Ideja je da plava riba, vrijedna i zdrava namirnica, ulovljena od naših ribara, a često zanemarena, uz izuzetak tune, bude pozivnica na događaj u kojem će sudjelovati renomirani hrvatski kuhari, piše Ezadar.
Ovaj vikend u Kalima kuhaju David Skoko, koji često sebe naziva da je ribarev sin, te nagrađivani zadarski kuhari Josip Vrsaljko i Tomislav Karamarko. Oni će nam pokazati kako srdela, inćun ili tuna uz kuharsku kreativnost i vještinu postaju izvrsna I ukusna jela koja nikog neće ostaviti ravnodušnim.
Za tri kaljska gastro dana ovi vrsni kuhari osmislili su meni od 6 jela. Da doživljaj bude potpun angažiran je i Ivan Stiblik, organizator Zadar Wine Festivala, koji će složiti vinsku kartu s naglaskom na vina iz zadarske regije.
Novitet je sushi kutak u simboličnom smislu poveznica s Japanom s kojima Kali imaju vezu još od 1996. kada je počela djelovati Kali tuna i kada je napravljeno prvo uzgajalište tune na Mediteranu.
Neće nedostajati niti glazbe, uz DJ-a biti će i 2 koncerta, na otvorenju prvog dana u petak Matija Cvek, a zadnji dan nastupiti će Marko Pecotić.
Da događaj bude dostupniji organiziran je prijevoz iz Zadra. S Liburnske obale voziti će brod Zrno. Polazak sva tri dana u 18.30 sati, povratak s brodom u 01.30. Za one kojima je to kasno dostupne su trajektne i brodske linija iz Preka. Od poprišta događanja samo pola sata pješke do trajektne luke.
Blue fish festival u Kalima: Kuhaju David Skoko, Josip Vrsaljko i Tomislav Karamarko
Pad kriptovaluta: bitcoin pao na najniži nivo u posljednjih 18 mjeseci
Jedna od najvećih platformi za pozajmljivanje kriptovaluta Celsius Network u ponedjeljak je zamrznula je sve isplate i transfere, navodeći kao razlog “ekstremne” uvjete, piše Jutarnji.hr.
Najveća digitalna platforma za trgovinu kriptovalutama Binance također je u ponedjeljak privremeno zaustavila isplatu u bitcoinu zbog “zastoja transakcije”.
Blokiranje isplata dovelo je do pada među svim gotovo svim kriptovalutama, a vrijednost tržišta kriptovaluta pala je ispod 1000 milijardi dolara prvi put od siječnja 2021. godine.
Globalno tržište kriptovaluta doseglo je vrhunac od 2900 milijardi dolara u studenom 2021., no od početka ove godine je u gotovo stalnom padu, nakon što su ulagači, suočeni s rastom inflacije i strahom od povećanja kamatnih stopa, počeli odbacivati rizičnu imovinu.
Bitcoin, inače najsnažnija kriptovaluta po tržišnoj kapitalizaciji, na najnižem je nivou u posljednjih 18 mjeseci. Vrijednost bitcoina pala je za više od 10 posto i u trenutku pisanja ovog teksta iznosila je 23.627 dolara, što je najniža razina od prosinca 2020. godine.
“Budući da se inflacija pokazuje kao još teži protivnik nego što se očekivalo, bitcoin i ether i dalje dobivaju ozbiljne modrice u ringu”, rekla je Reutersu Susannah Streeter, viša analitičarka za ulaganja i tržišta u Hargreaves Lansdownu, “Oni su glavne žrtve bijega od rizične imovine dok su ulagači zabrinuti zbog rasta potrošačkih cijena širom svijeta.”
Analitičari ističu kako će vrijednosti kriptovalute vjerojatno i dalje padati, a kao jedan od argumenata koji tome ide u prilog navode najavu američkih Federalnih rezervi, koje ovog tjedna trebaju odlučiti o novom povećanju kamatnih stopa, kako bi kontrolirale rast cijena.
Pojedini stručnjaci čak procjenjuju da bi se bitcoin mogao spustiti ispod 15.000 dolara, pa čak i na jednoznamenkasti iznos, zbog cjelokupnog makrookruženja i razine straha koja je zahvatila tržište.
Dodajmo kako je Europski parlament u listopadu 2020. usvojio rezoluciju o digitalizaciji financijskih usluga i novim rizicima u pogledu kriptoimovine u kojem je izrazio stav da kriptoimovina, koja se uglavnom koristi u nezakonitim kanalima, ne bi smjela biti legitimizirana uključivanjem te kriptoimovine u postojeći regulatorni režim te ističe da bi bilo kakva neželjena legitimizacija ugrozila zaštitu potrošača i integritet tržišta.
“Australis” nam je došao zbog makedonskih emigranata, a njegova životna storija bila je burna do samog kraja
Australski državljanin Vangel Cvetkovski kao malo je dijete s roditeljima emigrirao iz tadašnje Jugoslavije, a svoje je zanimljivo putovanje objavio u kraćim memoarima. “Napustili smo Skopje 12. travnja 1969. te preko Beograda i Sarajeva vlakom doputovali u Dubrovnik. Tu smo ostali oko jedan tjedan u nekom luksuznom hotelu sve do 24. travnja kada je pred luku uplovio brod AUSTRALIS i tamo se usidrio. S nekoliko manjih brodica prebačeni smo na ogromni brod, najveći koji sam do tada ikada vidio. Sljedećeg smo dana isplovili, da bi preko Sicilije, Capetowna i Fremantlea stigli 24. svibnja u Sydney” – piše Cvetovski u svojim memoarima.
Nešto ranije, 7. studenog 1965. je u Fremantle stigla i makedonska emigrantica Sonja Stojčevska, ali ovaj put je tek kršteni AUSTRALIS na svom prvom putovanju plovio kroz Sueski kanal preko Port Saida i Adena. lako je AUSTRALIS polazio iz Pireja, daleko bližeg za putovanje iz Skopja zbog ukrcaja na brod, razlog mukotrpnog putovanja preko Beograda, koje je u to vrijeme moralo trajati najmanje dva dana, bio je veoma pragmatičan. Zbog dugogodišnjeg sukoba oko imena Makedonije, grčka vlada nije dozvoljavala Makedoncima da se bez posebnih viza upućuju u Grčku pa je jedini način da se brojni emigranti ukrcaju bio odlazak u Dubrovnik. Iako je skretanje broda prema Gradu donosilo velike dodatne troškove, grčkom brodaru Chandrisu je bilo itekako zanimljivo i isplativo izvan reda plovidbe svojih emigrantskih pruga povremeno uplovljavati i na gruško sidrište zbog doista velikoga broja makedonskih emigranata koji su u to vrijeme masovno odlazili u Australiju i Kanadu. Zanimljiva životna priča makedonskog emigranta tako nas je dovela do grčkog broda AUSTRALIS, ali i njegove ništa manje zanimljive životne storije, piše Dubrovački dnevnik.
SS AMERICA
U brodogradilištu Newport News Shipbuilding and Drydock u Virginiji SS AMERICA izgrađen je po projektu znamenitog arhitekta William Francis Gibbsa za brodarsku kompaniju United States Lines. Kuma novogradnje broj 569, Eleanor Roosevelt, supruga američkog predsjednika, prigodom porinuća 31. kolovoza 1939. ju je krstila imenom AMERICA. Dogodilo se to samo dan prije nacističkog napada na Poljsku i početka Drugog svjetskog rata.
AMERICA je bila putnički lajner od 33.961 bruto tonaže, dug 220 metara koji je u tri putnička razreda mogao prihvatiti ukupno 1202 putnika o kojima su brigu vodila 643 člana posade. Dvije parne turbine ukupne snage 34000 KS. preko dvije propele omogućavale su mu plovidbu brzinom do 22 čvora. Vlasnik broda United States Lines ga je uposlio na transatlantskim putovanjima na kojima je prvi put zaplovio 22. kolovoza 1940.
DRUGI SVJETSKI RAT
Kako je Drugi svjetski rat odavno bjesnio svim europskim ratištima, AMERICA je bila vidno označena da je američki, i u to vrijeme neutralni brod dok je noću plovila uvijek pod punom rasvjetom. Kako je rizik ipak bio prevelik, koncem svibnja 1941. brod je rekviriran za potrebe U.S. Navy te odmah upućen u Newport News u državi Virginia na potpunu rekonstrukciju u ratni transportni brod. Radovi su dovršeni do 15. lipnja kada je pod novim imenom i oznakom USS WEST POINT (AP-23 ), kapacitetom prihvata 7.678 osoba pod punom ratnom opremom zaplovio prema Atlantiku, a potom uskoro na dalekoistočna ratišta gdje je uglavnom boravio tijekom cijeloga rata.
USS WEST POINT je sve svoje ratne zadatke sretno i uspješno obavio te u njima ostao gotovo neoštećen. Preplovio je preko 500 tisuća nautičkih milja prevozeći točno 505.020 osoba. Vraćen je u civilnu službu 1946. kada je u brodogradilištu Newport News Shipbuilding and Drydock ponovo rekonstruiran da bi nastavio održavati svoju ratom nasilno prekinutu transatlantsku prugu New York, Le Havre, Bremerhaven, Southampton, Cobh. Na njoj pod starim imenom AMERICA uspješno plovi sve do 1964. kada je, nakon što je ukupno 288 puta preplovila Atlantik i prevezla 476.462 putnika, za 4,25 milijuna dolara prodana grčkoj brodarskoj kompaniji Chandris Line.
EMIGRANTSKA KRUŽNA PUTOVANJA
Brod je u Pireju temeljito preuređen za masovna emigrantska putovanja i za prihvat 2.258 putnika i 586 članova posade. Pod imenom AUSTRALIS na prvo putovanje je iz Pireja zaplovio 21. kolovoza 1965. kroz Sueski kanal prema Australiji i Novom Zelandu odakle se vratio preko Panamskog kanala i Miamija u Southampton. AUSTRALIS je nastavio svoja emigrantska kružna putovanja istim putem oko svijeta sve do 1967. kada je zbog izraelsko-arapskog rata Sueski kanal bio zatvoren, pa je do njegovog ponovnog otvorenja sve rjeđe posjećivao Pirej te je uglavnom plovio samo preko Rta Dobre Nade.
Iz tog vremena postoji zapis putnice Carole Wilson koja je zabilježila svoje putovanje iz Southamptona preko Pireja, Dubrovnika i Capetowna do Fremantlea gdje je stigla pred sam Božić 1968. AUSTRALIS je povremeno bio unajmljivan i za kružna putovanja Sredozemljem i Tihim oceanom. Veliki skok cijena nafte prisilio je Chandris Line da koncem 1977. prekine emigrantske plovidbe pa je AUSTRALIS raspremljen u novozelandskoj luci Timaru. Sljedeće je godine za 5 milijuna dolara prodan američkom Venture Cruise Lineu koji mu opet, po treći put vraća ime AMERICA.
Nakratko i neslavno plovi na kružnim putovanjima iz New Yorka, pa je brodar došao u financijske poteškoće. AMERICA je zaplijenjena i prisilno vezana u Brooklynu da bi već nakon tri mjeseca odlukom suda bila prodana na dražbi gdje ju je, ali ovaj put za svega milijun dolara, ponovo kupila brodarska kompanija Chandris Line. Pod imenom ITALIS, preuređeni brod, kojem je uklonjen prvi od dva dimnjaka, neko vrijeme služi kao brod-hotel te povremeno plovi na kružnim putovanjima. Ipak, vrijeme je učinilo svoje pa je ITALIS raspremljen u rujnu 1979. u zaljevu Elefsina pored luke Pirej u Grčkoj. Tu ostaje punih četrnaest godina sve do 1993. te mijenja ime u NOGA i ALFERDOSS i dva puta biva neuspješno prodan u staro željezo. Na koncu, iako u izuzetno lošem stanju, ALFERDOSS je za 2 milijuna dolara prodan u tajlandski Phuket gdje je trebao služiti kao luksuzni ploveći hotel.
Pod novim imenom AMERICAN STAR, isplovio je 31. prosinca 1993. u teglju ukrajinskog remorkera NEFTEGAZ 67 preko rta Dobre Nade (nije zbog starosti mogao Sueskim kanalom) prema Tajlandu, ali zbog izrazito loših vremenskih prilika nije daleko stigao. U velikom nevremenu jačine 12 bofora na Atlantiku su popucali svi vezovi pa je AMERICAN STAR potpuno napušten nemoćno plutao sve dok se 18. siječnja nije svom silinom nasukao na hridi i plaže Playa de Jurado Garce i kanarskog otoka Fuerteventura. Nakon dva dana brod se od siline morskih valova prepolovio. Osiguravatelji su ga proglasili potpuno uništenim, “Total loss” dana 6. srpnja 1994. nakon 54 godine njegovih plovidbi. Njegovi tužni ostaci su godinama bili velika turistička atrakcija za sve posjetitelje Kanarskih otoka. Svaku godinu zbog stalnih oceanskih valova i oštećenja brod je bilo sve manje i manje vidljiv tako da u ovoj 2022. godini imamo informaciju da više nema nikakvog vidljivog traga broda na površini mora, a ostatci broda su formirali umjetni podmorski greben.
Ivo Batričević
Kapetan Ivica Slavica: Treće poluvrijeme: Pomorci – moderno roblje
Pomorci su jedni od onih zanemarenih profesionalaca, koje često zanemaruju ne samo međunarodne organizacije, nego i vlastite zemlje.
Međunardna konferencija rada – imali su do sada vise od 100 zasjedanja o izmjenama Kodeksa Konvecije o radu pomoraca iz 2006. Ipak se i dalje ugovori za pomorce iz ‘egzotičnih’ zemalja ne mijenjaju, već su i dalje njihovi ugovori predugi, a plaće preniske.
Dužina ugovora jedan je od problema s kojim se nose današnji pomorci, a problema imaju dosta. Isti se mogu riješiti da ima dobre volje.
Održavane konferencije učinile su korak prema boljim uvjetima rada i plaćama, ali cijela priča počinje i završava tu gdje smo sada. Nigdje!
Zaboravljeni od ITF/MLC/IMO, izmišljenih organizacija, koje su dobro osigurale svoja radna mjesta, sklapajući razne vrste ugovora sa brodovlasnicima, sve na štetu pomoraca.
Znaju i da za boravak pomoraca u karantenama nitko ne osigurava da isti pomorci prime plaću (jer plaća u karaneteni je luksuz). Osim što su prisljeni platiti jeftini hotel, kao i jeftinu hranu – slabu ishranu za one koji su bili pozitivni na COVID-19.
Pomorci – moderno roblje
Minimalni radni i životni uvjeti:
Konvencijom o radu pomoraca iz 2006. Međunardne organizacije rada (ILO) utvrđuju se Minimalni radni i životni uvjeti za sve pomorce na brodovima koji plove pod zastavama zemalja koje su ratificirale Konvenciju. Njihova je glavna zadaća da se ispune minimalni uvjeti za rad i život na brodu.
Ugovori:
Većina pomoraca na brodu ostaje šest ili devet mjeseci, a u ekstremnim slučajevima čak i 12 mjeseci. Kažu da su „to pomorci željeli, a mi kao brodovlasnici samo smo ispoštovali njihove želje“. I dalje se brodovlasnici ponašaju kao tzv. moderni robovlasnici – ili je feudalizam nama ipak bliži. Vezani za ugovore, rade 8-12 sati, sedam dana u tjednu i rade neprekidno za vrijeme ugovora, bez mirovine.
Internet:
I dalje u pojedinim kompanijama, pristup internetu se plaća, a skup je kao “suho zlato”. I na korištenju usluga Interneta, firma zarađuje na posadi. Kažu da će uskoro internet biti besplatan za cijelu posadu. Možda će i biti, ali ne danas, ne u skorije vrijeme, već za nekoliko godina. Kompanije čekaju last minute, dok ne budu prisljene usvojiti takve izmjene, koje njima ne idu u prilog.
Tako je bilo i s vodom za piće. Prošlo je dosta godina dok se nije mineralna voda počela piti iz plastičnih boca, a da se ne naplaćuje.
Hrana:
Ovdje nije riječ u kvantiteti, nego u kvaliteti. Nabavljači koji rade za istu kompaniju, guglaju u tražilicama gdje mogu nabaviti najjeftinije meso ili ribu, a kompaniji to dobro naplatiti. Naime, osoba u firmi isto ima koristi jer će dobiti proviziju na račun.
U vezi cijene, naplatite skupo, a dobijete (ne)kvalitetno. Isti opskrbe brod sa raznoraznim namirnicima. Ali, samo u pojednim lukama, opskrbljivači dolaze na brod sa certifikatom vezanim uz zdravstvenu ispravnost hrane. U konačnici, svi su sretni, a pomorci jedu nekvalitetnu hranu, koja je odavno izgubila na kvaliteti.
Ovdje se govori u većini, a ne o izuzetnim slučajevima, gdje je hrana dobre kvalitete.
Povećanje plaća od 4 %:
Dokaz da se i dalje potiče, to jest dopušta, barbarsko ponašanje, jer brodovlasnici znaju da možda ne postoji učinkovita sankcija koja bi ih spriječila u tome. Jednostavno se mogu izvući s plaćanjem minimalne plaće – i da se i dalje ponašaju onako kako su se do sad ponašali prema pomorcima.
Međuljudski odnosi
Smanjivanje broja članova posade iz dana u dan, i vrlo često, (ne)kompetentost nižih članova posade za obavljanje svojih zadaća, stvara dodatne napetosti i narušava međuljudske odnose.
Što je posada homogenija po nacionalnom, vjerskom podrijetlu, to će i zajedništvo biti veće. Također uključuje i volju da pružimo pomoć, da ne gledamo ljude u nevolji „s visoka“, već da budemo tu za njih kada smo im potrebni.
Ploviti se mora, živjeti nije neophodno
Na brodu je veoma važno vjerovati u mogućnost rješavanja problema.
Naročito u kriznim trenucima oluje i teškim kvarovima. Vremenske (ne)prilike, kao što su oluje i nevremena, još su jedna o teškoća, ali to ne plaši pomorca – oni su rođeni za takve uvjete. Ako mislite da je rad u takvim uvjetima lak ili zabavan, onda ste u velikoj zabludi. Ne može to svatko, a oni koji rade na kopnu nikada ne mogu shvatiti s kakvim se poteškoćama mora pomorac suočiti u takvom okruženju.
Rad koji iziskuje složenije psihološke funkcije dodijeljen je manjem broju ljudi. Razne situacije na brodu svakako su dovele i do pojave nekih specifičnih oblika ponašanja pomoraca, ali i do promjene nekih uobičajenih. Posebno je složen odnos pomoraca kao indivdua te u sklopu radne i socijalne sredine.
Uspjeh u radu na brodu, osim općeg i stručnog obrazovanja i sposobnosti, također ovisi o drugim faktorima, kao što su motivacija, umor i raspoloženje. Najteža brodska zadaća je stvoriti toplu i povjerljivu klimu među posadom.
Kapetan Ivica Slavica
Tko su bili Quarneroli – prvi Hrvati na polarnim ekspedicijama?
Tko su bili Quarneroli, dvanaestorica mornara s Jadrana koji su prije 150 godina sačinjavali prvu austrougarsku polarnu ekspediciju na Arktik saznat ćete ako posjetite tematsku izložbu koja se 14. lipnja u 20 sati otvara u Hrvatskom pomorskom muzeju Split. Tom prigodom bit će predstavljeno i prošireno izdanje knjige iz 1893. godine “Hrvati na ledenom moru”, autora Petra Kuničića.
Na izložbi će biti predstavljena svjetski poznata austrougarska znanstveno-istraživačka ekspedicija koja je u osvajanje Arktika krenula 1872. godine. Od 24 člana posade, njih polovica bili su mornari s Jadrana, kojima su vođe ekspedicije Weyprecht i Peyer nadjenuli zajedničko ime Quarneroli, piše Morski.hr.
Odabir posade s jadranske obale nije prošao bez polemika. Tvrdilo se da pomorci s toplog Jadranskog mora neće moći podnijeti teškoće zime i sjevera. Za pomoć pri odabiru mornara Weyprecht je zamolio svog dugogodišnjeg prijatelja kapetana fregate Heinricha Von Littrowa, tada pomorskog inspektora u Rijeci i jednog od značajnijih osoba riječke povijesti 19. stoljeća. Njih dvojica odlučili su odabrati pomorce s Jadrana.
Zašto su jadranski mornari bili najbolji odabir?
Svoj odabir pojasnili su time što jadranski pomorci poznaju buru, zimske oluje i snijeg sjevernog Jadrana, nisu toliko skloni piću kao sjevernjaci, uvijek su dobrog raspoloženja, skloni šali i pjesmi pa ih boravak u polarnoj noći neće dovesti do depresije. Oni su pouzdani te se ne žale na teškoće. Nakon sretnog povratka s ekspedicije i Weyprecht i Littrow su samo mogli reći da su bili u pravu – jadranski pomorci su bili odlični u svim uvjetima i svi su kritičari zašutjeli.
U trenucima primanja najvećih počasti i priznanja, uvijek su spominjali svoje mornare iskazujući im tako zahvalu jer bez njih niti njihovog trijumfa ne bi bilo. Carl Weyprecht o razlozima odluke za hrvatsku brodsku posadu je rekao: “Oni su zdravi, snažni, dovitljivi, što je najdragocjenije, vedri ljudi. Oni će kleti i moliti se, psovati i pjevati, ali oni će raditi i nikada spustiti krila.”
Julius Payer o hrvatskim mornarima je napisao: “Njih odlikuju: bezuvjetna poslušnost, privrženost njihovim vođama, izdržljivost u poteškoćama i odlučnost u opasnostima!”
U civilizaciju se vratili bez broda
U znanstvenom smislu ova ekspedicija je preteča istraživanja klimatskih promjena i utjecaja Arktika na ostatak planeta Zemlje. Najspektakularnije otkriće ove ekspedicije je do tada nepoznati otočni arhipelag sa 191 otokom kojega su nazvali „Zemlja Franje Josipa“. Na tom arhipelagu od tada postoji i Rt Fiume i mnogi drugi nama poznati toponimi.
Zanimljivo je da je ekspedicijski brod „Admiral Tegetthoff“ već nakon 2 mjeseca plovidbe ostao zarobljen u ledu gdje stoji i danas. Posada se nakon 2 godine i 3 mjeseca, i to bez broda, uspjela vratiti u civilizaciju.
Hrvatski mornari time su definitivno pokazali i dokazali da nisu “mekušci” navikli na toplu klimu, već da mogu izdržati sve klimatske i životne uvjete. Jedan od mornara bio je Ante Zaninović iz Sv. Nedjelje na otoku Hvaru, a s njim je bio i Ante Lukinović iz Pučišća na otoku Braču. Ostali mornari bili su iz Plomina, Voloskog, Opatije, Lovrana, Bakra, Malog Lošinja, Rijeke, Cresa i Trsta.
Izložbu o hrabrim i odvažnim jadranskim moreplovcima koji su utrli put polarnim istraživačkim ekspedicijama možete pogledati od 14. lipnja u Tvrđavi Gripe u Splitu. Izložbu čini 30 panoa veličine 70×50 cm koji opisuju cjelokupni događaj, zatim maketa broda „Admiral Tegetthoff“ u mjerilu 1:40, rad maketara Željka Skomeršića iz Krka i još 30 drugih eksponata.
Najveća pomorska bitka u Prvom svjetskom ratu – 1916.
Namjera njemačke flote bila je namamiti u zamku i uništiti dio britanske Velike flote, piše Povijest.hr.
Bitka kod Jyllanda, najveća pomorska bitka u Prvom svjetskom ratu, i jedina u kojoj su se međusobno borili bojni brodovi, započela je 31. svibnja 1916. godine. Bitka se odigrala sjeverno od danskog poluotoka Jyllanda, u Sjevernom moru, a efektivno je trajala samo nekoliko sati. Sukobljeni su bili Flota otvorenog mora Njemačke carske mornarice, pod zapovjedništvom viceadmirala Scheera, i Velika flota Britanske kraljevske mornarice pod admiralom Jellicoeom.
Namjera njemačke flote bila je namamiti u zamku i uništiti dio Velike flote, kako njemački brodovi nisu bili dovoljno brojni da bi se sukobili s cijelom britanskom flotom. Plan je bio upotrijebiti brzu izviđačku skupinu od pet bojnih krstarica viceadmirala von Hippera s namjerom da namame krstarice admirala Beattya prema svojim podmorničkim predstražama i na domet glavnine njemačke flote. No, Britanci su presretanjem signala saznali da će sudjelovati i glavna njemačka flota. Zbog toga je Jellicoe 30. svibnja otplovio s Velikom flotom u susret Beattyu, prolazeći mjesta predviđenih podmorničkih predstraža prije nego što su one stigle do njih.
Poslijepodne 31. svibnja, Beatty je stigao na domet Hipperove bojne krstarice prije no što su to Nijemci očekivali, tako da je utjecaj podmornica na bitku otpao. Ipak, povlačeći se, Hipper je uspješno dovukao britanske važnije brodove na put Flote otvorenoga mora. Tada se Beatty povukao prema Velikoj floti, izgubivši pri tome dvije bojne krstarice. Međutim, njemački progon prema Beattyevim brodovima doveo ih je prema Velikoj floti. Oko 18:30 sati, kada se Sunce spustilo na zapadni horizont iza njemačke flote, i sumraka u 20:30 sati, dvije velike flote s ukupno 250 brodova ušle su u sukob.
Potopljeno je četrnaest britanskih i jedanaest njemačkih brodova, s velikim gubitkom ljudstva. Nakon zalaska sunca, i tijekom noći, Jellicoe je manevrirao da bi prerezao Nijemcima put od njihove baze, u nadi da će nastaviti bitku u nadolazeće jutro. No, pod okriljem tame Scheer je prošao britansku flotu i vratio se u matičnu luku u Kielu.
Nakon bitke obje su strane tvrdile da su pobijedile, ali ishod je u biti bio neodlučan. Britanci su izgubili više brodova i dvostruko više mornara, ali Scheerov plan o uništenju znatnoga dijela britanske flote nije uspio. Od tada su se Nijemci koncentrirali isključivo na podmornički rat, a Flota otvorenog mora do kraja rata nije borbeno djelovala.
Dražen Krajcar
Lovci na blago pokušavaju iz olupine broda spasiti vino vrijedno milijune dolara
U olupini broda koji je tijekom Prvog svjetskog rata potopila njemačka podmornica nalazi se vino milijunske vrijednosti koje lovci na morsko blago pokušavaju spasiti te traže dozvolu nadležnih institucija, piše Index.
Podmornica je potopila brod Libourne kod obale Cornwalla 29. rujna 1918. godine, samo nekoliko tjedana prije kraja Prvog svjetskog rata. U to vrijeme su trgovački brodovi često bili žrtve njemačkih podmornica, a nekad su ih potapale i do 15 dnevno, prenosi Metro.
Libourne se vraćao u Veliku Britaniju s misije koja je podrazumijevala dostavu ugljena savezničkim snagama. Isplovio je iz Bordeauxa istog dana kada je potopljen, a bio je pun vina, šampanjca i drugih alkoholnih pića. Na odredište u Liverpoolu nikad nije stigao jer ga je pogodila i potopila podmornica U-54 čiji je kapetan bio Hellmuth von Ruckteschell.
Brod je potonuo za manje od pola sata, tri mornara su poginula u eksploziji, dok ih je 30 preživjelo. Sada, nakon više od 100 godina, olupina broda Libourne je ponovo u centru pažnje, a bitku za njeno blago vode istraživači i vlast.
Brod pronađen 2015. godine
Ekspert za podvodne operacije Daniel Jayson, pomorski povjesničar Ian Hudson i belgijski kapetan i ekspert za olupine Luc Heymans pretražuju britanske vode tražeći olupine koje se mogu spasiti. Britansku obalu su odabrali jer je dozvoljen lov na morsko blago.
Iako je zabranjeno dirati “ratne grobnice”, olupine koje sadrže posmrtne ostatke žrtava, Velika Britanija nije potpisala UNESCO-ov sporazum iz 2001. godine koji zabranjuje iskorištavanje podvodnih olupina za komercijalnu korist.
Tim je pronašao olupinu broda Libourne 2015. godine te poslao ronioce da je istraže. Oni su otkrili da olupina krije mnogo više alkoholnih pića u odnosu na količinu navedenu u dokumentaciji. Osim različitih rakija i šampanjaca, u olupini se nalazi mnogo crnog i bijelog vina.
Međutim, vlada je odbila zahtjev spomenutog tima iako je obećano da će se donirati dio profita. Dozvoljeno je vađenje nekoliko boca na procjenu, ali je nemoguće dobiti investicije za tako malu količinu pića. Sada postoji opasnost da sve propadne jer čepovi nekih boca pokazuju znakove degradacije, a opasnost predstavljaju i ribarski brodovi.
Procjenjuje se da piće u olupini ima višemilijunsku vrijednost jer morske dubine predstavljaju savršen vinski podrum te brojne vinarije čuvaju svoja vina pod vodom.
Još jedan optički kabel povezat će Europu s Azijom
Grčka i Saudijska Arabija postigle su dogovor oko glavnih uvjeta za postavljanje optičkog kabela koji će povezati Europu s Azijom, piše Geek.hr.
Podatkovni koridor “East to Med”, predstavlja dijelom podmorski, a dijelom kopneni optički kabel za prijenos podataka. Postavljanje će vršiti tvrtka MENA HUB, u vlasništvu saudijske telekomunikacijske tvrtke, u suradnji s grčkom tvrtkom TTSA za telekomunikacije i satelitske aplikacije.
Grčka elektroenergetska tvrtka Public Power Company (PPC) i ciparski operater CYTA također će imati udio u projektu, dok se ne dobiju konačna korporativna odobrenja, izjavio je jedan grčki diplomat, želeći ostati anoniman.
Konačno sklapanje sporazuma očekuje se u srpnju, a projekt će biti pokrenut na jesen, dok se njegov završetak očekuje do kraja 2025. godine, piše Reuters, a prenosi Geek.hr.
Kabel će povezati korisnike od Italije do Singapura, a koštat će oko 800 milijuna eura.
Grčka konzervativna vlada stavila je digitalnu transformaciju kao prioritet otkako je preuzela dužnost 2019. godine. Velik dio od oko 30 milijardi eura bespovratnih sredstava i jeftinih zajmova dodijeljenih Grčkoj za opravak nakon pandemije iz Fonda Europske unije utrošit će se na 5G i optičku infrastrukturu.
DEMANT TEKSTA: Ne postoje pravne zapreke za prihvat tereta, brod usidren zbog gužve u luci
Portal Pomorac.hr jučer je prenio tekst u kojem je navedeno da se na riječkom sidrištu već desetak dana nalazi brod M/V Meraklis te kako se sumnja da je uzrok tolikog čekanja na iskrcaj taj što se na brodu nalazi željezna rudača ukrcana u Novorosijsku.
Spekulacije iz riječkih kuloara su u konačnici okarakterizirane kao pravno netočne jer ne postoje zapreke za iskrcaj tereta u skladu sa zakonom, odredbama i uputama Republike Hrvatske, a redakciji je službeno navedeno kako su ovakve prilike rezultat gužve, a ne političkih odluka, ili onih u uskoj svezi sa istima.
Dakle, M/V Meraklis uplovio je uz odobrenje nadležnih tijela i uredno čeka na iskrcaj tereta, te ne postoje okolnosti drugačije od takvih. Sve spekulacije sukladno službenim informacijama pokazale su se netočnima, te spomenuti brod ima sve pravne uvjete koji su potrebni za nesmetano obavljanje manipulacije teretom. Uzrok njegovog boravišta na sidrištu je preopterećenost navedene luke odredišta koja do sada nije bila u mogućnosti obaviti prihvat tereta.
Ovim putem se ispričavamo svim dionicima broda M/V Meraklis zbog prenošenja teksta u kojem su iznijete spekulacije, a za koje se utvrdilo da su u raskoraku sa činjeničnim stanjem, temeljenom na zakonima koji se primjenjuju u Republici Hrvatskoj, i s obzirom na opterećenost terminala zbog kojeg M/V Meraklis nije bio u mogućnosti iskrcati teret.
Golar Viking Management opovrgnuo Finu: “Prosječna mjesečna neto plaća iznosi 24.000 kuna, imamo 65 zaposlenika, a većina su pomorci”
Nakon što je jučer temeljem podataka Fine objavljena vijest o tome kako splitska tvrtka, Golar Viking Management, isplaćuje najveću prosječnu mjesečnu neto plaću u Hrvatskoj i to u visini 778.670 kuna, iz ove tvrtke koja upravlja LNG terminalom na Krku došao je zahtjev za ispravkom informacije, piše Dnevnik.hr.
Iako prema podacima Fine ispada da je na vrhu s najvećom isplaćenom prosječnom neto plaćom od 778.670 kuna lani bila tvrtka Golar Viking Management, oni su to u srijedu demantirali, rekavši da je prosječna neto plaća njihovih zaposlenika 2021. iznosila 24.000 kuna.
Naš prvi FSRU brod nosi naziv LNG Croatia, a tvrtka iz Splita njime upravlja na temelju ugovora koji traje do 2031. te, kako kažu, isplaćuju plaće za prosječno 65 zaposlenika mjesečno, od kojih su dva zaposlena u uredu tvrtke, a prosječno 63 su pomorci u međunarodnoj plovidbi na LNG terminalu, piše Jutarnji.hr.
U skladu sa Zakonom o medijima, ispravak prenosimo u cijelosti:
“Nije točna informacija da ‘Golar Viking Management, sa sjedištem u Splitu, nudi prosječnu mjesečnu neto plaću 778.670 kuna!’ kao ni informacija da je ‘u tvrtki zaposleno dvoje ljudi, a prosječno zarađuju oko 778.670 kuna neto svatko, što je godišnje oko 9,3 milijuna kuna’.
Golar Viking Management d.o.o. isplaćuje plaće za prosječno 65 zaposlenika mjesečno od kojih su dva zaposlena u uredu tvrtke, a prosječno šezdeset troje su pomorci u međunarodnoj plovidbi na LNG Terminalu. Članovi posade ukrcani na predmetnom terminalu se smatraju članovima posade za koje sukladno Pomorskom zakoniku, Zakonu o terminalu za ukapljeni plin i Zakonu o doprinosima poslodavac podnosi prijavu i odjavu na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje člana posade broda u međunarodnoj plovidbi na LNG terminalu, dok je obveznik plaćanja svih davanja sam pomorac – član posade u međunarodnoj plovidbi na LNG terminalu.
U skladu s naprijed navedenim jasno je da se iznos koji je naveden kao neto plaće i naknade u GFI RDG za 2021. godinu od 18.688.074,00 kune odnosi na neto plaće prosječno 65 zaposlenika koje se isplaćuju dijelom prema Zakonu o radu (za dvoje zaspolenika), te dijelom prema Pomorskom zakoniku i Zakonu o terminalu na ukapljeni plin (za prosječno šezdeset troje pomoraca u međunarodnoj plovidbi na LNG Terminalu).
Prosječna mjesečna neto plaća zaposlenika tvrtke Golar Viking Management d.o.o. u 2021.godini je iznosila 24.000,00 kuna, a ne kako je pogrešno navedeno u objavljenom članku.
Budući predmetni članak sadrži neistinite informacije to je i objavljivanjem takvog članka postupljeno protivno svim pravilima novinarske struke i na štetu ugleda naše stranke. Stoga ovim putem zahtijevamo objavljivanje ovog ispravka netočne
informacije u cijelosti, na način propisan čl. 41. Zakona o medijima.”
Iz Fine su pak, objasnili kako su došli do navedene brojke o najvećoj prosječnoj mjesečnoj neto plaći u Hrvatskoj.
“Fina raspolaže i objavljuje podatak o visini prosječne mjesečne neto obračunate plaće zaposlenih kod poduzetnika na razini Hrvatske, koji su poduzetnici dostavili u Registar godišnjih financijskih izvještaja. Isti se izračunava tako da se iznos iskazan na poziciji neto plaće i nadnice (u računu dobiti i gubitka) podijeli s prosječnim brojem zaposlenih prema satima rada i brojem mjeseci poslovanja. Iznos koji je kapitaliziran u vrijednosti imovine nije uključen u ovaj izračun”.
