Brodovi koji su “isparili s lica zemlje”: Ove olupine nikad nisu pronađene

By

-

13.04.2025.

olupina3 — Foto: Ilustracija / Gorgonija.com

Ove olupine nikada nisu pronađene iako se prilično precizno zna gdje bi se mogle nalaziti. Neke imaju povijesnu i kulturnu vrijednost, a neke nose i nezamislive količine zlata, ali usprkos tome dijele istu samotnu sudbinu.

“Brodovi su isti ka i ljudi”, deklamirao je Toma Bebić, “zlu moru daju život svoj.” Ta romantična, iako pomalo i strašna rečenica nekako se sama nameće na temu olupina…

Dok su neki brodovi – baš kao i ljudi – slavni, poznati i obasipani pažnjom, neki su posve zaboravljeni, piše Pun kufer.

Prema službenoj procjeni UNESCO-a, u oceanima, ali i jezerima i rijekama potopljena su oko tri milijuna olupina. One se ne traže samo ronjenjem i pretraživanjem dna, nego i temeljitim izučavanjem svega povezanoga s određenim brodom. Neke se pak nađu sasvim slučajno, kao što je pronađena olupina broda koji je potonuo u drugoj polovici 18. stoljeća – ispod ruševina WTC-a u New Yorku.

Izdvojili smo četiri nekada slavna, a danas izgubljena broda.

Nikada nisu pronađeni iako se prilično precizno zna gdje bi se mogli nalaziti. Neki imaju povijesnu i kulturnu vrijednost, a neki i nezamislive količine zlata, ali usprkos tome dijele istu samotnu sudbinu.

“Osta si sam, napušten brod”, rekao bi pjesnik s početka.

Santa María (1492.)

Niña, Pinta i Santa María – svi znaju da su to brodovi kojima se Kolumbo uputio preko oceana. U Španjolsku su se vratile samo Niña i Pinta, a Santa María nasukala se u blizini Hispaniole na Božić 1492. godine. Nikada nije pronađena iako se zbog njezine kulturne i povijesne vrijednosti poduzimalo više ekspedicija. Zapravo, 2014. se nakratko činilo da je Santa Maria pronađena, ali UNESCO nije priznao to otkriće jer su na olupini otkriveni bakreni spojevi, koji se nisu koristili sve do početka 17. stoljeća.

Flor de la Mar (1511.)

Flor de la Mar od 1502. do potonuća plovio je od Portugala do Ormuza (u današnjem Iranu), Malacke (u Maleziji) i Goe (u Indiji). Godine 1511., kada se vraćao u Portugal iz Malacce, pretovaren i ljudima i zlatom, koje bi danas, prema pričama, vrijedilo oko dvije milijarde eura, za vrijeme oluje potonuo je kod Sumatre. Ako je istina koliko je zlata nosio, radi se o najskupljoj olupini na svijetu.

Merchant Royal (1641.)

Merchant Royal bio je britanski brod koji je potonuo negdje kod otoka Scilly blizu Cornwalla. Pretpostavlja se da je nosio zlato u protuvrijednosti većoj od milijardu eura. Godine 2007. doista je na tom području pronađena olupina – ali nosila je “samo” kojih 500 milijuna eura u zlatu, zbog čega se sumnja da je ipak riječ o nekoj drugoj olupini, a ne o Merchant Royalu. Vjerojatno je riječ o galiji Nuestra Señora de las Mercedes, koja je potonula 1804. – pa Merchant Royal i njegovo zlato još čekaju da ih netko pronađe.

Parobrod Arktik (1854.)

Parobrod Arktik bio je luksuzan i brz prekooceanski brod – mogao je prijeći Atlantik za samo deset dana. Plovio je od 1850. do 1854., kada se sudario s francuskim parobrodom u blizini Newfoundlanda, pri čemu je poginulo 300 ljudi, od kojih su većina bili žene i djeca – i to zbog toga što nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje. Brod nikada nije pronađen.

Zorović Maritime slavi 20 godina uspjeha: Tvrtka koja je pomorce stavila na prvo mjesto

By

-

12.04.2025.

0

10689326 — Foto: Sergej Drechsler/Novi List

Zorović Maritime Services, vodeća riječka agencija za posredovanje u zapošljavanju pomoraca, obilježila je 20 godina poslovanja na svečanosti u Hotelu Royal u Opatiji. Od svojih početaka 2005. godine, ZMS je izrastao u snažnu pomorsku firmu koja danas broji preko 1.500 aktivnih pomoraca, od čega više od 1.200 dolazi iz Hrvatske.

Tvrtku su osnovali bračni par Mario i Vojka Zorović, koji i dalje zajednički vode poslovanje – on kao generalni direktor, ona kao direktorica ljudskih resursa. Njihova zajednička priča započela je još dok su radili u istoj kancelariji, a pretvorila se u poslovni i životni projekt.

„Zorović Maritime smo od početka gradili kao dom za ljude, ne samo kao ured za brodove. Pomorci su uvijek bili srce naše firme“, ističu Zorovići.

Kroz dva desetljeća poslovanja, Zorović Maritime Services se razvio u više smjerova – uz posredovanje pri zapošljavanju, danas posluju i kao cargo survey agenti na LNG terminalu u Omišlju, imaju vlastiti centar za obuku pomoraca, te se bave i yachting segmentom. Posebno se ponose pokretanjem trening centra tijekom pandemije, u vrijeme kada je većina tržišta mirovala.

„Ulaganja u ljude, znanje i opremu su ono što nas je održalo. Imamo simulatore, učionice i kvalitetne instruktore, jer se pomorstvo stalno razvija, a mi s njim“, kažu iz tvrtke.

Mario Zorović jedan je od osnivača Hrvatske udruge posrednika pri zapošljavanju pomoraca (CROSMA), organizacije koja je zaslužna za brojne napretke – od zdravstvenih i mirovinskih prava do potpora za zapošljavanje kadeta.

Danas u riječkom uredu radi 31 djelatnik, a kroz godine su izgradili bazu vjernih pomoraca. Više od 350 njih s tvrtkom je 10, 15 ili čak 20 godina. Mnogi od njih okupili su se na obljetnici u Opatiji.

„Vjernost i povjerenje su naš najveći kapital. Nikad nismo davali prazna obećanja. Gradili smo odnose temeljene na poštovanju, a naši ljudi to osjećaju“, zaključuju Zorovići.

Na kraju, poručuju: „Hrvatski pomorci su naš najbolji izvozni proizvod. Mi to znamo – i radimo da to zna i ostatak svijeta.“

“OCEANOS”: Potonuo poput Titanika, kapetan prvi napustio brod

By

redakcija

-

12.04.2025.

0

oceanos — Foto: Print Screen Youtube / Dubrovački dnevnik

Francuski brodar Messageries Maritimes je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća naručio u domaćim brodogradilištima izgradnju četiri istovjetna broda od 10100 bruto tona namijenjenih održavanju redovnih putničko-teretnih pruga iz Marseillea kroz Suez prema Mauricijusu i Madagaskaru koji se nalaze pored istočne obale Afrike.

Bili su dugi 150 metara, mogli su primiti 352 putnika i 6.090 tona generalnih tereta, a dva desetcilindarska dizel B &W pogonska stroja ukupne snage 9.847 kW omogućavali su im preko dvije propele plovidbu brzinom od 18 čvorova.

U brodogradilištu Forges et Chantiers de la Gironde u Bordeauxu u srpnju 1952. porinuta je u more novogradnja broj 225 koja je tom prigodom dobila ime Jean Laborde, zajedno s ranije isporučenim brodovima blizancima Ferdinand de Lesseps, Pierre Lotti i La Bourdonnais. Nakon uspješnih sezona plovidbe na prugama prema tadašnjim francuskim kolonijama u Indijskom oceanu, sva su četiri broda nakon njihovog osamostaljenja ostala bez posla pa su krajem šezdesetih godina raspremljeni i ponuđeni na prodaju. Zanimljivo je da su svi na kraju završili u vlasništvu grčkih brodara koji su ih u svojim domaćim brodogradilištima preuredili, piše Dubrovački dnevnik.

PROŠAO JE TRNOVIT PUT DOK NIJE POSTAO OCEANOS

Tako je i Jean Laborde prodan krajem 1970., brodarskoj kompaniji Efthymiadis Line koji ga je pod imenom Mykinai zaposlio na plovidbama između Pireja i otoka Krete. Posao se slabo razvijao pa je brod uskoro ponovo raspremljen i prebačen u flotu sestrinskog ciparskog Hellenic Italian Linea.

Pod imenom Ancona započinje od ožujka 1972. ploviti na pruzi između Patrasa i Ancone na kojoj od 1974. ponovo mijenja ime, ovaj put u Brindisi Express. Ipak, krajem iste godine je iznajmljen u Singapore odakle kao Eastern Princess sljedeće dvije godine započinje redovne plovidbe prema Fremantleu u Australiji. Napokon 1976. dolazi u flotu Epirotiki Linesa u kojoj nakon potpune rekonstrukcije poduzima turistička kružna putovanja pod imenom Oceanos.

DUBROVNIK POSJETIO TRI PUTA

Od tada ima 13.700 bruto tona, a može prihvatiti 550 putnika i 250 članova posade. Odmah je na šest godina iznajmljen talijanskom Star Lauro Linesu. U Dubrovnik, iako ne baš često, dolazi tek kada ga je 1982. ponovo preuzeo Epirotiki Lines.

Oceanos je prvi put posjetio Dubrovnik 19. listopada 1982., potom 2. studenog 1988. i 14. travnja 1990. kad je ticao luke: Toulon, La Valletta, Haifa, Limassol, Drač, Dubrovnik, Venecija. Nakon te posjete, u naše se vode nažalost više nikada nije vratio, navodi Dubrovački dnevnik.

EVAKUACIJA TRAJALA SEDAM SATI

Sljedeće je godine iznajmljen južnoafričkom touroperatoru TFC Tours za kojega je trebao poduzimati kružna putovanja u vodama oko Rta dobre nade. U plovidbi s 570 putnika i članova posade između luka East London i Durban zahvatilo ga je 3. kolovoza 1991. veliko nevrijeme s brzinom vjetra od 40 čvorova i valovima do devet metara pa je zapovjednik Yiannis Avranas navečer oko 21:30 sati nakon prigušene eksplozije i prodora mora u strojarnicu naredio napuštanje broda jer brod se počeo sve više i više naginjati.

Spasitelji su pronašli Oceanos sutradan ujutro kada su helikopteri južnoafričkog ratnog zrakoplovstva započeli spektakularnu evakuaciju koja je nakon dramatičnih sedam sati uspješno okončana spašavanjem svih putnika i članova posade. Nažalost za Oceanos više nije bilo spasa.

Oko 15:30 sati, brod se okrenuo na bok te pramcem počeo tonuti. Uskoro je i krma konačno nestala (kao krma Titanika) te je Oceanos nepovratno potonuo na morsko dno gdje se i danas nalazi na dubini od 92 do 97 metara i 2,7 nautičkih milja od obale Južne Afrike.

Foto: Print Screen Youtube / Dubrovački dnevnik

KAPETAN PROGLAŠEN KRIVIM ZBOG NAPUŠTANJA BRODA I PUTNIKA

Kapetan Avranas je u akciji spašavanja prvi napustio brod pa ga je kasnije grčki sud proglasio krivim za napuštanje broda i putnika. Ronilac južnoafričke mornarice posvjedočio je da je kapetan inzistirao da ga na kopno odveze prvi helikopter. Organizaciju spašavanja putnika i posade na brodu su uspješno organizirali zaposlenici i zabavljači agencije TFC Tours, što je bacilo veliku mrlju na profesionalnost i etičnost grčkih pomoraca.

Da nevolja bude još i veća, brodarska kompanija Epirotiki Line je samo dva mjeseca ranije izgubio svoj najbolji brod Pegasus, a tri godine prije i brod Jupiter, pa je gubitak Oceanosa bio doista poguban za kompaniju. Sve to je bio pretežak teret za ovoga poznatog grčkog putničkog brodara, pa je unatoč očajničkim pokušajima udruživanja s drugim brodarskim kompanijama uskoro doživio financijski kolaps i konačno otišao u stečaj.

Operacija Satanique: Kako je Francuska potopila Greenpeaceov brod

By

dpredovan

-

12.04.2025.

0

9D25AB58-9F50-4ACA-A86A-416E3DDC99CD_mw800_s — Foto: Povijest.hr

Godine 1985., francuski tajni agenti izveli su dramatičan napad na poznati Greenpeaceov brod Rainbow Warrior, usidren u luci Aucklanda na Novom Zelandu. Greenpeaceovi aktivisti namjeravali su se s brodom otisnuti prema francuskom atolu Mururoa kako bi spriječili francuske nuklearne pokuse u Tihom oceanu. Francuske vlasti odlučile su ih onemogućiti i naredile potapanje broda, navodno uz odobrenje francuskog predsjednika Françoisa Mitterranda. Operaciju kodnog imena Satanique organizirala je tajna služba DGSE (Glavna uprava za vanjsku sigurnost), svojevrsna francuska CIA, piše Povijest.hr.

Agenti su pod lažnim imenima stigli na Novi Zeland i prvo pod krinkom ekoloških aktivista posjetili brod, snimajući stanje. Pod okriljem noći, postavili su dvije magnetne mine na trup broda. Prva mina eksplodirala je u 23:38, stvarajući rupu veličine automobila i započevši evakuaciju. Međutim, fotograf Fernando Pereira vratio se po svoju opremu, a s njim i još nekoliko ljudi da procijene štetu. U 23:45 eksplodirala je druga, jača mina, pri čemu je Pereira poginuo, a ostali su se uspjeli spasiti, premda su neki bačeni u vodu. Izbio je međunarodni skandal, a Greenpeace je tužio francusku vladu i dobio odštetu od preko 8 milijuna dolara.

O čitavom događaju snimljen je 1992. film u kojem Jon Voight glumi kapetana Rainbow Warriora, a u filmu nastupaju Sam Neill i Lucy Lawless. Zanimljivo je da su od francuskih tajnih agenata koji su sudjelovali u napadu čak dvije bile žene, a jedan od agenata bio je i Gérard Royal, brat poznate političarke Ségolène Royal.

“Romantica”: Bila je ratni brod, ali i kraljevska jahta, a u Dubrovnik je navraćala kao luksuzni kruzer

By

redakcija

-

12.04.2025.

0

U brodogradilištu Blythswood Shipbuilding Co. Ltd u Glasgowu izgrađen je 1936. godine za brodarsku kompaniju Furness, Whithy & Co Ltd. putničko-teretni brod Fort Townshend od 3.488 bruto tona. Bio je dug 99,5 i širok 13,6 metara, a parni stroj D Rowan & Co. trostruke ekspanzije mu je preko jedne propele omogućavao brzinu od 13,5 čvorova. Mogao je prihvatiti 85 putnika u prvom i 26 u drugom putničkom razredu, a u svojim skladištima je prevozio generalni teret.

U floti sestrinskog brodara Red Cross Linea i u paru s blizancem Fort Amherst održavao je redovne putničko-teretne pruge između luka Newfoundlanda, Nove Škotske, New Yorka i otočja Britanske Zapadne Indije. Istovremeno su oba broda u okviru redovnih plovidbi poduzimala i svoja prva turistička kružna putovanja, piše Dubrovački dnevnik.

POSJEDOVAO GA JE I KRALJ SAUDA

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Fort Townshend i Fort Amherst plove u savezničkim ratnim konvojima. Završetkom uspješne vojne službe ponovo su se nakon rata vratili na svoje stare pruge, ali je nagli razvoj civilnog zrakoplovstva primorao njihovog brodara da ih već 1951. silom prilika raspremi. I dok se Fort Amherst vratio u vojnu službu i u njoj skončao svoje plovidbe 1964. u rezalištima belgijskog Antwerpena, Fort Townshend je 1952. prodan saudijskom poduzetniku Mohammedu Abdullahu Alirezi koji ga je preuredio za prijevoz hodočasnika prema saudijskoj luci Jeddah pod imenom El Amir Saud.

Od 1956., preuređen je u Zapadnoj Njemačkoj u luksuznu jahtu te je plovio u floti obitelji kralja Sauda pod imenom Mansour da bi već 1960. bio ponuđen na prodaju. Kupac se brzo našao u Grčkoj, u kojoj je obitelj Chandris odlučila započeti svoj streloviti poslovni uzlet u svijetu prekooceanskih emigrantskih putovanja, ali i prvih turističkih krstarenja. Chandris Line je 1960. kupio rijetko upotrebljavanu i zato izvrsno očuvanu saudijsku kraljevsku jahtu Mansour i dodatno je preuredio u putnički kruzer od 3.743 bruto tona s prihvatom 203 putnika u 99 kabina od kojih su 82 imala sanitarni čvor.

JEDAN OD NAJBOLJIH MALIH KRSTAŠA NA SREDOZEMLJU

Prva krstarenja Sredozemljem, lijepo ušminkani luksuzni brod pod novim imenom Romantica započinje od proljeća 1961. s tjednim polascima iz Venecije prema grčkim lukama prilikom kojih je često navraćao i u Dubrovnik. U knjigama dolaska i odlaska brodova za luku Gruž je ostala zabilježena njezina prva sezona dvotjednih kružnih putovanja iz 1962. kada je u vremenu između 14. travnja i 13. listopada plovio itinererom: Venecija, Krf, Pirej, Iraklion, Rodos, Kos, Patmos, Mikonos, Itea, Dubrovnik, Venecija. Nakon tih kružnih putovanja je poduzeo još tri trotjedna u kojima je uz ove luke posjetio još i Aleksandriju Bejrut.

Romantica je proglašena jednim od najboljim malih putničkih krstaša na Sredozemlju i tako odmah u startu Chandrisu omogućila lijepu zaradu koja mu je dala poticaja za još intenzivnije investiranje u nabavci novih brodova. Kada su 1965. Chandrisova kružna putovanja iz Venecije pojačana većim brodovima Fiesta i Fantasia, a od 1966. i trećim brodom Regina, manja Romantica je prebačena u Pirej odakle je poduzimala kraća krstarenja prema grčkim otocima. Nakon niza uspješnih godina Chandris Line je 1971. odlučio raspremiti i prodati brodove Romantica, Carina, Fiesta i Fantasia, ali kako za njih nije našao kupce. opet ih je angažirao i sljedeće sezone. Iako je zajedno s brodom Carina ponovo ponuđena na prodaju, Romantica se i 1973. vratila u nove plovidbe, navodi Dubrovački dnevnik.

NASUKALA SE, A ONDA SU JE ZAROBILI SIRIJSKI ČAMCI

U prvoj plovidbi sredinom ožujka nasukala se nedaleko Smirne (Izmira). Spašavanje broda je potrajalo cijeli tjedan i kada se detaljnim pregledom ustanovilo da nije doživjela veća oštećenja, ubrzo je ponovo vraćena na krstarenja Sredozemljem. Bez poteškoća je nastavila dalje ploviti, ali ipak samo do listopada 1973. kada su je napali i zarobili sirijski torpedni čamci. Bilo je to vrijeme jednog od brojnih arapsko-izraelskih ratova kada se brod s 200 uglavnom američkih turista neoprezno našao u ratnoj zoni. Nasreću, problem se diplomatskim putem brzo riješio i Romantica je uskoro oslobođena.

Romantica je iz Pireja i dalje poduzimala kraća, trodnevna i četverodnevna krstarenja između egejskih otoka. Nakon još nekolicine sve kraćih sezona Romantica je krajem 1977. raspremljena na sidrište Eleusis pored Atene u Grčkoj. Nakon dvije godine raspreme je prodana u staro željezo te je 1979. završila u rezalište brodova Keratzini pored luke Pirej gdje je završila u hrpi sekundarnih sirovina.

Računanje udaljenosti u “analogno doba”: Stari dubrovački daljinar za navigaciju

By

redakcija

-

12.04.2025.

0

dubrovacki-daljinar — Foto: Dubrovnik nekad / Facebook / Dubrovački vjesnik

U ‘analognim‘ godinama, kad su sustavi navigacije kakve danas poznajemo bili ravni znanstvenoj fantastici, razrađen je ovaj daljinar u nautičkim miljama.

Niz brojki s pridruženih priobalnim mjestima naizgled se čini kompliciran, a zapravo je pomno razrađen i, u to ne treba sumnjati, prilično precizan kad je određivanje udaljenosti u dubrovačkom akvatoriju posrijedi, objavio je Dubrovački vjesnik.

Referentna točka za mjerenje su prostori Jedriličarskog kluba Orsan, dubrovačkim nautičarima pravi mali mikosvemir, i onda i danas…

Foto: Dubrovnik nekad / Facebook / Dubrovački vjesnik

Dalmatia Boat Show: Nautički sajam u Marini Baotić jači nego ikad

By

-

11.04.2025.

0

Otvorenje Dalmatia Boat Showa_foto_Boris Kačan — Foto: Boris Kačan, arhiva Dalmatia Boat Show

Na međunarodnom nautičkom sajmu, koji traje do nedjelje, 13. travnja, izloženo je čak 200 plovila uz neka od najpoznatijih imena iz svijeta nautike

“Za hrvatsku nautiku 2022. i 2023. donijele su fantastične rezultate, najbolje u mojih 25 godina koliko sam u nautici. Kako ništa u životu ne ide pravocrtno tako je i prošla godina pala, a to se nastavilo i ove godine. Uz puno manji prihod od chartera, pao je i promet u prodaji brodova, a tendencije za ovu godinu nisu puno bolje. Unatoč stagnaciji u nautici, Dalmatia Boat Show raste. Na drugom izdanju broj izlagača narastao je sa 120 na 150, a osim iz Hrvatske ove godine dolaze iz još sedam europskih zemalja – Slovenije, Italije, Austrije, Belgije, Mađarske, Srbije i Češke”, istaknuo je Željko Baotić, inicijator sajma i vlasnik Marine Baotić u Segetu Donjem na otvorenju drugog izdanja Dalmatia Boat Showa.

Ovaj poznati poduzetnik živi na dvije adrese i često putuje na relaciji Njemačka-Hrvatska, no s godinama sve se više – kaže – zadržava u Hrvatskoj. U vrlo emotivnom govoru zahvalio svom timu na odlično odrađenom poslu i osvrnuo se na Hrvatsku kao jednu od najljepših zemalja.

„U mojim godinama je važna ljubav prema domu i domovini, a to sam naslijedio od svog oca“, izjavio vlasnik Marine Baotić i otvorio sajam, nakon čega je zasvirala „Tvoja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, jedna od njegovih najdražih pjesama. U istom nastavila je i Klapa Sveti Juraj HRM-a s pjesmom Bodulska balada.

Iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, uz Ministarstvo turizma i sporta, pokrovitelja ovog sajma, ističu kako posebnu pozornost posvećuju infrastrukturi marina, lučica i luka uz hrvatsku obalu.

„Gotovo 500 milijuna eura je uloženo u te projekte. I prošli tjedan smo bili svjedoci novih 15,5 milijuna koji su iz domaćih sredstava osigurani kako bi se podigla razina cijelog tog prostora, odnosno infrastrukture koja mora primiti brodove i nautičare“, izjavio je posebni izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Tomislav Mihotić, državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture.

Da ovaj sajam daje značajan doprinos u promociji nautičkog turizma, smatraju u Hrvatskoj turističkoj zajednici.

„Hrvatska je jedna od najboljih, ako ne i najbolja, svjetska receptivna destinacija za nautičare. Važno je naglasiti da je prema strateškom, marketinškom i operativnom planu hrvatskog turizma od 2023. do 2027. jedan od najvažnijih strateških ciljeva Hrvatske upravo njezina sposobnost da uspješno upravlja i čuva svoje priobalje i otoke“, istaknula je Kruna Šolić Sutlović, voditeljica proizvoda za nautički turizam pri HTZ-u.

Na svečanosti uzvanici su istaknuli važnost Dalmatia Boat Showa podizanju kvalitete nautičkog turizma.

„Ovakvi sajmovi govore o kvaliteti organizatora, posla kojim se bavi, ali i samim time podižu i kvalitetu nautičkog turizma, kvalitetu turizma općenito te na određen način govore o vrijednosti regije, u ovom slučaju Splitsko-dalmatinske županije kao prepoznatog turističkog mjesta koje okuplja ljude iz raznih sektora“, ocijenio je Josip Matković iz Splitsko-dalmatinske županije.

Ivo Sorić, načelnik Općine Seget, naglasio je kako nautički turizam, kao jedna od najpropulzivnijih djelatnosti hrvatskog turizma, doprinosi cilju proširenja predsezone i posezone.

„Iznimno nam je bitno da su ovakvi sajmovi u predsezoni, upravo ovdje u Splitsko-dalmatinskoj županiji koja ima udio od 40 posto nautičkog prometa u Hrvatskoj“, dodao je Joško Stella iz Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije.

Do nedjelje, 13. travnja, na Dalmatia Boat Showu bit će izloženo 200 plovila, uz čak 72 brenda, 15 premijera te bogat program s nizom stručnih prezentacija i sjajnom zabavom. Cijena ulaznice je devet eura, dok umirovljenici i djeca imaju besplatan ulaz.

Sjajan atmosfera, vrhunska plovila i prekrasna Marina Baotić najbolja su pozivnica da posjetite Dalmatia Boat Show.

Foto Boris Kačan, arhiva Dalmatia Boat Show

Lučka uprava Zadar objavila natječaj za izgradnju i gospodarsko korištenje višenamjenskog terminala u luci Gaženica

By

-

10.04.2025.

0

Screenshot 2025-04-10 093300 — Foto: Lučka uprava Zadar/Geoportal

Lučka uprava Zadar u ponedjeljak je objavila natječaj za “Koncesiju na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja višenamjenskog terminala u luci Gaženica”.

Kako piše Zadarski.hr, koncesija se nudi za gospodarsko korištenje ukupne površine 126.894 kvadrata na rok od 30 (trideset) godina.

Početni iznos stalnog dijela koncesijske naknade je 2,5 eura po kvadratu. Površina prostora iznosi 126.894 kvadrata, a iz toga najmanji iznos fiksnog dijela koncesijske naknade iznosi 317.235 eura godišnje. Inflacija/ indeksacija stalnog dijela koncesijske naknade usklađuje se s godišnjim indeksom potrošačkih cijena i primjenjiva je od 2027. godine nadalje. Naknada će se usklađivati na temelju trogodišnjeg prosjeka potrošačkih cijena umanjenog za 50 posto. Početni iznos promjenjive koncesijske naknade iznosi 1 posto prihoda realiziranih na koncesijskom području, a od 2035. varijabilna koncesija će se povećati za jedan postotni bod.

Na navedenom području će se obavljati sljedeće osnovne djelatnosti: privez i odvez plovnih i plutajućih objekata; ukrcaj i iskrcaj te prekrcaj i prijenos tereta i njegovo skladištenje; ukrcaj i iskrcaj putnika uz upotrebu lučke prekrcajne opreme; ukrcaj i iskrcaj motornih vozila uz upotrebu lučke prekrcajne opreme.

Teretom u smislu ovog predmeta koncesije smatra se generalni teret, ro-ro teret te kontejnerski teret (puni i prazni kontejneri). Također, na navedenom području se mogu obavljati sljedeće pomoćne lučke djelatnosti: gospodarske djelatnosti koje se obavljaju u lukama i koje su neposredno u funkciji obavljanja osnovnih lučkih djelatnosti i s njima su u logističkoj, tehnološkoj ili ekonomskoj vezi (fumigacija i deratizacija, pranje brodske robe, pomorske agencije, otpreme (špedicije), zastupanja u carinskim i poreznim postupcima, poslovi kontrole količine i kakvoće robe te ostale djelatnosti isporuke dobara i pružanja usluga manjeg opsega); gospodarske djelatnosti koje se obavljaju u lukama, a nisu neposredno u funkciji obavljanja osnovnih lučkih djelatnosti.

Rok za dostavu ponuda je 9. lipnja 2025. godina, 12 sati, a otvaranje ponuda bit će 16. lipnja 2025. godina, u 12 sati.

U Ičićima završena prva regata Europske serije Melgesa 24

By

-

09.04.2025.

0

LUKI BAUSTOFFE CRO MELGES 24 CUP OPATIJA -3 — Foto: Hrvoje Duvančić / regate.com.hr

Pobjedom talijanske posade Strambapapa u Ičićima je završena prva ovogodišnja regata iz kalendara Europske serije Melgesa 24 koja je ujedno bila i treća ovogodišnja stanica najjačeg hrvatskog jedriličarskog natjecanja, Luki Baustoffe CRO Melges 24 Cupa. Drugo mjesto osvojila je još jedna talijanska posada – Taki 4, dok je treća pozicija pripala hrvatskoj posadi – Panjić.

Kvarnerski spektakl pod jedrima u organizaciji Yacht Cluba Croatia je u ACI marini Opatija okupio 24 posade iz sedam zemalja (Hrvatska, Italija, Austrija, Mađarska, Slovenija, Velika Britanija i Poljska).

Tijekom petka i subote jedriličari nisu imali previše sreće s vjetrom, zbog nestabilnih uvjeta održana su samo dva jedrenja po ranojutarnjoj vološćanskoj tramuntani, a zbog jake bure u nedjelju flota Melgesa 24 ostala je privezana u ACI marini Opatija.

“Premda nas vjetar nije baš poslužio, pa smo uspjeli odraditi samo dva jedrenja, zadovoljni smo osvojenim trećim mjestom na otvaranju Europske serije u Opatiji. Sada se okrećemo regati u Trogiru koja nosi dvostruki izazov: državno prvenstvo te sljedeću etapu Europske serije Melgesa 24. Ovakve regate na kojima jedri puno stranih posada su nam sjajna priprema za Svjetsko prvenstvo koje se u rujnu održava u Trstu”, rekao je član trećeplasirane posade Panjić – Tomislav Bašić.

Ičići i ACI marina Opatija već petu godinu zaredom ugošćuju regatu u jednoj od najpopularnijih one design svjetskih klasa, a direktor ACI marine Opatija Ivica Škec je naglasio kako ovakve regate dodatno promoviraju atraktivnost jadranske obale kao vrhunske nautičke destinacije.

Iduća stanica Luki Baustoffe CRO Melges 24 Cupa se jedri u Trogiru uz partnerstvo Angelina Yacht Chartera, Sailing Pointa Hrvatska, North Sailsa, One Sailsa, digitalnog studija Akvarij, regate.com.hr, Raiser digitalne agencije, ProMarinea, EmergenSea i Dustom Sailsa.

Foto: Hrvoje Duvančić / regate.com.hr .

Hoće li Norvežani konačno preuzeti 3. maj?

By

-

08.04.2025.

0

9202710-1024x683 — Foto: Sergej Drechsler/Novi List

Iako prodaja još nije oglašena, sve više pokazatelja sugerira da bi Norvežani mogli ponovno ući u igru za preuzimanje riječkog brodogradilišta.

Tvrtka “3. maj 1905” uskoro bi mogao promijeniti vlasnika. Prema planu Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), tvrtka bi trebala biti ponuđena na prodaju do kraja godine. Osim riječkog brodogradilišta, u planu su i prodaje pulskog „Uljanika 1856“ i Luke Vukovar, piše Novi List.

Novi “3. maj 1905” nastao je nakon restrukturiranja starog “3. maja”, koji je sada pred stečajem. Novi model preslikan je s Uljanika – stari dugovi ostaju u staroj tvrtki, a nova kreće ispočetka. Za razliku od Pule, riječki brodograditelji počeli su s radom bez zastoja i već imaju ugovore.

Najvažniji je posao izgradnje trupa kruzera za Scenic grupu, vrijedan 250 milijuna eura, gdje “3. maj” nastupa kao podizvođač za MKM Yachts. Također, opremaju tanker “Onega Gulf”. Posluju bez gubitaka i bez državnih pozajmica.

CERP, očito poučen lošim iskustvom iz Pule, sada želi brzo reagirati i kapitalizirati potencijal riječkog brodogradilišta. Posebno jer je riječ o pogonima koji, iako zastarjeli, imaju kapacitete za moguću vojnu brodogradnju – industriju koja globalno raste.

Još prošlog ljeta, za “3. maj 1905” bio je zainteresiran norveški Green Yard, u suradnji s Kongsberg grupom, u čijem sastavu posluje i riječka tvrtka Navis Consult. Iako taj pokušaj prodaje nije realiziran, interes Norvežana nije nestao.

Norveško veleposlanstvo je krajem prošle godine u Rijeci organiziralo konferenciju o održivoj brodogradnji. Tom prilikom, norveške tvrtke još jednom su dale do znanja da prepoznaju potencijal riječkog brodogradilišta, posebno u kontekstu održivosti i inovacija.

Hoće li upravo Norvežani, sada kada je “3. maj 1905” očišćen od starih dugova, biti ključni kupac – moglo bi se znati vrlo brzo.