši psihičku energiju jednako kao i fizički napor.
3. Ograničen prostor i ista lica
Na brodu nemaš gdje “pobjeći” kad ti treba mir. Ako se u posadi pojave trzavice, nema zamjene ekipe niti bježanja. To povećava napetost i rizik od konflikata.
Ovo su uvjeti pomorskog rada koji se prihvaćaju kao normalni – ali su u psihološkom smislu visoko rizični. Ignorirati ih isto je kao ignorirati visoki tlak.
Dodatni je rizik kultura u kojoj je slabost priznati da nam je teško zbog čega se promjena ili traženje pomoći odgađaju, a napetost rješava na dugoročno štetne načine.
Što pomorac konkretno može učiniti?
Ne radi se o velikim promjenama, nego o održavanju “mentalne higijene”, kao što se održava i tjelesna. Nešto će nas zaštititi od stresa, a nešto nam pomoći da se brže oporavimo. Kao da smo prisiljeni jesti masnu hranu jer nema druge – vježbanje će pomoći, ako smo prisiljeni biti unutra u zagušljivom – boravak u prirodi će pomoći. Isto vrijedi i za mentalni oporavak.
1. Održavati male dnevne rutine
Ne zato što si kompulzivan, nego zato što rutine stvaraju osjećaj kontrole u okruženju koje je često nepredvidivo.
- kratka šetnja nakon ili prije spavanja
- kratko istezanje ili odlazak u teretanu (ovo još i oslobađa serotonin i dopamin koji pozitivno utječu na raspoloženje)
- vrijeme bez mobitela
- vrijeme za nešto što nam čini ugodu – serija, utakmica, kupanje …
- redovno podsjećanje na razlog zašto to radimo: djeca, financijska stabilnost, sloboda, novi auto, kuća koju gradimo…
Ovo su sitnice koje stabiliziraju psihu.
2. Razgovarati – makar kratko, makar s jednim čovjekom
Ništa ne pomaže toliko kao običan razgovor. Ne mora biti o problemima. Dovoljno je priznati:
“Loše sam spavao.”
“Danas sam baš nikakav.”
To rastereti glavu i sprečava nakupljanje pritiska. Vjerojatno će vas iznenaditi da će i drugi jedva dočekati da mogu podijeliti što njih opterećuje.
Razgovore s obitelji iskoristite za “pravi” razgovor. Umjesto lažnog sretnog cvrkutanja podijelite i ono što vas tišti. Održavanje dubokog odnosa smanjiti će usamljenost i osjećaj odvojenosti.
3. Pratiti znakove preopterećenja
Najčešći rani znakovi:
- brz gubitak strpljenja i živaca
- povlačenje u sebe i otpor prema kontaktu s drugima
- smetnje spavanja
- osjećaj praznine ili ravnodušnosti
- trenuci kada ti “sve ide na živce”
- neki zdravstveni problemi bez jasnog uzroka, dijagnoze ili na koje terapija ne djeluje.
Kad se ovo pojavi, treba reagirati čim prije – od odmora, preko razgovora, do uključivanja stručnjaka.
4. Prihvatiti da je traženje pomoći normalno
Kao što bi išao liječniku zbog bolova u leđima, tako je i razgovor sa psihologom normalan kad osjetiš emocionalni pritisak. To nije slabost, nego pametno.
Što agencije i brodari mogu napraviti – i zašto se to isplati?
Pomorci nose najveći teret, ali sustav oko njih može učiniti puno.
1. Dostupna psihološka podrška, bez stigme
Jasno da ti do znanja da je to poželjno, a ne problem koji može ograničiti daljnje ukrcaje. Ne “ako te baš stisne”, nego kao dio standardne brige, jednako kao liječnički pregled. Online savjetovanje danas omogućuje da pomorac razgovara s psihologom iz bilo koje luke.
2. Edukacija posada o komunikaciji i stresu
Iskustvo pokazuje da kratke radionice ili online materijali o tome kako prepoznati iscrpljenost, kako smanjiti konflikte i kako voditi konstruktivan razgovor čine posadu stabilnijom i sigurnijom. Oni znaju da trebaju biti jedan drugom psiholog, ali ih nitko nije učio kako.
3. Kultura u kojoj je prihvatljivo biti čovjek
Najveći napredak događa se kada pomorac jasno zna da neće izgubiti povjerenje, reputaciju ili sljedeći ukrcaj zato što je tražio pomoć. To je ključ povjerenja između čovjeka i kompanije.
4. Iskrena briga se vraća – u sigurnosti i lojalnosti
Kompanije koje ulažu u mentalno zdravlje imaju manje iznenadnih iskrcaja, manje incidenata i stabilnije posade. Pomorci im ostaju duže i grade bolju radnu atmosferu.
Zaključak
Pomorci znaju izdržati nevjerojatne uvjete – ali ne zato što su od čelika, nego zato što su ljudi koji daju sve od sebe.
Mentalno zdravlje nije slabost ili neka nevažna tema nego osnovni alat za preživljavanje, jednako važan kao fizička kondicija i profesionalne vještine.
Briga o njemu ne bi trebala biti luksuz. To je način da svaki pomorac sigurno odradi ugovor, sigurno se vrati kući – i ostane dobro, dugoročno.
U sljedećim člancima obradit ćemo pojedine teme i načine kako se nositi s njima.
Alen Marot, dipl.psih.
