Vladala je velika solidarnost, čitava posada bila je na visini i zato sam ispunjen ponosom. Plovim četrdeset i pet godina i ovako nešto nisam doživio, da se nađem u situaciji gdje rukovodim akcijom traganja i spašavanja, da spašavamo život brodolomcima…
Satelitskim telefonskim vezama dobili u četvrtak ujutro kap. Željka Sušića, zapovjednika broda “Split”, iz flote splitskog Jadroplova, koji je tijekom prethodne noći (između srijede i četvrtka) prvi priskočio upomoć pomorcima potopljenog talijanskog tegljača “Franco P”, spasivši njegova zapovjednika Giuseppea Petraliu usred južnog Jadrana, gdje su dubine najveće.
Kako je za Slobodnu Dalmaciju kazao kap. Sušić, naš “Split”, brod za prijevoz sipkih tereta, vraćao se prazan iz Turske – u čije čeličane iz naših luka odvozi scrap, željezni otpad prikupljen širom Hrvatske i najbližeg susjedstva – u Ploče.
– U srijedu navečer u 21.05 sati dobili smo poziv talijanske službe spašavanja MRCC Brindisi da skrenemo sa svoje rute jer je u blizini potonuo talijanski tegljač “Franco P” sa šest članova posade, na poziciji 41 stupanj, 51.08 minuta, sjeverno, i 17 stupnjeva, 31 minutu, istočno. To je otprilike 49 nautičkih milja od talijanske luke Bari i 60 milja od Dubrovnika, u međunarodnim vodama. Odmah smo krenuli na poziciju, ugasili strojeve i krenuli niz vjetar, što je uobičajena procedura u takvim trenucima, jer je i brodolomce nosio vjetar s morskom strujom. Prvi smo došli na mjesto potonuća…
Splitski bulk carrier bio je na svojoj ruti udaljen tek tri milje od mjesta pomorske nesreće, pa se brzo uključio u potragu. Treba reći i da je potonuli talijanski remorker prethodno imao u teglju maonu (baržu) i bili su na putu iz Ancone u albanski Romano.
– Uočili smo jednog utopljenika u 22.40 sati, prišli smo mu i u roku od četiri minute bio je spašen na palubi našeg broda. Nabasali smo na njega baš kao što smo i mislili da će biti: zato smo se puštali niz vjetar i struju, bez vlastitog pogona, što nas je odvelo k njemu. Čovjek je bio u šoku i pothlađen. Uspio je reći da je on Giuseppe Petralia, zapovjednik talijanskog tegljača i da su potonuli u 20.30 sati.
Bio je u moru dva sata i petnaest minuta. Temperatura mora bila je 16 Celzijevih stupnjeva, puhala je bura (iz sjeveroistočnog smjera) umjerene jakosti od četiri bofora, odnosno brzine od 20 do 28 kilometara na sat, uz “mrtvo more” visine do dva metra.
Talijanski pomorci, svi iz Catanie na Siciliji, nisu imali kada ni oglasiti signal za pomoć (SOS). Uzbunu je, kaže kap. Sušić, zapravo podignula ekipa s maone.
– Spašeni talijanski zapovjednik uspio nam je reći da ni sam ne zna što se točno dogodilo, a odvijalo se jako brzo. Došlo je do neobjašnjivog prodora mora u krmeni dio tegljača. Remorker je i potonuo krmom, za svega deset minuta. Posada tegljača u zadnji čas uspjela je otpustiti tegalj s maonom na kojoj je bilo jedanaest ljudi: sedmorica članova posade i četiri mehaničara.
Spašeni Petralia ispričao je hrvatskim pomorcima sa “Splita” da je posada tegljača zatim na brzinu poskakala u more. Nisu imali vremena ni za navući pojaseve za spašavanje, niti za lansiranje samonapuhujuće splavi, ali ona se i sama aktivirala kada je remorker potonuo. Talijani s remorkera tek su uspjeli zgrabiti po koji spasilački kolut.
Treba reći i da preživjeli zapovjednik nije siguran što je bilo s ostatkom posade. Prije svega, ne zna se jesu li dvojica iz stroja uopće uspjela napustiti tonući brod. Petralia se spasio skokom u more, a zajedno s njim bila su još trojica članova posade. Neko vrijeme plutali su zajedno, da bi ih vjetar i morska struja u nekom trenutku razdvojili.
– Nažalost, ostale nismo uspjeli pronaći. Zasad se zna (četvrtak oko podneva) da je talijanski zrakoplov uočio dva ljudska tijela, prema kojima se odmah iz Dubrovnika uputio spasilački brod “Danče”.
Prema riječima kap. Sušića, rođenog Rabljanina iz Banjola, talijanski zapovjednik ima 63 godine i bio je u dobrom stanju: s tlakom 111/88, ali s povećanim otkucajima srca (122). Oko 2.30 sati u četvrtak ujutro, brod “Split” dobio je bio zapovijed iz rimskog centra MRCC – akciju su koordinirale talijanske i hrvatske službe traganja i spašavanja – da preživjelog Katanca odvedu u Bari.
– Predali smo ga brodu talijanske obalne straže na sidrištu pred Barijem u 8.10 sati u četvrtak ujutro, a mi smo nastavili svoj put za Rijeku.
Zanimljivo je da je noćnom akcijom na moru rukovodio upravo naš zapovjednik Sušić, budući da je prvi stigao na mjesto nesreće:
– Tako se dogodilo. Drugi brodovi počeli su stizati na poziciju oko pola noći. Upućivali smo ih što, gdje i kako. Sudjelovalo je sedam brodova, a uz njih talijanski helikopter i brod obalne straže, ali i naš brod “Danče”.
Prema Sušićevim riječima u četvrtak oko podneva, maona koju je potonuli talijanski remorker u zadnji čas pustio iz teglja još je plutala morem, zajedno s jedanaest ljudi na njoj koji su čekali da ih pokupi drugi tegljač upućen iz Brindisija i da ih otegli u Albaniju.
Na “Splitu” je dvadeset članova posade, te dvojica putnika, Jadroplovovih inspektora.
Mirno more i sretan povratak kući. Pozdrav posadi broda.
Odbor UN-ove Međunarodne organizacije rada (ILO) službeno je odobrio odluku o povećanju plaća pomorcima u naredne tri godine, nakon što je konačno postignut globalni sporazum o iznosu minimalne plaće između brodara i sindikata pomoraca.
ILO je ponovno sazvao pregovore između brodovlasnika, koje predstavlja Međunarodna komora brodara (ICS), i sindikata pomoraca iz cijelog svijeta, u čije ime su govorili predstavnici Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF).
Prema rezoluciji koju je odobrio Joint Maritime Commission (JMC) ILO-a, minimalna plaća (AB) povećavat će se svake godine tijekom razdoblja od tri godine, počevši od siječnja 2023. pa sve do sljedećeg sastanka JMC-a koji je zakazan za 2025. godinu. Prema sporazumu, minimalna plaća porast će 1. siječnja 2023. na 658 dolara, u 2024. na 666 dolara te u 2025. na 673 dolara. Riječ je o ukupnom povećanju za gotovo 4% u periodu od tri godine.
Tijekom posljednjeg kruga pregovora u rujnu prošle godine, brodari i sindikati dogovorili su se da se minimalne plaće od 1. srpnja 2022. povećavaju na 648 dolara.
U rujnu je ITF prvotno zatražio povećanje minimalne plaće na 683 dolara mjesečno, što je povećanje od 6,5% ili 1,40 dolara na dan u odnosu na minimalne mjesečne plaće propisane 2018. u iznosu od 641 dolar. No brodari, odnosno ICS, odbio je ponudu i iznio plan povećanja plaća za tek 3% tijekom tri godine, na maksimalni iznos od 660 dolara mjesečno do 2024. godine.
Pomorska industrija jedini je sektor s formalno priznatim i globalno dogovorenim minimalcem, koji postoji od 1958. godine. Nova pravila o minimalnom iznosu plaća univerzalno se primjenjuju na “osposobljene pomorce” (Able Seaman, prema NN 11/2009 (20.11.2009.), Zakon o potvrđivanju Konvencije o radu pomoraca iz 2006. godine) i široko su priznata unutar cijele pomorske industrije.
“Novi dogovor od velikog je značaja je i za brodovlasnike i za pomorce”, rekao je Charles Darr, iz Švicarske udruge brodara i predstavnik brodara na sastanku.
“Sporazumom su prepoznata odricanja i profesionalnost pomoraca i pomorkinja diljem svijeta. Istovremeno je jedna od prekretnica koje su postignute suradnjom pomoraca i brodovlasnika, posebno tijekom posljednjih nekoliko godina”, rekao je Mark Dickinson iz Nautilus Internationala, predstavnik pomoraca.
Iako je minimalna plaća koju određuje ILO preniska prema standardima u razvijenim državama svijeta, pomorska industrija ovu odluku smatra pozitivnim korakom prema postizanju dostojanstvenih uvjeta rada i zapošljavanja pomoraca diljem svijeta.
“Radujemo se nastavku suradnje s brodarima i ostalim partnerima kako bismo održali financijsku stabilnost pomoraca diljem svijeta”, rekao je Dickinson.
Standard minimalne plaće dio je Konvencije o radu pomoraca (MLC) iz 2006. godine, koja je stupila na snagu 20. kolovoza 2013. godine. Konvenciju je ratificirala 101 država članica ILO-a, čime je obuhvaćeno približno 96% globalne brodske tonaže.
U tijeku je koordinirana akcija traganja i spašavanja za pet članova posade tegljača “Franco P”, nestalih uslijed havarije koja se u noćnim satima, u srijedu, dogodila na crti razgraničenja područja nadležnosti traganja i spašavanja Hrvatske i Italije, izvijestilo je jutros MMPI.
U akciji traganja i spašavanja, koju predvode Središnjica za traganje i spašavanje na moru – MRCC Rijeka i MRCC Roma, jedna je osoba spašena, a za preostalih pet članova posade tegljača, koji plovi pod talijanskom zastavom, još se traga.
MRCC Rijeka informaciju o potonuću tegljača zaprimio je u srijedu oko 21.00 sati, od kad traje zajednička akcija traganja i spašavanja u koju je uključena talijanska obalna straža (helikopterom i gliserom), Lučka kapetanija Dubrovnik s brodom “Danče”, Jadroplov s brodom “Split” te pet brodova koji su se nalazili u blizini – jahta “Anna”, teretni brod “Comanche”, tegljač “Paul” te tankeri “Astrea” i “Crown 2”.
S obzirom da je akcija traganja još u tijeku, obavijestit ćemo vas o daljnjim aktivnostima i rezultatima spasilačko-potražne akcije.
Život pomoraca daleko je daleko od idiličnog. Biti na moru mjesecima sumorna je realnost, a duge plovidbe nerijetko su obojene usamljenosti. Na moru gdje nema ni zakona ni pravila, valovi ispiru i dušu i tijelo.
Nekada davno, želja za avanturom često je vukla ljude na more. Danas pomorački život predstavlja ponajprije žrtvu pomorca koja mu/joj omogućuje da osigura bolji život svojoj obitelji. Prije izuma kontejnera i moderne opreme za rukovanje teretom, pomorci su mogli računati da će tjedan ili dva provesti u svakoj stranoj luci u koju brod pristane, a pomorstvo je predstavljalo priliku za obilazak i upoznavanje svijeta. Sada kada su brodovi automatizirani, posade manje, a vrijeme provedeno u lukama kraće, samoća je izraženija no ikad.
Život na brodu težak je i često riskantan, uz ekstremne vremenske uvjete, što je osobito izraženo tijekom hladnih zimskih mjeseci. S modernizacijom brodova poboljšali su se životni uvjeti, ali u kabinama, umjesto prostranosti i udobnosti, naglasak je i dalje na funkcionalnosti. Svaki pomorac će reći da životom na moru dominira stroga hijerarhija, a predasi su rijetki…
Kolekcioniranje vina ozbiljan je hobi. Na zapadu je mnogim ljudima to i posao, jer ako znate odabrati vina kojima će vrijednost rasti, ulaganje se može vratiti, ponekad i višestruko. Treba samo imati dovoljno novca, a potom i vremena dok čekate da vašoj investiciji naraste vrijednost, piše Jutarnji list.
U Hrvatskoj tržište vina za čuvanje još nije zaživjelo. Postoji ozbiljan broj strastvenih kolekcionara, ali oni većinom ulažu u Bordeaux, Burgundiju, Toskanu i povremeno u pokoji njemački riesling. Većina ih ne preprodaje nego ih uglavnom popiju sami ili s društvom. Periodično mi se obrate neki kolekcionari, koji bi ipak željeli vratiti nešto uloženog novca, s upitom kako da prodaju dio ili cijelu zalihu, ali u Hrvatskoj još uvijek nema mehanizama s kojima se to može učiniti. Do danas nije održana niti jedna aukcija arhivskih vina, pa su jedina mogućnost direktni kontakti i poznanstva, što je u konačnici zapravo kupovina bez jamstva i ideje o realnoj tržišnoj cijeni.
Pritom, vina koja se pokušavaju prodati su uvijek uvozna, iz slavnih vinskih regija. Domaća vina tek trebaju izgraditi svoj status u kolekcionarskim krugovima. Međutim, ulagačima bi vjerojatno bilo uputnije ulagati u domaća vina ili barem u vina iz manje poznatih regija. Naime, njihove cijene su višestruko manje od vina iz slavnih regija. A kvaliteta? Kvaliteta je najmanje ista ili slična kada su ponajbolja vina Hrvatske u pitanju.
Zahvaljujući Vinart Petit Tastingu održanom 3. ožujka 2022. u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, ekskluzivnom mini sajmu na kojem su se izlagala samo vina s kolekcionarskom vrijednošću, svatko od zainteresiranih se mogao uvjeriti kako perjanice hrvatske vinske produkcije podnose starenje i koje od njih posjeduju istinsku kolekcionarsku vrijednost. Da s godinama budu bolje ili barem da ne blijede.
Od ukupno 60 izloženih izdvojili smo nekoliko empirijski (kušanjem) dokazanih vrijednosti u koja bi (naravno, u aktualne berbe iste etikete) promišljeni ljubitelj vina bez straha od gubitka vrijednosti mogao ulagati.
Tomac, Classic brut nature 2006
Radi se o možda i najboljem pjenušcu obitelji Tomac i vjerojatno o najvažnijem hrvatskom pjenušcu svih vremena koji je jedina istinska domaća alternativa velikim vintage šampanjcima. Osmišljen je kao remake stare etikete koja se više ne koristi, napravljen za sada samo jednom u berbi 2006. koja je za pjenušce na Plešivici bila izvrsna. Iz te su berbe Tomci odvojili materijal za ovaj pjenušac koji na tržištu više nije dostupan i sada uživa status rariteta neprocjenjive vrijednosti. Pjenušci uglavnom nemaju dugačak životni vijek kada se jednom odvoje od taloga i degoržiraju, međutim, Tomčev Classic je klasa za sebe i istinski kolekcionarski biser.
Foto: Privatna arhiva / Jutarnji list
Matošević, Alba barrique 2006
Vinarija Matošević ima cijeli niz vina sposobnih za čuvanje, ali ova berba malvazije iz 2006. Alba barrique je 16 godina nakon berbe ozbiljno dobro vino. Sasvim razvijeno i u duboko tercijarnoj fazi, kada od aroma na nosu vladaju kamenice, mahovina i gljive uz nešto vaniličnih i zadimljenih primjesa u pozadini. U ustima pak pruža veliki doživljaj. Mekano je, kremozno, dugačko i mineralno slano, s maslacem, karamelom i zrelim jesenjim voćem na retrookusu.
Foto: Privatna arhiva / Jutarnji list
Korak, Riesling 2011
Fantastičan primjerak rajnskog rizlinga. Dublje zelenkasto žućkaste boje. Izvrsnog mirisa. Suptilnog, slojevitog. S prekrasnom rizlingovskom tercijarnošću u vidu kandirane limete i limuna, blagih cvjetnih i mednih nota, primjesa voska i nota petroleja. U ustima djeluje živo i osvježavajuće, blagog okusa, bez znakova umaranja, sočnog i zrelog finiša s notama bijelog papra. Izvanredno vino iz razreda suhih i zrelijih rizlinga. Još će tri do pet godina biti u ovakvoj iznimnoj formi. 12,9% alk.
Foto: Privatna arhiva / Jutarnji list
Šember, Qvevri 2011
Glavni adut rajnskog rizlinga iz qvevrija je što mu je karakteristična sortna svježina savršeno očuvana. Vino je maceriralo i dozrijevalo šest mjeseci u qvevri amfori ukopanoj u zemlju, pa dvije godine u hrastovoj bačvi, zatim dvije godine u staklu i tek je onda ugledalo tržište. Iako je staro 11 godina, još djeluje mlado i vrlo živo. Sasvim suho u ustima, blago stežućih tanina, vrlo intenzivnog i dubokog okusa i bogatog mirisa. Boje starog zlata prema jantarnoj. Mirisa na suho bilje, kandirano voće i decentne začinske note. Traje iznimno dugo, retrookus je intenzivan, ugodno opor, mineralan i blago slan. Ispred sebe ima barem još desetak godina. 12,5% alk.
Foto: Privatna arhiva / Jutarnji list
Kozlović, Santa Lucia Malvazija 2011
Sigurna kupnja. Duboke boje starog zlata s jantarnim nijansama. U iznimno dobroj kondiciji. Vrlo slojevitog mirisa, na arome zelenog čaja, kompot od dunje, suhu marelicu, kandiranu limetu, s notama meda od bagrema i džema od smokava u pozadini. Punog tijela, krepkog okusa, naglašene mineralnosti i zrelosti, vrlo dugog trajanja, s mineralnim finišem i ugodno gorkastom notom na retrookusu.
Foto: Privatna arhiva / Jutarnji list
Krajančić, Pošip Sur lie 2011
Žive zelenkasto žute boje. Jedinstvenog mirisa u kojem prevladava začinsko bilje poput timijana, iza kojeg slijedi mediteransko bilje i nešto prosušenih agruma. Okus je izvanredan, živ i intenzivan, odlično očuvanih kiselina, istovremeno zaobljen, blago uljne teksture, dugačkog trajanja, sa začinskim biljem na retrookusu i dodirom ugodne gorkastosti. Životni vijek još dvije do tri godine od sada. 14,3% alk.
Na školskom brodu Kraljica mora u Rijeci je potpisan Memorandum o suradnji između Pomorskog fakulteta u Rijeci i devet tvrtki, posrednika u zapošljavanju pomoraca koje ukupno zapošljavaju oko tri tisuće pomoraca, uglavnom časnika, temeljem kojeg će u 2023. godini biti zaposleno 85 mladih pomoraca, diplomanata Pomorskog fakulteta.
Memorandum s Fakultetom su potpisale tvrtke CB Maritime, CMA Ships, Columbia Shipmanagement Rijeka, DAMACO, DGS., Kvarner Crewing Services, Mistral ’81 (Suisse-Atlantique), V-SHIPS Croatia i Zorović Maritime Services.
Potpisivanju Memoranduma nazočili su i studenti završnih godina koji su danas, brodom Kraljica mora kretali na plovidbenu praksu, javlja Novi list.
Potpisivanjem Memoranduma formalizirana je suradnja riječkog Pomorskog fakulteta i agencija za zapošljavanje pomoraca na ukrcaju vježebnika palube, stroja i elektroničara koja postoji već dugi niz godina i zahvaljujući kojoj praktički svi diplomanti Pomorskog fakulteta imaju osigurano zaposlenje nakon stjecanja diplome.
Pomorski fakultet osim temeljne djelatnosti obrazovanja budućih pomoraca i aktivnih radnika u pomorskoj industriji brine i o njihovom profesionalnom angažmanu nakon stjecanja diplome, a Memorandum je potpisan kako bi se osigurali zajednički uvjeti i definirale odredbe prema kojima će stranke nastaviti u dobroj vjeri pregovarati s ciljem sklapanja jednog ili više sporazuma i obavljanja različitih aktivnosti na obostranu korist.
Potpisivanjem Memoranduma dogovorena je mogućnost zapošljavanja u 2023. godini za 85 studenata Pomorskog fakulteta od strane tvrtki potpisnica, kao i stipendiranje studenata.
– Ovo nije nešto novo, na zapošljavanju naših studenata s ovim kompanijama radimo već tridesetak godina ili više. Ali zbog razvoja pomorstva i svega onoga što se u Rijeci događa u pomorstvu, htjeli smo to naznačiti i javno potpisati sporazum kojim našim studentima želimo poručiti – kada završite fakultet imate budućnost i imate radno mjesto, rekao je Alen Jugović, dekan Pomorskog fakulteta, dodajući kako je svim studentima koji upišu i završe studij pomorstva radno mjesto praktički osigurano.
– Jamčim ako treba svojim potpisom, da će svi diplomirani studenti Pomorskog fakulteta dobiti razgovor za posao i to u vrlo kratkom roku.
Hoće li posao dobiti, ovisi o njima, ali posla ima i budućnost je za pomorske smjerove i za fakultet zajamčena, rekao je Jugović.
Prodekan za stručno usavršavanje Vlado Frančić je istaknuo kako je potpisivanje memoranduma proizašlo iz dugogodišnje suradnje s posrednicima u zapošljavanju, kako bi se postavili standardi u zapošljavanju mladih pomoraca, s ciljem uspostave suradnje sa svim važnijim posrednicima s riječkog područja.
Foto: Sergej Drechsler / Novi list
Potražnja je velika
– Želja nam je bila uspostaviti formalnu suradnju s onim posrednicima s kojima već dugi niz godina surađujemo i koji našim studentima mogu pomoći pri ukrcaju, što oni već i znaju.Cilj je produbiti suradnju i omogućiti ukrcaj naših studenata nautike, brodostrojarstva i elektronike.Danas velike kompanije traže naše studente, a vjerujem da ćemo uskoro sklopiti i sličan sporazum s tvrtkama koje zapošljavaju naše studente “kopnenih” smjerova, tehnologije prometa i logistike, rekao je Frančić.
Mario Zorović je u ime tvrtki potpisnica, kao predsjednik Hrvatske udruge posrednika u zapošljavanju pomoraca (CROSMA) kazao kako je potražnja za hrvatskim pomorcima na svjetskom tržištu rada u velikom porastu.
– Ovaj je sporazum najbolja potvrda suradnje privrede i obrazovanja. Potražnja za hrvatskim pomorcima je zaista velika i da imamo dvostruko više pomoraca, mogli bismo ih svih zaposliti.Dijelom je to uzrokovano i ratom u Ukrajini, jer ukrajinski pomorci nisu u mogućnosti normalno putovati s broda i na brod, a ruski imaju ograničenja po pitanju ishođenja viza.
Bez obzira na to, hrvatski pomorac je uvijek tražen na tržištu rada, a s rastom brodarske industrije imamo rast potražnje, odnosno manjak časnika na tržištu.Prvenstveno na brodovima za prijevoz ukapljenog prirodnog plina, tankerima, kontejnerskim brodovima, uglavnom na bolje plaćenim radnim mjestima.Tko god danas upiše pomorski fakultet, može računati na sigurno radno mjesto i prije nego što ga završi, rekao je Zorović.
Dekan Jugović je na kraju dodao kako Pomorski fakultet u Rijeci godišnje završi oko 130 diplomanata nautičkog, brodostrojarskog i elektroničkog smjera, od kojih gotovo sto posto praktički odmah nađe zaposlenje, što je možda i najbolji pokazatelj potražnje za hrvatskim pomorskim kadrovima na svjetskom tržištu.
Poticaj za studente
Među studentima koji su bili na Kraljici Mora bila je i Nikolina Stupičić, studentica treće godine nautičkog smjera koja kaže kako je nautiku kao poziv izabrala još nakon osnovne škole.
– Želim ići na brod i ploviti, a ovo potpisivanje je dodatni poticaj za nas studente da znamo kako nas po završetku studija čeka siguran ukrcaj i da ćemo ploviti na nekoj od dobrih kompanija, rekla je mlada nautičarka.
Slično razmišlja i njen kolega Bernard Dušković, koji nastavlja obiteljsku tradiciju jer su mu i otac i barba također pomorci.
– Osim obiteljske tradicije, motivacija za odabir pomoračkog zanimanja mi je bilo i to što posla ima i što su primanja u pomorstvu znatno veća nego na nekim drugim poslovima, rekao je budući pomorac.
Organizacije koje se bave pravima pomoraca izborile su se za uključivanje prava na komunikaciju, uključujući pristup internetu, u najnovije izmjene Konvencije o radu pomoraca (MLC) iz 2006. godine. Međutim, iz Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) izrazili su razočaranje zbog činjenice da će brodari i vlade pristup internetu moći naplaćivati.
Posljednji sastanak Posebnog tripartitnog odbora (STC) završio je u 13. svibnja Ženevi. Na sastanku su donesene odluke o brojnim promjenama, uključujući napokon izmjene MLC-a koje će pomorcima osigurati bolju povezanost s obiteljima i drugim dragim ljudima na kopnu, objavio je ITF.
“Biti u kontaktu s obitelji i prijateljima nije samo lijepo, to je osnovno ljudsko pravo. Iz tog razloga smo se borili da pomorci dobiju pristup internetu te da to postane obvezna odredba po MLC-u”, rekao je Mark Dickinson, potpredsjednik Sekcije pomoraca ITF-a.
Međutim, kako su naglasili iz ITF-a, unatoč činjenici da brodovi već imaju potrebnu tehnologiju koja omogućuje pristup internetu, “brodovlasnici odbijaju uvesti promjene”. ITF tvrdi da brodari inzistiraju na tome da bi trebali moći ograničiti pristup i pomorcima naplaćivati pristup internetu.
Propali dogovori vezani uz repatrijaciju
Na sastanku ipak nije postignut dogovor o promjenama uredbi MLC-a o repatrijaciji koje je zahtijevala organizacija Seafarers Group.
Naime, zahtjev Seafarers Group bio je da se odgovornosti brodovlasnika za repatrijaciju pomoraca po isteku ugovora proširi sve do trenutka dolaska pomorca do svog prebivališta.
“Kao što smo mogli vidjeti tijekom pandemije, pandemijske mjere uvedene u brojnim zemljama negativno su utjecale na mnoge pomorce, odgodile njihov dolazak kući i povećale troškove”, navode iz ITF-a. Dickinson je dodao da su “brodovlasnici potpuno odbili prijedlog unatoč pokušajima pronalaženja kompromisa”.
Prema riječima glavnog tajnika ITF-a Stephena Cottona, odbijanje pregovora od strane brodara je “poražavajuće s obzirom na to što su sve prošli pomorci tijekom pandemije”.
“Šteta je da nakon uspješne suradnje tijekom pandemije, kada je cijela industrija radila na zaštiti prava pomoraca, brodovlasnici uopće ne žele sudjelovati u dijalogu”, navodi Cotton.
Štoviše, skupina vlada EU-a (uključujući Hrvatsku) tražila je izmjene kako bi se u Konvenciji jasnije definiralo najduže trajanje službe na brodu, perioda od 11 mjeseci nakon kojeg su brodari obavezni organizirati repatrijaciju pomoraca. Brodovlasnici i neke vlade inzistirali su na fleksibilnosti i zahtijevali da se pomorcima, posebno vježbenicima, dopusti da na brodu ostanu do 12 mjeseci. Seafarers Group odbila je taj zahtjev, navodeći kao razlog umor i pitanje ugrožavanja sigurnosti.
Ostale izmjene
STC je također dogovorio niz značajnih promjena MLC-a, uključujući:
– Zaštitna oprema mora biti dostupna u svim veličinama koje odgovaraju pomorcima na brodu, uključujući i ženama.
– U sklopu pravila o prehrani i posluživanju hrane, pomorcima će se morati osigurati bolji pristup pitkoj vodi, kvalitetnije namirnice te uravnotežena prehrana.
– Izmjene kojima će se definirati odgovornosti i obaveze vlada za pružanje informacija o obveznim sustavima zaštite pomoraca kao radnika koje moraju uspostaviti agencije za zapošljavanje pomoraca.
Uz to, doneseno je nekoliko rezolucija koje će usmjeravati budući rad STC-a, uključujući napore kako bi se stalo na kraj seksualnom uznemiravanju na brodovima, uređenje odredbi o naknadama koje pružaju P&I Clubs i osiguravatelji, te neke odredbe vezane uz ugovore o zapošljavanju pomoraca.
Tijekom 105. sjednice Odbora za pomorsku sigurnost IMO-a, članovi su se složili s odlukom o osnivanju zajedničkog odbora IMO-a i ILO-a kako bi se stalo na kraj maltretiranju, uznemiravanju i seksualnom uznemiravanju u pomorskom sektoru.
Potpredsjednik Sekcije pomoraca ITF-a Dickinson nije skrivao razočaranje time “što se čini da, otkako je MLC stupio na snagu, brodovlasnici su usredotočeni na dogovaranje promjena tehničke prirode, a ne na rezolucije koje podupiru kontinuirano poboljšanje uvjeta za pomorce”.
“Tijekom pandemije, ITF i ICS su tako dobro surađivali, kako međusobno, tako i s drugim partnerima kao što je IMEC. Bilo bi šteta da ne nastavimo surađivati u tom duhu. Dostojanstveni uvjeti rada za pomorce moraju biti u središtu pozornosti”, zaključio je glavni tajnik ITF-a Cotton.
Čak 76.5% pomoraca pretrpjelo je neki oblik ozljede na radu, od čega je 12.5% bilo teško ozlijeđeno. Kompanija je isplatila nakandu za ozljedu u 8.4% slučajeva. Pomorci tvrde kako najnegativnije na njihovi zdravlje djeluju psihički umor, loša prehrana i fizička premorenost. Zanimljivo je da se prema statistici RH tijekom 2020. čak 513 osoba ozljedilo u uredu, dok su hrvatski pomorci bili ozlijeđeni u 72 slučaja na razini čitavog planeta, što će reći da je ured, statistički, pet puta opasniji od broda!
Prema Zakonu o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18), ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem radnik obavlja rad ili ga tijekom rada koristi ili mu tijekom rada može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije u vlasništvu poslodavca, ali radnik obavlja u njemu rad.
Prevencijom istih bave se pravilnici zaštite na radu, a sve u svrhu sprječavanje ozljeđivanja radnika, zadobivanja profesionalnih bolesti te bolesti povezanih sa radom. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u 2020. godini zabilježene su 14.403 ozljede na radu i još 21 ozljeda sa smrtnim ishodom.
Od spomenute 14.403 ozljede, svega se 72 ozljede na radnu odnose na pomorce, odnosno klasificiraju se kao ozljede zadobivene na moru ili oceanu, što uključuje i platforme i pristaništa, a još 4 ozljede zabilježene su na riječnim tokovima i jezerima unutar granica Republike Hrvatske. Iako je u Hrvatskoj velik broj pomoraca, ove brojke su, iz službene statistike, veoma mizerne. Zanimljivo je, možda, da je 513 ozljeda zabilježeno u uredima, 938 ozljeda je klasificirano pod promet osim pomorskog, a 108 ozljeda je zabilježeno u privatnim kućama, odnosno doma. Dvije osobe su se smrznule na poslu, 1.936 radnika je zadobilo prijelome kostiju, 3.077 je imalo problema sa iščašenjem, uganućem ili nategnućem, a površinske ozljede i rane zabilježene su u 4.304 slučaja.
Prema anketi portala Pomorac.hr, na reprezentativnom uzorku je utvrđeno da je 76.5% pomoraca tijekom plovidbe ili operacija u lukama zadobilo neku vrstu ozljede na radu, dok se njih 23.5% nikada nije našlo u takvoj nezgodnoj poziciji. Nasreću, većina tih ozljeda bile su okarakterizirane kao lakše tjelesne ozljede. Lakše ozljede pretrpjelo je 87.5% pomoraca iz grupe ozlijeđenih, a 12.5% pomoraca doživjelo je teške tjelesne ozljede.
Graf 1: “Jeste li ikada pretrpjeli ozljedu na radu?”
Graf 2: “O kakvoj težini ozljede se radilo?”
Prema regulativama rada i zdravstvene skrbi, poslodavac odgovara za ozljedu na radu bez obzira na krivnju, osim ako je ona nastala kao rezultat više sile, krajnje nepažnje radnika ili djelovanja trećih osoba. Stoga, poslodavac je dužan isplatiti ozlijeđenom radniku naknadu, direktnim putem ili preko osiguravateljskih posrednika.
Osim klasičnih ozljeda, radnicima su, prema Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), osim tjelesnog i duševnog zdravlja, zajamčeni i ugled, čast te druge slične komponente odnosa koje mogu biti povrijeđene od strane poslodavca.
Prema našoj anketi, 91.6% pomoraca nije primilo naknadu za ozljedu na radu, dok je 8.4% pomoraca imalo tu sreću u nesreći. S obzirom na težine ozljeda iz prijašnjeg grafa, može se neformalno zaključiti da je 4% onih koji su pretrpjeli tešku tjelesnu ozljedu, a nisu dobili naknadu poslodavca za istu.
Graf 3: “Je li Vam kompanija isplatila naknadu za ozljedu na radu?”
Kada je riječ o tipu zadobivene ozljede, najviše se pomoraca susrelo sa kontuzijom, odnosno udarcem tupim predmetom ili padom koji uzrokuje slične ozljede, a takvih je bilo 22.5% ispitanih. Na drugom mjestu najčešćih ozljeda kod pomoraca su opekline: 15% pomoraca se nekada tijekom plovidbenog staža ozlijedilo u kontaktu sa vrućim medijem. Na trećem mjestu su zarezivanja s kojima se susrelo 11.3% pomoraca, a na četvrtom iščašenje koje je unesrećilo 8.8% pomoraca. Peto mjesto pripalo je uganućima jer je, prema podacima ankete, 6.4% pomoraca nekada bolovalo ili trenutno boluje od uganuća.
Zanimljivo, ali i zabrinjavajuće je to da je akutna reakcija na stres na šestom mjestu najučestalijih ozljeda na radu. Akutnu rekaciju na stres razvilo je 6.3% pomoraca, te mjesto dijeli sa istegnućima kao tipom ozljede. Nepotpuni prijelom doživjelo je 3.7% pomoraca, puknuće mišića, tetive ili ligamenta 3.6%, oštećenje rožnice oka 2.5%, kod 2.4% ozlijeđenih pomoraca zabilježeno je strano tijelo u organizmu, a 1.3% pomoraca imalo je problem sa dijastazom, odnosno razmaknućem mišića.
Graf 4: “Koji je bio tip zadobivene ozljede?”
Još jedna zanimljivost je ta da 76.7% pomoraca smatra brod opasnim mjestom za svoje zdravlje, a životno osiguranje uplaćuje njih 54.4%. Čak 73.8% pomoraca smatra da je za zdravlje opasnija služba stroja nego služba palube, te je 71.8% pomoraca koji smatraju da se nedovoljno pažnje pridaje zaštiti zdravlja posade. Može se reći da preko tri četvrtine pomoraca u biti svoje radno mjesto doživljava kao tehnički nepogodno za vlastiti organizam.
Graf 5: “Smatrate li brod opasnim mjestom za Vaše zdravlje?”
Graf 6: “Uplaćujete li životno osiguranje?”
Graf 7: “Smatrate li da je po život opasnija služba palube ili služba stroja?”
Graf 8: “Smatrate li da se dovoljno pažnje pridaje zaštiti zdravlja odnosno posade na brodu?”
Pomorce smo u anketi upitali i što to najviše utječe na njihovo zdravlje, pa je velikih 54.4% ispitanika odgovorilo kako na njih najviše negativno utječe psihički umor, a 14.6% je onih na koje najviše negativno utječe stres zbog udaljenosti od doma i obitelji. To u konačnici znači da 6 od 10 pomoraca smatra kako na njih najviše utječe psihička, a ne fizička zamorenost ili napor.
Loša prehrana opet se probila kao top tema, pa tako 12.6% pomoraca smatra kako upravo loša prehrana najnegativnije djeluje na njihovo zdravlje dok su na brodu. Nešto manje od desetine, to jest 9.7% ispitanika tvrdi kako najveći negativan utjecaj na zdravlje u njihovom slučaju ima fizički umor. Čak 5.8% pomoraca kao glavni negativni faktor po zdravlje navode pritisak nadređenih, a 2.9% je onih koji strahuju od opasnih kemikalija.
Graf 9: “Što na Vaše zdravlje ima najveći negativan utjecaj dok ste na brodu?”
Prijedlozi pomoraca
U anketi smo pomorce zamolili i da iskažu svoja mišljenja o trenutnim prilikama, kao i da iznesu svoje prijedloge o potezima koji bi rezultirali poboljšanjem trenutne situacije koju većina, izgleda, vidi kao nedovoljno dobru. Ovo su neki od prijedloga:
“Treba poslat ove iz ureda na par mjeseci na brod pa neka osjete čari filipinskog master chefa.”
“Promijeniti Vladu.”
“Medici na offshore-u da budu ujedno i masažeri, dobro bi došla koja masaža na brodu.”
“Mislim da je zaštita zdravlja i sprečavanje ozljeda na brodu dovedena do jedne zadovoljavajuće razine. Naravno, ta razina nije kao na kopnu već koliko je to na brodu moguće. Jedan je medical officer koji ima i stotinu drugih poslova, mada sam vidio vrhunskih i sposobnih. Neminovno je da je razina zaštite manja na brodu, govorim kad netko treba stručnu pomoć liječnika, no u mome slučaju dobro smo pregledani od strane stručnjaka na liječničkim pregledima”
“Skratiti ugovore.”
“Radno vrijeme treba skratiti radi manjka posade. Kraći ugovori i najbitnije povećati plaće.”
“Zaposliti više ljudi da ljudi ne padaju s nogu od umora, točno odrediti koji spektar poslova obuhvaća koje radno mjesto, obnoviti flote..”
“Odgovorni bi trebali manje misliti o dobiti kompanije, a više o ljudima!”
“Sve je definirano u SMS-u Kompanije. Razlika u kompanijama je u tome da li se sva pravila i procedure iz SMS-a stvarno primjenjuju na brodu. Radio sam 4 godine u kompaniji sa vjerojatno najkompleksnijim SMS-om i najpoznatijom filozofijom glede sigurnosti na brodu. Ipak, nezgode su se i dalje događale iz čistog razloga što ljudi nisu upotrebljavali zdrav razum prilikom izvođenja radova.”
“Smanjiti količinu administracije i povećati kvalitetu i dostupnost zaštitnih materijala.”
“Kompanijama i unajmiteljima je novac najbitniji. Za pomorce ih nije baš briga. Da ne postoje institucije koje pokušavaju zaštiti pomorce, kompanije ne bi napravile apsolutno ništa. Hrvatski sindikat pomoraca ništa ne radi po tom pitanju. Trebalo bi povećati minimum safe maning na brodovima, a ne da brod plovi sa 17-19 članova posade koji fizički ne mogu obavljati kvalitetno i sigurno posao. Za ispuniti forme za sate odmora te ih naštimati da su u skladu sa IMO/STCV konvencijama treba izgubiti do 1-2 sata dnevno što je apsurd. Papirologija te odgovaranje na preko 20 mailova dnevno za zapovjednika ne ostavlja dnevno vremena da nadzire sugurnost rada posade. Prije partence 2. časnik palube mi donese na pregled passage plan koji je na 30 listova A4, kojeg fizički nemam vremena ni pogledati. Na kraju ugovora kompanija ne isplati obećani bonus bez ikakvog objašnjenja. Mislim da bi autonomni brodovi dronovi bez ljudske posade bili jedino rješenje jer ovo više nema nikakva smisla.”
“Bolja prehrana uz više voća i povrća, poštivanje radnih sati, omogućavanje PPE, a ne u ograničenim količinama da nosimo od kuće rukavice i slično.”
“Više razgovora sa nadređenima poslije posla. Ozljeda na radu je u većini slučajeva zbog brzine kojom treba obavit posao (vremenski ograničen), i u većini slučajeva jer taj posao obavljaš sam, a trebala bi biti dvojica ili više.”
“Potrebna je stvarna briga za pomorce na brodu, dostatan broj članova posade. Dozvola za izlazak u lukama. Uvjeti za odmor nakon posla istovjetni kao i na kopnu. Mogućnost repatrijacije u svim lukama.”.
Čovjek na prvom mjestu
Iz priloženih odgovora, ali i prijedloga i misli pomoraca, za zaključiti je da bi svi bili zadovoljniji kada bi ugovori trajali maksimalno tri mjeseca, uz više posade, manje papirologije i sa bolje educiranim kadrom. Ove “krive Drine” bi se mogle barem donekle ispraviti, prema mišljenju pomoraca, kada na prvom mjestu ne bi bio novac, već čovjek jer upravo čovjek taj novac i stvara.
Globalni tempo je brz, a brodovi su, takoreći, stupovi moderne civilizacije. Zamislimo da svi brodovi stanu jedan vikend kako bi se pomorci odmorili dva dana. Planet bi se i dalje vrtio, ali svijet bi na trenutak stao, vjerojatno u jednom malom kaosu jer je većina navikla da ima sve i odmah.
Nadamo se da će u budućnosti uši onih koji vode politiku rada pomoraca biti otvorene i na njihove želje, a ne samo na želje onih koji trguju u sustavu u kojem su pomorci u neposrednom odnosu poput pijuna koji igraju kraljevsku ulogu. Nema ništa bolje za jedan radni kolektiv od zadovoljnog i zdravog radnika, stoga je odmor posade, uz pridržavanje pravila zaštite na radu i adekvatnu zaštitnu opremu, veoma bitan faktor. Kada umor zavlada, pogreške su na rubu ostvarenja, a osim materijalnih šteta koje mogu prouzročiti, može doći i do onih najgorih: gubitaka života, koji nemaju protuvrijednost jer su uvijek – neprocjenjivi.
Različite situacije zahtijevaju različit stil odijevanja, čak i kad se radi o naizgled istoj odjeći kao odjelu s kravatom. Svaki od elemenata je bitan, i odijelo i košulja i kravata, a svi skupa stvaraju dojam, piše M stil.
Ukoliko se odijeva košulja i kravata bez sakoa dojam će biti manje elegantan i formalan, kao i ukoliko se uz odijelo i košulju ne stavi kravata. Formalnost je veća što su svi elementi prisutni i što su svi pojedinačno elegantniji. U nastavku slijedi nekoliko od ideja kako kombinirati odijelo, košulju i kravatu i u kojim situacijama.
Klasičan, jednostavan i profesionalan stil
Najsigurniji i najkonzervativniji način kombiniranja su klasične boje, tamno sivo odijelo i bijela košulja. Ovakva odjeća je dobra za prvi dojam, za razgovore za posao, odlaske na sud, konzervativne poslovne sastanke… Kravata koju izaberete za ovakvu kombinaciju treba dodati boju, ali i kontrast no istovremeno ne bi trebala biti previše upečatljiva. Najbolji izbor bi bile nijanse tamnocrvene i tamnoplave, a uzorak pruge. S ovakvim izborom odjeće nećete djelovati moderno, ali hoćete pouzdano, profesionalno i klasično.
Foto: M stil
Prugasta kravata na košulji s prugama
Prugasta košulja u kombinaciji s kravatom na pruge je nešto manje idealna za prvi dojam. Ovakva kombinacija je manje formalna, te stoga prikladna za one koji nose odijelo i kravatu svakodnevno. Kada imate ovakvu kombinaciju neka vam odijelo bude jednobojno. Pruge na košulji bi trebale biti tanje od onih na kravati. Najpopularnije boje u ovakvim kombinacijama na košulji i kravati su bijela i plava, siva i bijela, bež i bijela te ružičasta i bijela.
Foto: M stil
Kravate u boji
Razbijanje monotonije u poslovnoj odjeći je potpuno svakodnevna stvar i nema u tome ništa neobično. Boje birajte prema raspoloženju, ali i prema tome koja vam pristaje. Za one sklone klasičnim kombinacijama dobar izbor će biti u istoj boji kravata i košulja koje se razlikuju samo u nijansama, kravata bi trebala biti tamnija od boje košulje. Česte kombinacije su u plavoj boji, dok se mnoge druge boje prilagođavaju godišnjem dobu te se za jesen preporučuju kravate u sljedećim bojama: zagasito narančasta, tamno zelena, tamno plava, a dok su za proljeće prikladnije ružičasta, svijetlo plava, svijetlo zelena, žuta. Kravata u boji je dobar izbor za klasičan i profesionalan izgled koji nije monoton.
Foto: M stil
Odijelo od grublje tkanine ili s uzorkom
Ovakva odijela su obično rezervirana za zrelije muškarce kojima je odijelo stil života. Ovo je jedna više casual kombinacija, ali i kombinacija koja pokazuje da ste u odijelu često, da vam je odijelo nešto prirodno, te da kombinirate različite stilove. Ovakvo odijelo govori i o tome da ste moderni, ali i samosvjesni.
Foto: M stil
Ružičasta košulja
Svijetle ružičaste nijanse kako košulja tako i kravata su već neko vrijeme jako popularne. One pokazuju da pratite modu. Previše ovakvih boja (u koju spadaju i koraljna, ljubičasta…) često se percipira kao samodopadno i arogantno. Kombinacijom ružičaste kravate i košulje možda ćete biti moderni, ali to nije najbolji izbor za razgovore za posao i općenito prvi dojam. Ovakve boje je bolje kombinirati s neutralnijim poput plave ili sive kako bi se ublažio dojam. Kombinacijom poput ove svijetlo ružičasto i plavo postižete sklad konzervativnog i modernog.
Foto: M stil
Izbor kombinacije kravate i košulje prema godišnjim dobima
Osim prema prilikama, kombinacije valja prilagoditi i godišnjim dobima.
Zimi i općenito po hladnijem vremenu izbor su deblji materijali, čak i kravate mogu biti od grubljih materijala. Kada se radi o posebno formalnim ili elegantnim prilikama tada bi izbor i dalje trebale biti svilene kravate. Košulje zimi su uglavnom, od pamuka ili vune, a izbor boja se također prilagođava hladnijem vremenu te su svjetlije i neutralnije košulje češći izbor nego jače boje. Boje i uzorci se prilagođavaju hladnijem ugođaju.
Ljetni materijali uključuju pamuk i lan, a čest izbor su svjetlije boje kravata poput svjetlo zelene, plave, žute…. U ljetnim kombinacijama češće su prisutni i uzorci.
Iako je Hrvatska brodograđevna zemlja, pojedini brodari, zbog državnih interesa gradili su brodove u bivšem SSSR-u. Nakon rata takozvani mali brodari tražili su svoje mjesto pod suncem kupovinom starih, polovnih ruskih brodova. Istovremeno je SSSR gradio brodove u našim brodogradilištima, piše Novi list.
Jadroplov
Višenamjenski – osim generalnog tereta mogao je prevesti i 225 dvadesetstopnih spremnika – brod »Heroj Paić« izgrađen je 1977. godine u brodogradilištu Sudoistrelski Zavod u Hersonu kao novogradnja broj 2010, 1991. je preimenovan u »Jelsa« (Mid-Adriatic Shipping & Trading Inc., Panama, menadžer Jadroplov, a plovio je pod zastavom St Vincent & Grenadina. Hrvatsku zastavu diže 1997. godine (Jelsa Maritime Inc., Monrovia). Izrezan je u kolovozu 1999. u Alangu.
Slijedio je »Heroj Senjanović« (novogradnja broj 2011), koji 1991. postaje »Omiš« i vije zastavu St. Vincenta & Grenadina, a 1997. diže hrvatsku zastavu (Omiš Maritime Inc., Monrovia). Izrezan je u Alangu u travnju 1999. godine. »Heroj Kosta Stamenković« (novogradnja 2014) 1991. godine postaje »Marjan I« (zastava SVC) da bi 1997. bio pod hrvatskom zastavom (Marjan Maritime Inc., Monrovia), a 1998. postaje »Marjan«. Izrezan je u prosincu 1999 godine u Alangu.
Foto: Marijan Žuvić privatna arhiva / Otvoreno more
Mali brodovi
Kao novogradnja broj 14, motorni putnički brod male obalne plovidbe »Lara« izgrađen je 1988. godine u brodogradilištu Iljičevskij Sudostroitelno-Remontni Zavod Imeni 50-letija SSSR-a u Iljičevsku. Brod kapaciteta 250 putnika prilikom gradnje je imao ruski pogon (brzina 16,5 čv) koji je 1994. zamijenjen s dva dizelska motora Scania ukupne snage 600 kW (brzina 12,0 čv). Zanimljivo je da su još dva broda istih osobina izgrađena u istom brodogradilištu vijala hrvatsku zastavu: »Iverya« je izgrađena 1990. (Gruziya Plovidba, Batumi), onda je triput mijenjala imena 2006. godine: »Iveria«, »Ai Nikolas« i »Beluga« (Beluga ronioc d.o.o., Zagreb), a 2016. mijenja vlasnika (Cruise Line, Split) da bi početkom 2019. godine brod bio ukrcan u Splitu na brod »Jumbo Vision« i gubi mu se trag. Drugi brod je izgrađen kao »Monte Kristo« 1993. godine, da bi 1994. postao »Anamarija I«, a od 2002. plovi kao »Anamarija« (danas u floti G & V Line Iadera d.o.o., Zadar).
»Admiral Purišić« (novogradnja 2017) 1991. mijenja ime u »Alka« (zastava SVC), 1997. vije hrvatsku zastavu (Alka Maritime Inc., Monrovia). Izrezan je u siječnju 2000. godine u Alangu. »Priština« (novogradnja 2019) 1991. vije zastavu St. Vincenta & Grenadina, 1992. postaje »Bol« i vije hrvatsku zastavu, a 2000. je prodan i postaje »Galina IV« (October Breeze Ltd/Kaalbye Shipping) u ukrajinskom vlasništvu. U Lenjingradu (Sudostroitelni Zavod imeni A. A. Zhdanova) je izgrađen 1982. godine ro-ro brod »Aleksa Dundić« (novogradnja broj 834). Prodan je 1990. kada postaje »Livorno Bridge« pod zastavom Bahama, a 1996. mijenja ime u »Salerno Express« pod zastavom Malte. Izrezan je u kolovozu 2009. godine u Alangu. Blizanac »Marjan« izgrađen je 1980. kao novogradnja 830, prodan je 1990. i postao »Valencia Bridge« (zastava Bahami), 2005. mijenja ime u »Eurofeeder« i »Amaliahaven«, a 2008., samo za odlazak u rezalište (studeni), skraćuje ime u – »Haven«.
Foto: Marijan Žuvić privatna arhiva / Otvoreno more
Beoplov i Brodospas
Brodove blizance onih iz Jadroplova kupila je i Beogradska plovidba iz Beograda i to 1982. godine brod »Jugoagent« (novogradnja broj 2024) i sljedeće godine »Kapetan Pavlović« (novogradnja 2026). »Jugoagent« (Third World Shipping Co./Beoplov, Beograd) postaje 1984. »Acdir II«, a 1991. ponovo »Jugoagent«. Prodan je 2000. godine kada postaje »Concept« (zastava Cipar) i pet godina kasnije »Precious«. U srpnju 2009. godine odlazi u rezalište Alang. »Kapetan Pavlović« 1991. godine postaje »Runner B.«, 1996. »Afris Runner«, a 1997. ponovo »Runner B.«. Prodan je 2001. godine kada postaje »Lady Juliet« (White Albatros/Kaalbye Shipping Ukraine). U lipnju 2011. odlazi u rezalište Alang.
Brod »Jugonavigator« (Third World Shipping Co./Beoplov, Beograd) izgrađen je 1981. godine u brodogradilištu Vyborgskiy SZ u VIborgu, a devet godina kasnije postaje »Zuil« i »Italica« (talijanska zastava), a 2017. »Alica«. Izrezan je u lipnju 2017. godine u Alangu Splitski Brodospas je nekoliko svojih tegljača (»Kastor«, »Brodarica« kasnije »Argus«, »Antares«, »Delta«, »Rigel«) izgradio u brodogradilištu Gorokhovetskiy Sudostritelniy Zavoz, Gorokhovetz.
Foto: Beoplov / Facebook
Mali brodari
Kasne devedesete obilježene su pojavom cijelog niza tzv. malih brodara koji su kupovali polovne (jeftine) brodove izgrađene u SSSR-u. Brod »Konstantin Korshunov« (Northern Shipping Co., Arhangelsk) izgrađen je 1970. godine u brodogradilištu Viborgskiy SZ u Viborgu, 1997. postaje »Dea« (Liberum mare nostrum d.o.o, Zagreb, odnosno Liberum mare nostrum, Smokvice-Brna), a već šest godina kasnije je prodan (Nazek T.). Zatim mijenja više imena i vlasnika: »CPT George« i »Luminita T.« (2005.), te 2008. – »Retag«. Izrezan je u prosincu 2010. godine u Aliagi.
Dokovi
U brodogradilištu Sudostroitelni Zavod Pallada u Hersonuu izgrađen 1978. godine je Dok 15 (Titovo brodogradilište, Kraljevica) koji se sada nalazi u Trogiru. Godinu dana ranije izgrađen je u istom brodogradilištu Dok 13 (od 1978. godine Dok 16) koji se nalazio u brodogradilištu u Lamjani, a prodan je 2006. godine u bugarsku Varnu. Dok 17 izgrađen je 1977. za Brodoremont, Split/Vranjic, (kasnije V. Lenac, Vranjic pa RLE, Drniš)) u brodogradilištu Sudostroitelni Zavod Baltija u Klaipedi, a Dok 7 (brodogradilište »V. Lenac«) izgrađen je 1972. u Admiralitetskom zavodu u Lenjingradu, potonuo je 2007. godine, a rezanje i vađenje je počelo dvije godine kasnije.
U istom brodogradilištu 1968. godine izgrađen je brod »Konstantin Shestakov« koji 1998. postaje »Mišo« za istog zagrebačkog brodara. Pet godina kasnije plovi kao »Cirrus« (Sirius Shipping Inc/SSM, Split) pa 2007. – »Kairos« i godinu dana kasnije »Ata Atun«. Iste godine mijenja ime u »Edro II«, a u lipnju 2010. izrezan je u Aliagi. U istom brodogradilištu izgrađen je 1970. godine i brod »Andrey Ivanov« koji 1997. postaje »Ražanj« (Ražanjska vala, Rogoznica). Tri godine kasnije mijenja ime u »Susan Anne«, 2005. postaje »Edna Marie«, a u srpnju te iste godine je napušten.
Slijede dva broda izgrađena u Krasnoyarsku: »Bakhchisaray« 1971. godine koji 1998. postaje »Marko Dundo«, da bi 2000. bio izrezan u Španjolskoj. »Balkhash« je izgrađen 1969. godine da bi 1991. postao »Unitiger«, a 1993. »Vjeko« (Jadran Cargo Shipping Co., Split). Deset godina kasnije postaje »Perla« pa »Islam Bici« i »Perla I«, a 2004. »Glaros«, pa 2009. »Miya«. Izrezan je u rujnu 2010. godine u Aliagi.
Brod »Nikolay Emelyanov« izgrađen je 1971. godine u brodogradilištu Okean Oktyabrskoye (novogradnja 206), 1988. postaje »Movar«, a 1989. »Alliana Princess«. Deset godina kasnije mijenja ime u »Klis« (Corex Shipping Ltd./Splitska plovidba, Split), te 2002. mijenja ime u »Sutla«. Izrezan je u rujnu 2011. u Aliagi. U brodogradilištima u Feodosiji i Potiju izgrađen je veliki broj hidrokrilnih brodova koji su plovili Jadranom, ali njihove sudbine zaslužuju poseban napis.
