O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 363

VIDEO: Divovski ‘Pioneering Spirit’ po prvi put uklonio golemu konstrukciju pomoću novog revolucionarnog sustava podizanja

0
Foto: gCaptain

Najveći brod na svijetu, Pioneering Spirit, prilikom uklanjanja 8.100 tona teške konstrukcije platforme Ninian Northern u Sjevernom moru, po prvi put je iskoristio tzv. Jacket Lift System (JLS), novi sustav za podizanje potpornih konstrukcija offshore platformi, piše gCaptain.

Pioneering Spirit, u vlasništvu Allseasa, najveći je brod za podizanje teških tereta na svijetu napravljen za instalaciju i uklanjanje velikih naftnih i plinskih platformi teških i do 48.000 tona. Dug je 382 metra i širok 124 metra. Plovi od 2016. godine i već je postavio niz rekorda, uključujući svjetski rekord za najteže offshore podizanje ikad – uklanjanje platforme Brent Delta od 24.000 tona još 2017. godine.

Brod je opremljen novim revolucionarnim sustavom podizanja Jacket Lift System (JLS) postavljenim na krmi broda. Sustav se sastoji od dvije 170 metara duge povezane grede koje služe kao potporanj tijekom operacija instalacija i uklanjanja, ali i transportiranja i podizanja golemih konstrukcija.

Iz Allseasa tvrde da je novi sustav bitno drugačiji od prijašnjeg sustava na Pioneering Spiritu, ali i od drugih konvencionalnih sustava na sličnim plovilima.

Novi sustav omogućuje izravan transport konstrukcija, zbog čega više nema potrebe za uporabom barži prilikom offshore operacija. Također nema potrebe ni za pričvršćivanjem konstrukcija tijekom tranzita zbog, kako navode iz Allseasa, “visoke stabilnosti plovila, čime se značajno smanjuje vrijeme potrebno za izvođenje operacija te smanjuje negativan utjecaj na okoliš”.

Pioneering Spirit započeo je s operacijom uklanjanja Ninian Northern platforme teške 14.200 tona u 2020. godini. Na Ninian polje vratio se ranije ovog mjeseca, a zahvaljujući novom sustavu podizanja, uspješno je podigao konstrukciju platforme na palubu.

Teret je prije samo nekoliko dana, točnije 22. travnja, stigao u rezalište u Dales Voe u Shetlandsu, gdje će konstrukcija, pod nadzorom Veolia-Petersona, biti reciklirana tijekom sljedećih osam mjeseci, prenosi lokalni izvor Shetlandtimes.

Uspješnim uklanjanjem Ninian Northern konstrukcije, Allseas je ostvario svoju dugoročnu viziju plovila koje pruža offshore industriji potpuno rješenje za offshore operacije“, rekao je čelnik Allseasa, Edward Heerema.

Ninian Northern prva je od nekoliko velikih operacija uklanjanja i instalacija konstrukcija koje će Pioneering Spirit obaviti u 2022. godini. Pioneering Spirit ove će godine, koristeći nove revolucionarne sustave podizanja, obaviti podizanje i transport konstrukcija teških više od 123.000 tona za offshore industriju.

Unatoč sankcijama, u travnju uvezeno više nafte: Kako se pere ruska nafta i koliko je stiglo u Hrvatsku?

0
Foto: Ilustracija / gCaptain

Prije desetak dana predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski javno je pribio na stup srama Njemačku i Mađarsku: “Ne razumijemo kako možete zarađivati novac na krvi.” Bila je riječ o optužbi da i Orbanova Budimpešta i Scholzov Berlin blokiraju potpuni embargo Europske unije na uvoz fosilnih energenata – ugljena, nafte i plina – iz Rusije, piše Sergej Županić za RTL.

Koliko ruske nafte još uvijek pristiže u lučke gradove po Europi? Koliko te nafte stiže u Hrvatsku?

Logika Kijeva je jasna; ratni stroj Vladimira Putina razara Ukrajinu, samo u Mariupolju pobio je, procjenjuje se, 20.000 civila, a ta ista Rusija 36 posto svog budžeta za 2021. zahvaljuje prodaji nafte i plina, i to u velikoj mjeri EU-u.

S prvim napadom Rusije na Ukrajinu u veljači i nakon što je minuo prvi šok pola milijarde građana EU-a, pogledi su se okrenuli prema naftnim kompanijama sa Zapada, očekujući kad će prestati kupovati naftu, plin i ugljen od Rusije. Nije to išlo preko noći, ali kroz nekoliko dana, tjedana redom su na sva zvona povlačenje iz Rusije objavljivali Shell, Total, Vitol…

Reuters je krajem ožujka pobrojao koje su naftne kompanije unatoč svemu nastavile kupovati rusku naftu, Zelenski bi, logično, zaključio da su time nastavile financirati glavni Putinov biznis kojim on financira svoj rat u Ukrajini. RTL je tada primijetio da se tu, osim Lukoila, Exxona i sličnih, posredno našla i Hrvatska zbog mađarskog MOL-a.

No, unatoč svemu, percepcija javnosti u članicama EU-a bila je da je na Zapadu, čak i u EU-u, na djelu naftno samodiscipliniranje naftnog sektora, u najmanju ruku kako se dotične tvrtke ne bi moglo optužiti za financiranje ruske vojske. Istina je, međutim, ta da se diljem EU-a u travnju uvozi puno više nafte iz Rusije nego u ožujku. 

Pritom taj dio priče još niti ne obuhvaća direktno onaj “njemački problem“, odnosno prognoze Bundesbanka po kojoj bi Njemačka bila u stanju preživjeti trenutno zatvaranje plinskih i naftnih slavina energenata iz Rusije, ali bi to platila trogodišnjim rastom inflacije i istodobnim padom BDP-a. Njemačka bi u tom razdoblju morala još i intenzivno razvijati infrastrukturu obnovljivih izvora energije.

U dijelu priče s ruskom naftom, koji se bavi pomorskim putešestvijama Putinovog crnog zlata usprkos tome što se svi zaklinju da čine sve što mogu, Wall Street Journal objavio je podatke s platforme TankerTrackers.com i odjednom je sve bilo jasno; u ožujku je u europske luke dnevno stizalo bitno manje nafte iz Rusije nego ranije, 1,3 milijuna barela.

A onda, u travnju, tankerski prijevoz nafte iz Rusije u Europu opet je porastao na 1,6 milijuna barela dnevno.

Hrvatska je navedena kao jedna od onih članica EU-a u kojoj se tankerski prijevoz ruske nafte smanjio, sa 71.262 barela dnevno u ožujku na 57.972 u travnju. Manje ruske nafte nego ranije kroz svoje luke uvozi i Poljska; ranije 95.460, a sada 87.963. Italija je do sada napravila najveći posao; s čak 241,979 barela dnevno u ožujku prijevoz ruske nafte u talijanske luke u travnju je spao na 118.552.

Ali, Grčka je tankerski uvoz te nafte povećala s oko 48 tisuća dnevno u ožujku na 120 tisuća u travnju. Bugarska je povećala uvoz iz Rusije u travnju za oko tri puta u odnosu na ožujak, jedna Estonija koja je najugroženija procjenama o nacionalističkoj tlapnji Putina o povijesnoj “velikoj Rusiji”, povećala je tankerski uvoz ruske nafte u travnju za čak tri i pol puta u odnosu na ožujak. 

Finska, pak, čija je javnost najdublje zgrožena prizorima razaranja i zločina po gradovima Ukrajine, koja je sad definitivno na putu iz neutralnosti u punopravno članstvo u NATO-u, sa 23.163 barela nafte dnevno u ožujku, mjesec poslije povećala je uvoz na 43.547 barela iz Rusije dnevno. 

Rumunjska je u travnju uvoz učetverostručila. Nizozemska je s čak 520.000 barela dnevno u ožujku došla na 655.000 u travnju. Španjolska je od niti jedne jedine kapi ruske nafte iz tankera u ožujku, mjesec poslije došla već na 85.000 barela nafte dnevno.

Sve te zemlje redom s druge se strane doista trude pomoći u Ukrajini. Samo, kad se dođe do pitanja energije…

Nepoznata odredišta

Ali, niti to nije najgora vijest po Ukrajinu iz ove analize. Podaci TankerTrackersa donose zasebnu kategoriju “izvoza nafte iz Rusije” u kojoj se kao odredište navodi “nepoznato”. U ožujku je tako u “nepoznatom smjeru” dnevno odlazilo 24.337 barela ruskog naftnog izvoza tankerima.

U travnju, pak, 655.479. Podijeljeno jedno s drugim, znači, u “nepoznato” u travnju iz Rusije odlazi 30 puta više nafte. Oznaka nepoznatog odredišta je, doduše, čisto formalna. Opća je stvar da je riječ o klasičnom načinu zaobilaženja sankcija pri tankerskom prijevozu nafte. To su ranije koristili, primjerice, Iran i Venezuela.

Potonja je danas u sasvim drugačijem položaju, čak i SAD radi na tome da ublaži sankcije Venezueli u dobu u kojem Putina Washington optužuje za zlodjela i ratne planove koji se opisuju sve do “genocida”, “Blitzkriega”, povijesnih usporedbi s Drugim svjetskim ratom…

Što se događa s tankerskim prijevozom nafte iz Rusije prema “nepoznatom odredištu” objasnio je njemački Manager magazin prošlotjednom zgodom ispred obale Gibraltara kada je jedan tanker na otvorenom moru u svoja spremišta primio naftu iz triju brodova koji su tamo dovezli naftu iz Ust Luge i iz Primorska u Lenjingradskoj oblasti.

Dotični veliki tanker na tu plovidbu je krenuo iz Južne Koreje, a odredište mu je bio Rotterdam. Ishod je jasan. Kad se jedna nafta pomiješa s drugom ili čak i trećom, dalje je lako proglasiti da je nejasno koja je nafta koja. Koristi su višestruke.

Shell se početkom ožujka, valjda po stoti put u svojoj povijesti, morao ispričati, taj put nakon što je kompanija po “nikakvoj” cijeni od 28,50 dolara po barelu kupila 725.000 barela ruske nafte od kompanije Trafigura. Ukrajinski ministar vanjskih poslova tim je povodom javno pitao ne miriše li Shellu ruska nafta po krvi. Shell se stoga posipao pepelom.

Međutim, dok su SAD, Kanada, Australija i Velika Britanija zabranile svaki uvoz ruske nafte, dok se članice EU-a pokušavaju posložiti i oko europskog embarga na naftu, biznis se nastavlja drugim sredstvima. Nije tu riječ samo o višegodišnjem Putinovom prijatelju Viktoru Orbanu, koji ustraje na tome da mu ne pada na pamet uskratiti Mađarskoj niti kap ruske nafte ili plina.

Nije riječ niti samo o koprcanju Njemačke, čija vlada pokušava naći način “nultog uvoza ruske nafte” do kraja godine, a usput objasniti u prvom redu Ukrajini, ali i mnogim drugima kako se pomaganje Ukrajincima da se obrane uklapa u takvu politiku.

Ovdje je riječ o zametanju službenih tragova ruskog porijekla nafte u transportu u luke Europske unije, pri čemu budžet Ruske Federacije, makar i nešto manje, ali i dalje ima naftnu opskrbu novcem za rat u Ukrajini, te pri čemu na maržama kao rijetko kad zarađuju tvrtke koje u tome posreduju.

Podaci Centra za istraživanje energije i čistoće zraka (CREA) kažu da je Europska unija od 24. veljače ove godine do danas za naftu platila 13,6 milijardi eura, za plin skoro 30 milijardi, a za ugljen oko 850 milijuna. Sve skupa to je skoro 42 milijarde eura za energente Rusiji naspram pomoći Ukrajini od… 

Riječ je o relativno staroj temi. Još početkom travnja Josep Borell, ministar vanjskih poslova EU-a, konstatirao je da je EU poslala Ukrajini “samo jednu milijardu eura pomoći”. Nije tu riječ samo o etičkoj katastrofi. Posljedice katastrofalne ovisnosti Europe o fosilnim gorivima iz Rusije čak se ne zaustavljaju niti na vojno strateškoj i političkoj prijetnji. 

“Ako Rusija počinja ratne zločine, čak i genocid, svatko tko snabdijeva Rusiju takvim krvavim novcem, sudjeluje u tom istom ratnom zločinu”, kazao je nedavno u intervjuu Observeru glavni ekonomski savjetnik ukrajinskog predsjednika Oleg Ustenko.

Njegova poruka u tom dijelu bila je jasna svakom čovjeku na čiju se savjest može apelirati. Ali nije bilo samo to. Za sve druge Ustenko je dodao:

“Znamo za svaki brod ime, zastavu, ime kapetana, količinu nafte, znamo koliko je novca za tu naftu plaćeno, odredišnu luku, koje su im tvrtke prodale osiguranje. Sa svim ćemo tim informacijama mi raditi. Sada imamo druge stvari koje su nam puno hitnije, ali promatramo sve one to čine.”

“Možda za jednu, možda za deset godina, ali mi ćemo naći te ljude”, obećao je konačno kazneni progon trgovcima ruskom naftom za vrijeme rata u njegovoj zemlji.

Što je s Hrvatskom?

EU je prošle godine uvozom iz Rusije pokrio 34 posto svoje potrošnje nafte i 45 posto potrošnje plina. Odnosno, Rusija u EU prodavala je više od polovice svoje nafte i čak 80 posto svoje proizvodnje plina. U toj priči Hrvatska je tamo gdje je bila i 2008., u godini ratne kampanje Vladimira Putina u Gruziji.

Bivši direktor INA-e Davorin Štern tada je objavio da je “Hrvatska momentalno o Rusiji ovisna samo što se tiče plina”, a da naftu “može kupovati na međunarodnom tržištu i snabdijevati rafinerije u Rijeci i u Sisku”. 

Ta 2008. u hrvatskoj energetici bila je zanimljiva godina. Upravni odbor Fonda hrvatskih branitelja prodao je te godine MOL-u svih svojih sedam posto dionica INA-e, MOL je kupio ukupno 22,15 posto dionica i, s ranijim udjelom u INA-i, naglo je postao vlasnik 47,15 posto INA-e, najveći dioničar kompanije.

Danas, nije isključeno, da se i u Hrvatskoj nađe netko iz “struktura” tko žali, kao jako mnogi iz državnih vrhova velikih članica EU-a, posebno Njemačke, što u međuvremenu nisu puno više razvili obnovljive izvore energije i svu prateću infrastrukturu. Razliku u položaju Hrvatske čini LNG terminal na Krku, barem što se tiče plina je mirna.

Ali, u Hrvatskoj se jako mijenja situacija i s naftom. 30. ožujka JANAF je objavio da od 15. svibnja svojim naftovodom više neće transportirati naftu za NIS Srbije, naftnu kompaniju u većinskom vlasništvu ruske državne tvrtke Gazprom Neft kojoj je EU još sredinom ožujka odredila sankcije.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić takvu perspektivu Srbije tada je nazvao “užasnom pozicijom”. Nade da bi do sredine svibnja “u Ukrajini mogle prestati teći rijeke krvi” kako bi nafta nastavila teći neometano, jasno je da su u međuvremenu presahnule. Samo, Vučić je već tada najavio da će taj problem “rješavati s Hrvatskom i EU-om”.

Prije nekoliko dana JANAF je objavio da je, temeljem odluke Vijeća EU-a od 8. travnja produžio biznis s NIS-om i nakon 15. svibnja. A Orban, pardon, Mađarska? MOL je još debelo u ožujku krenuo raspitivati o zakupu kapaciteta JANAF-a od čak šest do sedam milijuna tona nafte iz smjera Omišlja.


Sergej Županić / RTL

Dramatična nestašica čipova: Neki proizvođači čak kupuju perlice rublja i s njih skidaju poluvodiče!

0
Foto: HAK

Djeluje bizarno, ali teška vremena zahtijevaju odlazak u trgovinu bijele tehnike, piše HAK.

Svaki dobar direktor neke marke automobila ima istu noćnu moru – čip veličine slona proganja ga praznim tvorničkim pogonima. Baš u trenutku kada se sprema ščepati ga, direktor se probudi orošen kapima znoja i nakon te traume ne može više zaspati. Šalu na stranu, autoindustrija je na koljenima zbog nestašice čipova. Premda je veliki dio proizvodnje preusmjeren na profitabilne SUV-ove i profit je isti, ako ne i veći (svi su podignuli cijene novih vozila), dugoročno će se posljedice osjetiti. Manja prodaja znači i teško preživljavanje ovlaštenih servisa u budućnosti, koji će raditi s mnogo manje vozila.

Koliki su razmjeri krize, govori i sljedeća vijest. Da smo informaciju pronašli oko 1. travnja sumnjali bismo u njezinu autentičnost, ali ona dolazi iz ozbiljne tvrtke, iz usta ozbiljnog čovjeka, još jednog direktora. Dakle, ASML je najveća tvrtka za proizvodnju litografskih strojeva za izradu čipova, a njezin čelnik Peter Wennink tvrdi da je situacija toliko dramatična da neki industrijski proizvođači kupuju perilice rublja i s njih skidaju čipove te ih ugrađuju u svoje industrijske module.

Wennik nije htio imenovati koje su to kompanije, ali budite sigurni da među njima ima i proizvođača automobila, jer oni ipak proizvode najskuplju robu i isplati im se kupiti perilicu. Djeluje bizarno, ali teška vremena zahtijevaju odlazak u trgovinu bijele tehnike.

Jurica Pech

Kapetan Edin Šehić iz Bara spasio 16 članova posade s tonućeg broda u Gvinejskom zaljevu

0
Foto: Privatna arhiva / Portal RTCG

Kapetan duge plovidbe Edin Šehić iz Bara u Crnoj Gori, zapovjednik kontejnerskog broda Kota Suria, uspješno je koordinirao akcijom spašavanja 16 članova posade broda koji je tonuo u Gvinejskom zaljevu, 300 nautičkih milja udaljenosti od najbliže obale.

Kapetan Šehić za Portal RTCG govori o opasnosti i neizvjesnosti kroz koju su pomorci prošli, ali i emocijama na kraju spasilačke misije.

Šehićev brod primio je poziv za pomoć posredstvom Spasilačkog koordinacijskog centra Bremen, koji je potvrđen direktnim pozivom kapetana broda u opasnosti. Poziv je upućen zbog prodora morske vode u strojarnicu.

Za crnogorskog kapetana otežavajuća okolnost, dodatni izazov i još veći rizik bilo je samo područje Gvinejskog zalijeva, koje se smatra jednim od najopasnijih dijelova svijeta, sa statistički najvećim brojem napada i piratskih aktivnosti, kao i sama mogućnost sabotaže pri čemu je, kako kaže Šehić, brod u opasnosti mogao biti samo potencijalni mamac.

Kada se uzme u obzir udaljenost od 100 nautičkih milja kontejnerskog broda ‘Kota Suria’ do pozicije broda u opasnosti, članovi posade bili su primorani da čekaju cijelu noć, jer je uz maksimalnu brzinu bilo neophodno minimum pet sati za dolazak u pomoć, a voda je u mašinsko postrojenje nadolazila po 30 centimetara na svakih sat vremena“, priča Baranin za Portal Javnog servisa.

Uz pogodne vremenske prilike, Kota Suria stigla je do ugroženog broda na vrijeme i sama operacija spašavanja trajala je dva sata.

Kapetan iz Bara i njegova posada bili su jedini u akciji spašavanja, uz online podršku Spasilačkih koordinacijskih centara Bremen/Njemačka i Lagos/Nigerija, kao i nadzor MDAT-GOG i mornarica Francuske i Gane.

Svi članovi posade iz Ukrajine, Rusije, Latvije, Filipina, Šri Lanke i Gane spašeni su bez većih ozljeda, a  iskrcaj i povratak kući potvrđen je u usputnoj luci Cape Town.

Definitivno je da sam pojedinac nikako ne može biti u potpunosti zaslužan za uspješnost akcije spašavanja u Gvinejskom zaljevu. Svakako je od presudnog značaja za sam ishod operacije bila spremnost posade, kao i timski rad. U skladu s navedenim, čestitam svim oficirima i članovima posade ‘Kota Suria’ na zalaganju. Svi su bili na visini zadatka kada je to bilo najpotrebnije“, istaknuo je kapetan Šehić, uz zahvalnost koordinacijskim centrima za spašavanje.

Ističe i da je nemoguće riječima opisati kroz koliko teške trenutke i neizvjesnost su prošli članovi posade broda koji je tonuo.

Čvrst zagrljaj, suze i emotivan pogled tih ljudi pri prvom susretu nakon spašavanja zauvijek će ostati urezani u mom sjećanju. Svih 16 članova posade se mogu vratiti svojim porodicama, živi i zdravi. To je najbitnije od svega“, zaključio je kapetan Šehić.

Kota Suria u vlasništvu je kompanije PIL Pacific International Lines iz Singapura, piše Portal RTCG.

VIDEO: Ove situacije na moru najbolje je promatrati sa sigurne udaljenosti

0
Foto: Facebook Screenshot

Teretni brodovi prave su morske nemani, najbolje ih je promatrati sa sigurne udaljenosti, piše Folder.hr.

U kompilaciji koju prenosimo u nastavku skupljeni su prizori divovskih teretnih brodova zabilježenih u zanimljivim situacijama. Neki su snimljeni za vrijeme porinuća, a drugi za vrijeme katastrofalnih nezgoda.

Prizori koje nikako ne želite vidjeti izbliza prenosimo u nastavku, pa svakako zavirite:

Neobično plovilo kod šibenske Brodarice: Saznali smo čemu služi platforma na brodaričkoj rivi

0
Foto: Pomorac.hr

Jeste li se ikad zapitali kako je izgledala hrvatska obala prije nekoliko desetaka tisuća godina? Koje su izumrle životinjske vrste nekada prolazile krškim krajolikom srednjeg Jadrana? Kakva flora ih je okruživala? Kako su izgledale rane ljudske zajednice koje su naseljavale naše područje?

Upravo to su pitanja na koja vrijedni istraživači Hrvatskog geološkog instituta žele pronaći odgovore. Tim Hrvatskog geološkog instituta susreli smo tijekom jutarnje šetnje po Brodarici nadomak Šibenika, a pažnju nam je privuklo neobično plovilo – platforma privezana na rivi ispod kultnog brodaričkog restorana Zlatna Ribica.

Našoj novinarskoj znatiželji izašao je u susret ravnatelj Hrvatskog geološkog instituta i voditelj projekta, dr.sc. Slobodan Miko. Otkrio nam je svrhu platforme, ali i razlog zbog kojeg se ona nalazi upravo na Brodarici.

Naime, riječ je o istraživanju podmorja šibenskog područja, točnije istočnog dijela Srednjojadranske kotline, koje je nekada davno bilo dijelom kanjona i estuarija rijeke Krke.

Podizanje mora potopilo nekadašnji estuarij

Morska razina tada je bila za oko 130 metara niža nego danas, objašnjava nam gospodin Miko.

Naime, tijekom posljednjeg ledenog doba nastale su promjene posebno vidljive u Jadranskom moru koje je uglavnom plitko na sjevernom dijelu. Povlačenjem morske razine u ledenom dobu, Jadranska obala spustila se južno prema Sredozemlju. Tako je Jadransko more prije kraja ledenog doba sezalo tek do sjeverozapadnog ruba Jabučke kotline, a cijeli sjeverni dio Jadrana postao je kopno s nekoliko slanih jezera, omogućujući našim precima da pješice prelaze put od današnje Hrvatske do Italije.

Kanjon rijeke Krke sezao je skroz do južne strane otoka Zlarina, a njezin estuarij nalazio se još dalje, kod Žirja, gdje se rijeka ulijevala u staro Jadransko more.

Nakon što se uslijed ponovnog zagrijavanja Zemlje led s visokih planina počeo topiti, velike količine vode slijevale su se u Jadransko more, označavajući tako kraj ledenog doba i formirajući Jadransko more kakvo poznajemo danas.

Otapanjem leda potopljen je i veći dio tadašnjeg okoliša, kanjona i estuarija rijeke Krke, a zajedno s njime i ostaci tadašnjeg biljnog i životinjskog svijeta te dokazi o ljudskim aktivnostima. S obzirom na brzi protok vode, rijeka u gornjim dijelovima svojeg toka ostavlja goli kamen, a sav materijal koji se ispere na kraju završi na mjestu gdje se rijeka ulijeva u more, objasnio nam je gospodin Miko.

Premda se, gledajući iz današnje perspektive, čini pomalo nevjerojatnim, rijeka Krka je prije 15 do 20 tisuća godina sezala sve do područja otoka Žirja i manje Blitvenice, Hrvatski geološki institut pomnim je istraživanjem sadržaja sedimenta podmorja u okolici Šibenika došao upravo do tog zaključka.

Rekonstrukcija okoliša

Upravo je rekonstrukcija okoliša kakav je postojao prije nekoliko desetaka tisuća godina od Skradina do Jabučke kotline, odnosno slabo istraženog krajolika istočno-jadranskog šelfa, cilj ovog projekta, pojasnio nam je dr.sc. Miko.

Istraživanje se sastoji od sondiranja sedimenta, čija se dubina najprije definira pomoću akustičnih valova. Nakon toga, u morsko dno se utiskuje cijev s platforme i izvlači se po 3 metra uzorka sedimenta. Tako izvučeni uzorak sedimenta šalje se u laboratorij na analizu. Ondje se iz njega izvlači prisutan fosilni DNK materijal koji čini posljednje ostatke nekadašnje flore i faune, a sve to u nadi proširenja dosadašnjeg znanja o nekadašnjim biljnim i životinjskim vrstama, ali i ljudima koji su nastanjivali ove prostore.

Istraživanjem se utvrdilo kako je sediment dubok oko 9 metara, a zahvaljujući modernim znanstvenim metodama, moguće je utvrditi starost svakog sloja. Time znanstvenici mogu dobiti uvid u to kako se kroz daleku prošlost mijenjao okoliš, ali i živa bića koja su ga nastanjivala.

Aktivnosti u sklopu projekta nemaju štetan utjecaj na okoliš ni na živa bića, osim što ponekad znaju rastjerati ribu, dodaje gospodin Miko.

Projekt QMAD i druga vrijedna istraživanja Hrvatskog geološkog instituta

Istraživanje koje se trenutno provodi u kanalu između Brodarice i Krapnja dio je projekta pod nazivom QMAD: Porijeklo i taloženje sedimenata u vrijeme kasno kvartarnih promjena morske razine: Sustav rijeke Krke i Srednjojadranske kotline.

Projekt je sufinanciran sredstvima koje je osigurala Hrvatska zaklada za znanost, a započeo je u prosincu 2019. godine, što znači da smo upravo prešli oko polovicu. Sve skupa bi trebalo trajati do kraja studenog 2023. godine, objašnjava nam Miko.

Projekt bi trebao pružiti bolji uvid u nekadašnji okoliš, klimu, biljne i životinjske vrste, kao i vrijedna saznanja o našim precima koji su nastanjivali obale rijeke Krke. Zahvaljujući ostacima ljudskog djelovanja koje je rijeka nataložila u svom estuariju, znanstvenici će moći dobiti uvid u migracije i okolišnu prilagodbu lovaca i sakupljača koji su tijekom kasnog paleolitika obitavali na istočnoj obali Jadrana.

Dr.sc. Slobodan Miko vodi tim od ukupno 22 multidisciplinirana znanstvenika i istraživača iz 10 partnerskih institucija. Projekt QMAD svojevrsni je nastavak projekta pod nazivom LoLADRIA (Lost Lake Landscapes of the Eastern Adriatic Shelf), koji se bavio istraživanjem potopljenih paleookoliša nestalih pod morem uslijed izdizanja morske razine.

EMODnet: Podaci o morima dostupni svima

Valja spomenuti i hvalevrijedan projekt EMODnet, konzorcij organizacija unutar Europe koji okuplja podatke o morima, produkte tih podataka i metapodatke iz raznih izvora, kako bi podaci o morima postali dostupni svima. Osnovni cilj EMODnet projekta jest omogućavanje javne dostupnosti već postojećih, ali fragmentiranih i dosad nedostupnih podataka o morskom okolišu. Podaci su dostupni širokom spektru korisnika, uključujući komercijalne organizacije, javne uprave, znanstvene zajednice i građane.

Projekt EMODnet podijeljen je na više tematskih područja istraživanja mora i morskog okoliša, kao što su područja istraživanja batimetrija, biologija, kemija, geologija, ljudske aktivnosti, fizika i habitati morskog dna.

Hrvatski geološki institut sudjeluje u EMODnet-Geologija projektima od 2013. godine, a svi podaci su dostupni na jednoj platformi.

VIŠE O PROJEKTU QMAD MOŽETE PROČITATI OVDJE.

V.T. & I.M.

Posljedice lockdowna u Kini: Petina svih kontejnerskih brodova zapelo u gužvama

0
Foto: gCaptain

Broj kontejnerskih brodova koji čekaju ispred zakrčenih luka naglo je porastao tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Trenutno je u gužvama zapelo 20% svih kontejnerskih brodova na svijetu, pokazali su podaci koje je objavio Windward.

Potpuni lockdown u Kini uzrokovao je gužve ispred luka u toj zemlji, a broj brodova koji čekaju gotovo se udvostručio otkako su uvedeni prvi lockdowni. Naime, broj brodova koji čekaju ispred luka popeo se s 206 u veljači na 506 u travnju, prema podacima Windwarda. Riječ je o porastu od ukupno 195%, prenosi The Maritime Executive.

Foto: The Maritime Executive

Prema podacima Alphalinera, cjelokupna svjetska flota sastoji se od 6.358 kontejnerskih brodova aktivnih diljem svijeta, prenosi gCaptain.

Gledajući globalno, 12. i 13. travnja, kada su prikupljeni podaci, na ulazak u luke diljem svijeta čekalo je ukupno čak 1.826 kontejnerskih brodova – što predstavlja otprilike 20% globalne flote. Štoviše, s obzirom da se kod Kine nalazi 506 kontejnerskih brodova, to znači da se ispred kineskih luka nalazi gotovo 28% svih brodova koji čekaju na ulazak u luke. Riječ je o velikom porastu u odnosu na veljaču, kada je samo u Kini zapelo s gotovo 15% brodova koji čekaju.

Zagušenja u lukama tijekom pandemije pridonijela su dramatičnom porastu vozarina u protekle dvije godine. Posljednji kineski lockdown, potaknut ‘zero-covid’ politikom, stvara još više prepreka u globalnim lancima opskrbe te uzrokuje ogromne gužve u lukama. Neki stručnjaci vjeruju da bi moglo doći do povratka stanja kakvog smo vidjeli prošle godine, što prijeti napretku koji su neke luke, poput Los Angelesa i Long Beacha, ostvarile u smanjenju gužvi u posljednjih nekoliko mjeseci.

Foto: The Maritime Executive

Državni arhiv objavio imena Hrvata s Titanica, njihovu dob i zanimanje

0
Foto: Dalmatinski portal

Hrvatski državni arhiv se prije tri dana prisjetio 110. obljetnice potonuća najvećeg putničkog broda s početka 20. stoljeća, parobroda RMS Titanica, izgrađenog za prijevoz putnika i robe na relaciji Southampton-New York, a tim povodom su objavili imena Hrvata koji su bili na tom brodu, piše Dalmatinski portal.

– Kad je 10. travnja 1912. isplovio na svoju prvu plovidbu, bio je najveći brod ikada stavljen u službu, drugi od triju brodova tzv. olimpijske klase prekooceanskih brodova koje je naručila tvrtka White Star Line. Od 2224 putnika i članova posade, među kojima su bili neki od najimućnijih ljudi svijeta, brod je prevozio i brojne iseljenike iz svih europskih zemalja koji su svoju sreću i bolji život htjeli potražiti u Novom svijetu. Među njima je bilo i tridesetero Hrvata (muškaraca i žena), većinom zemljoradnika, u najboljoj životnoj dobi (od 17 do 38 godina) – objavio je Državni arhiv.

Spašena su samo dva muškarca i jedna žena, a nasljednicima stradalih isplaćena je odšteta od kompanije White Star Line te pomoć iz raznih fondova. Jedina preživjela putnica iz Hrvatske, Mara Osman-Banski, koja je u vrijeme tragedije imala 31 godinu, svoj je život nakon potonuća broda koji ju je trebao odvesti suprugu, nastavila u Americi gdje je i umrla 1930. godine.

Dvojica preživjelih muških putnika svoj san o boljoj budućnosti ipak nisu uspjela ostvariti u Americi. Ivan Jalševac iz Topolovca kraj Siska tako se u domovinu vratio nakon samo četiri tjedna, dok se Nikola Lulić s Konjskog Brda (općina Perušić u Lici) na povratak odlučio nakon Prvog svjetskog rata. 

– U Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove, čuva se opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji stradalih putnika. Povodom stote obljetnice potonuća, 2012. godine, u Hrvatskom državnom arhivu priređena je izložba Hrvati na Titaniku na koju se ovom prigodom podsjećamo plakatom koji donosi imena svih tridesetero putnika, njihovu dob, zavičajnost, zanimanje i status (spašen/stradao) – objavili su iz Državnog arhiva uz popis imena i fotografiju Titanica.

Foto: Dalmatinski portal

Potopljeni brod Gagliana Grossa kod Biograda i danas je zanimljiva turistička priča našeg podmorja

0
Foto: Turističke priče

Priča kreće ovako…Kraj je mjeseca listopada daleke 1583. godine. Trgovački brod Gagliana grossa isplovljava iz Venecije prema Carigradu, današnjem Istanbulu, noseći skupocjenu robu i najbolju opremu za obnovu starog harema turskog sultana Murata III., inače omiljenog unuka Sulejmana Veličanstvenog. Međutim, Gagliana grossa nikad nije stigla do Carigrada jer je doživjela pomorsku katastrofu te se razbila o stijene i potonula negdje kod otočića Gnalića na jugozapadnom kraju Pašmanskoga kanala. Bio je to jedan od najpoznatijih brodoloma 16. stoljeća koji gotovo 440 godina izaziva pozornost povjesničara i arheologa, piše portal Turističke priče.

Foto: Biogradnamoru.hr

Šezdesetih godina 20. stoljeća otkriven je južno od Biograda na Moru, kod stjenovitog otočića Gnalića, potonuli brod s trgovačkim teretom. Dolasku stručnjaka na lokalitet prethodili su posjeti podmorskih pljačkaša. Naime ovaj lokalitet godinama je sustavno pljačkan. Prema podacima muzeja brod Gagliana grossa bio je dugačak gotovo 40 metara dok mu je njegova bila oko 750 tona. Teret ovog broda, koji je inače jedan najbolje sačuvanih renesansnih potopljenih brodova, odlično je očuvan unatoč činjenici kako je više od 400 godina proveo duboko pod moremi. Dosad je na lokalitetu Gnalić nađeno više od 20.000 predmeta s potonulog broda koji se čuvaju u Zavičajnom muzeju Biograd.

Predmeti pronađeni na olupini pripadaju brodskoj opremi tu su topovi, sidra, užad, pomorski šestar i slično, ali i teretu koji se sastojao od gotovih proizvoda poput svijećnjaka, tekstila, staklenog posuđa, stakla za prozore i ogledala, pribadača, britva pa i naočala. Pronađen je i niz poluproizvoda i sirovina – mjedeni lim i žica, pocinčani lim, kositar, olovno bjelilo i cinober. Raznovrstan teret, koji je ukrcan u Veneciji za Carigrad Istanbul, potječe iz raznih krajeva Europe te s jedne strane prezentira europsku proizvodnju i trgovinu, a s druge potražnju za europskim proizvodima na drugim tržištima.

Izvor: YouTube / Turističke priče

Mangal s potpisom sultana

Posebno zanimljiv nalaz je pokretno orijentalno kuhalo ili peć „mangal“ s urezanim kaligrafskim natpisom na turskom – tugrom, a predstavlja potpis sultana Osmanskog carstva koji nalazimo na službenim dokumentima, na njegovom pečatu i novcu iskovanom za njegove vladavine. Svaki sultan je imao vlastitu tugru.

Mjedeni svijećnjaci

Svojim podrijetlom svijećnjaci se izdvajaju od ostale nađene trgovačke robe. Radi se o elegantnim i funkcionalnim svijećnjacima koji su se iz praktičnih razloga transportirali u dijelovima.

Pri vrhu stropnog svijećnjaka nalazi se dekorativni element s prikazom dvoglavog okrunjenog orla. Smatra se da je dvoglavi orao preuzet s habsburškog grba i da je njegovom prihvaćanju pridonijela popularnost cara Karla V. (1519. – 1556.) u flamanskim zemljama.

Foto: Hrvatski povijesni muzej / Turističke priče

Što se krije u Gnalićkoj škrinji?

Najzagonetniji predmet izvađen s potonulog broda bila je željezom okovana škrinja. Vijesti o blagu u njoj širile su se i punile novinske stupce. Nakon otvaranja škrinje u Narodnom muzeju u Zadru 1967. godine mnogi su ostali razočarani. U njoj nije bilo ni zlata ni dragog kamenja, međutim nađene su takove rijetkosti koje vrijednost gnalićkom nalazu podižu na svjetsku razinu!

U okovanoj škrinji pronađeno je umjesto blaga preko 50 metara damasta, koji je prema riječima istraživača bio poklon za sultaniju Nurbanu, majku Murata III. Nurbanu, pravog imena Cecilia Venier-Baffo. Za nju pak tvrde kako je bila izvanbračna kći mletačkog plemića i guvernera s grčkog otoka Faros, odakle su je 1537. godine u njenoj 12. godini oteli pirati. Cecilia je potom dovedena u harem princa Selima II., sina omiljene Sulejmanove žene poznate Hurem. U haremu je Cecilia, koja je postala najvažnija Selimova žena, dobila ime Nurbanu što zapravo znači “božanstvena kraljica kose što svijetli”. Zanimljivo upravo je ona sa svojim sinom Muratom III. ravnopravno vladala Osmanskim carstvom sve do svoje smrti.

Prema spoznajama Gagliana grossa prevozila je i drago kamenje. Neposredno nakon brodoloma 1584. grčki je spužvar i koraljar Manoli, zvan „Fregata“, izronio kovčežić i škrinjicu s biserima, dijamantima i smaragdima.

Još jedna zanimljivost veže se uz misterij blaga s potopljenog broda. U Biogradu na Moru 11. lipnja 1970. između 10 i 12 sati iz prizemlja muzejske zgrade ukradena je dragocjena gravirana vaza. O tome je četiri dana kasnije, 15. lipnja 1970., obaviještena tadašnja Skupština općine Biograd, nažalost nije poduzeto ništa da se ukradena vaza nađe.

Foto: Hrvatski povijesni muzej / Turističke priče

Gagliana prevozila teret sirovina za izradu boja

Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru u studenom prošle godine objavio je na svojim Facebook stranicama članak i galeriju fotografija na temu kako je brod prevozio i sirovine za izradu boja.

– Jeste li znali da je brod Gagliana Grossa, potonuo kod otočića Gnalića na izlazu iz Pašmanskog kanala, prevozio teret sirovina za izradu boja? Često na arheološkim lokalitetima pronalazimo minerale, no nismo svjesni njihove moguće uporabe kao pigmenta, kozmetičkog ili medicinskog preparata. Trenutačno stanje istraživanja: Katarina Batur koristi Ramanovu spektroskopiju i infracrvenu spektroskopiju s Fourierovom transformacijom kako bi odgonetnula sastav crvenih i žutih uzoraka – stoji između ostalog u objavi s kraja prošle godine.

Foto: Odjel za arheologiju, Sveučilište u Zadru / Turističke priče

Utjecaj arheoloških nalaza na morski okoliš

U sklopu međunarodnog projekta „Brodolom kod Gnalića – ogledalo renesansne Europe“, za stručnjake se posebno zanimljivim pokazalo proučavanje ekološkog učinka teških metala koji su u velikim količinama i danas prisutni u površinskom sloju nalazišta. Koliko je za sada poznato, u brodskom su teretu bili zastupljeni mjedeni lim i žica, pokositreni čelični lim, živa, kositar, živin sulfid (cinober), olovni karbonat (ceruzit), olovni oksid (minij) i sumpor u prahu. Za pretpostaviti je da su u vrijeme potapanjea broda, ali i kasnije, uzrokovali lokalnu ‘ekološku katastrofu’, a i danas utječu na živi svijet gnalićkog podmorja.

Predmeti s broda ogledalo su Europe u doba kasne renesanse. Brodska olupina je izrazito vrijedna, a u arhivu smo našli i ugovor o nabavi hrastove građe za izgradnju broda. Riječ je lokalitetu od vrhunskog svjetskog značenja- rekla je za još prije tri godine za Jutarnji list dr. Irena Radić Rossi, naša najpoznatija podvodna arheologinja te dodala kako je priča o Gnaliću toliko zanimljiva da bi se mogao utemeljiti muzej svjetskoga glasa. -Mislim da bi se ovaj projekt trebao iskoristiti za promidžbu hrvatske kulturne i pomorske baštine na najvišoj razini- zaključila je.

Priča o brodolomu kod Gnalića i dalje traje, a nepoznanica je još uvijek puno, ostaje nada kako će se znanstvenici izboriti za sredstva za dodatna istraživanja te kako će uspjeti u naumu poticanja na izgradnju posebnog muzeja koji bi bio zasigurno svjetska turistička atrakcija.

Najbolji čovjekov prijatelj: Spomenik danskoj dogi koja je postala službeni član britanske mornarice

0
Foto: Wikimedia Commons

U Simon’s Townu, u Južnoafričkoj Republici, nalazi se spomenik danskoj dogi, mornaru britanske Royal Navy. Iako su se na ratnim brodovima često mogli naći psi i mačke, od kojih su neki i pokopani s vojnim počastima, ovaj je pas jedina životinja koja je bila i službeno upisana kao britanski mornar, piše Otvoreno more.

Foto: Wikimedia Commons

Na svijet je došao 1937. u blizini britanske pomorske baze u koju je često odlazio i sprijateljio se s mornarima. Oni su ga obilato častili hranom i pivom, pa je izrastao u iznimno krupnog psa.

Razdvajao ih je kad bi se potukli penjući se na stražnje noge i stavljajući prednje šape na ramena mornara koji se tukao.

Najradije se odmarao na skalama za ulaz na HMS Neptune, pa su ga mornari morali preskakati i prozvali ga Nuissance (Smetnja).

Volio ih je pratiti kad bi odlazili u Cape Town vlakom, ali su ga kondukteri često izbacivali zbog veličine i straha putnika.

A onda je zapovjednik baze odlučio da Smetnju formalno unovači. Prošao je liječnički pregled, za prezime mu je upisano Nuissance, a za ime Just. Pristupnicu je potpisao otiskom šape i postao punopravni mornar Royal Navy, te time dobio pravo na besplatan prijevoz vlakom.

Nuissance nikad nije isplovio iz baze u Simon’s Townu u neku ratnu akiciju, tu je i uginuo u dobi od sedam godina.

Foto: Wikimedia Commons

Osim njega, brojni psi su kroz povijest pravili društvo ljudima na moru. Jedan od njih je i svjetioničar Sailor (Mornar).

Iako nije plovio na brodovima, to je ime itekako zaslužio. Obitavajući na otoku Wood Island sa svjetioničarom Thomasom Henryijem Orcuttom, bez ikakvog treninga i dresure, naučio je zvoniti na velikom zvonu za maglu.

Kada bi čuo sirenu nekog broda, bilo da su s njega pozdravljali svjetioničara ili se u magli i smanjenoj vidljivosti oglašavali, Sailor bi otrčao do velikog zvona i odgovarao svojom zvonjavom.

Foto: American Lighthouse Foundation