Potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković je u ponedjeljak, 21. srpnja u Gradu Cresu sudjelovao na svečanom događanju povodom početka projekta „Rekonstrukcija i dogradnja luke otvorene za javni promet u naselju Martinšćica na otoku Cresu“.
Tom prigodom potpisan je ugovor između Županijske lučke uprave Cres i odabranog izvođača radova, tvrtke Sun Adria d.o.o., čime službeno i započinje realizacija ovog projekta. Građevinski radovi započinju u rujnu 2025., a završetak se planira do kolovoza 2027. godine, piše MMPI.
Ukupna vrijednost projekta iznosi 11,6 milijuna eura, od čega je 9,8 milijuna eura osigurano iz sredstava Europske unije u sklopu Programa Konkurentnost i kohezija, dok se preostali iznos financira iz Državnog proračuna i sredstava Županijske lučke uprave Cres, koja je ujedno i nositelj projekta.
Njegovom realizacijom značajno će se unaprijediti sigurnost plovidbe, poboljšati uvjeti za svakodnevni život te potaknuti gospodarski razvoj lokalne zajednice. Projektom je predviđeno uređenje akvatorija, izgradnja 50 novih i rekonstrukcija 70 postojećih komunalnih vezova, dogradnja zaštitnog lukobrana, rekonstrukcija Fratarskog mula, te izgradnja gata s manipulativnim platoom, čime će se omogućiti stabilan linijski i komunalni promet tijekom cijele godine.
„Luka Martinšćica primjer je kako strateški i planski ulažemo u razvoj pomorske infrastrukture i jačanje otočnog povezivanja“, poručio je ministar Butković, osvrnuvši se na veliki investicijski ciklus ulaganja u lučku infrastrukturu koji je pokrenut diljem hrvatske obale. Naglasio je kako je samo u Primorsko-goranskoj županiji uspješno realizirano pet europskih projekata iz prve financijske perspektive, uključujući luke na Unijama, Rabu, Baški, Cresu i Crikvenici.
„Svi su projekti bili usmjereni na unaprjeđenje prometne povezanosti otoka s kopnom, dok smo se kod pripreme nove financijske omotnice zalagali da otočno povezivanje ostane prioritet, ali i da se proširi spektar mogućnosti financiranja. Zahvaljujući tome, danas imamo mogućnost uključiti i komunalne vezove u projekte lučke infrastrukture, što je posebno važno za svakodnevni život otočnog stanovništva“, istaknuo je Butković te zaključio: „Svi ovi projekti financiraju se u omjeru 85 % iz europskih fondova, dok preostalih 15 % osigurava država, čime znatno olakšavamo provedbu projekata županijama i lučkim upravama“.
Ivica Lukanović, župan Primorsko-goranske županije, naglasio je kako je riječ o projektu koji ima višestruki značaj – prometni, gospodarski i društveni. „Modernizacija luke Martinšćica pridonijet će boljoj međuotočnoj povezanosti, sigurnosti u pomorskom prometu, dostupnosti osnovnih usluga i jačanju otpornosti otočne infrastrukture na klimatske izazove“, zaključio je Lukanović.
„Obnova luke u Cresu pokazala je koliko kvalitetna i promišljena infrastruktura može unaprijediti život na otoku. Projekt u Martinšćici logičan je nastavak tog puta, usmjeren na ravnomjeran razvoj. Ovaj projekt predstavlja ulaganje u budućnost zajednice koja ovdje živi,“ rekao je gradonačelnik Cresa Marin Gregorović.
Ravnatelj Županijske lučke uprave Cres Anton Opatić istaknuo je kako su prilikom pripreme projekta nastojali precizno odgovoriti na ono što je lokalnoj zajednici doista potrebno, a to je stabilna i sigurna luka koja može funkcionirati tijekom cijele godine. „Uređeni komunalni vezovi, sigurno i pouzdano pristajanje i bolja zaštita akvatorija izravno utječu na svakodnevni život stanovnika, ribara, putnika i svih koji su vezani uz more. Upravo zato ovaj projekt smatramo infrastrukturnim iskorakom od dugoročnog značaja za Martinšćicu i otok Cres“, izjavio je ravnatelj Opatić.
Tri nova LNG tankera japanske kompanije Mitsui O.S.K. Lines (MOL), prethodno uvrštena na popis sankcioniranih brodova Europske unije, sada su uklonjena s liste zahvaljujući službenim jamstvima da neće sudjelovati u transportu ruskog arktičkog plina.
Brodovi North Moon, North Ocean i North Light, izgrađeni s srednjim ledenim klasifikacijama Arc4, prvotno su bili predviđeni za opsluživanje projekta Yamal LNG, a potencijalno i Arctic LNG 2 – oba ključna za ruski izvoz plina iz Arktika. Njihovo iznenadno uvrštavanje na listu sankcija u svibnju 2025. iznenadilo je pomorsku i energetsku zajednicu, piše gCaptain.
Nakon toga, MOL je putem japanske vlade i diplomatskih kanala započeo pregovore s EU. “Nismo zadovoljni ovim razvojem situacije. Aktivno lobiramo kako bi se brodovi izuzeli iz režima sankcija”, izjavio je tada CEO Takeshi Hashimoto.
Prema službenom priopćenju Europske komisije, brodovi su sada uklonjeni s liste jer je MOL dao čvrsta jamstva da brodovi neće prevoziti ruski LNG s projekata Yamal i Arctic 2.
Slike prikazuju uvrštavanje brodova North Moon, North Ocean i North Light na popis sankcija Europske unije u svibnju 2025. te njihovo brisanje s popisa u srpnju 2025. (Izvor: Europska unija/gCaptain)
Nakon sankcija, kretanje brodova bilo je ograničeno – North Ocean je tijekom svibnja okrenuo kurs kod Kanarskih otoka i vratio se prema Aziji, a trenutno je usidren kod Singapura, gdje mu se pridružio i North Light.
Ovo je prvi put da je EU povukla dio sankcija u vezi s ruskim energetskim sektorom, što se u industriji tumači kao iznimno rijedak presedan, uvjetovan isključivo diplomatskim pritiscima i specifičnim jamstvima o neuključenosti u ruske tokove energije.
Bez obzira na uklanjanje sankcija, brodovi još uvijek nemaju aktivne komercijalne angažmane, a budući angažmani vjerojatno će biti pažljivo nadgledani od strane nadležnih tijela.
Međunarodna brodarska komora (ICS), koja predstavlja više od 80% svjetske trgovačke flote, pozvala je Međunarodnu pomorsku organizaciju (IMO) da hitno pojasni ključne aspekte novog klimatskog okvira – Net-Zero Frameworka (NZF).
IMO je u travnju ove godine postigao povijesni dogovor o uvođenju prvog globalnog cjenovnog mehanizma za emisije u jednoj industriji – međunarodnom brodarstvu. ICS je taj iskorak snažno podržao, no ističu da je nužno pojednostaviti provedbu i osigurati jasne financijske poticaje, osobito za manje brodarske kompanije koje će teško nositi administrativne i troškovne terete, navodi Offshore Energy.
Dosadašnja rasprava, kažu iz ICS-a, bila je usredotočena na kazne za emisije, ali nedostaju konkretni poticaji za one koji ulažu u čista goriva i tehnologije. Bez jasnih nagrada, ni proizvođači goriva ni brodovlasnici neće imati dovoljno razloga za ulaganja u alternativne pogone i infrastrukturu.
ICS stoga poziva IMO da u listopadu, kada se očekuje službeno usvajanje NZF-a, predstavi konkretan plan poticaja. Potrebna je jasnoća oko standarda za zelena goriva, kako bi industrija dobila potrebnu sigurnost za ulaganja.
Glavni tajnik ICS-a, Thomas A. Kazakos, poručio je: “IMO mora u listopadu formalno usvojiti Net-Zero Framework i poslati jasnu poruku industriji. Potrebni su nam jednostavna pravila i jasni detalji o nagradama.”
Osim toga, ICS upozorava na rizik paralelnih sustava regulacije, kao što je europski sustav trgovine emisijama (EU ETS), koji bi mogao dovesti do dvostrukih troškova za brodare. ICS poziva EU da ukine svoj ETS čim IMO usvoji globalni NZF.
ICS je već predao prijedloge IMO-u, tražeći između ostalog da se riječ „may“ (može) zamijeni s „shall“ (mora) u ključnim odredbama – kako bi tržištu bila upućena jasna i obvezujuća poruka.
Zaključno, ICS ističe da bez globalno usklađenih i jednostavnih pravila, tranzicija brodarstva prema nultim emisijama neće biti ni brza ni učinkovita.
U indonezijskim vodama kod otoka Talisei, blizu sjeveroistočnog vrha otoka Sulawesi, izbio je požar na trajektu “Barcelona V” u nedjelju oko podneva, uslijed kojeg su život izgubile tri osobe.
Trajekt je bio na redovnoj liniji prema Manadu kada je oko 12:30 sati požar zahvatio gornje palube. Prema dostupnim snimkama, vatra se brzo proširila kroz unutrašnjost, natjeravši više od 280 putnika i članova posade da napuste plovilo – većina ih je skočila u more jer splavi za spašavanje nisu bile spuštene s nosača, navodi The Maritime Executive.
Innalillahi kapal KM barcelona 5 terbakar, api dan asap panas membakar kapal penumpang terjun ke laut
Lokasi : depan pulau talise sulawesi utara ( sulut ) minggu, 20 juli 2025
U pomoć su odmah priskočili brodovi indonezijske mornarice, pomorska sigurnosna agencija Baklama, lokalni SAR timovi i nekoliko civilnih brodova. Spašeno je ukupno 280 osoba, no troje ljudi nije preživjelo – među njima i trudnica, kako je potvrdio ured za traganje i spašavanje iz Manada.
INTERNACIONAL | ???? Tragedia en Indonesia: 5 muertos y 3 heridos tras incendio en el ferry KM Barcelona. Ocurrió este domingo a las 14:00h con 284 personas a bordo. Pasajeros saltaron al mar con chalecos. Pescadores y guardacostas… #INTERNACIONAL#Ferry#Indonesia#KMBarcelonapic.twitter.com/cBipN505w8
Do kraja dana, požar na trajektu je ugašen, a spasilačke službe i dalje pretražuju olupinu u potrazi za eventualnim nestalima.
Indonezija se i inače suočava s čestim nesrećama na moru, osobito na domaćim trajektnim linijama koje su ključne za prijevoz između tisuća otoka. Preopterećeni brodovi, neadekvatna oprema i često niska razina sigurnosne kontrole povećavaju rizike. Početkom srpnja, trajekt je potonuo kod Balija uslijed lošeg vremena, pri čemu je život izgubilo 16 osoba.
Iako broj spašenih pokazuje brzu reakciju nadležnih službi, činjenica da su se stotine ljudi morale baciti u more bez spuštenih splavi otvara pitanja o pripremljenosti posade i opremljenosti broda.
Indonezijska vlada najavila je dodatne inspekcije i kontrolu sigurnosnih protokola na putničkim brodovima, no svakodnevna praksa pokazuje da provođenje takvih mjera često izostaje.
Dva kontejnerska broda, bivši MSC Bilbao i MSC Valencia, napokon su oslobođena iz trogodišnjeg zadržavanja u luci Valletta na Malti, gdje su stajali od 2022. godine zbog povezanosti s ruskom državnom leasing kompanijom GTLK, koja se našla pod međunarodnim sankcijama.
Oba broda kapaciteta 8.204 TEU, izgrađena 2007. godine, bila su prethodno u floti Mediterranean Shipping Company (MSC), ali su zbog vlasničkih veza s GTLK-om ostali zadržani na Malti. GTLK je od 2022. godine pod sankcijama američkog Ureda za kontrolu strane imovine (OFAC), kao dio šireg paketa mjera protiv ruskih državnih entiteta nakon početka rata u Ukrajini, navodi Splash247.
Međutim, 7. srpnja 2025., došlo je do službenog prijenosa vlasništva na novu kompaniju – TSC – koja prema dostupnim podacima nema nikakve veze s Rusijom. Brodovi su pritom i preimenovani: MSC Bilbao sada nosi ime TSC Dorado, a MSC Valencia postala je TSC London.
Novi vlasnik, kako se navodi, povezan je s njemačkom brodarskom kompanijom Hammonia Reederei, što je omogućilo potpuno uklanjanje rizika sankcija i oslobađanje brodova iz malteške luke.
GTLK se u posljednje tri godine našao pod povećalom zbog brojnih plovila i zrakoplova koji su bili zamrznuti diljem Europe. Brojni brodovi su od tada preprodani, reflagirani ili jednostavno zadržani zbog neriješenog vlasničkog statusa. Slučaj ova dva kontejneraša jedan je od najdugotrajnijih primjera iz pomorskog sektora.
Za sada nije poznato hoće li MSC ponovno unajmiti ova plovila u charter aranžmanu, ili će novi vlasnici potražiti druge komercijalne partnere.
Vijetnam je pogođen jednom od najtežih pomorskih nesreća posljednjih godina – turistički brod potonuo je u poznatom zaljevu Ha Long. Brod Wonder Seas, s većinom domaćih turista iz Hanoja, uključujući i oko 20 djece, prevrnuo se tijekom iznenadne oluje praćene jakim vjetrovima i kišom.
Prema riječima lokalne policije, nesreća se dogodila oko 15:30 sati po lokalnom vremenu. Olujno nevrijeme zateklo je brod tijekom redovne panoramske ture. Do danas je potvrđeno da je poginulo najmanje 35 osoba, među kojima najmanje osmero djece. Još pet osoba se vodi kao nestalo, a 10 ih je spašeno, od kojih su neki morali isplivati iz prevrnutog trupa, dok je jedan putnik pronađen živ unutar broda, navodi The Maritime Executive.
Loši vremenski uvjeti dodatno su otežali početne spasilačke napore. Na mjesto nesreće upućeno je gotovo 30 plovila i tim ronioca, a akcija potrage i dalje traje. Vijetnamska mornarica uspješno je okrenula brod, izvršila ispumpavanje vode i oteglila trup u luku na kopnu radi daljnje istrage.
Video of border guards urgently rescuing passengers whose boat capsized in Ha Long Bay pic.twitter.com/StPnmZl2xA
Među spašenima su i oni koji su uspjeli napustiti brod vlastitim snagama plivajući prema površini, što ukazuje na vrlo brzo prevrtanje plovila s malo vremena za organiziranu evakuaciju.
Na teren je odmah upućen zamjenik premijera Tran Hong Ha, a premijer Pham Minh Chinh izrazio je sućut obiteljima stradalih i najavio temeljitu istragu uz pomoć vojnih i pomorskih institucija.
Uz novu seriju narudžbi, MSC-ova knjiga narudžbi sada je veća od cijele flote šestog svjetskog linijskog prijevoznika – Ocean Network Expressa
Mediterranean Shipping Company (MSC) nastavlja svoju strategiju agresivnog širenja kontejnerske flote, potvrđujući narudžbe za dodatnih 10 ultra-velikih brodova (ULCV) u kineskim brodogradilištima. S ovom rundom, ukupna knjiga MSC-ovih narudžbi doseže oko 130 brodova, odnosno gotovo 2,2 milijuna TEU kapaciteta, navodi Splash247.
Iako službene cijene nisu poznate, procjene govore o 200 milijuna dolara po brodu, čime MSC dodatno ulaže u LNG kao ključnu prijelaznu tehnologiju u dekarbonizaciji pomorstva.
U pozadini ove serije narudžbi stoji MSC-ov cilj da preuzme i zadrži titulu najvećeg kontejnerskog prijevoznika na svijetu. Kompanija, koja već broji preko 700 brodova u aktivnoj floti, uskoro će premašiti kapacitet od 7 milijuna TEU, ostavljajući daleko iza sebe konkurente poput Maerska i CMA CGM-a.
S obzirom na dosadašnje ponašanje MSC-a, analitičari vjeruju da će i preostale opcije biti aktivirane. Brodogradilišta u Kini sve češće postaju preferirani izbor MSC-a, zahvaljujući kapacitetima, rokovima isporuke i spremnosti da ponude brodove s alternativnim pogonima.
Ova narudžba označava nastavak MSC-ove strategije ulaganja u flotu budućnosti – sve snažniju, sve čišću i globalno dominantnu.
Europska unija službeno je usvojila svoj 18. paket sankcija protiv Rusije, s naglaskom na rezanje prihoda iz pomorskog sektora i sprječavanje rada takozvane “flote iz sjene”. Odluka dolazi nakon što je Slovačka ranije pokušala blokirati paket zbog ovisnosti o ruskom plinu.
U pomorskom dijelu, EU je stavila na crnu listu dodatnih 105 brodova povezanih s ruskim izvozom nafte, čime je broj sankcioniranih plovila prešao 400 jedinica. Posebno je značajna odluka o uvođenju sankcija prema neimenovanom brodskom registru, prvi takav potez do sada, navodi Splash247.
Cjenovni limit za izvoz ruske sirove nafte također je snižen i sada iznosi oko 47–48 dolara po barelu, što je približno 15% niže od tržišne cijene. Nadalje, sve transakcije povezane s plinovodima Nord Stream su zabranjene, dok se proizvodi iz ruske sirove nafte više ne mogu uvoziti u EU, bez obzira na mjesto prerade.
Sankcijama su obuhvaćene i ruske rafinerije u trećim zemljama, uključujući najveću rafineriju Rosnefta u Indiji. Osim toga, pogođene su i banke koje se sumnjiče za posredovanje u zaobilaženju sankcija, te energetske tvrtke povezane s ruskom vojskom, poput Rosnefta i Surgutneftegasa.
U kontekstu globalne plovidbe, Malezija je najavila uvođenje strožih pravila za STS (ship-to-ship) transfere u svojim vodama, s ciljem suzbijanja ilegalnih pretovara ruske nafte koji su se u zadnje vrijeme intenzivirali. Brodovi koji budu uhvaćeni u takvim radnjama bit će odmah zadržani.
U međuvremenu, američki predsjednik Donald Trump upozorio je da će, ukoliko Rusija ne pristane na mirovni sporazum do 3. rujna, uvesti 100% carinu na rusku robu te pokrenuti sekundarne sankcije protiv zemalja koje nastave uvoziti rusku naftu.
Indija i Kina trenutno su glavni kupci ruske sirove nafte, dok su Turska i Brazil vodeći u uvozu prerađenih naftnih proizvoda. EU i dalje dominira uvoznim LNG tržištem kada je riječ o ruskom plinu.
Na prvo putovanje oko svijeta (ipak komercijalno) se uputio hrvatski kapetan Ivo Visin, a priču donosi Dubrovački dnevnik.
Rođen je 1806. godine u mjestu Prčanj u Boki Kotorskoj, a njegova obitelj je podrijetlom iz Istre. Pomorstvom se počeo baviti već u 12. godini na jedrenjacima, a kapetanski ispit položio je u Trstu. Šesti je pomorac iza Magellana koji je oplovio svijet. Njegovo putovanje, jedrenjakom (samo na jedra) imena SPLENDIDO započelo je 11. veljače 1852. godine.
Pored kapetana Visina i poručnika Fridriha Bellavita, posadu je činilo još njih devetoro. Oni su pod habsburškom zastavom iz Antwerpena krenuli na put tičući luke: Antwerpen, rt Horn, Valparaiso, San Francisco, Honolulu, Singapur, Bangkok, Hong Kong, rt Dobre nade, Plymouth, Trst. U luku Trst su se vratili 30. kolovoza 1859. godine.
NOVARA
Na znanstveno- ekspedicijskom putovanju oko svijeta (1857. – 1859.) austrijska fregata NOVARA isplovila je samo na jedra, a parni stroj od 820 KW joj je ugrađen tek nakon nekoliko godina tj. 1862. godine. Izgrađena je u Veneciji 1850. godine, bila je duga 76,8 i široka 14,3 metara. Fregatom je zapovijedao komodor Bernhard von Wullerstorf – Urbair, a posadu su činila 345 člana časnika i mornara te sedam znanstvenika. Putovanje je trajalo od 1857. do 1859. godine tj. dvije godine i tri mjeseca. Na tom povijesnom, znanstvenom i ekspedicijskom putovanju NOVARA je posjetila: Gibraltar, Madeiru, Rio de Janeiro, Cape Town, St. Paul Island, Ceylon, Madras, Nicobar Islands, Singapur, Bataviu, Manilu, Hong Kong, Šangaj, Puynipet Island, Stewart Island (16.-17. listopad 1858.), Sydney (5. studeni 1858.), Auckland, Tahiti, Valparaíso, Gravosa (naravno Dubrovnik) i povratak u Trst je bio 26. kolovoza 1859. godine. NOVARA je na tom povijesnom putovanju imala 34 posto Hrvata te je svrstana na drugo mjesto ovog teksta.
BESA
Na prvo putovanje oko svijeta koje nije bilo komercijalno ili istraživačko (ratna fregata) je ipak krenuo hrvatski književnik i putopisac Joža Horvat (rođ. Kotoriba, 10. ožujka 1915., preminuo Zagreb, 26. listopada 2012.) s jedrenjakom BESA. Ime broda je Joža Horvat dao kao obećanje da će se s te plovidbe vratiti jer u albanskom jeziku riječ besa znači: zavjet, vjera ili čvrsta riječ. U hrvatskoj povijesti ostat će zapamćen i kao prvi Hrvat koji je oplovio svijet sportskim jedrenjakom. Uz Jožu je bila kao dio posade supruga Renata, prva Hrvatica koja je oplovila svijet, kao i sin Marko te Vladimir Hrlić. Plovidba je trajala 23 mjeseca tičući luke, prolaze, kanale: Kotor, Brindisi, Palermo, Cagliari, Alžir, La Garrucha, Gibraltar, Tanger, Rabat, Casablanca, Agadir, La Luz, Hierro, Fort de France, Tortuga, La Guaira, Panamski kanal, Galapagos, Makemo, Tahiti, Moorea, Bora Bora, Pago Pago, Apia, Port Vila, Port Moresby, Torresov prolaz, Cocoanut, Dilly, Kupang, Banjuwangi, Džakarta, Singapur, Weh, Colombo, Cochin, Aden, Port Sudan, Marsa, Oseif, Sueski kanal, Rodos, Krf, Bari, Kotor.
O ovom putovanju oko svijeta Joža Horvat je napisao knjigu “BESA brodski dnevnik”. Kao zanimljivost bih napomenuo da je na ovo putovanje književnik Joža krenuo kao neiskusan pomorac te je imao nešto malo navigacijske opreme, a magnetski kompas je kupio na vojnom otpadu u Puli tako da su na ruti znali zbog zemljinog magnetizma skrenuti s rute i nekoliko stotina nautičkih milja.
BESA je bila čelični dvojarbolni jedrenjak, dug 15 metara, težak 25 tona, a mogao je ukrcati 2.500 litara goriva i 1.000 litara vode. Hranili su se uglavnom iz konzervi ili ribom koju su sami lovili tijekom plovidbe, a hranu su držali u dnu broda koji je bio ispod površine mora. Na brodu je vladala besparica, iako je Joža dobivao sponzorskih 2000 dolara od lista Vjesnikza kolumnu mjesečno. U prosijeku su trošili 1800 dolara za vodu, gorivo, lučke pristojbe te pristojbe za prolazak kroz Panamski i Sueski kanal, a ostatak od 200 dolara su trošili za hranu i za izvanredne troškove. Nakon povratka Joža je prodao BESU s namjerom da izgradi novi jedrenjak, a ona se danas nalazi u splitskoj lučici Špinut, održava se i u odličnom je stanju.
MODRA LASTA I TRAGIČNO PUTOVANJE
Hrvatski književnik i putopisac Joža Horvat gradi svoj drugi jedrenjak u brodogradilištu Greben u Vela Luci s namjerom da s njime po drugi put isplovi na put oko svijeta. Dvojarbolni jedrenjak MODRA LASTA je izgrađen 1973. godine od stakloplastike, ima 28 bruto tona, dug je 17 i širok 3,5 metara. Iste 1973. godine isplovili su iz Splita, a na brodu su bili Joža, supruga Renata, sin Marko i njegov prijatelj Boris Radovan te glumac Joja Antolić. Plan im je bio da idu preko Atlantika, te na Panamu, zatim dolje prema Čileu odakle bi se vratili na Tahiti i tako dalje oko svijeta.
Međutim to putovanje obilježile su dvije velike tragedije za obitelj Horvat jer su izgubili oba sina. Na samom početku druge plovidbe oko svijeta, stariji sin Radovan-Mićo je stradao u prometnoj nesreći kod Nove Gradiške vraćajući se u Zagreb nakon što je za posadu ishodio vize koje im je skoro trebao dostaviti povodom njegove posjete MODROJ LASTI na Kanarima. Joža se sa suprugom vratio u domovinu te je pokopao sina, a nakon nekog vremena ponovo su se ukrcali na MODRU LASTU te su nastavili planirano putovanje. U vodama Venecuele mlađi sin Marko 1975. godine je smrtno stradava roneći blizu jedrenjaka.
Obitelj je prekinula putovanje oko svijeta i vratila se u Hrvatsku, a jedrenjak je vraćen u Kopar. MODRA LASTA kao da otpočetka nije bila dobre sreće jer je za vrijeme gradnje u brodogradilištu u Vela Luci poginuo jedan radnik brodogradilišta. Joža Horvat u jednom intervju je izjavio: “Sanjario sam o moru još kao dječak. Podjednako sanjarim o moru i danas, more nam je dalo trajne radosti, ali i trajne patnje. Ono je moja ljubav i strast kojoj se nikad nisam mogao oduprijeti”.
Na kraju su Joža i supruga Renata odlučili pokloniti MODRU LASTU Srednjim pomorskim školama u Piranu i Malom Lošinju za obuku jedrenja budućih pomoraca. Međutim kad je Joža Horvat vidio da se s jedrenjakom uopće ne plovi i da mu je opljačkana gotovo sva oprema, nakon dvije godine im je oduzeo brod te ga je 1983. poklonio jedriličarskom klubu Delfin koji se nalazio u blizini Brodoremontnog zavoda “Arsenal” u Tivtu u nadi da će se tamo savjesnije odnositi prema njemu i da će se tamo mladi obučavati jedrenju. MODRA LASTA ostaje na suhom u Brodoremontu punih šest godina bez velikih pomaka u obnovi i ponovnom opremanju, no ipak je zaplovila 1991.. Međutim u ratnoj godini, MODRA LASTA je namjerno potopljena u Tivtu samo zato što je bila hrvatska. Članstvo i uprava kluba Delfin su također bili Hrvati. Jedrenjak je u slijedećih 15 godina imao više potapanja, a uprava kluba Delfin nije imala novaca za njegovu obnovu te ga je odlučila prodati. Kupuje je ga naš sugrađanin Jadran Gamulin i vraća u Hrvatsku.
Ovaj dio teksta sam napisao u suradnji s poznatim dubrovačkim jedriličarom i pomorcem Jadranom Gamulinom koji je sadašnji vlasnik jedrenjaka, a koji se nalazi vezan ispred obiteljske kuće u Rijeci dubrovačkoj.
Jadran Gamulin piše: “U proljeće 2007. godine moj prijatelj, inženjer Branko Zgredić, znajući za moj gubitak brodova tijekom rata 1991. u Dubrovniku, upozorio me da JK Delfin iz Tivta odlučuje prodati MODRU LASTU zbog nemogućnosti održavanja. Ubrzo odlazim u Tivat obići brod da bih donio odluku o kupovini. MODRU LASTU zatekao sam vezanu sasvim oronulu među svim brodovima propale jugomornarice. Vapila je – izvuci me iz ovog groblja ratnih strašila, zahrđalih podmornica, oronulih raketnih brodova, razarača, hrpe željeza, raketa, svega protiv čega se moj stvaratelj svojim idejama ploveći svijetom borio i zalagao! Spasi me od sudbine koju ne želim dijeliti sa ovom sredinom!
Moja odluka je bila trenutna: MODRA LASTA se vraća u Hrvatsku. Bit će vezana uz rivu pred mojom kućom u Rijeci dubrovačkoj. Imat će pažnju i ljubav koju zaslužuje jedan tako ponosit brod. Pokušat ću je obnoviti, a sad je najvažnije da nikada više ne potone. Moja veza s MODROM LASTOM potječe još od 1972. godine. Tih godina sam odlazio u Vela Luku na remont sa sličnim željeznim jedrenjakom imena SEE HUND i obilazio brodogradilište Greben diveći se izgradnji iz Stakloplasike, od njih sam kupovao stare kalupe ili oštećene trupove. Tako sam i zapazio i MODRU LASTU. Čak sam 1973. godine doveo i kupca u škver za sljedeći brod, ali Greben nije želio prihvatiti posao, iako se radilo o dosta visokom iznosu od 300 000 ondašnjih njemačkih maraka. Zatim sam nekoliko godina pokušavao kupiti kalup MODRE LASTE kojega su prodavali, no za mene po nedostižnoj cijeni”.
Ipak je 2007. uspio kupiti MODRU LASTU. Imala je odličan trup, ali paluba i sve ostalo je bilo u jako lošem stanju jer je bila više puta potopljena, opljačkana, a nije imala ni motor jer je i on bio ukraden. U lipnju iste godine Jadran je s MODROM LASTOM isplovio iz Tivta uz pomoć dva jedriličara iz kluba Delfin i u teglju jedne male brodice. Izvučena je u privatnoj marini od prijatelja Zgradića gdje je u 15 dana osposobio kako bi sigurno na jedra mogla preploviti udaljenost od Tivta do Dubrovnika. Prije samog porinuća, MODRU LASTU je blagoslovio svećenik, don Anto Dragobardović iz Kotora. Na blagoslovu se okupio veći broj prijatelja i bokeljskih Hrvata kojima je Jadran zahvalio jer su ga cijelo vrijeme podržavali u njegovoj nakani.
Tako su nakon porinuća oko 12 sati Jadran i prijatelj Ivo Kvestić uz jugoistočni vjetar krenuli na jedra (motor nisu ni imali) prema Dubrovniku gdje su na carinski vez luke Gruž uplovili sutradan u 23:30 sati. U ranim jutarnjim satima MODRA LASTA je uz dozvolu carine i špeditera krenula u Rijeku dubrovačku gdje se i danas nalazi. Napokon je hrvatski jedrenjak, koji je i građen u Hrvatskoj te je bilo u vlasništvu Hrvata koji je poklonio brod u bivšoj državi, konačno ponovo vraćen u Hrvatsku, a sadašnji vlasnik ga je otkupio za 146 000 kuna.
Nakon ove bitke oko povratka jedrilice u Hrvatsku, Jadran se susreo s novim problemima administracije i visokih novčanih troškova koje nije očekivao da će biti toliki. Samo za trošarinu je morao platiti 60 000 kuna, a za PDV 44 000 kuna. Zatim troškovi špeditera, Carine, izrada nacrta broda, troškovi prvog upisa broda u Kapetaniji, troškovi prema Hrvatskom registru i još neki drugi su se popeli na više od 156 000 kuna. Jadran je bio u nevjerici zbog iznimno visokih troškova (146 000 kuna kupnja jedrilice +156 000 za prve osnovne troškove registracije) jer je ipak dao sve od sebe da bi hrvatsku jedrilicu vratio u Hrvatsku. Taj novac je trebao biti utrošen u popravak jako devastirane jedrilice kojoj je jedino vrijedio trup i kolumba, a sve ostalo se moralo srušiti i ponovo izgraditi. Jedrilicu je namjeravao preurediti za dnevna jedrenja te joj je nanovo uredio palubu i novu manju kabinu. Dana 16. srpnja 2008. Jadran Gamulin je prikupio sve potrebne dokumente te je zatražio financijsku potporu od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, ali nikada nije dobio odgovor na poslani dopis. Pred nekoliko godina, Jadran Gamulin je imao težu povredu na radu tako da su otada svi poslovi oko uređenja jedrenjaka u mirovanju. Težnja Jadrana kao vlasnika MODRE LASTE je naći nekoga tko bi se ozbiljno uhvatio posla na jedrenjaku te bi mu Jadran osobno pomogao i na kraju bi mu ga poklonio.
Povijest brodogradilišta u Monfalconeu nije samo talijanska – ispisana je rukama pomoraca s Lošinja, Kraljevice, Sušaka i Rijeke.
Brodogradilište u Monfalconeu osnovano je 1908. godine pod imenom Cantiere Navale Triestino, a njegova povijest duboko je isprepletena s hrvatskim pomorcima, brodarima i brodograditeljima. Osnivači su bili braća Cosulich s Malog Lošinja, a prve brodove gradili su britanski inženjeri uz pomoć brodograditelja iz Istre i s otoka Lošinja, piše Novi List.
Prve novogradnje bile su “Trieste D” i “Split D” za parobrodarsko društvo Dalmatia iz Zadra. Taj “Split” iz 1909. godine promijenio je više imena i vlasnika – plovio je pod Jadrolinijinom zastavom kao “Istra” i “Poreč”, a posljednje putovanje završio je u splitskom rezalištu 1965.
BRODOVI VENECIJANSKIH DUŽDEVA I TIRRENIA IZ RIJEKE
Za riječku kompaniju Sidarma škver u Monfalconeu izgradio je pet identičnih motornih brodova s imenima venecijanskih duždeva. Svi su potopljeni tijekom Drugog svjetskog rata, a zanimljiv je podatak da su dva broda nosila isto ime – “Marco Foscarini”.
Četiri broda za kompaniju Tirrenia di Navigazione iz Napulja, izgrađena 1928. godine, imala su matičnu luku u Rijeci: “Rossini”, “Paganini”, “Puccini” i “Verdi”. Njihove sudbine bile su burne – neki su potopljeni, a drugi rezani desetljećima kasnije u Italiji.
ZLATNE GODINE JUGOLINIJE: PAZIN, BAKAR, KASTAV, KRALJEVICA
Riječka Jugolinija dobila je četiri broda iz Monfalconea krajem šezdesetih – “Bakar”, “Kastav”, “Pazin” i “Kraljevica”. Brod “Kraljevica”, izgrađen 1968., ostao je upamćen po velikom spašavanju 1974. godine. U Atlantiku, 400 milja od Bermuda, zapovjednik Kolarić i posada spasili su sedam ozlijeđenih članova posade gorućeg tankera “North Earl”. Pomoć su pružali i brodski liječnik dr. Milinić te časnici, a posadi je dodijeljena Plava vrpca Vjesnika.
“Pazin” se 1990. suočio s olujom u Biskaju, pri čemu se ozbiljno nagnuo. Zaklon pronađen u Gijonu omogućio je hitne popravke. I taj brod je završio u rezalištu Alang u Indiji, pod panamskom zastavom, ali s hrvatskom posadom.
JADROLINIJA, ATLANTSKA PLOVIDBA I PULSKI BRODOVI ZA KRUŽNA PUTOVANJA
Dubrovačka Atlantska plovidba imala je u floti brod “Bitola”, izgrađen u Monfalconeu 1947. godine kao “Adria”. Preuzeli su ga hrvatski pomorci 1963., a nakon samo pet godina prodan je Panami.
Značajan trag ostavljaju i brodovi “Dalmacija” i “Istra” – izgrađeni 1965. u pulskom Uljaniku, ali već 1969. u Monfalconeu pretvoreni u kruzere. “Dalmacija” je rezana 2009. u Indiji, dok je “Istra”, pod brojnim imenima, plovila sve do 2018. kad je rezana u Turskoj.
ZANEMARENI BRODOVI U POVIJESTI
Zanimljivost vezana uz parobrod “Liqeni”, izgrađen 1912., jest da je navodno kratko bio pod Jadrolinijinom zastavom, iako se to ne navodi u službenim monografijama. Brod je prošao ruke raznih vlasnika – od Kotora do Cetinja – a njegova sudbina nakon 1948. ostaje nepoznata.
TRAGOVI LOŠINJANA I RATNE EPIZODE
Brod “Clara”, naručen od lošinjskih brodovlasnika, izgrađen je 1922. i kasnije preimenovan u “Stone Street”, a 1942. torpediran. Brod “Iris” iz 1914., vlasništvo obitelji Martinolich, bio je zaplijenjen od rumunjske mornarice zbog “neovlaštenog” isticanja srpske zastave.
Dubrovčani su brodove “Lokrum” i “Lovrjenac” naručili još 1909. godine. “Lovrjenac” je više puta mijenjao ime – “Dubrovnik”, “Dedinje” – a 1943. je potopljen uz tragičan gubitak stotinu života.
IZDUŽIVANJE BRODOVA I NEZABORAVNI POŽAR U ADENU
Brodovi Jadroplova – “Omiš”, “Bol”, “Solin” i “Jelsa” – produljeni su 1968. u Monfalconeu. Na “Omišu” je 1973. izbio požar u luci Aden. Iako teško oštećen, brod je vlastitim pogonom doplovio do Vranjica, gdje je popravljen.
Njegovi “blizanci” također su završili životne putanje daleko od doma – neki u Kolumbiji, drugi u Meksiku, pod imenima poput “Felipe”, “Budin” i “Castilla”.
