Brodovi kompanije Boskalis rade u Omanu; Izvor: Boskalis/Offshore Energy
Boskalisovi brodovi posljednjih mjeseci intenzivno oblikuju morsko dno luke Sohar, čime započinje gradnja strateškog LNG čvorišta za brodove u regiji Perzijskog zaljeva
Nizozemski offshore div Boskalis rasporedio je više svojih specijaliziranih plovila na projektu proširenja luke Sohar u Omanu, gdje se gradi prvi LNG bunkering terminal na Bliskom istoku. Projekt predstavlja značajan korak prema pozicioniranju Sohara kao LNG središta za pomorski promet u regiji.
Na terenu su brodovi za jaružanje Willem van Oranje i Coastway, oba tipa trailing suction hopper dredger, te Colbart, snažni backhoe dredger. Tijekom posljednjih mjeseci, ovi su brodovi uklonili oko četiri milijuna kubika pijeska, stvarajući temelj za budući LNG terminal unutar postojeće luke i slobodne zone Sohar, piše Offshore Energy.
Završna faza jaružanja – poznata kao “spot hunting” – uključuje precizno uklanjanje preostalih neravnina na morskom dnu. Taj dio posla, iako tehnički jednostavniji, često traje najduže. U ovoj fazi Boskalis koristi i tegljač Aquamarine te višefunkcionalni brod Sidi, opremljen plugom za niveliranje morskog dna.
Radovi dolaze neposredno nakon što je TotalEnergies započeo izgradnju vlastitog LNG postrojenja u Soharu, poznatog kao Marsa LNG. Riječ je o postrojenju kapaciteta 1 milijun tona godišnje, koje će koristiti solarnu energiju za pogon i služiti prvenstveno kao bunkering postaja za brodove na LNG pogon. Projekt se provodi u suradnji s OQEP-om, državnim energetskim partnerom Omana.
Start proizvodnje LNG-a predviđen je za prvi kvartal 2028. godine, a uz iznimno nisku emisiju CO₂ (manje od 3 kg CO₂e/boe), većina proizvedenog plina koristit će se kao gorivo za brodove, dok će ostatak preuzeti partneri TotalEnergies i OQ.
Ceremonijalno isplovljavanje školskog jedrenjaka pretvorilo se u tragediju kad je brod izgubio kontrolu i udario u Brooklyn Bridge
Meksički školski jedrenjak Cuauhtémoc, u vlasništvu meksičke ratne mornarice, udario je u Brooklyn Bridge tijekom ceremonijalnog isplovljavanja iz luke New York, prouzročivši smrt dvoje kadeta i ozljede još 19 članova posade.
Brod se nalazio na međunarodnoj obuci kadeta, s planiranom rutom prema Islandu, a posjet New Yorku bio je dio misije. Nakon nesreće, putovanje je prekinuto, a meksička ambasada u SAD-u koordinira povratak kadeta kućama, navodi The Maritime Executive.
A Mexican Navy training ship crashed into Brooklyn Bridge in New York, good job guys
— Enguerrand VII de Coucy (@ingelramdecoucy) May 18, 2025
Nesreća se dogodila prilikom manevra napuštanja pristaništa. Cuauhtémoc je kretao unatrag uz asistenciju tegljača, no iz zasad neutvrđenih razloga nastavio je kretanje unazad – suprotno od planiranog smjera. Tegljač nije bio vezan za brod te nije mogao pravovremeno reagirati.
Prema prvim izvješćima, u trenutku nesreće plima je bila u porastu, a rijeka East River poznata je po jakim strujama. Vjetar je također puhao u smjeru mosta. Kad je Cuauhtémoc udario u donji dio konstrukcije Brooklyn Bridgea, kretao se brzinom od oko šest čvorova.
Brod je u tom trenutku imao kadete raspoređene visoko u jarbolima, što je dodatno pogoršalo posljedice udara. Meksičke vlasti pokrenule su istragu o uzrocima nesreće, uključujući potencijalne greške u manevriranju i procjeni vremenskih uvjeta.
Fotografije s mjesta događaja prikazuju brod s ozbiljno oštećenim jarbolima, a most je privremeno zatvoren za promet zbog sigurnosnih provjera. Ovo je jedan od najozbiljnijih pomorskih incidenata u New Yorku posljednjih godina.
Pad cijena novogradnji signalizira zasićenje tržišta
Nakon tri godine intenzivne potražnje, tržište brodskih novogradnji ulazi u fazu hlađenja. Prema najnovijim podacima Clarksons Researcha, interes brodovlasnika za nove narudžbe značajno je pao – čak 57% manje u odnosu na isto razdoblje prošle godine – što je rezultiralo prvim osjetnijim padom cijena novogradnji u posljednje vrijeme, piše Splash247.
Od početka 2025. godine cijene novogradnji pale su u prosjeku za 1,2%, no i dalje ostaju visoke u odnosu na višegodišnji prosjek. Najveći pad zabilježen je u tanker sektoru – čak 5%, dok su cijene brodova za rasute terete pale za 2,2%, a kontejneraša za 1,4%.
Ovaj trend dodatno potvrđuju i analize danskog financijskog instituta Danish Ship Finance koji predviđa daljnji pad cijena, pogotovo s obzirom na slabljenje vozarina i sve opreznije investitore. Kako ističu, broj brodogradilišta koja osiguravaju nove narudžbe mogao bi se smanjiti u nadolazećim mjesecima.
Brokerska kuća BRS u svom godišnjem pregledu objavljenom krajem ožujka predviđa još izraženiji pad. “Očekujemo da će trenutne globalne nesigurnosti potrajati, što će dodatno pritisnuti vozarine i odgoditi investicijske odluke. Novi val širenja brodogradnje imat će silazni utjecaj na cijene novogradnji, koje bi se tijekom 2025. mogle smanjiti za više od 10%, ovisno o tipu i veličini broda,” navodi se u izvješću BRS-a.
Unatoč otporu koji proizlazi iz već popunjenih knjiga narudžbi, tržište brodova sve jasnije pokazuje znakove zasićenja. Brodovlasnici i dalje vagaju odluke o novim ulaganjima, posebice u kontekstu promjenjive geopolitike, regulativa o emisijama i tehnoloških neizvjesnosti.
Riječki “3. maj 1905” ponovno gradi za Scenic grupu – ovaj put još veći i luksuzniji kruzer vrijednosti 250 milijuna eura
Na navozu brodogradilišta “3. maj 1905” u Rijeci svečano je položena kobilica za novi kruzer Scenic grupe, vrijednosti oko 250 milijuna eura. Riječ je o nastavku uspješne suradnje između ovog brodogradilišta, Scenicove hrvatske tvrtke MKM Yachts i australskog naručitelja koji se specijalizirao za gradnju ultra-luksuznih ekspedicijskih brodova.
Kako piše Novi List, ova novogradnja predstavljat će treći polarni kruzer za Scenic, a ujedno će biti i najveći u seriji. Dužina broda premašit će 200 metara, što je oko 40 metara više od prethodnih jedinica Eclipse klase, a završetak radova očekuje se 2027. godine. Porinuće je planirano za rujan 2026.
Na svečanosti su sudjelovali osnivač i vlasnik Scenic grupe Glen Moroney, predstavnici tvrtke MKM Yachts te državni tajnik Vedran Špehar kao izaslanik premijera. Moroney je tom prigodom pohvalio rad riječkih brodograditelja, istaknuvši kako je prethodni brod, “Scenic Eclipse II”, isporučen prije roka i unutar budžeta.
Predsjednica Uprave “3. maja 1905” Vjera Marić izrazila je uvjerenje da će i ovaj brod potvrditi ugled hrvatske brodogradnje u segmentu vrhunske serijske gradnje luksuznih plovila, zahvaljujući znanju radnika i podršci Vlade.
Scenic grupa već se afirmirala na svjetskom tržištu polarnog kruzinga, a suradnja s riječkim brodogradilištem temelji se na komplementarnim snagama: globalnom brendu i viziji Scenic grupe, projektnoj i tehničkoj podršci MKM Yachtsa te brodograđevnoj stručnosti domaćih radnika.
Nakon izlijevanja nafte iz tankera Torrey Canyon, koje je 1967. godine pretvorilo more u crnu masu i na nekoliko godina preuzelo titulu najgore ekološke katastrofe koju je uzrokovao tanker, potonuće tankera Amoco Cadiz 1978. godine ponovo je preuzelo prvo mjesto najvećeg curenja nafte u moru na svijetu, ostavljajući još jednu mračnu točku u povijesti pomorskog prometa s najvećim pomorom morskog života ikada zabilježenim.
Po količini nafte koja je iscurila iz tankera, ovaj incident nalazi se na četvrtom mjestu, nakon Atlantic Empressa (1979), ABT Summera (1991) i Castillo de Bellvera (1983). To znači da je izljev nafte iz Amoco Cadiza u trenutku nesreće bio najveći koje je svijet vidio do tada. Torrey Canyon je na 7. mjestu prema Britannici, piše Safety4Sea, a prenosi Pomorstvo.info.
U jutarnjim satima 16. ožujka 1978. godine, VLCC Amoco Cadiz pod zastavom Liberije, bio je na putu iz Perzijskog zaljeva u Europu s više od 220.000 tona sirove nafte, kada je ogroman val udario brod. Val je izazvao kvar na kormilu i uzrokovao plutanje broda prema obali u jakoj oluji. Pomoć tegljača je stigla na lice mjesta, ali loše vrijeme je otežalo operacije, gurnuvši brod dalje blizu obale.
Usprkos svim naporima, Amoco Cadiz se nasukao na stijenu, u blizini male luke Portsall na sjeverozapadnoj obali Francuske. Do popodneva 17. ožujka, brod je bio potpuno uništen i prve naftne mrlje su brzo stigle do obale. Loše vrijeme spriječilo je operaciju sprečavanja širenja nafte, ali i dovelo do toga da se brod u narednih nekoliko dana raspao na tri dijela i potonuo, što je rezultiralo najvećim izljevom nafte te vrste dotad zabilježenim.
Ozlijeđenih i poginulih nije bilo, pošto su posadu spasile zračne snage francuske mornarice.
U naredna dva tjedna, cijeli teret od preko 220.000 tona iranske i arapske sirove nafte i 4.000 tona bunker goriva, iscurio je u more, zagađujući više od 300 km europske obale. Do kraja travnja nafta je zagadila 320 km obale Bretanje i proširila se na istok do Kanalskih otoka.
Nafta je brzo formirala viskoznu emulziju, povećavajući volumen zagađivača do pet puta, prema ITOPF-u. Američka NOAA procjenjuje da je ukupno iscurilo 220.880 tona nafte. Iako je ukupna količina prikupljene emulzije nafte i vode iznosila 100.000 tona, nakon tretmana u postrojenjima za preradu izvučeno je manje od 20.000 tona nafte.
Do srpnja su znanstvenici proglasili izljev nafte iz Amoco Cadiza najvećim “ubojstvom morskog života ikada zabilježenim u takvom incidentu”. Dva tjedna nakon nesreće, milijuni mrtvih mekušaca, morskih ježeva i drugih vrsta isplivali su na obalu. Iako su populacije bodljikaša i malih rakova skoro potpuno nestale iz nekih područja, populacije mnogih vrsta su se oporavile u roku od godinu dana. Ptice ronilice su činile većinu od skoro 20.000 pronađenih mrtvih ptica.
Stotine uginulih ježinaca na obali kod St. Michel-en-Greve; Foto: Safety4Sea
Jasan neposredni faktor koji je doprinio ovom incidentu bilo je loše vrijeme, koje je izazvalo kvar na kormilu, ometalo operacije reagiranja i dovelo do potpunog raspadanja broda, prije nego što se nafta mogla ispumpati iz olupine.
Francuski premijer Raymond Barre je 25. ožujka priopćio da je nesreća uzrokovana “teškim nemarom” i zabranio je tankerima plovidbu bliže od 11 kilometara od francuske obale.
Zapovjednik tankera je navodno stavljen pod istragu i na kraju optužen za kršenje francuskih zakona o zagađenju. U međuvremenu, sudski dokazi koje su reproducirali međunarodni mediji ukazuju na nedovoljno održavanje broda i loš dizajn kormilarskog uređaja, ali nijedan službeni izvještaj o istrazi to nije potvrdio.
Francuska vlada, zajedno sa lokalnim zajednicama i pogođenim ribarima, tužila je vlasnika kompanije u SAD-u. Vlasnik je tvrdio da nisu imali obavezu platiti jer njihova kompanija nije odgovorna za neispravan kormilarski uređaj. Nakon više od desetljeća, 1992. godine konačno su pristali platiti 200 milijuna dolara (190 milijuna eura) odštete, manje od polovice traženog iznosa.
Incident Amoco Cadiza ostaje jedno od najsveobuhvatnije proučavanih izljeva nafte u povijesti, ne samo zbog veličine njegovog utjecaja na ekosustav, već i zbog postavljanja pitanja u vezi sa sigurnošću transporta nafte svjetskim oceanima.
Za razliku od drugih brodova koji su sudjelovali u sličnim nesrećama prethodnih godina, Amoco Cadiz je bio relativno nov, dobro opremljen supertanker, kojim je upravljala velika američka naftna kompanija s dobrom povijesti. To je tada pokrenulo pitanja o prirodi samih velikih brodova i nedostatku efikasne regulacije tankera koji plove pod zastavama pogodnosti, pitanje koje ostaje aktualno do danas.
Međunarodni mediji u to vrijeme su citirali administratora NOAA, Richarda Franka, koji je rekao da je ovaj incident istaknuo potrebu za strožim sigurnosnim i operativnim standardima tankera.
Ironično, MT Haven, sestrinski brod Amoco Cadiza, doživio je sličnu sudbinu. Naime, ovaj brod je 13 godina kasnije eksplodirao i potonuo kod obale Genove u Italiji, te uzrokovao najveće curenje nafte u Sredozemnom moru u povijesti i postao najveća olupina na svijetu.
Procjenjuje se da je izlijevanje nafte iz Amoco Cadiza četiri puta veće od onoga iz tankera Torrey Canyon 1967. te šest puta veće od dobro poznate katastrofe Exxon Valdeza iz 1989. godine.
Izgradnja Panamskog kanala bila je najveći američki inženjerski pothvat svoga vremena i danas se ubraja među svjetska čuda industrijskog doba. Te davne 1914. godine, otvoren je ovaj ključni pomorski kanal u srednjoameričkoj državi Panami, koji je transformirao globalnu trgovinu.
Gradnja kanala predstavljala je golem izazov. U vrhuncu radova, iskopavalo se oko 2.300.000 kubnih metara zemlje mjesečno, što je ekvivalentno izgradnji cijelog tunela ispod La Manchea u tri i pol mjeseca. Uz to, sagrađena je najveća brana na svijetu, čime je ovaj projekt postao prava inženjerska senzacija.
Iako je otvorenje trebalo biti grandiozna svečanost, početak Prvog svjetskog rata dva tjedna ranije zasjenio je događaj, pa je svečanost bila znatno skromnija od planirane. Prvi brod koji je svečano prošao kanalom bio je parobrod SS Ancon, dug 149,2 metra, kojim je upravljao kapetan John A. Constantine, prvi službeni pilot kanala.
Međutim, izgradnja Panamskog kanala nosila je visoku cijenu. U tom monumentalnom pothvatu život je izgubilo čak 27.500 radnika. Iz njihove perspektive, završetak kanala i njegovo otvorenje predstavljaju ne samo inženjerski uspjeh, već i počast žrtvama koje su ga omogućile, piše Povijest.hr.
Nakon gotovo tri tjedna plutanja, kontejnerski brod Maersk Sana konačno je pod pratnjom tegljača Sea1 Ruby krenuo prema luci na Bahamima
Norveški spasilački tegljač Sea1 Ruby stigao je do kontejnerskog broda Maersk Sana, koji je više od dva tjedna plutao Atlantskim oceanom, 75 nautičkih milja zapadno od Bermude.
Brod kapaciteta 8.450 TEU pretrpio je eksploziju u strojarnici 28. travnja, pri čemu su ozlijeđena tri člana posade, od kojih jedan teže. Dvoje je evakuirano na kopno radi liječenja, dok je ostatak posade ostao na brodu koji je funkcionirao isključivo na pomoćni pogon, s vrlo ograničenom mogućnošću manevriranja, piše gCaptain.
Sea1 Ruby, AHTS tegljač pod norveškom zastavom, isplovio je iz Bergena 4. svibnja, prelazeći više od 3.000 nautičkih milja kako bi stigao do oštećenog broda. Tegljač nosivosti 3.793 DWT izgrađen je 2010. godine i pripada kompaniji Sea1 Offshore.
Prema dostupnim podacima AIS-a, Sea1 Ruby je brod dostigao 16. svibnja u jutarnjim satima. Obje će se jedinice sada zajednički uputiti prema Bahamima, a očekuje se da će uploviti do kraja mjeseca.
„Maersk Sana“ i „Sea1 Ruby“ 75 nautičkih milja od obale Bermude, 16. svibnja. (Izvor: Shipatlas/gCaptain)
U međuvremenu, Maersk je potvrdio da je istraga o uzroku incidenta još uvijek u tijeku. Naveli su da su u redovnom kontaktu s relevantnim tijelima i da je sigurnost posade i broda prioritet.
Brod je svega 12 dana prije eksplozije, 16. travnja, prošao redoviti inspekcijski pregled u Charlestonu (Južna Karolina), bez ikakvih utvrđenih nedostataka, prema informacijama američke obalne straže (USCG).
Dio stručne javnosti kritizirao je Maersk zbog odluke da tegljač pošalje iz Norveške, umjesto s istočne obale SAD-a ili Kariba. Iz kompanije su odgovorili kako je prioritet bio pronaći tehnički najprikladniji brod za ovu zahtjevnu operaciju, a ne onaj najbliži.
Tijekom cijelog razdoblja vremenski uvjeti su bili stabilni, što je omogućilo sigurno odvijanje operacije. Od eksplozije, brod se kretao u sjevernom i sjeverozapadnom smjeru oko Bermude.
