Najmanje 40 migranata izgubilo je živote kada se brod na kojem su plovili zapalio u blizini obale Haitija, a svjedoci su izjavili da je tragediju izazvao vudu ritual.
Prema izvještajima, požar je izbio kada je jedan od putnika zapalio svijeću za izvođenje vudu ceremonije, unatoč prisutnosti benzina na brodu. Glasnogovornik prijevozne kompanije izjavio je za AFP da se incident dogodio upravo zbog ovog rituala. Vudu obrede ponekad prakticiraju migranti u nadi da će dobiti zaštitu tijekom putovanja i izbjeći obalnu stražu.
Brod je prevozio više od 80 ljudi, a putovanje je započelo u Labadie na sjevernom Haitiju, s ciljem dolaska na otoke Turks i Caicos, udaljene 250 kilometara. Haićanska obalna straža uspjela je spasiti 41 migranta, kojima je pružena pomoć od strane Međunarodne organizacije za migracije (IOM). Jedanaest osoba je prebačeno u bolnicu na liječenje, uključujući i one s teškim opeklinama.
Sedam ozlijeđenih osoba nalazi se u teškom stanju, rekao je Arold Jean, glasnogovornik haićanske policije u odjelu Nord. Požar je, prema njegovim riječima, bio praćen eksplozijom.
Istraga se nastavlja s ciljem pronalaženja drugih preživjelih, kao i identifikacije i razbijanja mreža koje organiziraju tajna putovanja, piše Slobodna Dalmacija.
U teškom požaru na brodu Maersk Frankfurt, koji se dogodio kod obale Indije, poginuo je jedan pomorac.
Brodovi, helikopteri i avioni indijske obalne straže radili su cijeli vikend na gašenju požara. Prema najnovijim izvještajima, požar je sada pod kontrolom, ali s prednje palube broda, kapaciteta 5.500 TEU, još uvijek izlazi puno dima, piše Splash247.
Brod Maersk Frankfurt, koji plovi pod panamskom zastavom, prijavio je eksplozije i požar na prednjoj palubi u petak kod obale Goe, dok je plovio prema Colombu na Šri Lanki.
Procjenjuje se da će biti potrebno do četiri dana da se požar potpuno ugasi, budući da vatra i dalje gori unutar kontejnera na prednjem dijelu broda.
Brod Maersk Frankfurt izgrađen je u Imabariju, isporučen u lipnju i u vlasništvu je japanske kompanije Tokei Kaiun. Brod je unajmljen Maersku, a s njim upravlja Bernhard Schulte Shipmanagement, prema podacima Equasis.
@IndiaCoastGuard continues its robust response to the fire onboard MV #MaerskFrankfurt. The fire in the forepart has been suppressed, but heavy smoke persists and has reignited midship. #ICG ships Sachet, Sujeet and Samrat are ongoing with fire-fighting operations. Additionally,… pic.twitter.com/ZXx2E1fYRP
— Indian Coast Guard (@IndiaCoastGuard) July 20, 2024
Kada je 1883. Cutty Sark za samo 83 dana, tj. 25 dana brže od svog glavnog rivala, doplovila od Newcastlea u Australiji do Londona, postala je, i do danas ostala, pojam brzog jedrenjaka.
Toj slavi je pridonijela i činjenica da je Cutty Sark i idućih deset godina bila najbrži brod na vunenoj ruti između Australije i Velike Britanije. Ali, impresivnih 17 čvorova koliko je Cutty mogla potegnuti je tridesetak godina ranije za cijelih 5 čvorova nadmašio Sovereign of the Seas, jedrenjak Donalda McKaya iz Bostona, prenosi Otvoreno more.
Taj je brod, 1854. godine, na ruti prema Australiji jedrio brzinom od 22 čvora što je rekord koji ni jedan drugi jedrenjak nije oborio. McKayev brod je i inače bio pretplaćen na rekorde. Već je, na svom prvom putovanju, plovidbu između New Yorka i Honolulua odradio za 82 dana, tj. brže nego ijedan brod do tada, a sa 13 dana i 13 sati koliko mu je trebalo od New Yorka do Liverpoola je bio i najbrži brod na toj relaciji. Sovereign of the Seas je i prvi brod koji je za 24 sata uspio preploviti više od 400 milja.
U grušku je luku 16. travnja 1979. uplovio jedan nesvakidašnji posjetitelj. Bio je to netom preuređeni finski putnički kruzer FINNSTAR koji je izvan svojih redovitih plovidbi Baltičkim morem prvi put došao u Jadran.
U brodogradilištu Wartsilla Hietalahti u Helsinkiju svečano je 25. kolovoza 1966. porinuta u more novogradnja broj 383, putnički trajekt imena FINLANDIA od 8583 bruto tona, dug 153 i širok 20 metara. Četiri Wartsilla-Sulzer glavna pogonska stroja ukupne snage 12060 kW omogućavali su mu preko četiri propele plovidbu brzinom od 22 čvora. Zaplovio je na redovnoj pruzi Helsinki – Copenhagen – Travemuende u floti brodara Finland Steamship Company (Finska Angfartygs Ab) 25. svibnja 1967. s 1000 putnika i 320 automobila razmještenih na devet paluba. Bio je u to vrijeme najveći trajekt na svijetu i najbrži na Baltiku.
FINLANDIA POSTALA FINNSTAR
FINLANDIA je 1975. dobila novog vlasnika, brodarsku kompaniju Finnlines, ali je još neko vrijeme zadržala staro ime i plovila je na istim prugama. Međutim, dolaskom komfornijih i bržih trajekata, uskoro je raspremljena da bi koncem 1978. godine u brodogradilištu Wartsilla Turku potpuno preuređena u brod za kružna putovanja. U tom preuređenju brodu su ugradili stabilizatore protiv jačih ljuljanja broda te su ih mogli uvlačiti u trup broda.
Od siječnja sljedeće godine, pod novim imenom FINNSTAR započinje za Finnlines poduzimati i prva krstarenja zapadnom obalom Afrike zimi, Baltikom do Lenjingrada i Tallina ljeti, a u proljeće i jesen u zakupu Hapag-Lloyda Sredozemljem i norveškim fjordovima.
Foto: Dubrovački dnevnik
POSJETI DUBROVNIKU
U tim je plovidbama prvi put posjetio Gruž 16. travnja 1979. godine na proputovanju prema Veneciji te u povratku 18. travnja kada je otplovio prema Pireju. Ponovo se najesen vraća 26. rujna i 15. listopada da bi posljednji put 3. travnja 1980. doplovio u Dubrovnik na svom 11-dnevnom uskršnjem putovanju s polaskom iz Barcelone 28. ožujka tičući luke: Messina, Katakolon, Itea, Korint, Naufplion, Pirej, Ithaca, Dubrovnik, Krf i Tunis.
Dobro zamišljeni posao se nažalost slabo razvijao, pa je FINNSTAR već u rujnu 1980. raspremljen na mrtvom vezu u francuskom Toulonu gdje ostaje sve do svibnja sljedeće godine. Potom odlazi na Daleki Istok i tu pod raznim imenima plovi sve do 1995. godine kada započinje krstariti po Karibima u Costinoj floti sljedeće tri godine kao COSTA PLAYA. Od 1998. plovi u vodama oko Hong Konga.
ČESTO MIJENJANJE VLASNIKA I IMENA
Mijenjajući vlasnike, brod često mijenja i ime: 1978. u FINNSTAR, 1981. INNSTAR, 1982. PEARL OF SCANDINAVIA, 1988. OCEAN PEARL, 1994. PEARL, 1995. COSTA PLAYA, 1998. ORIENTAL PEARL, 1999. JOY WAWE te konačno od 2000. GOLDEN PRINCESS.
Još je tri puta doživio potpunu rekonstrukciju, prvi put 1982. u Aalborgu u Danskoj kada je produljen za tri metra, ima 12456 bruto tona i može prihvatiti 515 putnika i 173 člana posade, ponovo 1988. u Singapuru te konačno 2000. u Hong Kongu. Ovaj put je preuređen u brod-casino s novim imenom GOLDEN PRINCESS u vlasništvu kompanije Eurasia International kojemu služi te kao ploveća kockarnica u zaljevu Hong Konga. Nakon 42 godine plovidbe, u srpnju 2009. godine FINNSTAR, naš nekadašnji posjetitelj luke Gruž, završava u kineskom rezalištu brodova, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.
Kada je 1. svibnja 2006. godine u grušku luku prvi put uplovio kruzer ISLAND ESCAPE, svi su bolji poznavatelji pomorstva po njegovoj vizuri dobro procijenili da se tu radilo o jednom ne previše starom, ali zato dobro prepravljenom trajektu. I doista, ovaj je nesvakidašnji posjetitelj našega grada kao novogradnja broj 164 izgrađen 1982. godine po ugovorenoj cijeni od 100 milijuna dolara u brodogradilištu Dubigeon-Normandie u francuskom Nantesu. U to je vrijeme bio najveći tzv. cruise ferry na svijetu.
Imao je 26747 bruto tona, bio je dug 185 i širok 27,3 metara, a mogao je prevoziti 1606 putnika i 530 automobila. Dva devet-cilindarska B&W dizel stroja ukupne snage 19858 KW omogućavali su mu preko dvije propele brzinu plovidbe od 20 čvorova. Naručitelj, bahamski brodar United Steamship Nassau kojeg je osnovao DFDS iz Kopenhagena, uposlio ga je od listopada 1982. pod imenom SCANDINAVIA na redovnoj trajektnoj pruzi iz New Yorka prema Freeportu na Bahamima, piše Dubrovački dnevnik.
PLOVIDBE PO EUROPI I AMERICI
Već od lipnja sljedeće godine pruga je produžena i do Nassaua, ali kako posao očito nije cvjetao, matična ga je kompanija DFDS Seaways već koncem 1983. povukla u Dansku i uposlila na do tada već dobro uhodanoj trajektnoj pruzi Kopenhagen – Oslo. Međutim, ni ovdje se poslovi nisu razvijali po planiranim očekivanjima pa je SCANDINAVIA u travnju 1985. povučena iz trajektnog prometa i prodana bahamskom Sundance Cruise Corporation, podružnici Johnson Linea – Efjohn, jednom od osnivača Royal Caribbean Cruise Linea.
Odmah je upućena na djelomičnu rekonstrukciju u Hamburg u brodogradilište Blohm & Voss, kojeg je nakon dva tjedna napustila kao putnički krstaš pod imenom SUNDANCER. Odlazi preko Atlantika u SAD gdje u proljeće i ljeto poduzima turistička kružna putovanja iz kanadskog Vancouvera do Skagwaya na Aljasci, a zimi iz Los Angelesa do Puerto Vallarta u Meksiku. Jednake plovidbe odrađuje i kada je promijenio vlasnike, prvo 1987. za Admiral Cruises, a potom 1988. za Royal Admiral Cruises.
Foto: Dubrovački dnevnik
VLASNIŠTVO ROYAL CARIBBEANA
Već 1990. ga je kupio Viking Serenade Inc. Nassau koji mu daje i novo ime VIKING SERENADE te ga je odmah i proslijedio u najam velikom Royal Caribbeanu. Konačno je ovdje posao dobro krenuo pa je zbog velikog zanimanja putnika VIKING SERENADE početkom 1991. upućen u brodogradilište Southwest Marine Yard San Diego gdje je potpuno preuređen u brod koji je produljen za dodatnih pet metara. Sada ima 40132 bruto tona te u jedinstvenom smještaju na deset putničkih paluba može prihvatiti 1544 putnika o kojima brigu vodi 540 članova posade. Kako je to sada bio doista jedan novi brod, dobio je i novo ime ISLAND ESCAPE. Plovio je uglavnom na trodnevnim i četverodnevnim krstarenjima Los Angeles – Ensenada – Catalina – San Diego. Uskoro je prešao u potpuno vlasništvo Royal Caribbeana koji je 2002. zajedno s britanskim touroperatorom First Choice osnovao kompaniju Island Cruises u kojoj je ISLAND ESCAPE bio jedini brod u njenom potpunom vlasništvu.
Od 2005. priključio mu se na četiri godine iznajmljeni ISLAND STAR, nekadašnji HORIZON iz flote Celebrity Cruises, koji je također u svoje programe putovanja često znao uvrstiti ì naš grad. Već 2009., nakon što je Roval Caribbean prodao svoje dionice First Choiceu, ISLAND ESCAPE prelazi u flotu sestrinskog Thomson Cruises (oboje u sustavu njemačkog turističkog koncerna TUI). Koncem 2015. prodan je američkim kupcima kojì su ga pod imenom ISLAND GALA namjeravali uposlili u švedskoj luci Härnösand kao prihvatni centar novog vala većinom sirijskih izbjeglica i azilanata. Kako se ni ovaj posao nije financijski isplatio, a novi se najam nije pronašao, brod je otpisan i prodan u staro željezo. Početkom svibnja 2017. zaputio se snagom vlastitih strojeva preko Sueskog kanala prema svojoj posljednjoj luci, indijskom rezalištu brodova u Alangu.
Pogled na jedrenjak Oosterschelde u blizini pristaništa u Puerto Ayori, Galapagos, Ekvador.
Oosterschelde je trojarbolna škuna iz Nizozemske, jedan od rijetkih očuvanih povijesnih brodova preostalih na svijetu. Izgrađena je u Nizozemskoj 1917. godine po narudžbi rotterdamskog brodara HAAS i posljednji je preostali predstavnik velike flote škuna koje su početkom 20. stoljeća plovile pod nizozemskom zastavom, prenosi Otvoreno more.
Kao i davne 1831., Oosterschelde je napustio englesku luku Plymouth kako bi krenuo na putovanje oko svijeta slijedeći put prirodoslovca Charlesa Darwina, utemeljitelja teorije o evoluciji vrsta. Ekipu znanstvenika predvodila je Sarah Darwin, jedna od nasljednica slavnoga znanstvenika, koja nastoji ukazati na potrebu za većom zaštitom ovog jedinstvenog otočja.
Foto: AFP/Otvoreno moreFoto: AFP/Otvoreno moreFoto: AFP/Otvoreno moreFoto: AFP/Otvoreno more
Na prvo putovanje oko svijeta (ipak komercijalno) se uputio hrvatski kapetan Ivo Visin, a priču donosi Dubrovački dnevnik.
Rođen je 1806. godine u mjestu Prčanj u Boki Kotorskoj, a njegova obitelj je podrijetlom iz Istre. Pomorstvom se počeo baviti već u 12. godini na jedrenjacima, a kapetanski ispit položio je u Trstu. Šesti je pomorac iza Magellana koji je oplovio svijet. Njegovo putovanje, jedrenjakom (samo na jedra) imena SPLENDIDO započelo je 11. veljače 1852. godine.
Pored kapetana Visina i poručnika Fridriha Bellavita, posadu je činilo još njih devetoro. Oni su pod habsburškom zastavom iz Antwerpena krenuli na put tičući luke: Antwerpen, rt Horn, Valparaiso, San Francisco, Honolulu, Singapur, Bangkok, Hong Kong, rt Dobre nade, Plymouth, Trst. U luku Trst su se vratili 30. kolovoza 1859. godine.
NOVARA
Na znanstveno- ekspedicijskom putovanju oko svijeta (1857. – 1859.) austrijska fregata NOVARA isplovila je samo na jedra, a parni stroj od 820 KW joj je ugrađen tek nakon nekoliko godina tj. 1862. godine. Izgrađena je u Veneciji 1850. godine, bila je duga 76,8 i široka 14,3 metara. Fregatom je zapovijedao komodor Bernhard von Wullerstorf – Urbair, a posadu su činila 345 člana časnika i mornara te sedam znanstvenika. Putovanje je trajalo od 1857. do 1859. godine tj. dvije godine i tri mjeseca. Na tom povijesnom, znanstvenom i ekspedicijskom putovanju NOVARA je posjetila: Gibraltar, Madeiru, Rio de Janeiro, Cape Town, St. Paul Island, Ceylon, Madras, Nicobar Islands, Singapur, Bataviu, Manilu, Hong Kong, Šangaj, Puynipet Island, Stewart Island (16.-17. listopad 1858.), Sydney (5. studeni 1858.), Auckland, Tahiti, Valparaíso, Gravosa (naravno Dubrovnik) i povratak u Trst je bio 26. kolovoza 1859. godine. NOVARA je na tom povijesnom putovanju imala 34 posto Hrvata te je svrstana na drugo mjesto ovog teksta.
BESA
Na prvo putovanje oko svijeta koje nije bilo komercijalno ili istraživačko (ratna fregata) je ipak krenuo hrvatski književnik i putopisac Joža Horvat (rođ. Kotoriba, 10. ožujka 1915., preminuo Zagreb, 26. listopada 2012.) s jedrenjakom BESA. Ime broda je Joža Horvat dao kao obećanje da će se s te plovidbe vratiti jer u albanskom jeziku riječ besa znači: zavjet, vjera ili čvrsta riječ. U hrvatskoj povijesti ostat će zapamćen i kao prvi Hrvat koji je oplovio svijet sportskim jedrenjakom. Uz Jožu je bila kao dio posade supruga Renata, prva Hrvatica koja je oplovila svijet, kao i sin Marko te Vladimir Hrlić. Plovidba je trajala 23 mjeseca tičući luke, prolaze, kanale: Kotor, Brindisi, Palermo, Cagliari, Alžir, La Garrucha, Gibraltar, Tanger, Rabat, Casablanca, Agadir, La Luz, Hierro, Fort de France, Tortuga, La Guaira, Panamski kanal, Galapagos, Makemo, Tahiti, Moorea, Bora Bora, Pago Pago, Apia, Port Vila, Port Moresby, Torresov prolaz, Cocoanut, Dilly, Kupang, Banjuwangi, Džakarta, Singapur, Weh, Colombo, Cochin, Aden, Port Sudan, Marsa, Oseif, Sueski kanal, Rodos, Krf, Bari, Kotor.
O ovom putovanju oko svijeta Joža Horvat je napisao knjigu “BESA brodski dnevnik”. Kao zanimljivost bih napomenuo da je na ovo putovanje književnik Joža krenuo kao neiskusan pomorac te je imao nešto malo navigacijske opreme, a magnetski kompas je kupio na vojnom otpadu u Puli tako da su na ruti znali zbog zemljinog magnetizma skrenuti s rute i nekoliko stotina nautičkih milja.
BESA je bila čelični dvojarbolni jedrenjak, dug 15 metara, težak 25 tona, a mogao je ukrcati 2.500 litara goriva i 1.000 litara vode. Hranili su se uglavnom iz konzervi ili ribom koju su sami lovili tijekom plovidbe, a hranu su držali u dnu broda koji je bio ispod površine mora. Na brodu je vladala besparica, iako je Joža dobivao sponzorskih 2000 dolara od lista Vjesnikza kolumnu mjesečno. U prosijeku su trošili 1800 dolara za vodu, gorivo, lučke pristojbe te pristojbe za prolazak kroz Panamski i Sueski kanal, a ostatak od 200 dolara su trošili za hranu i za izvanredne troškove. Nakon povratka Joža je prodao BESU s namjerom da izgradi novi jedrenjak, a ona se danas nalazi u splitskoj lučici Špinut, održava se i u odličnom je stanju.
MODRA LASTA I TRAGIČNO PUTOVANJE
Hrvatski književnik i putopisac Joža Horvat gradi svoj drugi jedrenjak u brodogradilištu Greben u Vela Luci s namjerom da s njime po drugi put isplovi na put oko svijeta. Dvojarbolni jedrenjak MODRA LASTA je izgrađen 1973. godine od stakloplastike, ima 28 bruto tona, dug je 17 i širok 3,5 metara. Iste 1973. godine isplovili su iz Splita, a na brodu su bili Joža, supruga Renata, sin Marko i njegov prijatelj Boris Radovan te glumac Joja Antolić. Plan im je bio da idu preko Atlantika, te na Panamu, zatim dolje prema Čileu odakle bi se vratili na Tahiti i tako dalje oko svijeta.
Međutim to putovanje obilježile su dvije velike tragedije za obitelj Horvat jer su izgubili oba sina. Na samom početku druge plovidbe oko svijeta, stariji sin Radovan-Mićo je stradao u prometnoj nesreći kod Nove Gradiške vraćajući se u Zagreb nakon što je za posadu ishodio vize koje im je skoro trebao dostaviti povodom njegove posjete MODROJ LASTI na Kanarima. Joža se sa suprugom vratio u domovinu te je pokopao sina, a nakon nekog vremena ponovo su se ukrcali na MODRU LASTU te su nastavili planirano putovanje. U vodama Venecuele mlađi sin Marko 1975. godine je smrtno stradava roneći blizu jedrenjaka.
Obitelj je prekinula putovanje oko svijeta i vratila se u Hrvatsku, a jedrenjak je vraćen u Kopar. MODRA LASTA kao da otpočetka nije bila dobre sreće jer je za vrijeme gradnje u brodogradilištu u Vela Luci poginuo jedan radnik brodogradilišta. Joža Horvat u jednom intervju je izjavio: “Sanjario sam o moru još kao dječak. Podjednako sanjarim o moru i danas, more nam je dalo trajne radosti, ali i trajne patnje. Ono je moja ljubav i strast kojoj se nikad nisam mogao oduprijeti”.
Na kraju su Joža i supruga Renata odlučili pokloniti MODRU LASTU Srednjim pomorskim školama u Piranu i Malom Lošinju za obuku jedrenja budućih pomoraca. Međutim kad je Joža Horvat vidio da se s jedrenjakom uopće ne plovi i da mu je opljačkana gotovo sva oprema, nakon dvije godine im je oduzeo brod te ga je 1983. poklonio jedriličarskom klubu Delfin koji se nalazio u blizini Brodoremontnog zavoda “Arsenal” u Tivtu u nadi da će se tamo savjesnije odnositi prema njemu i da će se tamo mladi obučavati jedrenju. MODRA LASTA ostaje na suhom u Brodoremontu punih šest godina bez velikih pomaka u obnovi i ponovnom opremanju, no ipak je zaplovila 1991.. Međutim u ratnoj godini, MODRA LASTA je namjerno potopljena u Tivtu samo zato što je bila hrvatska. Članstvo i uprava kluba Delfin su također bili Hrvati. Jedrenjak je u slijedećih 15 godina imao više potapanja, a uprava kluba Delfin nije imala novaca za njegovu obnovu te ga je odlučila prodati. Kupuje je ga naš sugrađanin Jadran Gamulin i vraća u Hrvatsku.
Ovaj dio teksta sam napisao u suradnji s poznatim dubrovačkim jedriličarom i pomorcem Jadranom Gamulinom koji je sadašnji vlasnik jedrenjaka, a koji se nalazi vezan ispred obiteljske kuće u Rijeci dubrovačkoj.
Jadran Gamulin piše: “U proljeće 2007. godine moj prijatelj, inženjer Branko Zgredić, znajući za moj gubitak brodova tijekom rata 1991. u Dubrovniku, upozorio me da JK Delfin iz Tivta odlučuje prodati MODRU LASTU zbog nemogućnosti održavanja. Ubrzo odlazim u Tivat obići brod da bih donio odluku o kupovini. MODRU LASTU zatekao sam vezanu sasvim oronulu među svim brodovima propale jugomornarice. Vapila je – izvuci me iz ovog groblja ratnih strašila, zahrđalih podmornica, oronulih raketnih brodova, razarača, hrpe željeza, raketa, svega protiv čega se moj stvaratelj svojim idejama ploveći svijetom borio i zalagao! Spasi me od sudbine koju ne želim dijeliti sa ovom sredinom!
Moja odluka je bila trenutna: MODRA LASTA se vraća u Hrvatsku. Bit će vezana uz rivu pred mojom kućom u Rijeci dubrovačkoj. Imat će pažnju i ljubav koju zaslužuje jedan tako ponosit brod. Pokušat ću je obnoviti, a sad je najvažnije da nikada više ne potone. Moja veza s MODROM LASTOM potječe još od 1972. godine. Tih godina sam odlazio u Vela Luku na remont sa sličnim željeznim jedrenjakom imena SEE HUND i obilazio brodogradilište Greben diveći se izgradnji iz Stakloplasike, od njih sam kupovao stare kalupe ili oštećene trupove. Tako sam i zapazio i MODRU LASTU. Čak sam 1973. godine doveo i kupca u škver za sljedeći brod, ali Greben nije želio prihvatiti posao, iako se radilo o dosta visokom iznosu od 300 000 ondašnjih njemačkih maraka. Zatim sam nekoliko godina pokušavao kupiti kalup MODRE LASTE kojega su prodavali, no za mene po nedostižnoj cijeni”.
Ipak je 2007. uspio kupiti MODRU LASTU. Imala je odličan trup, ali paluba i sve ostalo je bilo u jako lošem stanju jer je bila više puta potopljena, opljačkana, a nije imala ni motor jer je i on bio ukraden. U lipnju iste godine Jadran je s MODROM LASTOM isplovio iz Tivta uz pomoć dva jedriličara iz kluba Delfin i u teglju jedne male brodice. Izvučena je u privatnoj marini od prijatelja Zgradića gdje je u 15 dana osposobio kako bi sigurno na jedra mogla preploviti udaljenost od Tivta do Dubrovnika. Prije samog porinuća, MODRU LASTU je blagoslovio svećenik, don Anto Dragobardović iz Kotora. Na blagoslovu se okupio veći broj prijatelja i bokeljskih Hrvata kojima je Jadran zahvalio jer su ga cijelo vrijeme podržavali u njegovoj nakani.
Tako su nakon porinuća oko 12 sati Jadran i prijatelj Ivo Kvestić uz jugoistočni vjetar krenuli na jedra (motor nisu ni imali) prema Dubrovniku gdje su na carinski vez luke Gruž uplovili sutradan u 23:30 sati. U ranim jutarnjim satima MODRA LASTA je uz dozvolu carine i špeditera krenula u Rijeku dubrovačku gdje se i danas nalazi. Napokon je hrvatski jedrenjak, koji je i građen u Hrvatskoj te je bilo u vlasništvu Hrvata koji je poklonio brod u bivšoj državi, konačno ponovo vraćen u Hrvatsku, a sadašnji vlasnik ga je otkupio za 146 000 kuna.
Nakon ove bitke oko povratka jedrilice u Hrvatsku, Jadran se susreo s novim problemima administracije i visokih novčanih troškova koje nije očekivao da će biti toliki. Samo za trošarinu je morao platiti 60 000 kuna, a za PDV 44 000 kuna. Zatim troškovi špeditera, Carine, izrada nacrta broda, troškovi prvog upisa broda u Kapetaniji, troškovi prema Hrvatskom registru i još neki drugi su se popeli na više od 156 000 kuna. Jadran je bio u nevjerici zbog iznimno visokih troškova (146 000 kuna kupnja jedrilice +156 000 za prve osnovne troškove registracije) jer je ipak dao sve od sebe da bi hrvatsku jedrilicu vratio u Hrvatsku. Taj novac je trebao biti utrošen u popravak jako devastirane jedrilice kojoj je jedino vrijedio trup i kolumba, a sve ostalo se moralo srušiti i ponovo izgraditi. Jedrilicu je namjeravao preurediti za dnevna jedrenja te joj je nanovo uredio palubu i novu manju kabinu. Dana 16. srpnja 2008. Jadran Gamulin je prikupio sve potrebne dokumente te je zatražio financijsku potporu od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, ali nikada nije dobio odgovor na poslani dopis. Pred nekoliko godina, Jadran Gamulin je imao težu povredu na radu tako da su otada svi poslovi oko uređenja jedrenjaka u mirovanju. Težnja Jadrana kao vlasnika MODRE LASTE je naći nekoga tko bi se ozbiljno uhvatio posla na jedrenjaku te bi mu Jadran osobno pomogao i na kraju bi mu ga poklonio.
Foto: The Presidential Office of Ukraine/Splash247
U godini otkako se raspala Inicijativa za crnomorsko žito uz posredovanje Ujedinjenih naroda, Ukrajina je postigla nevjerojatne rezultate u osiguravanju pomorskog izvoza.
Novi podaci s grčke brodske platforme Signal (vidi grafikon u nastavku) pokazuju kako je Ukrajina uspjela povećati izvoz žitarica u 12 mjeseci otkako je okončan ugovor o brodarstvu koji je sklopila sa svojim neprijateljem okupatorom Rusijom, prenosi Splash247.
Podaci otkrivaju da su Španjolska i Kina postale glavne destinacije za ukrajinsko žito, svaka sa 20% ukupnog izvoza, a slijedi ih Egipat s 10% udjela.
Po kategoriji klase plovila, plovila panamax i handysize apsorbirala su veći postotak pošiljki žitarica u usporedbi s plovilima supramax.
Ruta kojom su brodovi krenuli tijekom prošle godine pokazuje brodove koji napuštaju luke Odesa, Chornomorsk i Yuzhny kako bi išli preko Dunava ili zagrlili obale Bugarske i Rumunjske kako bi se uputili na međunarodna tržišta.
Podaci o uspješnom izvozu izgrađeni su na odvažnoj vojnoj kampanji, upotrebom bespilotnih letjelica za smanjivanje snage ruske mornarice u Crnom moru.
Prema turskom dnevniku Haberturk, Turska je vodila pregovore s Rusijom i Ukrajinom o ponovnom otvaranju žitnog koridora u Crnom moru. Međutim, razgovori još nisu urodili plodom.
U tijeku su operacije potrage i spašavanja posade dvaju tankera koji su se zapalili u blizini Singapura.
Pomorska i lučka uprava Singapura (MPA) priopćila je da je požar izbio na tankeru Hafnia Nile koji je plovio pod singapurskom zastavom i na tankeru Ceres I koji je plovio pod zastavom São Toméa i Principa, oko 55 km sjeveroistočno od Pedra Branca unutar singapurske regije pomorske potrage i spašavanja. Lučka uprava obaviještena je o požarima u petak u 6:15 ujutro po lokalnom vremenu.
MPA je zatražila prolazna plovila da pomognu u potrazi i spašavanju posade. Brod singapurske mornarice RSS Supreme koji se nalazi u blizini incidenta također pomaže u operacijama. U novoj objavi na društvenim mrežama, mornarica je izjavila da je uspjela spasiti posadu i da pruža medicinsku pomoć.
Hafnia Nile je nosio naftu, prema podacima praćenja brodova Kplera i LSEG-a, dok se još uvijek ne zna kakav je teret bio u Ceres I, prenosi Splash247.
Trenutačno je poslan i helikopter Zračnih snaga Republike Singapur koji pomaže u evakuaciji posade.
Hafnia Nile je tanker od 74.189 dwt izgrađen 2017. kojim upravlja BW Fleet Management. Ceres I je u vlasništvu Ceres Shippinga, a njime upravlja Shanghai Property Shipmanagement. To je VLCC iz 2001. godine i ima 300.000 dwt.
Foto: South African Maritime Safety Authority/Splash247
Započele su operacije lociranja 44 kontejnera izgubljena na moru s broda CMA CGM-a pogođenog lošim vremenskim uvjetima u blizini Južne Afrike nakon što je brod nastavio svoj put prema Europi.
Nakon što je južnoafrička uprava za pomorsku sigurnost (SAMSA) izgubila kontejnere u onome što je južnoafrička uprava za pomorsku sigurnost (SAMSA) opisala kao ‘mučno iskustvo lošeg vremena na Indijskom oceanu duž Južne Afrike’, brod se usidrio u zaljevu Algoa u petak prošlog tjedna, prenosi Splash247.
CMA CGM Benjamin Franklin, izgrađen 2005. godine, nosivosti 17.859 teu, izvijestio je o srušenom kontejneru i gubitku 44 kontejnera u moru, dok je još 30 oštećeno na brodu. Tijekom boravka u zaljevu Algoa, plovilo CMA CGM-a prošlo je sveobuhvatnu procjenu štete kao i osiguranje preostalog tereta na brodu.
Plovilu je tada odobreno da isplovi nakon što je SAMSA procijenila plan osiguranja tereta u vezi s oštećenim hrpama tereta. Nakon što su hrpe tereta osigurane, lijepo vrijeme iskorišteno je za obilazak oko Rta dobre nade.
“Kako bi se osiguralo rješavanje bilo kakvog slijeganja tereta tijekom plovidbe morem, vlasnik je odlučio zadržati stručnjaka za osiguranje tereta i tim tehničara za pristup užetu na brodu za putovanje prema sjeveru. Do podneva u srijedu, 17. srpnja, javljeno je da je brod išao dobrom brzinom prema rtu Agulhas, au četvrtak ujutro prolazio je pored zaljeva Svete Helene,” rekla je SAMSA.
Budući da je brod na sigurnom, vlasti se sada usredotočuju na izvlačenje kontejnera koji su na morskom dnu.
“Vrlo je vjerojatno da se ti kontejneri nalaze na morskom dnu izvan južnoafričkih voda na dubinama većim od 500 metara. SAMSA i Odjel za šumarstvo, ribarstvo i okoliš blisko će surađivati s vlasnikom i njihovim osiguravateljima kako bi odredili put naprijed u vezi s kontejnerima na morskom dnu,” dodala je SAMSA.
Još uvijek je na snazi navigacijsko upozorenje za sva plovila koja plove u tom području, savjetujući im da plove s oprezom. Pozivaju se plovila i javnost da svako viđenje izgubljenih kontejnera prijave nadležnim tijelima tako da kontaktiraju Koordinacijski centar za spašavanje na moru.
