Nakon izlijevanja nafte iz tankera Torrey Canyon, koje je 1967. godine pretvorilo more u crnu masu i na nekoliko godina preuzelo titulu najgore ekološke katastrofe koju je uzrokovao tanker, potonuće tankera Amoco Cadiz 1978. godine ponovo je preuzelo prvo mjesto najvećeg curenja nafte u moru na svijetu, ostavljajući još jednu mračnu točku u povijesti pomorskog prometa s najvećim pomorom morskog života ikada zabilježenim.
Po količini nafte koja je iscurila iz tankera, ovaj incident nalazi se na četvrtom mjestu, nakon Atlantic Empressa (1979), ABT Summera (1991) i Castillo de Bellvera (1983). To znači da je izljev nafte iz Amoco Cadiza u trenutku nesreće bio najveći koje je svijet vidio do tada. Torrey Canyon je na 7. mjestu prema Britannici, piše Safety4Sea, a prenosi Pomorstvo.info.
U jutarnjim satima 16. ožujka 1978. godine, VLCC Amoco Cadiz pod zastavom Liberije, bio je na putu iz Perzijskog zaljeva u Europu s više od 220.000 tona sirove nafte, kada je ogroman val udario brod. Val je izazvao kvar na kormilu i uzrokovao plutanje broda prema obali u jakoj oluji. Pomoć tegljača je stigla na lice mjesta, ali loše vrijeme je otežalo operacije, gurnuvši brod dalje blizu obale.
Usprkos svim naporima, Amoco Cadiz se nasukao na stijenu, u blizini male luke Portsall na sjeverozapadnoj obali Francuske. Do popodneva 17. ožujka, brod je bio potpuno uništen i prve naftne mrlje su brzo stigle do obale. Loše vrijeme spriječilo je operaciju sprečavanja širenja nafte, ali i dovelo do toga da se brod u narednih nekoliko dana raspao na tri dijela i potonuo, što je rezultiralo najvećim izljevom nafte te vrste dotad zabilježenim.
Ozlijeđenih i poginulih nije bilo, pošto su posadu spasile zračne snage francuske mornarice.
U naredna dva tjedna, cijeli teret od preko 220.000 tona iranske i arapske sirove nafte i 4.000 tona bunker goriva, iscurio je u more, zagađujući više od 300 km europske obale. Do kraja travnja nafta je zagadila 320 km obale Bretanje i proširila se na istok do Kanalskih otoka.
Nafta je brzo formirala viskoznu emulziju, povećavajući volumen zagađivača do pet puta, prema ITOPF-u. Američka NOAA procjenjuje da je ukupno iscurilo 220.880 tona nafte. Iako je ukupna količina prikupljene emulzije nafte i vode iznosila 100.000 tona, nakon tretmana u postrojenjima za preradu izvučeno je manje od 20.000 tona nafte.
Do srpnja su znanstvenici proglasili izljev nafte iz Amoco Cadiza najvećim “ubojstvom morskog života ikada zabilježenim u takvom incidentu”. Dva tjedna nakon nesreće, milijuni mrtvih mekušaca, morskih ježeva i drugih vrsta isplivali su na obalu. Iako su populacije bodljikaša i malih rakova skoro potpuno nestale iz nekih područja, populacije mnogih vrsta su se oporavile u roku od godinu dana. Ptice ronilice su činile većinu od skoro 20.000 pronađenih mrtvih ptica.
Jasan neposredni faktor koji je doprinio ovom incidentu bilo je loše vrijeme, koje je izazvalo kvar na kormilu, ometalo operacije reagiranja i dovelo do potpunog raspadanja broda, prije nego što se nafta mogla ispumpati iz olupine.
Francuski premijer Raymond Barre je 25. ožujka priopćio da je nesreća uzrokovana “teškim nemarom” i zabranio je tankerima plovidbu bliže od 11 kilometara od francuske obale.
Zapovjednik tankera je navodno stavljen pod istragu i na kraju optužen za kršenje francuskih zakona o zagađenju. U međuvremenu, sudski dokazi koje su reproducirali međunarodni mediji ukazuju na nedovoljno održavanje broda i loš dizajn kormilarskog uređaja, ali nijedan službeni izvještaj o istrazi to nije potvrdio.
Francuska vlada, zajedno sa lokalnim zajednicama i pogođenim ribarima, tužila je vlasnika kompanije u SAD-u. Vlasnik je tvrdio da nisu imali obavezu platiti jer njihova kompanija nije odgovorna za neispravan kormilarski uređaj. Nakon više od desetljeća, 1992. godine konačno su pristali platiti 200 milijuna dolara (190 milijuna eura) odštete, manje od polovice traženog iznosa.
Incident Amoco Cadiza ostaje jedno od najsveobuhvatnije proučavanih izljeva nafte u povijesti, ne samo zbog veličine njegovog utjecaja na ekosustav, već i zbog postavljanja pitanja u vezi sa sigurnošću transporta nafte svjetskim oceanima.
Za razliku od drugih brodova koji su sudjelovali u sličnim nesrećama prethodnih godina, Amoco Cadiz je bio relativno nov, dobro opremljen supertanker, kojim je upravljala velika američka naftna kompanija s dobrom povijesti. To je tada pokrenulo pitanja o prirodi samih velikih brodova i nedostatku efikasne regulacije tankera koji plove pod zastavama pogodnosti, pitanje koje ostaje aktualno do danas.
Međunarodni mediji u to vrijeme su citirali administratora NOAA, Richarda Franka, koji je rekao da je ovaj incident istaknuo potrebu za strožim sigurnosnim i operativnim standardima tankera.
Ironično, MT Haven, sestrinski brod Amoco Cadiza, doživio je sličnu sudbinu. Naime, ovaj brod je 13 godina kasnije eksplodirao i potonuo kod obale Genove u Italiji, te uzrokovao najveće curenje nafte u Sredozemnom moru u povijesti i postao najveća olupina na svijetu.
Procjenjuje se da je izlijevanje nafte iz Amoco Cadiza četiri puta veće od onoga iz tankera Torrey Canyon 1967. te šest puta veće od dobro poznate katastrofe Exxon Valdeza iz 1989. godine.
