O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 347

Maersk napušta Međunarodnu brodarsku komoru (ICS)

0
Foto: Ilustracija / VesselFinder

Maersk je donio odluku da povlači svog predstavnika iz odbora organizacije Međunarodne brodarske komore (ICS), najvećeg udruženja brodara i brodovlasnika na svijetu, navodeći kao razlog stajališta ICS-a o klimatskim promjenama.

Maersk, druga najveća brodarska kompanija i jedna od najvećih prijevozničkih grupacija na svijetu, dio je uprave International Chamber of Shipping (ICS) već desetak godina. Međutim, izvršna direktorica i članica uprave Maerska Henriette Hallberg Thygesen odstupila je s dužnosti nakon godišnje revizije članstva u udrugama, prenosi gCaptain.

“Revidiramo svoja članstva u udruženjima jednom godišnje kako bismo osigurali da su trgovačka udruženja čiji smo članovi u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma, kao i drugim ključnim pitanjima”, navodi Maersk na službenim web stranicama, prenosi Safety4Sea.

Pariški sporazum je pravno obvezujući ugovor između zemalja svijeta, dogovoren 2015., koji ima za cilj usporiti globalno zatopljenje smanjenjem emisija stakleničkih plinova.

Čini se da je razlika između Maerskovih ciljeva i ICS-ove pozicije privukla pozornost u upravi Maerska. Danski brodovlasnički div potvrdio je da povlači svoje članstvo u upravnom odboru ICS-a i nastavlja s vlastitim planovima. Glasnogovornik je za Reuters rekao da je odluka objavljena na godišnjoj skupštini ICS-a 22. lipnja. ICS je odbio komentirati.

“Našu odluku da odstupimo iz Uprave ICS-a također treba promatrati u ovom kontekstu”, dodaje se na Maerskovim stranicama. Međutim, ne navodi se s čime se točno Maersk ne slaže kada su u pitanju stajališta ICS-a.

Zagovaratelji dekarbonizacije

ICS već dugi niz godina u IMO-u zagovara zakone s ciljem dekarbonizacije. No, IMO je “poduzeo tek male korake prema kontroli emisija stakleničkih plinova u sedam godina od Pariškog klimatskog sporazuma”. Posljednjih godina ICS je zagovarao uvođenje simbolične pristojbe od 2 USD po toni brodskog goriva, čime bi IMO financirao 10-godišnji program istraživanja tehnologija pomorskog prijevoza s nultim emisijama. Međutim, IMO MEPC je tijekom prošle godine dvaput odbio taj plan, a ICS nastavlja s internom raspravom o klimatskim inicijativama koje pokreće pomorska industrija, navodi The Maritime Executive.

S druge strane, Maersk se već obvezao na ostvarenje cilja nulte emisije štetnih plinova do 2040. godine, što je jedno cijelo desetljeće prije cilja Pariškog klimatskog sporazuma za sektore van pomorskog prometa. Maerskov prijedlog za ostatak industrije jednako je ambiciozan: glavni izvršni direktor Maerska pozvao je na naknadu od 450 dolara po toni goriva kako bi se zatvorio cjenovni jaz između VLSFO-a i “goriva budućnosti”, a osnovao je i istraživački institut za pronalaženje praktičnih rješenja za dekarbonizaciju.

Iz Maerska također navode da će napore usmjeriti na članstvo u World Shipping Council (WSC), trgovačkoj grupi kontejnerskih brodara. Maersk ostaje član Danish Shippinga – udruge članica ICS-a, kao i BIMCO-a, Getting to Zero Coalition, WSC-a i A.P. Maersk-McKinney Moller Center for Zero Carbon Shipping, između ostalih.

ICS, koji ima članove u više od 40 zemalja i predstavlja više od 80% svjetske komercijalne flote, promiče “najbolje prakse u brodarskoj industriji”, piše na njihovoj web stranici.

Važno je napomenuti kako trgovina morem čini oko 80% svjetske trgovine, a zaslužna je tek za oko 3% globalnih emisija ugljika.

Prevrnuo se izletnički brod kod Lastova, zapovjednik broda se utopio

0
Foto: Mario Orlandini / Dubrovački vjesnik

Jedna osoba je izgubila život u pomorskoj nesreći koja se dogodila jučer oko 15 sati u arhipelagu između Mljeta i Lastova. Naime, došlo je do potonuća izletničkog broda. Jedna brodica 30-tak minuta nakon havarije pronašla je beživotno tijelo zapovjednika broda, hrvatskog državljanina.

Mario Orlandini, voditelj ronilačkog centra Aquatica Mljet, nalazio se na brodici koja je upućena na mjesto havarije. Opisao je nesreću za Dubrovački vjesnik:

– Nakon dojave da se brod prevrnuo i da su ljudi u moru digli su me iz Lučke uprave i isplovio sam. Ukrcao sam brodolomce, ali su mi rekli da fali još jedan. Našao sam nažalost čovjeka, ali bilo je prekasno, to je bio zapovjednik te brodice koji se nije izvukao.

Val ih je okrenuo. To je izletnički brod koji vozi s Pelješca na Mljet. Bilo je i malo dijete na brodu, od nekih 5-6 godina. Ukupno je bilo 9 putnika i zapovjednik plovila koji je nažalost preminuo. Bili su strani državljani na brodu, četvero slovenskih državljana i petero Francuza. Slovenci su se vratili nazad na Pelješac u smještaj, dvoje Francuza isto na Pelješac, ova obitelj s malim djetetom su smješteni u hotel, ostali su bez robe, bez dokumenata, bez ičega, pa smo ih zbrinuli. Svi su medicinski zbrinuti. Dobro su, nema nikakvih ozljeda, osim što su doživjeli šok.

Reakcija je bila brza, ali nažalost jedna osoba je preminula. Brod je isplovio u 16 sati iz Pomene, mene su u 16.30 zvali, a u 16.40 sam već bio na mjestu događaja- ispričao je Orlandini.

Neslužbeno se doznaje da je do ove pomorske nesreće došlo jučer poslijepodne oko 15 sati, a riječ je o izletničkom brodu Kača na kojem je u trenutku potonuća bilo osam stranih državljana koji su prošli neozlijeđeni. Hrvatski državljanin nažalost je preminuo. Izletnički brod prevrnuo se u blizini otočića Glavat, koji se nalazi između Lastova i Mljeta, a radi se o pasari dugoj nešto više od 8 metara.

Glasnogovornik Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, David Radas potvrdio je za Morski HR da je došlo do havarije, no kako se očevid još provodi, nije mogao reći više detalja.

– Kad su teške nesreće, u pitanju, provodi se istraga i drugih tijela, kao i u ovom slučaju Lučke kapetanije Dubrovnik. Očekujemo potvrdu drugih tijela, kako bi mogli izići u javnost s detaljnim informacijama, kazao je Radas.

SLUŽBENO IZVJEŠĆE MINISTARSTVA (11.7. 8:45)

Nadležna lučka kapetanija u suradnji s drugim istražnim tijelima provodi očevidne radnje o uzrocima pomorske nesreće, koja za posljedicu ima gubitak ljudskog života.

Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanje na moru (MRCC Rijeka) izvijestila je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture o teškoj pomorskoj nesreći u arhipelagu otoka Mljeta, gdje je u prevrtanju izletničke brodice život izgubio voditelj iste, državljanin Republike Hrvatske, dok su putnici, njih osmero svi spašeni neozlijeđeni.

Službenici Lučke kapetanije Dubrovnik u okviru očevida izvijestili su o detaljima pomorske nesreće, koja se dogodila jučer, 10. srpnja u 16.40h, na poziciji između otočića Glavat i hridi Crna Seka, u mljetskom arhipelagu.

Prema izjavama spašenih i očevidaca, na izletničkoj brodici imena ‘Kača’ u trenutku nesreće nalazilo se ukupno 10 osoba, uključujući voditelja brodice. Nedugo nakon prevrtanja brodica je potonula, dok je devetero putnika iz mora spašeno od strane službenika Lučke uprave Dubrovnik, posade glisera mjesnoga ronilačkog kluba i posade broda u vlasništvu lokalne hotelske kuće.

Voditelj izletničke brodice nažalost nije preživio, a o uzrocima njegove smrti, kao i uzrocima prevrtanja brodice provodi se očevid.

Spašeni putnici nakon izvlačenja iz mora prevezeni su u sigurnu luku, dok očevid o uzrocima ove pomorske nesreće provodi nadležna Lučka kapetanija Dubrovnik, u suradnji s Policijom.

World Cruise Awards: Zadarska Gaženica u najužem izboru za nagradu Najboljeg europskog terminala za krstarenja

0
Foto: ZIPO Zadar Crusie Port ENO Promotions

Zadar Cruise Port – Putnička luka Gaženica ušla je u najuži izbor za World Cruise Award u kategoriji za nagradu Najboljeg europskog terminala za krstarenja.

World Cruise Awards prepoznaje, nagrađuje i slavi izvrsnosti u globalnom sektoru krstarenja kroz godišnji program dodjele nagrada. Dodjeljuju se u 26 kategorija koje obuhvaćaju putničke luke i terminale, destinacije i brodove.

Ove godine za nagradu Najbolje europske putničke luke nominirano je svega 12 luka, od kojih je samo jedna iz Hrvatske. Ta posebna čast direktne nominacije pripala je Zadar Cruise Portu – Putničkoj luci Gaženica.

Foto: ZIPO Zadar Crusie Port ENO Promotions

Nagrada se dodjeljuje za izvrsnost, odnosno za kvalitetu i za uslužnost svjetskog nivoa te sveobuhvatnu razinu korisničkog iskustva.

Osim Zadra, nominirane su jos četiri luke iz portfelja Global Ports Holdinga, a to su Lisabon, Barcelona, Malaga i Valletta. U tom užem izboru su također Civitavecchia, Monaco, Amsterdam, Oslo, Limassol, Kiel i Rostock.

Povodom ove nominacije, Rebeka V. Pevec, Generalna Direktorica ZIPO-a/ Zadar Cruise Porta izjavila je: “Ova direktna nominacija World Cruise Awardsa je iznimna čast i doista smo ponosni da je ovako prestižna organizacija prepoznala naš kontinuirani rad i napore da Zadar etabliramo kao relevantnu putničku luku u industriji krstarenja.

Prije tri godine kada sam preuzela ovu dužnost, velika želja i jedan od ciljeva bili su da luka i putnički terminal budu prepoznati po uslužnosti, profesionalizmu i sigurnosti. Ova nominacija potvrdila je i znači upravo to, da smo dostigli svjetsku razinu za sva tri spomenuta faktora. Sada imamo solidne temelje za daljnji razvitak i polagani oporavak nakon dvije vrlo teške pandemijske godine u turizmu krstarenja.

Ovim putem željeli bismo pozvati sve da uzmu trenutak svojeg vremena i glasaju na web stranici https://worldcruiseawards.com/award/europe-best-cruise-terminal/2022 kako bi prikupili što više glasova, te zajednički donjeli ovu prestižnu nagradu za Najbolji europski terminal za krstarenja upravo ovdje u naš Zadar.”

Dobitnici nagrada biti će odabrani javnim glasanjem putem službene web stranice a koje počinje danas i traje do 7. kolovoza 2022.g. Rezultati ce biti poznati i objavljeni krajem godine.

Zadar Cruise Port – Putnička luka Gaženica ponovo se dokazala kao najnagrađivanija i najbrže rastuća putnička luka i terminal u Hrvatskoj.

Foto: ZIPO Zadar Crusie Port ENO Promotions

Dina Levačić, prva Hrvatica koja je preplivala Gibraltar

0
Foto: Dina Levačić Facebook

Dok drugi uživaju u ljetnim morskim radostima, ona se bori s varljivom morskom ćudi, a poznaje je možda bolje od ikog. I po bonacama i neverama. Ona je prva Hrvatica koja je upravo preplivala Gibraltarski tjesnac.

Dina Levačić. Splitsko sportsko čudo. Nesalomljiva i neustrašiva. Iz prvog pokušaja nedavno je svladala Gibraltar. 5 i pol kilometara dugu, tešku dionicu s jakim morskim strujama, vjetrovima, valovima i vrlo prometnim međunarodnim plovnim putem preplivala je za 3 sata i 3 minute, piše HRT.

– Bilo je stresno i na kraju sam uspjela, sretna je Dina Levačić.

26-ogodišnja Splićanka u mnogočemu djevojka je ispred svog vremena. Šesta je osoba u svijeta i druga žena koja je za 90 dana isplivala trostruku krunu daljinskog plivanja; mostove Manhattana u New Yorku, kalifornijski zaljev od otoka Cataline do San Pedra te La Manche.

– Da li te ponekad neki pitaju, ma što to tebi sve treba? Ma ne treba mi,ali to je izazov, smije se Dina.

Ono što je motivira nisu samo sportski uspjesi, priznanja i rezultati. Njeno srce posebno kuca za nekoga. Dina je već 3 godine zaposlena kao defektolog u splitskom Centru za djecu s posebnim potrebama “Juraj Bonaći.”

– To vam je isto izazov kao i plivanje, naglasila je.

Osvojila je 5 od “Velikih sedam”plivačkih maratona. Prolaz Catalinu u Kaliforniji, La Manche, kanal Tsugaru u Japanu, prolaz Molokai na Havajima i Gibraltar. Ostali su još samo Sjeverni kanal između Irske i Velike Britanije te Cookov prolaz na Novom Zelandu.

– Sjeverni kanal je plivački najzahtjevniji, a Cookov prolaz, tu je teško naći termin, govori Dina.

U samo 26 godina uspjela je ono o čemu neki sanjaju cijeli svoj život. Pobijedila je ne samo prirodu već i svoje vlastite granice. Bez sumnje osvojit će uskoro svih 7 veličanstvenih maratona, jer Dina je jednostavno veličanstvena. I najbolji dokaz da kad nešto iskreno želite, sav Univerzum se ujedini da to i dobijete.

Nalazište kod Premanture: Tajne potonulog jedrenjaka punog staklenih perlica

0
Foto: MCPA / Zadarski.hr

Nastavljaju se podvodna arheološka istraživanja jedrenjaka potonulog kod rta Franina blizu Premanture, na samom jugu istarskog poluotoka. Premda su arheolozi otkrili samo manji njegov dio, već se zna da je riječ o jedinstvenom nalazu jer su drveni ostaci broda iznimo dobro očuvani, što je velika rijetkost. Pretpostavlja se da je brod potonuo početkom 17. stoljeća, a njegovu bi tajnu trebali otkriti arheolozi.

Istraživanja 20 metara pod površinom mora nisu nimalo jednostavna. Arheolozi na toj dubini mogu boraviti najviše pola sata. Velikim sisaljkama usisava se stoljećima taložen sediment. Skuplja se u vreće i zatim podiže na brod. Taj će se sediment zatim pomno pregledati, no iskusno oko već na prvu prepoznaje važan nalaz, piše HRT.

– To su perlice, ovo je jedan mali fragment od plave perlice. Imamo raznih boja smaragdnih, crvenih, sa crtama, prozirnih, ljubičastih, objašnjava Roko Surić, podvodni arheolog iz Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju Zadar.

Usisali su arheolozi kubike sedimenta. I tek zagrebli po površini ovoga vrijednog nalaza. Zasad su otkrili desetak četvornih metara iznimno dobro očuvane brodske konstrukcije. Pretpostavljaju da je riječ o trgovačkom brodu dugačkom 30 metara koji je prevozio zanimljiv teret.

– Znamo da je prevozio teret tih staklenih perlica, staklenih crvenih zdjelica kojima se ne zna podrijetlo ali možda je orijentalno. I ima dosta posuđa koje ne pripada proizvodnom krugu sjevernog Jadrana. Tako da je brod sigurno bio na udaljenim plovidbama, kaže voditelj istraživanja docent Luka Bekić.

Otkrivena su i tri različita željezna topa. Na dnu mora zaštitit će se eksperimentalnom metodom, najavljuje konzervatorica Zdenka Vrgoč. Top će ‘povezati’ s aluminijem koji će na sebe vezati koroziju i sačuvati željezo.

Da bi se otkrila tajna ovoga jedrenjaka, trebat će još nekoliko godina istraživanja. Tada će ga uz koncesijsku naknadu moći posjetiti i ronioci jer je nalaz registrirano kulturno dobro.  

Najluđi most na svijetu? Japanci pronašli rješenje za prolaz velikih teretnih brodova

0
Foto: HAK Revija

Cestovna infrastruktura često će vas iznenaditi svojim izgledom ili rješenjima arhitekta i građevianara.

Jedan od najimpresivnijih primjera je most Eshima Ohashi, poznat kao Roller Coaster Bridge. Ovaj most poznat je po svojim nagibima, a pogotovo je atraktivan na fotografijama, na kojima nagibi izgledaju još dramatičnije. To je najveći most s betonskim okvirom u zemlji i treći po veličini na svijetu, piše HAK Revija.

Foto: HAK Revija

Ova struktura s dvije trake uzdiže se iznad jezera Nakaumi i povezuje grad Matsue u prefekturi Shimane s gradom Sakaiminato u prefekturi Tottori.

Most je podignut kako bi omogućio prolaz velikih teretnih brodova prema otvorenom moru. Dostiže impresivnu visinu od 44 metra i ima nagib koji oduzima dah od 6,1% s jedne strane i 5,1% s druge strane. Dužina mosta je 1.6 km, a širina sedam metara.

Fotografija mosta doista su impresivne, ali neki kutevi otkrivaju da usponi nisu toliko dramatični.

Foto: HAK Revija

Bakarski baškot: Prehranjivao pomorce, a i sada je neizostavni dio gastronomije

0
Foto: HRT

Stanovnici iz područja Bakra baškotom se hrane od davnina, a posebno pomorci koji su mjesecima “tukli” more. I danas je neizostavan dio gastronomske ponude tog kraja, a prepoznatljiv je i kao bakarski suvenir.

Barba Srećko je godinama “navigavao” na strancu. Bio kapetan. No, na more nikada nije išao bez simbola svoga grada, piše HRT.

– Ja sam imao takvu sreću da sam plovio za Kinu, Indoneziju, Island, to su putovanja oko 6 mjeseci i prvih par mjeseci mi je da imam malo domaćeg i ja sam imel baškote, kaže pomorac u mirovini Srećko Fužinac.

Baškote koji su se u Bakru počeli proizvoditi 1919., u maloj pekarni koja još uvijek radi. Dnevno ispeku i do dvije tisuće komada.

– Imamo velike, tvrde, meke, evo sad se vade mekani, imamo male, zovu se baškotini, isto tvrdi ili mekani, kaže pekar Filip Gaćeša.

Kakvi god – postali su prava turistička atrakcija.

– Baškoti su neka najbolja poveznica Bakra i gastroponude, em su se tradicionalno nosili na more, em su u zadnje vrijeme iskorišteni kao suvenir, ističe direktorica Turističke zajednice Bakar Sonja Jelušić Marić.

A dodatno zanimanje izazvali su projektom “Godina Djevojčice s baškotom” čije polazište predstavlja slika iz fundusa Gradskog muzeja.

– Radi se o slici 74×62 cm, ulje na platnu, donirao ju je gradu Toma Gašparac i povjesničari umjetnosti smjestili su je u 19. stoljeće, prof. Josip Luzer, idejni začetnik projekta.

U doba kada su Bakrom šetala gospoda i kapetani, nad gradom bdjela Bakarska straža.

U doba kada je Bakar bio glavni grad Hrvatske. I upravo zato ovakvi projekti – kako bi mu vratili staru slavu. 

Crtice iz pomorske povijesti: Jadranski brodari rado su posezali za nizozemskim jedrenjacima

0
Foto: Novi list / Ilustracija

U posljednjim godinama vladavine jedrenjaka, jadranski brodari rado su posezali za jedrenjacima izgrađenima u nizozemskim brodogradilištima.

No, kupovali su u motorne brodove kako bi bili ukorak s vremenom. S prolaskom vremena ti jedrenjaci i manji motorni brodovi su polako padali u zaborav – ovo su priče o nekima od njih, piše Danilo Prestint za Novi list.

Sieka II

Dvojarbolni jedrenjak »Sieka II« (GT 147 t, NT 106 t) izgrađen je 1917. godine u brodogradilištu Willem Mulder u Stadskanaalu (Groningen), novogradnja 42, za vlastite potrebe. Pomoćni motor (Firma D. Goedkoop jr, Werf tKromhout iz Amsterdama) imao je samo 45 KS i mogao je jedrenjaku dati brzinu od samo sedam čvorova.

Bio je to mali jedrenjak dužine 29,05 i širine 5,95 metara u Nizozemskoj klasificiran kao »kotter«. U godini izgradnje prodan je C. V. Lefebure & Co iz Amsterdama, a potom mijenja ime u »Thalatta II« i vlasnika – Vereenigde Cargadoors Kantoor van B.J. van Hengel & Wed Jan Salm & Meijer iz Amsterdama. Sljedeće godine brod mijenja menadžera – N.V. Vrachtvaart Maatschappij Thalatta II, 1919. mijenja vlasnika – C.V. Onder Firma Scheepvaart Kantor J.J. Hoogerwerff & Co, Rotterdam, a 1920. godine dolazi u Jadran i postaje »Nada Jelena« u vlasništvu J. Randića iz Bakra. Dvije godine kasnije mijenja ime u »Jelka«.

Nakon tri godine prodan je splitskom društvu Beton, građevno plovidbeno društvo s.o.j. gdje ostaje punih pet godina, a onda je kupuje Špiro Bezić iz Stomorske koji njome plovi četiri godine. Godine 1934. postaje »Igea« u vlasništvu S.A. Sbarchi, imbarchi e trasporti iz Rima, četiri godine kasnije je u vlasništvu Filippa Oddoa iz Trapanija, a 1939. kupuje ju Carmelo Castelli iz istog grada. Početkom rata, 1. rujna 1940. godine, rekvirira je Regia Marina i postaje »Igea B23«, a 1941. je potopljena u Bengaziju (Libija).

Vivien

Motorni brod za prijevoz generalnog tereta« Vivien« (Gt 436 t, NT 311 t, nosivosti 775 tona) izgrađen je 1920. godine u brodogradilištu A/S Marstal Staalskibs Bygger u Marstalu kao novogradnja 31 za G.M. Broms iz Stockholma. Brod je pogonio osamcilindrični motor izgrađen u tvornici Brodr Houmollers Maskinfabrik Frederikshawn od 240 KS brzinom od osam čvorova (dvije osovine, dva vijka).

Bio je dug 42,8 i širok 8,99 metara. Godine 1922. dvaput mijenja vlasnike; najprije G.M. Broms, a potom Axel Ahlberg, oba iz Stockholma, a 1923. mijenja ime u »Fridius« (vl. J.E. Carlsson, Nya Varfvet). Dvije godine kasnije vlasnik je brodar Reederij G.A. Hueting & G.A.M. Zorab iz Haga. Nakon toga, 1928. postaje »Carlin« (S.A. di Navigazione L’Argonauta iz Genove), a 1930. mijenja ime u »Mariu« (isti vlasnik).

Dvije godine kasnije, 1932., dolazi u Jadran i postaje »Tirana« u vlasništvu Guida Prischicha i Serafina Cecchinija iz Rijeke (Fiume). Sljedeće godine vlasnik je brodar CeCchini & Co, a menadžer Carnaro Societa di Navigazione iz Rijeke. Tri godine kasnije, 1936., brod je prodan i vlasnik je Carlo Polacci iz Viareggia, a 1937. Vlasnik je Ettore Carmina iz Genove.

Novi vlasnik 1938. godine je capt. Adolfo Calzi e soci iz Trsta, a brod mijenja ime u »Erminia«. Pred rat, 1940. vlasnik je tvrtka S.A. Agricola Industriale per la produzione italiana di cellulosa iz Trsta, 1941. postaje »Vanda M.« (vl. Itale, Genova), a tijekom četrdesetih mijenja ime u »Argo« (vl. S.A.T.I., Genova). Nakon rata, 1947. godine brod nalazimo u floti Azienda Linee Marittime Ausiliari iz Genove, a 1949. plovi za Marittima Italiana Societa di Navigazione iz Genove. Dvije godine kasnije postaje »Manuel« (Balducci, Societa pet Azioni di Navigazione, Trst), 1956. je u vlasništvu Alfreda Bertacca iz Viareggia, a 1962. pod istim imenom u vlasništvu je Concetta Scotto d’ Antuono iz Napulja. Slijedeće godine postaje »Anna Bianca« (Domenico Biagio Fevola & Anna Salierno, Napoli). Nasukao se 3. travnja 1971. u plovidbi Lipari-Toulon na otok Giannutri.

Zwollerkaspel

Škuner »Zwollerkarspel« (GT 382 t, NT 278 t, nosivosti 600 t) izgrađen je 1919. godine u brodogradilištu Scheepswerf Firma J. Smit & Zoon u Foxholu kao novogradnja 32 za brodara N.V. Algemeen Scheepvaart Kantoor Bertus Bernhardt (menadžer N.V. Commerciele Maatschappij tot Exploitatie van Vaartuigen) iz Amsterdama. Uz jedra imao je i pomoćni motor (Firma D. Goedkoop jr. Werf tKromhout iz Amsterdama) snage 130 KS koji mu je davao brzinu od osam čvorova. Škuner je bio dug 44,61 i širok 7,96 metara.

U 1922. godini mijenja ime u »Slotermeer« u floti N.V. Industrieele Handel & Scheepvaart Maatschappij, Rotterdam, a potom iste godine, zbog financijskih teškoća vlasnika, preuzima ga banka Veenkoloniale Bank voor Hypotheek en Scheepsverband N.V., Sappermeer koja ga odmah preprodaje i postaje »Raymonde Naval« (vl. Richard Heckmann, menadžer Naval Reederei A.G., Hamburg), a 1928. mijenja ime u »Sissie« (vlasnik je isti, a menadžer Atwater Shipping Co GmbH). Uskoro, 1930. godine, nalazimo škuner u floti kompanije Adria S.A. di Navigazione iz Rijeke (Fiume) gdje ostaje samo godinu dana, a onda postaje »Virtus« (B.&G. Apollonio, Trieste). Godine 1943. škuner je rekviriran i postaje »Virtus A.310« (Regia Marina). Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, nema više podataka o tom jedrenjaku.

Bientje

Škuner »Bientje« (GT 195,31 t, NT 132,71 t, dužina 31,5, širina 7,01 m) izgrađen je 1918. godine u brodogradilištu J.J.G. Wortelboer u Oude Pekela za brodara Eligiusa Andreasa Mullera iz Groningena. Uz jedra imao je i pomoćni motor (N,V. Steywal Motorenfabriek, Overschie) od 90 KS (brzina osam čvorova). Iste godine kupuje ga Cornelis Iepe Dijkhuis iz Rotterdama (menadžer Cornelis Iepe Dijkhuis en Adam Heitzes Loots). Iste godine u menadžmentu je Syndicaat tot Exploitatie van de Motorschoener Bientje iz Rotterdama. Slijedeće, 1919. godine, škuner mijenja ime u »Edoardo II« (Navigazione Migliorati S.A., Genova), 1921. mijenja vlasnike (Soano & Castaldi, Genova), kao i 1922. godine (Societa di Navigazione Latirrena, Genova).

Prema zapisima, 1923. mijenja ime u »Shpreva« i u vlasništvu je nepoznata jugoslavenska vlasnika, da bi 1924. postao »Espresso« (L. Cassandrini, Venezia). Dvije godine kasnije postaje »Giuliano C.« (G. & L. Cassandrini, Venezia), 1926. mijenja ime u »Orjen« i u vlasništvu je Šime Kozulića i drugova s Ista, a 1941. je rekviriran i postaje »Monte Orjen« (Regia Marina). U rujnu 1943., preuzimaju ga partizani, a 1945. vraćen je vlasnicima na Ist. No, 1948. stupa na snagu nacionalizacija te brod ulazi u flotu Jadranske slobodne plovidbe koja je u to doba imala sjedište u Rijeci. Godine 1955. ulazi u flotu Brodarskog poduzeća Zadar iz Zadra, a 1963. ulazi u flotu Jugotankera iz Zadra. Izrezan je 1965. godine u Splitu. Ovime su unekoliko upotpunili podatke iz monografije Jadroplova iz 1997. godine.

Rozetta

Škuner »Rozetta« izgrađen je 1918. godine u brodogradilištu N.V. Scheepswerven v/h Gebr. G.& H. Bodeves u Martenshoeku (Groningen) kao novogradnja 624). Porinut je u more 7. studenog 1917.,a isporučen je 16. ožujka 1918., bio je dug 43,01 i širok 7,75 metara (GT 357,9 t, NT 264,71 t, nosivost 504 t). Uz jedra imao je i pomoćni motor (Machinefabriek Steyaard & Jannette Walen, Rotterdam) od 130 KS. Prvi vlasnik bio je N.V. Maatschappij tot Exploitatie van Het Schoenerschip Anna (menadžer N.V, Vrachtvaartmaatschappij Neerlandia) iz Rotterdama.

Dvije godine kasnije nalazimo ga u Sušaku kao »Rozetta« u vlasništvu brodara Vesna d.d. za plovidbu. Godinu dana kasnije, 1921., mijenja ime u »Mornar Vesna« (Societa di Navigazione Vesna, Buccari). Četiri godine kasnije prodan je Augustu Garreu u Viareggio i postaje »Luigia Garre«, a 1931. vlasnik je Riccardo Garre pok. F. Iz Viareggia. Nakon rata, 1947., plovi kao »Gloria C.« (Giannetto Montanari pok. Artura, Rimini)., a 1948. mijenja ime u »Gloria M.«. Godine 1954. prodan je u Veneciju (Giovanni Trento) i mijenja ime u »Ermenegilda«, a 1960. prodan je u Napulj (Ciro Mancino o. Antonio). Zbog puknuća trupa i prodora mora, 23. veljače 1968. godine u plovidbi Pirej-Bengazi tone 15 nautičkih milja od Peloponeza s teretom cementa.

Ganzediep

Trojarbolni škuner s pomoćnim motorom »Ganzediep« (GT 267 t, NT 205 t, nosivost 458 t) izgrađen je 1918. godine u brodogradilištu N.V. Scheepsbouw-en Reparatie Werf de Hoop v/h Gebr. Boot u Leidenu kao novogradnja 650 za Firma H. Van Krieken & Co. (menadžer N.V. Hollansche Vrachvaart Maatschappij) iz Rotterdama. Bio je dug 36,17 i širok 7,45 metara, a imao je motor od 90 KS koji mu je davao brzinu od sedam čvorova. Godinu dana kasnije postaje »Lina« u floti L. Pittaluga iz Genove, 1922. postaje »Ondina« (Banca Commerciale Pugliese, Molfetta) iz Reggio di Calabrije. Dvije godine kasnije nalazi se u vlasništvu Dinka Kamalića (Domenico Camalicha) iz Nerezina pod imenom »Maria Salute II«, a 1934. mijenja ime u »Rita«. Nakon rata, 1950., prelazi u vlasništvo Giovannija Nenesina iz Messine, a 20. listopada 1952, nasukao se, u plovidbi Pirej-Viareggio, na stijenama kod Porto Vecchio.

Nieuwe Maas

Trojarbolni škuner »Nieuwe Maas« (vlasnik Reedereij Peulen & Klip/manager Maatschappij Motorschoener Nieuwe Maas, Rotterdam) izgrađen je 1919. godine u brodogradilištu N.V. Boele’s Scheepswerven & Machinefabriek, Bolnes kao novogradnja 117. Porinuće je obavljeno 14. svibnja 1918., a isporučen je 8. veljače 1919., bio je dug 39,87 i širok 7,54 metra (GT 289 t, NT 211 t, nosivost 430 t). Uz jedra imao je i pomoćni motor Bolnes od 130 KS (brzina osam čvorova). Godine 1925. postaje »Zeemeeuw« (vlasnik Pieter Buisman, Groningen), 1927. »Remnis« (G.L. Simner, London), a 1933. »Eneo« riječkog vlasnika Giovannija Valdinija. U riječkom vlasništvu ostaje do 1934. kada postaje »Vanna Galleano« (Agostino Galleano, Savona), a 1935. postaje »Vanna« (Carlo Landi pok. Antonia, Savona). Zabilježeno je da se 15. srpnja 1939. nasukao kod Tobruka, a 1940. je rekviriran (Regia Marina). Granatiran je i potopljen od britanske podmornice HMS Truant dok je prevozio municiju, bombe i gorivo za Dernu kod Apollonije.

Ostali brodovi

– Jugolinija: »Rijeka«, »Pula«, »Zadar«, »Slovenija«, »Crna Gora«, »Crostafels« (»Srbija«), »Eigen Hulp VIII« (»Sutjeska«), »Eigen Hulp II« (»Dinara«);

– Jadrolinija: »Zara« (»Hvar«), »Herta« (»Sisak«), »Liburnija«;

– Jadroplov: »Overveen« (»Pčela«*), »Bientje« (»Orjen«), »Zeemeuw« (»Pećine«/«Mrav«*), »Jan van Rijswijck« (»Sava«);

– Atlantska plovidba: »Grada Westers« (» Šipan«), »Ostara« (»Koločep«), »Elger Plitvice«), »Enak« (»Kupari«), »Gruž«, »Valkanier« (»Slano«);

* oba broda bila su i u floti Atlantske plovidbe.

Priča o bokeškom trgovcu i brodovlasniku Spiridonu Gopčeviću – “Pali kralj crnomorskog izvoza žita”

0
Foto: Boka News

Ratna blokada izvoza žita iz Ukrajine koju gledamo danas, prije 170 godina uništila je najvećeg bokeljskog brodarsko-trgovačkog tajkuna, piše Boka News.

Scene koje već nekoliko mjeseci gledamo u ratom zahvaćenoj Ukrajini gdje milijuni tona ukrajinskog žita ne mogu biti izvezeni preko luka te države u Crnom moru koje blokira ruska Ratna mornarica, vrlo su slične onome što se tamo događalo prije točno 169 godina i što je tada između ostalog, prouzrokovalo i poslovnu propast najvećeg bokeljskog tajkuna i vlasnika jedrenjaka, Spiridona (Špira) Gopčevića.

Svoje impozantno poslovno carstvo Gopčević je u prvoj polovici 19. stoljeća izgradio većinom na trgovini ukrajinskim i ruskim žitom i njegovim brodskim prijevozom iz luka Crnog mora prema Mediteranu i zapadnoj Europi. Gopčevići potječu iz sela Podi, na nizinama Orjena iznad Herceg Novog. To je jedna od najčuvenijih bokeških brodovlasničkih obitelji koja je ostavila dubok trag ne samo u pomorstvu Boke, već i novijoj povijesti grada Trsta.

Foto: Boka News

Početkom 19. stoljeća Krsto Gopčević, bokeški trgovac-brodovlasnik rodom iz Poda, borio se protiv Napoleonovih snaga u Dalmaciji. Svojom korvetom “Amorevole” isticao se 1806-1807. u Boki Kotorskoj kao saveznik ruske flote admirala Dmitrija Senjavina. Nakon konačnog poraza Napoleona 1815. godine, Krsto Gopčević prebacuje poslovanje u Odesu na Crnom moru, a potom u Smirnu, trgujući prvenstveno žitom. Prije toga mu se, međutim, 1809. u Boki na Podima rodio sin Spiridon koji će sredinom 19. stoljeća, igrom slučaja i njegovih poslovnih sposobnosti, postati najveći privatni brodovlasnik jedrenjaka u Trstu.

Početkom 19. stoljeća u Trstu, kao brzorastućoj glavnoj luci Austrije u čijem je Boka tada bila sastavu, sve je brojnija zajednica crnogorskih poslovnih ljudi. Njima se tako 1828. godine priključuje i Krsto Gopčević koji je do tada poslovao u južnoj Rusiji. Njegov sin Spiridon je nastavio poslove svog oca u rumunskim lukama Galac i Braila gdje na Dunavu 1837-1839. gradi i prva dva svoja broda: navu “Cerere” i brigatnin “Vallaco”. Zapovjedništvo nad njima mladi je Gopčević povjerio poznatim peraškim kapetanima Antonu Viskoviću i Marku Baloviću. Spiridon već naredne, 1840. godine širi svoje poslove na crnomorske luke Odesu, a naročito na obale Azovskog mora i luke Kerč, Berdjansk i Taganrog.

Ubrzo se seli u Trst gdje uspostavlja čvrste veze s Riječaninom Gašparom Matkovićem, trgovcem i brodovlasnikom koji je od 1829. prodavao svoje jelove i bukove bačve u Trstu i koji je imao svoje poslovne interese u velikom industrijskom mlinu u Rijeci gdje se mljelo žito što se dovozilo iz Rusije i Mađarske, a brašno potom izvozilo za Englesku i Francusku. Preko Matkovića, mladi Spiridon Gopčević tada uspostavlja i poslovne veze s riječkim brodograditeljima, posebno čuvenim Andrijom Zanonom kod kojeg je 1841. bokeljski poduzetnik sagradio i svoj prvi novi brod – brigantin dug 38 i širok 6,5 metara, od 216 tona nosivosti koji je dobio ime “Car Lazar”.

Zanimljivo je da je Gopčević ubrzo potom za 200.000 forinti prodao “Cara Lazara” ni manje ni više nego argentinskoj Ratnoj mornarici koja je tada tek bila u povojima. Tako je jedrenjak bokeljskog brodovlasnika, naoružan s 24 topa, ubrzo postao i admiralski brod male argentinske flote, pod novim imenom “General Belgrano”. Taj brod se istaknuo u par okršaja na moru koji su se do kraja 1841. vodili ispred luke Montevideo s urugvajskim pomorskim snagama, pri čemu je “General Belgrano” oštetio nekoliko protivničkih brodova i potopio urugvajski brigantin “General Rivera”, ali je i sam pretrpio znatna oštećenja.

Foto: Boka News

Argentinskoj mornarici Gopčević je prodao i svoj drugi brod – brik “Restaurador Rosas” od 332 tone nosivosti, izgrađen u Rijeci 1844. godine. Već krajem listopada te godine je Gopčevićev opunomoćenik i zapovjednik tog broda, kapetan Špiro Vukasović iz Oravca, u Buenos Airesu predao ovaj brod argentinskoj Vladi. Ubrzo je “Restaurador Rosas” naoružan s 22 topa, primljen u sastav tamošnje Ratne mornarice pod novim imenom “San Martin”, postavši komandni brod rodonačelnika argentinske Ratne mornarice koja je još bila u povojima, čuvenog admirala Vilijama (Guljelma) Brauna (1777-1857).

Gopčević je “Restauradora Rosasa” koji je bio veoma dobar i brz brod sjajnih pomorskih karakteristika, prodao za 300.000 forinti, pa je u povijesnim knjigama ostalo zapisano da su upravo dva bokeljska jedrenjaka bila jezgra oko koje se sredinom 19. stoljeća, formirala Ratna mornarica te velike južnoameričke države. Argentincima je vješti bokeljski poduzetnik prodao i svoj treći brod – malu navu “Confederazione Argentina” koju je, namjenski za to, naručio i sagradio 1846. godine u Rijeci.

Pored ova tri broda, u naredne samo tri godine, od 1846. do 1849. brodogradilišta u Rijeci su za Špiridona Gopčevića sagradila čak deset novih jedrenjaka: šest brigantina od po 361 tonu nosivosti: “Implacabile” (Nepomirljivi), “Infaticabile” (Neumorni), “Insuperabile” (Nenadmašni), “Conte Coudenhoven”, “Ingegnoso” (Domišljati) i “Armelin”, nave “Istvan Fö Herzeg” i “Ida Kiss” od po 566 tona i bark “Sir Robert Peel” od 395 tona, te brik “Dobri zar” od 369 tona. Svi jedenjaci koje je na Rijeci gradio Gopčevič bili su znatno skuplji od drugih slilinih takvih brodova drugih naručitelja jer je on insistirao na ugradnji najboljeg materijala i najkvalitetnije opreme u svoje brodove.

Cijeli tekst pročitajte >>ovdje<<.

Američki razarač potopljen 1944. je olupina otkrivena na najvećoj dubini

0
Foto: Wikimedia Commons / Geopolitika.news

Američki razarač kojeg je potopila japanska flota u Filipinskom moru u najvećoj pomorskoj bitci u Drugom svjetskom ratu otkriven je na dubini od 6980 metara i time je postao olupina otkrivena na najvećoj dubini, tvrde istraživači.

Razarač “USS Samuel B Roberts”, popularno poznat kao “Sammy B”, pronađen je u dva dijela 420 m dublje od prethodnog “rekordera” USS Johnsona, otkrivenog prošle godine, također u Filipinskom moru. Vođa projekta koji je pronašao obje olupine, Victor Vescovo, bivši zapovjednik američke ratne mornarice, rekao je: “Bila mi je izuzetna čast locirati ovaj poznati brod i na taj način imati priliku prepričati priču o herojstvu onima koji možda ne znaju za brod i za žrtvu posade”, piše The Irich Examiner, a prenosi Geopolitika.news.

Sammy B sudjelovao je u bitci kod Samara, završnoj fazi bitke kod zaljeva Leyte u listopadu 1944., u kojoj je japanska carska mornarica pretrpjela najveći gubitak brodova i nije uspjela istjerati američke snage iz Leytea. Američke snage su zauzele Leyte dan ranije u sklopu oslobođenja Filipina. Bitka kod zaljeva Leyte je vjerojatno najveća pomorska bitka u povijesti, a obje strane su pretrpjele velike gubitke.

Prema nekim zapisima, ovaj američki razarač je torpedom onesposobio japansku tešku krstaricu, a drugu znatno oštetio. No, nakon što je potrošio gotovo sve svoje streljivo, razarač je kritično pogođen od strane zapovjednog japanskog broda Yamato, nakon čega je potonuo. Od 224 članova posade, njih 120 je spašeno, uključujući kapetana, poručnika Roberta W Copelanda. Prema Samuelu Coxu, umirovljenom admiralu i mornaričkom povjesničaru, kapetan Copeland izjavio je da “nema veće časti” nego što je okupio ljude koji su pokazali tako nevjerojatnu hrabrost u borbu protiv nadmoćnog protivnika.

Povjesničar Cox je o otkriću olupine rekao: “Ovo mjesto je posvećena ratna grobnica i služi podsjećanju svih Amerikanaca na veliku cijenu koju su prethodne generacije nosile za slobodu koju danas uzimamo zdravo za gotovo”. Istraživači su rekli da povijesni zapisi o tome gdje se nalazila olupina nisu bili baš točni. Pretraga je uključivala korištenje najdubljeg sonara za bočno skeniranje ikad instaliranog i koji je radio na podmornici, znatno dublje od standardnih komercijalnih ograničenja.