Dvanaest Hrvata vođe ekspedicije nazvali su Quarneroli, označavajući time izuzetno sposobne pomorce.
U sklopu izložbe “Jadranski pomorci na Artiku”, koja se ovih dana može razgledati na Korzu, u Gradskoj vijećnici u Rijeci održana je i promocija pretiska knjige Petra Kuničića “Hrvati na ledenom moru” iz 1893. godine, prenosi portal Novi list.
Pretisak ove knjige objavljen je u proljeće 2021. godine, u nakladi Lions kluba Quarneroli Lovran i Ex Libris Rijeka, kao svojevrsna najava i uvod u obilježavanje trostruke 150. obljetnice austrougarske ekspedicije po Sjevernom moru u kojoj je, među 24 članova posade, bilo i dvanaest Hrvata, mahom s Kvarnera i iz Istre te po jedan mornar s otoka Hvara i Brača.
Riječka promocija bila je u znaku 150. godišnjice od otkrivanja arktičkog otočnog arhipelaga Zemlja Franje Josipa, na kojem otad postoji i Rt Fiume, o čemu je govorio autor izložbe i urednik pretiska Miljenko Smokvina.
Foto: Novi list
Ovaj dotad nepoznati Zemljin kutak otkriven je upravo tijekom Weyprecht-Payerove ekspedicije, u kojoj su sudjelovali i hrvatski pomorci, o kojima govori Kuničićeva knjiga.
Austrougarska znanstveno-istraživačka ekspedicija trajala je dvije godine i tri mjeseca. Put Arktika isplovili su iz Njemačke na brodu “Admiral Tegetthoff” 1872. godine.
Dvanaest Hrvata vođe ekspedicije nazvali su Quarneroli, označavajući time izuzetno sposobne pomorce. Nakon samo dva mjeseca putovanja, brod je ostao zakovan u ledu i tako ostao sljedeće dvije godine dok su članovi ekspedicije nastavili s istraživanjima. Brod su koristili kao sigurno utočište od kojeg su se udaljavali u svojim putovanjima koja su znala trajati od 7 do 28 dana. Nakon dvije godine i tri mjeseca, kad su je već svi otpisali kao izgubljenu, ekspedicija se krajem ljeta 1874., uz pomoć ruskih ribara, iskrcala u Norveškoj, obogaćena mnogim znanstvenim i geografskim otkrićima.
Organizatori riječkih događanja posvećenih ovoj povijesnoj ekspediciji koja zorno svjedoči o doprinosu hrvatskih mornara u istraživanjima, kao i o dugoj i značajnoj tradiciji hrvatskog pomorstva su Lions klub Quarneroli Lovran i riječka podružnica Hrvatske matice iseljenika.
Miljenko Smokvina i Milorad Stanić autori su i izložbe “Jadranski pomorci na Arktiku”, koja se do petka može razgledati u samostojećim vitrinama na Korzu, a nakon toga seli na Sveučilišni kampus na Trsatu gdje će biti postavljena do kraja ožujka.
Sail transport je jedna sasvim nova priča, na prvu biste pomislili potpuno neisplativa, ali s razlogom je veliki marketinški hit u svijetu. Ljudi su počeli plaćati da bi plovili i radili potpuno besplatno kao članovi posade na ovakvim brodovima. Kupili smo još jedan brod, Big Mama 22 metarski schooner s dva jarbola kojeg sređujemo. Tako da će Tartana ploviti po Jadranu, a Big Mama po cijelom Mediteranu, priča Livio.
Full Moon Regatta koja se ovih dana održala u organizaciji Jedriličarskog kluba Delfin Pula, privukla je mnoge znatiželjnike i ljubitelje jedrenja prije samog starta regate, prenosi portal Istra24.
Mnogima od pridošlih pogled je privukao jedan “starac” među cijelom flotom mladih brodova pogonjenih snagom vjetra. Tartana, stari drveni brod izgrađen davne 1927. godine, još malo pa stogodišnjak.
Vidjeti i stati na jedan takav brod poseban je doživljaj. Brod je u Pulu doplovio prije par godina, a nakon remonta prije godinu dana je porinut. Kapetan broda je poznati nautičar Livio Jelčić, čovjek zaljubljen u more, brodove i brodogradnju.
Koliko je Livio tražena osoba na regati, uvjerili smo se jer nije bilo lako obaviti razgovor s ovim starim morskim vukom. Skoro pa svaki nautičar koji je prolazio pokraj broda, želio ga je pozdraviti i bar na kratko izmijeniti par riječi. Ipak, odvojio je kapetan malo vremena u sveopćoj gužvi kako bi nam ispričao kako je ovaj stari ljepotan završio u Puli i kakvi su planovi s ponosnim stogodišnjakom.
– Ovakvi brodovi se ni u čemu ne mogu uspoređivati s modernim karbonskim brodovima, ovo su brodovi za jednu sasvim drugu priču. U potrazi za brodom, javili smo se na jedan od oglasa za prodaju i doznali da postoji brod koji bi nam mogao biti zanimljiv. Brod proizveden u brodogradilištu Viareggio u Italiji, koje slovi kao veoma cijenjeno među nautičarima. Kada kažeš da imaš brod iz Viareggia, radi usporedbe, to je isto kao da za auto kažeš da imaš Bentley. Vlasnik nam je preko telefona kazao da je brod 1927. godište i da je u odličnom stanju, te registriran, priča Livio i nastavlja:
“Naravno, osim godišta i registracije, ništa od rečenog nije bilo točno. Brod je bio isfušaren kako bi se mogao prodati, a bio je registriran za plovidbu do 6 milja od obale. Ipak, kada smo došli na Sardiniju i pregledali brod, sadašnji vlasnik je odmah kazao da mu se brod sviđa. Malo smo se raspitivali i doznali kako je to model “Tartana” koji je praktički nestao s Mediterana. Kažu da ih ima par komada u Francuskoj i to je to, uzeli smo ga,”prisjeća se Livio.
Tartan
Foto: Istra24
Ekološki način transporta je sada hit u svijetu
Za početak je trebalo srediti brod pun rupa kako bi bio ispravan za plovidbu. Trebalo je doći do Pule, te su za svaki slučaj uz jednu koju su imali, kupili još dvije pumpe za izbacivanje vode u slučaju prodora. Avantura je bila pred njima.
– Kada smo preuzeli brod, morali smo ga srediti kako bi mogli s njim doći do Pule. Tek kada smo počeli s radovima, uvidjeli smo pravo stanje stvari. Brod je bio u dosta lošem stanju, imao je dosta rupa. Za prvu ruku smo sve to zakrpali sa silikonima. Imali smo jednu pumpu za pražnjenje vode, ali smo uzeli još dvije pumpe, ako se “nedajbože” za time ukaže potreba tijekom plovidbe. Dobro da jesmo. Kada smo tamošnjim lokalcima kazali da idemo za Pulu, oni su mislili Pula na Sardiniji, a ne našu Pulu u Istri. Nakon što smo im objasnili na koju Pulu mislimo, nisu mogli vjerovati. Mislili su da smo potpuno ludi, kazao je Livio i nastavio:
“Prva postaja na našem putu bila je Sicilija, mjesto Trapani. To je ujedno bilo prvih stotinjak milja plovidbe. Tamo smo imali dogovor za sail transport vina. To je transport robe koja se preuzima od lokalaca koji je proizvode na otocima, a radi se obično o vinu, maslinovom ulju i siru, te se onda s tom robom plovi na kopno. Mi smo u taj dio priče odlučili ubaciti ekološku priču plovidbe na jedra, znači samo snagom vjetra do određene lokacije. I naravno ne pitajte nas kada dolazimo, jer to ovisi samo o vjetrovima, ali da nastavim dalje s pričom o putu.
Kada smo pristali u Trapani na Siciliji, tamošnji mještani mislili su da smo izbjeglicejer tako smo im izgledali nakon sto milja plovidbe. Nakon što smo ukrcali vino, krenuli smo prema Jadranskom moru i prema našoj Puli. Plovidba je ukupno trajala dvanaest dana od Sicilije do Pule i to najvećim djelom vremena s jedrima. Unatoč popravcima, prilikom plovidbe od Sardinije do Visa, brod je skoro potonuo zbog velikih valova. Vodu smo izvlačili s tri pumpe i tako nekako stigli do Visa. Na koncu smo doplovili do Pule, te tako odradili i svoj prvi sail transport s vinom.”
Kapetan Livio Jelčić Foto: Istra24
Ovo je posao koji ima dušu
Grupa entuzijasta koja je to prva počela raditi je ekipa s Kariba, prevozili su rum za Europu. Na prvu biste pomislili kako je to neisplativo. Priča se okrenula i ljudi su počeli plaćati da bi plovili i radili potpuno besplatno na ovakvim brodovima.
– Sail transport je jedna sasvim nova priča, na prvu biste pomislili potpuno neisplativa, ali s razlogom je veliki marketinški hit u svijetu. Prvi koji su krenuli s tim, su neki entuzijasti, Tres Hombres s Kariba, koji su tako prevozili rum u sjevernu Europu. U početku su im se svi smijali, jer tko može s tako malim brodovima konkurirati velikim prekooceanskim brodovima, priupitao se Livio i nastavio priču:
“Međutim priča se okrenula i ljudi su počeli plaćati da bi plovili i radili potpuno besplatno kao članovi posade na ovakvim brodovima. Za njih je to bila avantura i razbijanje učmale svakodnevice, a za vlasnike brodova dodatna zarada i kako rekoh, besplatna radna snaga. I na kraju, se sve to skupa zaokružilo kao jedna lijepa i isplativa priča. Zanimljivo da sve što je tako došlo na kopno, odmah je bilo otkupljeno na samoj rivi, i mada je bilo značajno skuplje, nitko nije pitao za cijenu. Tolika je potražnja za ovakvim ekološkim načinom transporta da su se zahvaljujući tome počeli graditi novi brodovi jer su narudžbe ogromne.”
Zanimaju li vas korijeni pomorstva istočne obale Jadrana, Boka Kotorska i sam Kotor su mjesta gdje trebate doći. S razlogom je ovaj kraj zlatnim slovima upisan u pomorsko-povijesne karte. Nekoliko dana boravili smo u Crnoj Gori da bi doznali odgovore na pitanja o pomorskoj povijesti Jadrana, Hrvatima koji su donedavno bili većinski dio bokokotorskog entiteta, njihov ogroman utjecaj na tamošnje pomorstvo i razvoj primorskih gradova, život u sadašnjosti, kao i trenutnu situaciju koja politički nije nimalo svijetla. No, mi smo se nastojali držati mora i utjecaja koji su vezani upravo na ljude koji uz more žive. U tom duhu, donosimo vam serijal morskih članaka iz susjedne Crne Gore.
Portal Morski.hr priču prenosi ispočetka, odnosno od pomorsko-povijesnog aspekta današnje Crne Gore, koji gotovo sve zahvaljuje hrvatskom življu, čija baština i danas pokriva arhitekturu Boke kotorske, a nevjerojatno je isprepletena s našom Dalmacijom. Pomorski muzej u Kotoru bio nam je sjajan domaćin, pa uz duboku zahvalu na gostoprimstvu, poželjeli smo čuti i od struke nešto više.
Razgovarali su pritom s kustosicom pomorsko-povijesne zbirke Pomorskog muzeja u Kotoru, Radojkom Abramović.
Jedini na crnogorskoj obali koji brine o pomorskim muzejima i zbirkama
Pomorski muzej u Kotoru definitivno treba posjetiti svaki pomorac i ljubitelj mora koji drži do sebe, a Kotor svatko, tko želi doživjeti fantastičan spoj gotovo netaknute povijesti i sadašnjosti.
– Muzej čuva ogromno blago pomorstva. Mogu slobodno reći da smo mi ne samo matični muzej, već jedini na cijeloj crnogorskoj obali koji se brine o svim drugim pomorskim muzejima i zbirkama. Na samom ulazu u muzej, vidjet ćete prostoriju koja se odnosi na jedan vremeplov pomorstva, što su zapravo najstariji modeli brodova s ovog područja.
To je ilirska trijera, grčka ratna galija trirema, bokeljska koka iz 15. st., mletačke karake iz 15. st., tartane iz 18. st. Što se tiče ostalih pomorskih zbirki, cjelokupni muzej koji je vrlo kompleksan, sadrži tri zbirke: povijesno-umjetničku, povijesnu i pomorsko-tehničku, prožet je pomorskom tematikom. Njegov naslov „Pomorski muzej Crne Gore“, obuhvaća sve ono što se na teritoriju crnogorskog primorja nalazi od pamtivijeka do današnjih dana – kazuje nam kustosica Abramović.
Foto: Morski.hr
Bogatstvo Kotorana krenulo iz dobre vojne službe raznim gospodarima
Jedan od najstarijih eksponata u muzeju je pravo, antičko sidro koje stoji u predvorju muzeja, kazuje Abramović, koja potvrđuje da se pomorska povijest Crne Gore naslanja na dobrom dijelu Hrvatske, odnosno onog njenog dalmatinskog dijela.
Bokelji su bili pomorci ili vojnici, trgovci ili zemljoradnici. No u to vrijeme oni su bili najbogatiji ljudi ovog područja?
– U najmanjoj mjeri su bili zemljoradnici i to stanovnici naselja Muo ili Prčanj. Mogli bi reći da je to bilo u prvom dijelu naseljavanja u 9. stoljeću, kad su se ljudi bavili mahom poljoprivredom, vinogradarstvom, stočarstvom, uzgojem svilene bube, itd., ali kasnije sva ta mala mjesta Boke, te Dobrota i Perast zajedno s njima prelaze na more i bave se pomorskom privredom. Dobro ste rekli da su bila četiri osnovna zanimanja, ali znate kako je zauzeće Bara i Ulcinja bio kopneni dio borbi, no borbe na moru su se, kao i u Dalmaciji, odvijale najviše za vrijeme vladavine Venecije od 1420. do 1797. godine, kad su za vrijeme Morejskog i Kandijskog rata naši trgovci i pomorci krvarili za zastavu mletačkog lava i na njihovim brodovima dobivali mletačke privilegije.
I doista u susjednom Perastu postoji mali muzej u kojem su izloženi ordeni, slike i zasluge lokalnih uglednika koji su redom dobro služili mletačkoj, austrijskoj ili ruskoj vojsci. Za svoje zasluge bili su redovno bogato nagrađivani, a Boka se tako gradila. Dokaz tome je i čak 20-ak izgrađenih crkava. A Perast je prema popisu iz 2011. godine imao svega 269 stanovnika.
Foto: Morski.hr
Slavna pobuna koja je ugušena jer su se pobunjenici htjeli povezati s Pulom i Šibenikom
Služili su tako Bokelji i Dalmatinci Austro-ugarskoj dok nije propala. A onda su krenuli i problemi, pa je tako uz sami propast te države vezana i priča o kaosu, gdje su vojnici bili gladni i žedni, pa su se četvorica pobunila, a danas imaju zaslužen spomen u Kotoru.
– To je revolucionarna 1918. godina. Od četvorice mornara, jedan je bio Čeh, ostali Hrvati s dalmatinske obale. To su sve bili ljudi koji su služili u austro-ugarskoj ratnoj mornarici, nezadovoljni uvjetima života i strašno velikim radnim stažem koji gotovo da nije imao godišnjeg odmora. Imali su vrlo male nadnice i jedan ropski rad, a uz sve to imali su jako lošu prehranu. To je bila neka vrsta želje da se ostvari socijalna pravda. Neke su ideje bile da je događaj bio vezan za Oktobarsku revoluciju, no osobno smatram da do takvog odjeka nije moglo doći, jer Rusija je daleko i tada nije bilo interneta niti mogućnosti povezivanja na današnji način. Ljudi su se jednostavno pobunili protiv nehumanih uvjeta na brodovima – kazuje nam kustosica.
– Pobuna je ugušena vrlo brzo jer su se naši mornari htjeli povezati s naprednim jedinicama Pule i Šibenika. U Boku je došao mornarički austro-ugarski odred upravo iz ta dva grada i vrlo brzo u krvi ugušio pobunu, a bilo je tu i kontrašpijunaže. Četvorica mornara: Jerko Šižgorić, Anton Grabar, Mate Brničević i František Raš su strijeljani na groblju u Škaljarima 1. veljače 1918. godine. Pokojni župnik i povjesničar don Vinko Luković svjedočio je posljednjim trenucima tih ljudi i kazao da mu je najteži trenutak u životu bila priprema za njihovu posljednju pomast. To su sve bili mladi ljudi, željni života, no treba reći da je u tamnicama monarhije utamničeno 800 ljudi – prepričava nam dramatičnu priču Radojka Abramović.
Kotor izgradio utvrde zbog Crnogoraca koji su navirali s brda
Kotor je s razlogom izuzetno utvrđen grad. No zanimljivo je ovo što nam pričaju Crnogorci. Nije toliko utvrđen radi Turaka ili nekih drugih napadača, već samih Crnogoraca. O čemu se tu zapravo radilo?
– Kotorani su gradili utvrde iz dva razloga, iz straha od tog kontinentalnog stanovništva, da ne bi stiglo ovdje prema gradovima iz gladi i nevolje, ne iz nekakvih pljačkaških težnji. S druge strane i da se obrani Boka kao prirodna luka iz sigurnosnih razloga – kratko nam pojašnjava.
Olupina broda Ironton pronađena je pomoću tehnike naprednog mapiranja oceana, dok je hladna i slatka voda jezera Huron izvrsno očuvala jedrenjak star više od sto godina.
Istraživači su otkrili netaknutu olupinu broda na dnu jezera Huron koji je, sudarivši se s drugim brodom, potonuo 1894. Za pronalazak je korištena vrhunska oceanografska tehnologija. Naime, otkrilo ga je istraživačko plovilo opremljeno sonarom za mapiranje dna jezera, piše portal Morski.hr.
Ironton je pronađen u nacionalnom morskom rezervatu Thunder Bay na jezeru Huron, zaštićenom području poznatom po opasnim vodama. Olupina broda dužine 58 metara ima tri jarbola, a zahvaljujući ledenoj slatkoj vodi ostao je u izvrsnom stanju više od sto godina.
Njegov pronalazak omogućila je moderna oceanografska tehnologija poput samovozećih površinskih vozila i robota koji rade pod vodom. Naporan rad tima isplatio se.
Ironton je bila teglenica s tri jarbola koja se koristila za prijevoz pšenice, ugljena, kukuruza, drvne građe i željezne rude preko Velikih jezera.
Heraklion je stoljećima bio tek legenda, grad o čijoj se lokaciji dugo nagađalo, a koji je navodno datirao u 12. stoljeće prije naše ere. Bio je jedan od važnijih trgovačkih luka starog Egipta.
Heraklion je izgrađen na otocima u delti Nila, a vjeruje se da mu je ‘presudila’ kombinacija potresa i popratnih tsunamija. Međutim, nije nestao preko noći. Povjesničari vjeruju da je počeo tonuti u 2. stoljeću pr.n.e. te da je u potpunosti nestao do 8. stoljeća, prenosi Morski.hr.
Neki vjeruju da je izgubljeni Heraklion ili Thonis jedan od najvećih otkrivenih potopljenih gradova iz perioda starog Egipta, ali i uopće u povijesti. Njegove tajne tek se sada počinju u potpunosti otkrivati.
Heraklion je stoljećima bio tek puka legenda, grad o čijoj se lokaciji dugo nagađalo, a koji je navodno datirao u 12. stoljeće prije naše ere. O njemu su pisali i starogrčki povjesničari poput čuvenog Herodota, Strabona i Diodora.
Bio je jedan odvažnijih trgovačkih luka starog Egipta, ali i mjesto obožavanja s nekoliko istaknutih hramova, poput legendarnog hrama Amun-Gereba. Pronađen je 30-ak kilometara od Aleksandrije te oko 9 metara ispod razine mora u zaljevu Abukir.
Ruševine je prvi puta spazio pilot Royal Air Forcea 1933. godine dok je nadlijetao ovim područjem. Prva konkretnija istraživanja proveo je francuski arheolog Franck Goddio 2000. godine, piše The Archaeologist.
Među potopljenim blagom nađeni su ostacimasivnog hrama i kipovi visoki oko pet metara. Goddio je pronašao i ostatke 64 broda sa 700 sidara, sićušne sarkofage, riznice zlatnika i vrijedne amajlije.
Podvodna istraživanja nastavljaju se i danas te pomažu stručnjacima stvoriti točnu sliku o ovom trgovačkom gradu iz starog Egipta.
Izložba “Kud plovi ovaj brod? Brodolom iz 4. st. pr. Kr. u podmorju otoka Žirja”, koja se otvara 13. ožujka u Galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu, predstavlja rezultate arheoloških istraživanja odlično očuvanog tereta manjeg potonulog trgovačkog broda.
Teret broda, koji se sastojao od amfora i keramičkog posuđa i predmeta iz brodske kuhinje, otkriven je na morskom dnu kod Žirja 2015. godine, piše Otvoreno more.
Pojava amfora u funkciji transportnih posuda na prostoru današnje Dalmacije vezana je uz grčke trgove ili uvoz namirnica iz grčkih proizvodnih centara, a najranije do sada otkrivene u hrvatskom podmorju su iz 4. stoljeća prije Krista i mogu se vezati uz grčke kolonije na otocima Visu i Hvaru.
Kako se podsjeća u najavi, do 2015. jedini primjer pomorskog prijevoza robe u 4. st. pr. Kr. duž hrvatske obale bio je opljačkan lokalitet kod hridi Krave pred ulazom u višku luku, no situacija se promijenila otkrićem potpuno očuvanog tereta potonulog broda u podmorju otoka Žirja.
Arheološka istraživanja vodila je Irena Radić Rossi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na arheološkim nalazima provedeni su na Odsjeku za konzervaciju restauraciju Umjetničke akademije u Sveučilišta u Splitu pod mentorstvom Mione Miliša i Filipa Rogošića, u okviru nastave iz stručnih predmeta.
Gostujuća izložba Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i Arheološkog muzeja u Zagrebu, na kojoj će se predstaviti rezultati njihova rada, ostaje otvorena do 12. travnja 2023. godine. Ulaz je besplatan.
Splitski brodar Jadroplov izvijestio je jučer putem Zagrebačke burze da je u japanskom brodogradilištu Sasaki Shipbuilding izvršena primopredaja novog broda za prijevoz ukapljenog naftnog plina (LPG).
Kako se navodi u priopćenju, riječ je o drugom LPG brodu te ukupno sedmom brodu u floti Jadroplova, koja se većinom sastoji od brodova za prijevoz rasutih tereta. Novi brod, imena Vis, je 116,82 metara dužine, 19 metara širine, gaza od 6,8 metara. Može prevoziti 7.500 kubičnih metara plina te doseći brzinu od 13 čvorova. Pokreće ga pogonski dual-fuel dizel motor Hitachi-Man B&W, s mogućnosti pogona na LPG.
Podsjetimo, nakon isporuke Marka Marulića, prvog broda za prijevoz LPG-a u floti Jadroplova, splitski brodar u studenom je sklopio ugovor sa švicarskom tvrtkom Global One Energy o kupnji još jednog broda za prijevoz ukapljenog naftnog plina (LPG).
Neovisni procjenitelj VesselsValue procijenio je vrijednost ovog novog broda na iznos od 27,6 milijuna dolara. Dogovorena kupoprodajna cijena iznosi 23,5 milijuna dolara, s uključenim svim dodatnim troškovima, navodi se na stranicama Jadroplova.
Brod je financiran sa 40 % vlastitih sredstava i 60 % kredita HBOR-a. Kredit je odobren na razdoblje od 10,5 godina, uz poček od šest mjeseci, stoji u priopćenju.
Podsjetimo, Jadroplov je 24. listopada 2022. u japanskom brodogradilištu Sasaki Shipbuilding preuzeo tanker za prijevoz ukapljenog naftnog plina (LPG) imena Marko Marulić. Time je floti splitskog brodara od pet brodova, uglavnom za prijevoz rasutih tereta, ukupne nosivosti 242.727 dwt, pridodan još jedan brod, prvi za prijevoz ukapljenog plina.
Novi brod Vis također će nositi hrvatsku zastavu, kao i blizanac mu Marko Marulić. Jadroplov je već dogovorio i dugoročni najam ovog broda na razodoblje 2+2+1 godinu. Prema sadašnjim planovima, Vis će ploviti širom Dalekog istoka, Crvenim morem, afričkom zapadnom obalom i Perzijskim zaljevom. Prvo komercijalno putovanje ovog broda započinje danas, 17. ožujka.
Američki portal prenosi zabrinjavajuću izjavu američkog kapetana, koji tvrdi da je brodovlasnik koristio AI bot, potencijalno ChatGPT, kako bi predložio izmjene plana putovanja. Iako je kapetan odlučio ne pridržavati se izmjena, zabrinut je da možda drugi neće postupiti jednako oprezno.
Američki kapetan ispričao je za portal gCaptain situaciju koja se navodno nedavno odvila prilikom planiranja putovanja, odnosno voyage planninga – procesa u kojem se detaljno procjenjuju plovne rute, sigurnosne, logističke i ostale pretpostavke, u svrhu optimizacije učinkovitosti i ekonomičnosti uz izbjegavanje mogućih rizika.
Kapetan je ispričao kako su prilikom planiranja uočeni manji sigurnosni problemi vezani uz rutu i teret, na temelju čega je poslao email brodovlasniku sa svim detaljima. Obično u tim situacijama brodovlasnik će u dogovoru sa stručnjacima (npr. iskusnim kapetanima, časnicima stroja) proučiti situaciju te pružiti smjernice o načinima smanjenja rizika.
Kako anonimni kapetan navodi za gCaptain, odgovor je dobio iznenađujuće brzo. Prvi i posljednji odlomak emaila djelovali su kao da ih je napisao čovjek, ali savjet o umanjivanju rizika “izgledao je kao da ga je napisala umjetna inteligencija”. Poruka je uključivala savjete koji bi zahtijevali promjenu kursa tijekom putovanja.
Premda je teško dokazati da je poruku zaista napisala umjetna inteligencija, ona je svakako slična odgovorima koji su dobiveni korištenjem umjetne inteligencije.
“Kao bivši kapetan, mogu potvrditi da je savjet bio prilično banalan i mala je vjerojatnost da bi se time brod doveo u opasnost, ali smisao postojanja International Safety Management procedura je da iskusni kapetani te drugi stručnjaci na kopnu, koji mogu biti upućeni u važne informacije koje kapetan broda možda ne zna, mogu potvrditi da nema neposredne opasnosti za brod”, piše John Konrad za gCaptain.
Novinari gCaptaina pitali su ChatGPT-4 za mišljenje o toj temi, postavljajući sljedeće pitanje: „Je li u redu da se za operacije koje predstavljaju potencijalne sigurnosne rizike, kao što je voyage planning, koristi ChatGPT?“.
AI je odgovorila ovako:
“Kao AI model jezika, ChatGPT nije stvoren niti ovlašten za davanje savjeta o operacijama od ključne sigurnosne važnosti kao što je voyage planning. Iako ChatGPT može generirati tekst na temelju primljenih podataka, razumijevanje složenih situacija i sigurnosnih pitanja u stvarnom svijetu kod umjetne inteligencije je ograničeno.
Operacije koje predstavljaju sigurnosni rizik, kao što je voyage planning, zahtijevaju stručno znanje i prosudbu iskusnih stručnjaka koji mogu sveobuhvatno procijeniti rizike i nepredviđene situacije. Oslanjanje na savjete dobivene umjetnom inteligencijom za takve operacije moglo bi dovesti do potencijalno opasnih situacija i neželjenih posljedica. Ključno je da stručnjaci pažljivo procijene i provjere sve savjete ili prijedloge AI sustava prije njihove provedbe, posebno u operacijama koje predstavljaju potencijalne sigurnosne rizike.”
ChatGPT je prije nekoliko dana najavio verziju 4 sa naprednom analitičkom obradom. Zahvaljujući novom sustavu, upotreba umjetne inteligencije postat će još primamljivija u pomorskoj industriji, posebno onima koji su već preopterećeni papirologijom.
Umjetna inteligencija može potencijalno otkriti opasnosti i identificirati načine izbjegavanja rizika u planiranju putovanja koje ljudi lako mogu previdjeti. gCaptain je izvijestio o slučajevima u kojima je ChatGPT pomogao identificirati potencijalne opasnosti koje nisu uzete u obzir tijekom voyage planninga. Potpuno izbjegavanje upotrebe umjetne inteligencije moglo bi ugroziti brod i posadu, a umjetna inteligencija mogla bi stvoriti nova radna mjesta u budućnosti na način da iskusni kapetani pregledavaju i uređivaju prijedloge koje daje ChatGPT.
“Bez obzira može li se u ovom incidentu potvrditi uporaba umjetne inteligencije, ključno je da organizacije kao što su IMO, USCG i INTERTANKO rasprave o implikacijama uporabe umjetne inteligencije i daju smjernice jer samo je pitanje vremena kada će doći do veće nesreće na moru i gubitka života, bilo zbog savjetovanja s umjetnom inteligencijom ili nesavjetovanja s istom”, piše John Konrad za gCaptain.
Foto: Yangzijiang Shipbuilding group/ Offshore Energy
Najveća svjetska kompanija za kontejnerski prijevoz Mediterranean Shipping Company (MSC) ponovno obara sve rekorde s najnovijim dodacima svojoj floti.
Švicarski brodarski div svojoj je floti pridružio još jedan brod kapaciteta većeg od 24.000 TEU – MSC Irina, kojeg je izgradila kompanija Jiangsu Yangzi Xinfu Shipbuilding Co, prenosi Offshore Energy. Sa ogromnim kapacitetom od 24.346 TEU i 399,99 metara dužine i 61,3 metara širine, ovaj brod je pravi gigant.
MSC Irina isporučena je u isto vrijeme kada i MSC Tessa kapaciteta 24.116 TEU, točnije 9. ožujka, priopćila je China State Shipbuilding Corporation (CSSC). U popodnevnim satima 11. ožujka, MSC Irina je započela svoje prvo putovanje, dok je MSC Tessa već u Istočnokineskom moru, na putu za luku Ningbo.
Oba kontejnerska broda naručena su 2020. godine za MSC posredovanjem kineske Bank of Communications Financial Leasing (Bocomm Leasing), u sklopu ugovora za izgradnju četiri plovila, vrijednog 600 milijuna dolara.
Foto: Offshore Energy
Plovilo ima nekoliko inovativnih značajki za uštedu energije, uključujući mali lukovičasti pramac, propelere velikog promjera i druge uređaje za uštedu energije. Također, je opremljen air lubrication sustavom koji smanjuje otpor trupa i osovinskim generatorima koji stvaraju dodatnu snagu. Iz brodogradilišta kažu da bi ove tehnologije mogle dovesti do smanjenja potrošnje energije za 3-5%, čime bi se smanjile emisije CO2 i općenito ispunili ciljevi EEDI III.
MSC ima najveću knjigu narudžbi u pomorskoj industriji, s preko 134 kontejnerskih brodova u izgradnji. Kompanija ove godine čeka isporuku 14 megamax brodova i 22 neo-panamax broda, prema podacima Alphalinera.
Kompanija znatno ulaže u obnovu svoje flote, a jedan od razloga je strategija kompanije da posluje kao samostalni brodar nakon što se okonča njezina suradnja s Maerskom u 2M Allianceu u 2025. godini.
Veće je bolje?
Trend izgradnje brodova kapaciteta od 24.000 TEU i više imalo je velik učinak na sektor kontejnerskog pomorskog transporta. Ovakvi giganti predstavljaju golemi skok u kapacitetu plovila i omogućuju veću operativnu i troškovnu učinkovitost.
U posljednjih šest godina, kapacitet najvećih kontejnerskih brodova se povećao s 20.000 TEU (MOL Triumph 2017.) na više od 24.000 TEU. Još nije jasno jesu li brodovi dosegli vrhunac što se tiče kapaciteta.
Iako ta veća plovila mogu prevoziti više kontejnera u jednom putovanju, ona također predstavljaju znatne izazove u pogledu lučke infrastrukture, upravljanja opskrbnim lancem i utjecaja na okoliš. Uvođenje takvih velikih plovila zahtijeva da luke i terminali budu opremljeni većim i naprednijim dizalicama, prikladnim pristaništima te dubljim plovnim putevima. To je veliki izazov za mnoge luke, posebno one koje nemaju dovoljno resursa ili prostora za takva plovila.
Nadalje, prijevoz velike količine tereta na jednom brodu povećavaju rizik od poremećaja u opskrbnom lancu u slučaju kvara opreme, kašnjenja zbog vremenskih uvjeta ili drugih nepredviđenih okolnosti. Brodari zato moraju pažljivo upravljati svojim operacijama kako bi sigurno mogli isporučiti teret na vrijeme i smanjiti rizik od skupih kašnjenja ili oštećenja robe.
Drugi ključni čimbenik je pitanje maksimalnog popunjavanja kapaciteta ovih brodova, jer bi se inače brodari mogli suočiti s rizikom smanjenja profita zbog nedovoljne iskorištenosti kapaciteta. To se zaista treba uzeti u obzir, pogotovo iz razloga što trenutno svjedočimo višku kontejnerskih brodova na tržištu, zbog smanjene potražnje koja proizlazi iz globalnih geopolitičkih napetosti, inflacije i sveukupnih poteškoća na tržištu.
– Razumio sam optužnicu. Ne smatram se krivim – izjavila su sva šestorica optuženih kojima je jučer u riječkom Županijskom sudu počelo suđenje pod optužbom da su upleteni u lanac makinacija, lažiranja oko pomorskih knjižica i upisivanja neodrađenog plovidbenog staža. Polovina okrivljenih kojima je počelo suđenje su nezaposleni, a jedan je u mirovini.
Na optuženičku klupu trebala su jučer sjesti devetorica okrivljenih, ali su sa rasprave izostala trojica, pomorci za koje su njihovi odvjetnici objasnili da se nalaze na brodu. Vijeće Županijskog suda u Rijeci, kojem predsjeda sutkinja Jesenka Kovačić, prihvatilo je prijedlog tužiteljice USKOK-a da se razdvoji postupak za one koji nisu došli, a da suđenje počne onima koji su došli u sudnicu. Većina odvjetnika devetorice okrivljenih protivila se razdvajanju postupka, ali je sudsko vijeće ipak donijelo takvu odluku, nakon što su dva posljednja ročišta bila odgođena zbog nedolaska pojedinih okrivljenika, piše portal Burin.hr.
Optužnica podignuta protiv 37 okrivljenika, u međuvremenu se većina nagodila s USKOK-om
Optužnica USKOK-a podignuta je protiv 37 okrivljenika, ali se u međuvremenu većina nagodila s USKOK-om oko kazni, tako da na kraju na optuženičkoj klupi sjedi manjina koja je odlučila u sudskom procesu tražiti šanse za bolji prolazak u kaznenom postupku.
Prvooptuženi u procesu je Riječanin Siniša Mišković (52), koji se tereti za primanje mita, zlouporabu položaja i ovlasti, krivotvorenje isprave i ovjeravanje neistinitog sadržaja. Ostali okrivljenici terete se za davanje mita, poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, krivotvorenje isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja.
Za prvookrivljenog Sinišu Miškovića USKOK navodi da je kaznena djela počinio kao odgovorna osoba u tvrtki Macon d.o.o. Rijeka, koja je dopusnicom Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture stekla pravo na upise plovidbenog staža pomoraca u CIMIS (Hrvatski integrirani pomorski informacijski sustav Ministarstva mora), a ujedno je bio odgovorna osoba u tvrtki Alioth Shipping and Trading LTD.
Miškoviću se stavlja na teret da je od 2013. do 2017. godine, u Rijeci, Zadru, Šibeniku i Splitu, osobno ili uz pomoć jednog kompanjona pronalazio pomorce koji su, kako bi ostvarili pravo na stjecanje pojedinih zvanja pomoraca te pravo na stjecanje i obnovu svjedodžbi o osposobljenosti pomoraca, bili zainteresirani da im se za određeni novčani iznos u CIMIS i pomorske knjižice upiše i ovjeri plovidbeni staž koji nisu odradili.
U pomorske knjižice upisivao neodrađeni plovidbeni staž
USKOK tereti Miškovića da je prvo, radi prikazivanja da su pomorci odradili plovidbeni staž, u više navrata izrađivao fiktivne ugovore o radu s većim brojem pomoraca koje je ovjeravao svojim potpisom i pečatom svojeg inozemnog trgovačkog društva. Potom je na temelju tako sačinjenih ugovora u CIMIS i pomorske knjižice pomoraca upisivao neodrađeni plovidbeni staž te je pomorske knjižice ovjeravao potpisima časnika broda i pečatom broda. Po potrebi je, tvrdi USKOK, potpisima časnika broda i pečatom broda ovjeravao i stranice dnevnika prakse pojedinih pomoraca i podnosio njihove pomorske knjižice na ovjeru neodrađenog plovidbenog staža Lučkoj kapetaniji u Rijeci, na temelju čega su ti pomorci neosnovano ostvarivali pravo na stjecanje pojedinih zvanja te pravo na stjecanje i obnovu svjedodžbi o njihovoj osposobljenosti.
Postupajući na ovakav način Mišković je od okrivljenih pomoraca – ukupno njih 35 – preuzeo ukupno najmanje 7.100 eura i 6.300 kuna, tvrdi USKOK.
U ovom tjednu predviđena su tri raspravna dana, a okrivljenici bi svoju obranu trebali iznijeti pri kraju suđenja.
Podsjetimo, afera je buknula u listopadu 2017. godine, kada je privedeno svih 37 aktera slučaja, a prvookrivljeni Mišković pritvoren. Prvi rezultati istrage pokazali su da je raspolagao i s nekoliko pečata brodova, od kojih je jedan prije više godina izrezan, a drugi su promijenili naziv. Tada se ispostavilo da je među osumnjičenima, mimo dvojice glavnih aktera, najveći broj pomoraca sa srednjom stručnom spremom, ali da ima i dizaličara, elektroničara, vozača, automehaničara, strojobravara, brodostrojara, ugostitelja i skladištara, piše portal Burin.hr.
