Na Mediteranu su, izgleda, započele igre. Doduše, još uvijek ne igre gladi, ali igre žeđi svakako, i to za sve brodove koji plove pod ruskom zastavom.
Naime, brodsko gorivo svim plovilima koja viju rusku zastavu nije dostupno na Malti, u Gibraltaru, kao prekomorskom teritoriju Ujedinjenoga Kraljevstva, te u španjolskom Algecirasu. Malta je ovdje zasigurno najodlučnija, jer niti jedan brod koji vije rusku zastavu ne može pristati u malteške luke, dok je Španjolska još uvijek na klackalici.
Tako glasnogovornik španjolskog Ministarstva prometa tvrdi kako to nije odluka španjolskih vlasti, već da je moguće da određeni distributeri samostalno donose odluke o obustavi bunkeringa ruskih brodova. Zanimljivo je kako se španjolski ministar služi ovakvim izjavama koje su u domeni „rekla-kazala“, u stoljeću koje je tehnološki toliko napredno da se zna gotovo sve, u državi koja je od ključnog značaja za čitav Mediteran.
Da španjolske izjave ne bi bile najčudnije, pobrinula se britanska politika koja se provodi i u Gibraltaru. Politika se sastoji od toga da su sankcijama pogođeni samo brodovi koji viju rusku zastavu, dok brodovi s ruskim teretom, a pod drugom zastavom, mogu nesmetano prometovati, krcati bunker i dovoziti ruske proizvode. Uistinu zanimljivo.
Podsjetimo se da rusku zastavu vije između 1.000 i 1.500 brodova. Primjerice, 2020. godine, rusku zastavu je vijalo 1.155 teretnih brodova ukupne nosivosti 7.7 milijuna tona i gotovo pa da je završila na „sivoj listi“, no ipak je ostala u biranom društvu do 2023. godine. Na „bijeloj listi“ je i hrvatska zastava, a interesantno je da se švicarska zastava nalazi na „sivoj listi“ u društvu sa Iranom, Alžirom, Palauom i Mongolijom. Najgore rangirana zastava bila je albanska, a ispred nje su bile Tuvalu i Sierra Leone, te Tanzanija i Belize koje su gotovo pa pretekle Ukrajinu koja je bila na samom dnu „sive liste“.
Cijela priča oko zastava je gotovo pa i nebitna jer na Malti, u Gibraltaru i kod Španjolaca u Algecirasu najveću ulogu igra kapital, a sume su toliko velike da oni jednostavno imaju ogromnu financijsku moć.
Primjerice, Algeciras je 2021. godine prodao preko 3 milijuna mt bunkera, a u odnosu na 2020. godinu bilo je to 63% više. Početak 2022. je također bio sjajan u španjolskom gradiću, pa je prodaja bunkera porasla za 53% u odnosu na isto razdoblje lani.
Gibraltar je još jači igrač od Algecirasa. Tamo je u travnju 2021. na bunkeirng stiglo 496 brodova, pa ostaje za vidjeti kakav će biti travanj tekuće godine s obzirom na ove antiruske mjere. Takva politika ne bi puno trebala zaljuljati ni utvrdu na Mediteranu – Maltu.
Ove mjere su više marketinškog nego financijskog karaktera, no ostaje za vidjeti kakav će potez napraviti Ruska Federacija na šahovskoj ploči 2022. godine, gdje pijuni sami srljaju u propast.
Prije nastanka tankera u kasnom 19. stoljeću, nafta se prevozila u drvenim bačvama uz pomoć teglenica i tzv. break-bulk brodova. Međutim, ova je metoda bila problematična jer nije bilo načina da se spriječi curenje, a niti je bila isplativa, dok je istovremeno prijevoz nafte na ovaj način bio poprilično zahtjevan. Upravo je razvoj prvog modernog tankera za prijevoz nafte – Zoroaster, kojeg su izumili Ludvig i Robert Nobel, braćaslavnog Alfreda Nobela – donio revolucionarnu promjenu.
Pojavom tankera, ova relativno nova ideja dovela je do senzacionalne metamorfoze u načinu na koji se vršio transport nafte, a na koncu i bilo kojeg oblika tekućine ili plina. Tehnološki napredak doveo je do razvoja željeznih i čeličnih trupova i učinkovitog sustava cjevovoda. Zahvaljujući tim inovacijama, omogućen je nesmetan transport velikih količina tekućina.
Trenutno se tankeri koriste za prijevoz širokog spektra tvari, poput ugljikovodika (LNG, nafta, LPG), kemikalija kao što su amonijak, klor i slično, ali i za transport vode, vina, melase i drugih tekućina.
Donosimo popis deset modernih tankera.
1. Universal Leader
U kategoriji VLCC-a, s približno 300.000 dwt, ovaj brod je kršten pod imenom Universal Leader u ceremoniji krštenja koja se održala u Daewoo Shipbuilding & Marine Engineering (DSME) brodogradilištu u Koreji. Universal Leader je tanker od 156.331 bruto tona izgrađen 2019. godine. Dug je ukupno 336 m, širok 60 m. Plovi pod zastavom Paname. Universal Leader je prvi od pet VLCC-ova koje je HMM naručio iz DSME-a. Opremljen je sustavom scrubbera prema posljednjim IMO ekološkim standardima.
Foto: MarineTraffic
2. Shinshu Maru
Ovaj tanker, kojeg je 2019. godine proizveo Kawasaki Heavy Industries, bio je drugi u nizu LNG tankera od 177.000 kubičnih metara. Ima bruto tonažu od 138.951 i summer dwt od 82.287 t. Njegova dužina iznosi 399,9 metara (otprilike visina Empire State Buildinga), a širok je 48 metara. Shinshu Maru ima četiri odvojena tanka tipa Moss koji mu omogućuju da ima veći kapacitet od uobičajenih standarda. Osim što ima povećan kapacitet spremnika i stoga može pristajati na glavnim LNG terminalima, trup ovog tankera je dizajniran na način da može podnijeti i veća oštećenja tankova. Jedno od odredišta ovog broda je Panamski kanal, proširen 2016. godine.
Plovi pod zastavom Bahama. Pokreće ga dizelski motor, tzv. Dual fuel Diesel (DFD) Engine, a za pogon može koristiti i konvencionalna goriva i plin, stoga je i ekonomičan.
Foto: MarineTraffic
3. LNG Schneeweisschen
LNG Schneeweischen od 97.000 dwt izgrađen je 2018. godine i plovi pod zastavom Paname. Njegova dužina iznosi 297.9 m, a širina 47.9 m. Postiže maksimalnu brzinu od 22.4 čvorova. Ovaj tanker od 111.000 bruto tona je prvi u nizu LNG Carriera koje je Mitsui OSK Lines Ltd ugovorio s njemačkom grupacijom Uniper. Kapacitet spremnika iznosi 180.000 kubičnih metara.
Jedna od bitnih značajki Schneeweischena je njegov dvotaktni motor (X-DF), a za pogon može koristiti prirodni plin, brodsko plinsko ulje i teško gorivo. Još jedna od zanimljivijih značajki ovog broda je sustav za hlađenje metana, Methane Refrigeration System-Full Re-liquefaction (MRS-F), koji omogućuje bolju energetsku učinkovitost.
Foto: MarineTraffic
4. Diamond Gas Orchid
Diamond Gas Orchid od 14.828 bruto tona porinut je 2018. godine. Brod je dug 297 metara i širok 49 metara. Izgrađen je u Mitsubishi Shipbuilding Co. Ltd., a plovi pod zastavom Bahama.
Riječ je o prvom brodu za prijevoz LNG-a tipa Sayaringo-STaGE. Ime Sayaringo potječe od oblika njegovog tanka, koji podsjeća na mahunu graška (saya) i jabuku (ringo). Ovaj oblik tanka smanjuje otpor zraka čime se povećava brzina, ali u isto vrijeme omogućuje i povećan kapacitet spremnika. Visoko učinkovit STaGE (Steam Turbine and Gas Engine) motor radi i na plin i na konvencionalna goriva, što omogućuje visoku učinkovitost pogonskog sustava, ali i ekološku prihvatljivost.
Foto: MarineTraffic
5. Flex Courageous
Ovaj veliki tanker za prijevoz LNG-a od 95.618 dwt, s kapacitetom od 173.400 kubičnih metara, porinut je u srpnju 2019. godine. Tanker je dugačak 295 metara i širok 46 metara, njegova bruto tonaža iznosi 110.000 tona. Plovi pod zastavom Marshallovih otoka.
Flex Courageousje šesto plovilo u vlasništvu Flex LNG-a od ukupno njih 13. Ovaj brod je opremljen dvotaktnim MEGI motorom s tzv. partial recovery sustavom. Dnevni volumen plina koji ispari (BOR – Boil-Off Rate) iznosi 0,075%.
Foto: MarineTraffic
6. FSRU BW Magna
Izgrađen u prosincu 2019. godine, LNG tanker FSRU BW Magna izrađen je po narudžbi za najveći energetski projekt u Latinskoj Americi – Gas Natural Acu. Daljnje modifikacije kasnije su ugrađene na plovilo na brodogradilištu Sembawang. Te izmjene su omogućile veću uštedu energije i smanjenje emisija, čime se smanjio utjecaj na okoliš.
Ovaj brod od 83.870 dwt plovi pod zastavom Singapura. Kapacitet je od 1 milijardu kubnih metara dnevno. Dugačak je 294 metra i širok 46 metara, a njegova bruto tonaža iznosi 116.047 t.
Foto: The Maritime Post
7. Gaslog Gladstone
Gaslog Gladstone od 115.024 bruto tona zauzima 7. mjesto na ovoj listi. Izgradio ga je Samsung Heavy Industries pod vodstvom ABS-a, a isporučen je društvu Gaslog Ltd u ožujku 2019. godine.
Gaslog Gladstone od 85.000 dwt dug je 293 metra, a širok 46 metara. Može prevoziti 174.000 kubična metra plina. Plovi pod zastavom Bermuda, a postiže maksimalnu brzinu od 17.8 čvorova. Opremljen je X-DF dual-fuel motorom koji omogućuje isplativost, ali i ekološku prihvatljivost.
Foto: MarineTraffic
8. Gaslog Greece
Sljedeći tanker na listi je LNG tanker Gaslog Greece. Baš kao i njegovog prethodnika, i ovaj tanker je izgrađen i porinut u Samsung Heavy Industries pod vodstvom ABS-a, i to 2016. godine.
Plovi pod zastavom Bermuda. Njegova dužina iznosi 290 m, dok je širina plovila 46 m. Ima bruto tonažu od 112.764 i nosivost nešto manje od 88.000 dwt. Gaz plovila je 10,7 metara. Između ostalog, Gaslog Greece opremljen je inovativnom dual-fuel tehnologijom i Wärtsilä motorom, što pruža fleksibilnost i visoku učinkovitost.
Foto: MarineTraffic
9. Pan Africa
Na 9. mjestu nalazi se LNG tanker kapaciteta od 174 tisuće kubičnih metara plina. Posljednji iz serije TPG pan, ovaj tanker se pridružio svojim sestrinskim brodovima – Pan Asia iz 2017. te Pan Europe i Pan American 2018. godine. Od svojeg prvog putovanja, brod je ušao u 20-godišnji najam za podružnicu Shella.
Pan Africa je zaplovio početkom 2019. godine. Dug je 290 metara i širok 47 metara. Njegova bruto tonaža iznosi nešto ispod 150 tisuća tona, a nosivost 88.438 dwt. Tanker trenutno plovi pod zastavom Hong Konga.
Foto: MarineTraffic
10. Seri Cemara
Pod zastavom Malezije, ovaj tanker od 133.948 bruto tona posljednji je u seriji 5 plovila za prijevoz LNG-a tipa Moss. Njegova duljina iznosi 290 m, a širina 49 m. Kapaciteta je od 150.200 kubičnih metara, a njegova najveća zabilježena brzina je 14,3 čvorova.
Ovaj brod od 84.291 dwt 2018. godine je izgradio Hyundai Heavy Industries Co. Ltd. za MISC flotu te Petronas. Brod nosi eko-oznaku kao potvrdu usklađenosti sa MARPOL zahtjevima.
Aquarium Pula dobitnik je certifikata održivosti Friend of the Sea za izuzetne napore u očuvanju mora, javljaju iz istoimene organizacije, piše Glas Istre.
Za dobivanje tog certifikata akvariji ne samo da moraju zadovoljiti robusnu održivu politiku, gospodarenje otpadom i društvenu odgovornost, već se također obvezati na prikazivanje sveobuhvatnih znanstvenih informacija vezanih za svaku smještenu vrstu, uz ponudu godišnjih obrazovnih tečajeva za svoje posjetitelje. Certifikat također jamči da akvariji zadovoljavaju najviše standarde dobrobiti životinja i sprečavaju zatočenje sisavaca, osim u iznimnim slučajevima.
Aquarium Pula dobio je veliku pozitivnu medijsku pozornost zbog svog uključivanja u brojne tekuće programe očuvanja. Najznačajniji su Centar za spašavanje morskih kornjača i Utočište plemenitih oklopa, a oba je priznala Vlada. Stručnjaci Aquariuma su od 2001. godine spasili, sanirali i vratili u more više od 180 morskih kornjača. Zajednički je pohvaljen u suradnji s hrvatskom Vladom i drugim partnerima (nacionalnim parkovima, sveučilištima, javnim tijelima, nevladinim organizacijama) za očuvanje plemenitih školjaka, školjke koja je kritično ugrožena nakon jedne od najnemilosrdnijih patogenih katastrofa koje su donijele školjka na rubu izumiranja.
Aquarium Pula započeo je kao privatni obiteljski pothvat koji je pokrenula biologinja dr. Milena Mičić 2000. godine, a sada je izrastao u najveći akvarij u Hrvatskoj.
– Akvarij se može pohvaliti jednim od najraznovrsnijih prikaza mediteranskog života u Europi, kao i brojnim tropskim eksponatima prikazanim na površini većoj od 3.000 četvornih metara – rekla je Mičić.
Friend of the Sea je međunarodna organizacija sa sjedištem u Italiji čiji je cilj širenje održivosti za zaštitu planeta i ugroženih vrsta. Posebno surađuju s poduzećima da bi ih potaknuli na usvajanje ekološki odgovorne prakse.
Kliperi su brzi, elegantni višejarbolni jedrenjaci. Po jednoj teoriji, ime su dobili jer su srezali (clipped off) do tada potrebno vrijeme za prelazak oceana. Po drugoj im ime potječe iz sokolarstva, gdje se za obrušavajući sokolov let koristio termin to clip, piše Otvoreno more.
Foto: Wikimedia Commons
Kako je u to vrijeme u Engleskoj bilo pitanje prestiža piti čaj iz nove berbe, kliperi su kao najbrži brodovi od svojih početaka plovili na liniji između Azije i Engleske, pa su brzo prozvani Tea Clippers.
Najveći rivali iz godine u godinu bili su brodovi Cutty Sark i Thermopylae.
Njihovo kretanje uzbuđeno su pratili i s nestrpljenjem iščekivali dolazak u London ne samo ljubitelji čaja, nego i kladioničari, jer se u to vrijeme masovno kladilo na to koji će brod prvi uploviti s novim čajem.
Naš sugrađanin Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik u novom broju feljtona ‘Priče o moru i brodovima’ piše o Stockholmu. Imao je burne plovidbe, odolijevao svim problemima, promijenio 11 imena, 12 vlasnika i još dosta vlasnika u najmu – charteru. Trenutno, u 74. godini starosti vezan čeka nastavak svoje sudbine.
M/B STOCKHOLM je za Swedish American Line izgrađen u veljači 1948. u brodogradilištu Goetaverken u švedskom Gothenburgu. Imao je 12165 bruto tona, bio je dug 160 i širok 21 metar s gazom od 7,9 metara. Dva Götaverken dizel motora ukupne snage 12000 KS preko dvije propele su mu davale brzinu od 17 čvorova, a mogao je ugostiti 390 putnika. Na prvo promotivno putovanje je isplovio 21. veljače 1948 iz Gothenburga da bi u New York stigao nakon osam dana. Od tada plovi na liniji za New York, s povremenim ticanjima Copenhagena, kao putničko-teretni brod, što je u to doba bilo uobičajeno. lako ne uvijek i korisno, jer je ostalo zabilježeno kako je zbog štrajka njujorških dokera i nemogućnosti iskrcavanja tereta, STOCKHOLM jednom morao isti teret tri puta prevoziti preko Atlantika, da bi ga se na koncu po završetku štrajka ipak nekako uspjeli riješiti. Brod je imao problema sa stabilitetom na otvorenom moru, pa je u njegova skladišta naknadno ugrađen balast od 1500 tona cementa. To je, naravno, smanjilo skladišni prostor i povećalo potrošnju goriva, ali je trajno riješilo probleme sa stabilitetom.
Sudar na 200 milja od New Yorka
Svi svjetski mediji u udarnim vijestima 25. srpnja 1956. obznanili su vijest o sudaru dvaju putničkih brodova istočno od Nuntucketa na oko 200 nautičkih milja od New Yorka. Oba transatlantika su plovili u protukursu pod uvjetima smanjene vidljivosti zbog guste magle i dogodio se sudar. U toj tragediji potonuo je jedan od najelegantnijih svjetskih lajnera, talijanski ANDREA DORIA te je sa sobom na morsko dno povukao 46 nedužnih žrtava, putnika i članova posade. ANDREA DORIA je potonula za samo 11 sati nakon sudara. Ostalih 545 je spasio sam STOCKHOLM, a njih 1117 francuski lajner ILE DE FRANCE i još neki drugi brodovi koji su se u tom momentu našli u blizini. Na drugom brodu, švedskom STOCKHOLMU poginulo je pet članova posade, brod je ostao plutati oštećene prove, te je sa svojim pogonom doplovio do New Yorka 27. srpnja. Teško oštećeni STOCKHOLM za milijun dolara u tri mjeseca je brzo popravljen u brodogradilištu Bethlehem Steel Co. Shipbuilding u New Yorku. Zbog toga su otkazana njegova sljedeća tri transatlantska putovanja i jedno krstarenje. Nakon popravka vratio se u svoje transatlantik plovidbe.
STOCKHOLM je u to doba bio najmanji transatlantik, nije bio udoban i komforan, pa je švedska kompanija naručila nešto bolje i veće brodove GRIPSHOLM i KUNGSHOLM. Kada su novi brodovi preuzeli transatlantske pruge, STOCKHOLM je raspremljen, da bi ga nakon nekoliko neuspjelih pregovora u siječnju 1960. kupila tadašnja istočnonjemačka Vlada.
Voelkerfreundscaft (prijateljstvo naroda)
Brod je dobio novo, tipično njemačko i ne baš lako prepoznatljivo ime VOELKERFREUNDSCHAFT, što je u prijevodu Prijateljstvo naroda. U prilogu ovog teksta postavljam dvije fotografije broda koje su slikali zaljubljenici brodova u Dubrovniku. Fotografiju broda uz rivu luke Gruž slikao je Holandez Anton Heuff iz Fleet File Rotterdama, a fotografiju pored Solituda je slikao gospar Nevenko Bilobrk iz svoje kuće, i to s malim ruskim fotoaparatom te ga nije mogao slikati cijeloga već ga je slikao iz dva puta pa su te dvije fotografije u photoshopu spojene u jednu.
Za Istočne Nijemce, kompaniju VEB Deutsche Seerederei iz Rostocka, neudobni i nekomforni brod uspješno plovi sljedećih 25 godina. Ne bez problema jer se već 1960. nasukao kod Stockholma, a 1965. se sudario s danskim brodom BURGUNDIA. Dva je puta imao sudar sa zapadnonjemačkim vojnim plovilima, 1968. s fregatom NAJADE i 1983. s jednom podmornicom. Očito je da su se zapadnonjemačke obavještajne službe zanimale za ovaj istočnonjemački brod, po svoj prilici ne bez razloga. Stariji Dubrovčani se sjećaju da su se na njemu održavali sastanci s predstavnicima Vlade Istočne Njemačke i političara bivše Jugoslavije i Dubrovnika, te postoji jedna fotografija njihovih ukrcavanja na brod.
Foto: Dubrovački dnevnik
Česte promjene imena
Od 1985., kada ga kupuje Neptunus Rex Enterprises iz Paname, uglavnom služi u početku pod imenom VOLKER potom pod imenom FRIDTJOF NANSEN kao utočište azilanata u Oslu. Godine 1989. je prodan napuljskoj kompaniji Star Lauro. Otegljen je na preuređenje u Genovu, međutim talijanska ga je javnost s negodovanjem dočekala, jer mu nikada nije oprostila potapanje legendarne ANDREA DORIE. Preuređenje broda je započelo tek 1992. te je tada preuređen iz lajnera u kruzer, sada ima 15614 bruto tona, dobio je dva nova Wartsilia dizel motora ukupne snage 14 300 KS koji su mu davali brzinu od 19 čvorova, a mogao je primiti 556 putnika. Pod novim imenom ITALIA I zaplovio je tek početkom 1993. godine, ali je nakon godinu dana prodan talijanskoj kompaniji Nina SpA koja mu daje novo ime ITALIA PRIMA.
Od 1999. pod imenom VALTUR PRIMA plovi u vodama oko Kube, ali nakon 11. rujna 2001. i terorističkog napada na New York, sva se putovanja otkazuju, a brod rasprema u Havani. Od srpnja 2002. ponovo pod imenom CARIBE plovi na sedmodnevnim kružnim putovanjima oko Kube, ali ne zadugo zbog stečaja Festival Cruisesa, njegova najnovijeg vlasnika. Koncem 2004. je na dražbi prodan brodarskoj kompaniji Classic International Cruises iz Lisabona. Od siječnja 2005. godine plovi pod novim imenom ATHENA, a pod istim imenom od 2008. dobiva novog vlasnika First Quality Cruises Inc. Godine 2013. ponovo mijenja ime u AZORES za brodarsku kompaniju Islands Cruises Transportes Maritimos da bi na kraju za ovu istu brodarsku kompaniju 2016. promijenio ime u ASTORIA.
Sezonu 2020. plovi u floti CMC-a, ali u lipnju iste godine Britanska obalna straže je zaustavila i zabranila plovidbu tijekom Covid 19 krize. Nedugo kasnije brod je prebačen i vezan te stavljen u raspremu u Rotterdamu. Dana 1. ožujka 2021. brod je ponuđen na javnoj dražbi s minimalnom prodajnom cijenom od 10 milijuna eura, ali nije dobio nijednu ponudu do srpnja 2021. Brod je ostao na prisilnom vezu čekajući odluke vlasnika i vjerovnika. U škrtim vijestima se može pročitati da ga je kupila jedna američka grupacija s namjerom plovidbe između Lisabona i Funchala- Madeira, međutim i njegova današnja pozicija je u mirovanju u luci Rotterdam. Sudbinu najmanjeg transatlantika koji je u svoje vrijeme plovio, građenog daleke 1948. još ne znamo, ali on ipak vezan pluta nakon 74 godine starosti. Jedini aktivni kruzer koji je stariji od njega je jedrenjak Sea Cloud koji i dalje plovi u svojoj 91. godini starosti. I tako je naš STOCKHOLM iz ove današnje priče imao zaista burne plovidbe, odolijevao je svim problemima, promijenio je 11 imena, 12 vlasnika i još dosta vlasnika u najmu- charteru. Bio je jako kvalitetno građen od švedskog čelika te su ga puno puta obnavljali svi navedeni brodari, ali uvijek su presuđivale neke financije zbog skupog održavanja, a svojim malim kapacitetom putnika više nije mogao konkurirati među danas sve većim kruzerima i mega kruzerima koji su jednostavno poklopili male brodove. Možda ipak jednoga dana nastavim pisati o njegovim novim putovanjima ili će negdje završiti kao brod hotel, muzej ili će završiti u rezalištu.
Posjete Dubrovniku
Pod imenom VOELKERFREUNDSCHAFT, brod je prvi put posjetio Dubrovnik 20. veljače 1965. te u grušku luku u sljedećih 20 godina ukupno uplovio 19 puta u pravilu jednom godišnje u rano proljeće ili kasnu jesen. Dok je većina brodova s kružnih putovanja iz Dubrovnika uglavnom plovila prema talijanskim ili grčkim lukama, istočnonjemački brod nastavlja svoja putovanja prema ideološki “čišćim” Aleksandriji, Alžiru, sovjetskoj Jalti, bugarskoj Varni ili rumunjskoj Constanci. Posljednji je put VOELKERFREUNDSCHAFT isplovio iz gruške luke 1. studenog 1984. na putu prema Constanci. Novi su ga putovi od tada odveli na sasvim drugi kraj svijeta, pa se u dubrovačku luku više nikada pod tim imenom nije vratio. I kada smo mu se najmanje nadali, ovaj naš dobri stari poznanik nas je ipak, nakon punih 25 godina, pod imenom ATHENA ponovo posjetio 22. listopada 2009. i još jednom, zadnji put pod imenom ASTORIA 21. rujna 2016. kada je zablistao u luci Gruž sa svojom elegancijom i lijepim plavim trupom, i to nakon 68 godina od prve plovidbe.
Foto: Dubrovački dnevnik
Brodsko zvono nalazilo se na samoj provi broda STOCKHOLM. Nakon sudara se odlomilo i potopilo zajedno s brodom ANDREA DORIA na 200 nautičkih milja od New Yorka. Iz dubine Atlantskog oceana oštećeno zvono je izvađeno te i danas krasi salon broda.
Američka podmornica Grayback s 80 članova posade je isplovila iz Pearl Harbora 28. siječnja 1944., u svoju novu vojnu misiju, ali nestala je već 26. veljače iste godine, u napadu japanskih zrakoplova. Pronađena je relativno nedavno u sklopu projekta koji nosi naziv “Izgubljene 52-je” (Lost 52), a koji ima za cilj nalaženje američkih podmornica nestalih u Drugom svjetskom ratu, piše Povijest.hr.
Pogreška u prijevodu
U nedavnom arehološkom podmorskom istraživanju pronađena je u blizini obale Okinawe u Japanu. Vodeći istraživač na projektu Tim Taylor koji je i pokrenuo projekt angažirao je kao suradnika Yutaku Iwasakija, čiji je zadatak bila provjera izvorne japanske dokumentacije, a u kojoj je ovaj uspio pronaći pogrešku u prijevodu koordinata pogođene podmornice. Pogreška se doslovno sastojala u jednoj znamenci, a značila je 160 km udaljenosti između stvarne i pogrešno prevedene lokacije. U nalaženju podmornice korišteni su dronovi i napredna tehnologija snimanja.
Jedna od najuspješnijih podmornica Drugog svjetskog rata
Unatoč svemu tome ekipa je skoro odustala od potrage, ali je podmornica na rubu odustajanja tima ipak nađena. Nestala podmornica je potonula u Istočno kineskom moru, a pronađena je na dubini od 430 m. Ova je podmornica tijekom svoje aktivnosti potopila čak 14 brodova. Nađena je velikim dijelom u netaknutom stanju, osim što je korodirala, osobito na prednjem dijelu trupa. Podmornica je po svojoj uspješnosti ušla u 20 najuspješnijih američkih podmornica Drugog svjetskog rata. Potvrda njezine lokacije je ovo mjesto pretvorila u zaštićenu zonu od uznemiravanja jer je riječ o posljednjem počivalištu velikog broja mornara.
U Peroju (Vodnjan) 29. i 30. ožujka 2022. godine održana je završna konferencija projekta “Adri.SmArtFish” u organizaciji projektnog partnera Ministarstva poljoprivrede. Sastanak je bio usmjeren na prezentaciju provedenih aktivnosti radnih paketa i postignutih ciljeva hrvatskih i talijanskih projektnih partnera, piše 057info.
U ime Zadarske županije voditeljica Odsjeka za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj Katerina Skelin prezentirala je rezultate s područja županije koji su se najviše odnosili na promociju sektora malog ribarstva, uključivanje ribara kroz promociju, izradu studije evaluacije sektora malog priobalnog ribolova za područje Zadarske županije, nabavu opreme za Zadarsku ribarnicu te postavljanje umjetnog ribljeg grebena. To je prvi umjetni riblji greben u Hrvatskoj, a postavljen je u veljači 2021. godine u Zadarskom kanalu, odnosno na plovnom području u blizini otočića Ošljak.
Još jedna bitna projektna aktivnost bila je opremanje i modernizacija ribarnice s obzirom da je Zadar turistički grad, a uz to ima i bogatu ribarsku tradiciju. Ovakvom modernizacijom, ribarnica je postala primamljivija posjetiteljima i kupcima, a nabavom inox stolova s pripadajućim zaštitnim staklom i ledomata s rashladnom komorom podignuti su i higijenski uvjeti na višu razinu.
Foto: 057info
U sklopu konferencije potpisao se i zajednički Memorandum o suradnji između novoosnovanih Udruga malih priobalnih ribara u Republici Hrvatskoj i Republici Italiji. Sporazum je potpisao predsjednik Udruge Kazimir Bogović iz Malog Lošinja.
Glavni cilj projekta „Adri.SmArtFish” bio je očuvanje, zaštita, promicanje i razvoj sektora malog ribarstva u cilju održivosti i promicanja resursa, kao i uključivanje ribara i provedba aktivnosti koji bi doprinijeli tom sektoru kroz promociju, edukaciju i nabavu opreme u cilju održivosti. S obzirom na postignuto, potaknuta je rasprava na nastavak projekta s ovakvim i sličnim aktivnostima u sljedećem programskom razdoblju. Vodeći partner bila je regija Veneto, a Zadarska županija jedan je od deset projektnih partnera.
Svakih nekoliko mjeseci, kada Jesstoni Garcia posegne za električnom mašinicom kako bi se ošišao, on usput skuplja materijal za svoja umjetnička djela, piše Reuters.
Koristeći tanku četku i prozirnu, ljepljivu smolu, suvlasnik frizerskog salona u Manili posipa sakupljene pramenove i isječke po praznom bijelom platnu te ih za dva do pet sati pretvori u upečatljive slike glazbenika i glumaca.
Ovaj 32-godišnji umjetnik zapravo je pomorac. Godišnje provede i do osam mjeseci na kruzerima, a u nedostatku adekvatnih umjetničkih potrepština, poput boja i blokova za skice, Garcia je 2021. odlučio upotrijebiti vlastitu kosu za svoja umjetnička djela.
Započeo je s autoportretima, a na kraju se prebacio na portrete slavnih osoba.
Umjesto u salonu, najveći dio svog vremena provodi na moru. Za portrete koristi samo vlastitu kosu, a ponekad, kad mu ponestane materijala, primoran je obrijati i svoje zaliske.
Garcia kaže kako mu izrada ove umjetnosti pomaže u ublažavanju stresa jer duga putovanja utječu na njegovo fizičko i mentalno zdravlje.
“Moramo pokušati pronaći neki izlaz kako bismo se uspjeli nositi s depresijom. Za mene je to umjetnost”, rekao je, dodajući da mu je najveća želja prodavati portrete koje izradi.
Sudbina katkad ispisuje nesretne priče – torpeda izumljena i izgrađena u Rijeci potopila su više brodova riječkih brodara u Prvom i Drugom svjetskom ratu.
Poslijeratna povijest spominje samo torpediranje brodova pod jugoslavenskom zastavom, piše Danilo Prestint za Novi list.
Parobrod »Kupa« izgrađen u brodogradilištu Hall, Russell & Co. Ltd., u Aberdeenu 1912. godine za Societa in Azioni Ungaro-Croata di Navigazione Marittima a Vapore iz Rijeke. Francuska podmornica Archimede ispalila je torpeda na njega 29. prosinca 1915. godine kod punte Planka, odnosno rta Ploče).
Foto: Novi list
Da se spriječi potonuće, brod je nasukan, ali je proglašen potpunim konstruktivnim gubitkom. Stradala su dva strojara i kuhar. Nažalost, njihova imena nisu ostala zabilježena.
Stradali Kostrenjani
Parobrod »Joszef Agost Foherczeg« (Hungaro-Levant S.S. & Co. Ltd., Fiume) izgrađen je 1907. godine u brodogradilištu J.L. Thompson & Sons Ltd., u britanskom North Sandsu. Početak Prvog svjetskog rata dočekao je u raspremi u luci Mogadishu u Somaliji, a 23. svibnja 1915. zapljenjuje ga Italija.
Niti godinu dana kasnije, 22. travnja 1916. godine torpedira ga i topi podmornica U-19 oko 150 nautičkih milja zapadno od Land’s End u plovidbi Barry-Livorno s teretom ugljena.
Parobrod Antonio Sciesa (Ferrovie dello Stato) torpediran je i potopljen 3. svibnja 1917. godine od podmornice U-14, čiji je zapovjednik bio Georg Ritter von Trapp (rođen u Zadru, poznat po muzikalnoj obitelji) u plovidbi Napoli-Torre Annunziata oko 24 nautičke milje jugo-jugoistočno od Sapienze.
Izgrađen je 1887. godine kao »Matlekovits« za Royal Hungarian Sea Navigation Co. Adria Ltd. iz Rijeke u brodogradilištu Richardson, Duck & Co., u Stockton-on-Teesu u Thornabyju. Početkom Prvog svjetskog rata bježi u prema Italiji, ali je dolaskom zaplijenjen te 1915. postaje »Antonio Sciesa«.
Putničko-teretni parobrod »Zagreb« (Societa in Azioni Ungaro-Croata di Navigazione Marittima a Vapore, Fiume) torpedirala je francuska podmornica Archimede 14. siječnja 1917. kod punte Planka. Izgrađen je 1892. godine u brodogradilištu Grangemouth Dockyard Co. u Alloi, u Kelliebanku.
Pri potapanju stradalo je 13 članova posade i 43 putnika (po drugim izvorima 24/28 članova posade i putnika). Među stradalima bili su Ahil Tuhtan, prvi časnik palube, i Remo Adamić, drugi časnik palube, oba iz Kostrene.
Foto: Novi list
Motorni brod »Sebastano Venier« (Societa Italiana di Armamento Sidarma, Fiume) napada 9. prosinca 1941. godine velika britanska minopolagačka podmornica HMS Porpoise pod zapovjedništvom Pizeyja kod rta Methoni, dok je na njemu oko dvije tisuće ratnih zarobljenika zemalja Commonwealtha.
Brod je teško oštećen, te je nasukan, a u napadu je stradalo oko 400 zarobljenika. Tjedan dana kasnije podmornica, HMS Torbay opet torpedira podrtinu, onemogućivši bilo kakvo promišljanje o spašavanju broda.
Brod je izgrađen 1940. godine u brodogradilištu Cantieri Riuniti dell’ Adriatico u Monfalcone za riječkog brodara, ali je odmah prodan kao »Jason« (Nederlandsche Stoomvaart Maatschappij Oceaan NSMO, Amsterdam).
No, brod su zaplijenile talijanske vlasti i predale na uporabu riječkom brodaru. Brod je 1941. godine rekviriran od strane Njemačke.
Parobrod »Ariosto« (Tirrenia SA di Navigazione, Fiume) torpedirala je u veljači 1942. godine britanska podmornica P-38 oko 12 nautičkih milja od rta Africa u plovidbi Tripoli-Palermo. Stradalo je oko 140 članova posade i britanskih zarobljenika.
Foto: Novi list
Brod je izgrađen kao »Baro Feyervary« (Adria Royal Hungarian Sea Navigation Co. Ltd., Fiume) u brodogradilištu Wigham Richardson & Co. u Neptune Yardu, u Low Walkeru. U kolovozu 1914. godine postaje »Bulganak« (Ruska carska mornarica), a 1918. vraćen je riječkom brodaru. Tek 1922. godine postaje »Ariosto«.
Motorni brod »Francesco Barbaro« (Societa Italiana di Armamento Sidarma, Fiume) izgrađen je 1940. godine u brodogradilištu Cantieri Riuniti dell’Adriatico u Monfalcone, a krajem rujna 1942. torpedira ga i oštećuje britanska podmornica HMS Umbra P-35 pod zapovjedništvom S. L.C. Maydona, 35 nautičkih milja južno od rta Marathia na otoku Zakynthos.
Brod je potonuo slijedećeg dana, 50 milja jugozapadno nakon drugog torpediranja iste podmornice.
Foto: Novi list
Brod »Petrarca« (Tirrenia SA di Navigazione, Fiume) 15. veljače 1943. torpedirala je britanska podmornica HMS Una kod rta Vergadoro, deset nautičkih milja sjeverno od luke Crotone. Brod je nasukan, te je eksplodirao i potonuo nakon napada savezničkog zrakoplovstva.
Izgrađen je kao »Szent Istvan« (Royal Hungarian Sea Navigation Co. Adria Ltd., Fiume) 1910. godine u brodogradilištu Clyde Shipbuilding & Engineering Co. Ltd. u Glasgowu. Godine 1919. je u floti Adria Co. iz Rijeke, 1921. mijenja ime u »Petrarca« (Adria SA di Navigazione Marittima, Fiume), a od 1937. je u floti Tirrenie.
Brod »Ugo Bassi« (Tirrenia SA di Navigazione, Fiume) torpedirala je i potopila britanska podmornica HMS Severn pet milja od rta Monte Santo u zaljevu Orosei na Sardiniji u plovidbi Civitavecchia-Cagliari.
Izgrađen je 1902. godine kao »Duna« (Royal Hungarian Sea Navigation Co. Adria Ltd., Fiume) u brodogradilištu William Dobson & Co. u Walkeru. »Ugo Bassi« postaje 1915. godine, a od 1923. do 1937. plovi u floti Adriatica SA di Navigazione Marittima, Fiume.
Parobrod »Enrichetta« (Regia Marina/SA Cooperativa di Navigazione Garibaldi, Genova) torpedirala je i potopila britanska podmornica HMS Unison 14. listopada 1942. godine pet milja od otoka Preti, sjeverozapadno od Navarina, u plovidbi Brindisi-Navarino.
Na brodu je prije potonuća eksplodirao teret avionskog goriva u bačvama. Izgrađen je 1907. godine kao »Kossuth Ferencz« (Atlantic Sea Navigation Co. Ltd., Fiume) u brodogradilištu J. L.. Thompson & Sons Ltd. u North Sandsu.
Brod je 1920. u floti SA di Navigazione Marittima Atlantica (Fiume), a 1922. u floti Atlantic Trust Co. Ltd. (Fiume). Dvije godine kasnije mijenja ime u »Alberto Fassini« (Fiumana Societa di Navigazione, Fiume/Atlantic Trust Co., Budapest), 1932. postaje »Presto« (Salvatore Cappiello, Genova), a slijedeće godine »Enrichetta« (Industrie Navali SA, Genova).
Lošinjski brodovi
Parobrod »Carlo Margottini« (talijanska vlada) torpediran je 10. veljače 1943. kod Orašca na Gružu od britanske podmornice HMS Unbending, brod je napušten, te se nasukao kod Ulcinja. Plovio je iz albanske luke San Giovanni di Medua, danas Shengjin, za Antivari (Bar).
Izgrađen je 1893. godine kao »Villam« (L. Schwarz, Fiume) u brodogradilištu Gourlay Brothers & Co. u Dundee. U flotu Ungaro-Croate (Fiume) ušao je 1901. godine (od 1914. do 1918. brod je u raspremi u Novigradskom moru), 1919. je u floti Hrvatskog dioničkog pomorskog parobrodarskog društva, Rijeka da bi 1922. promijenio ime u »Slovenac« (Jadranska plovidba dioničko parobrodarsko društvo, Sušak).
Iste godine mijenja ime u »Piceno« (cavaliere Alessandro Gorup de Slavinski, Volosca), 1925. ponovno je »Slovenac« (Jadranska plovidba SA di Navigazione, Sušak), a 1926. je u floti Jadranske plovidbe d.d. (Sušak). Osam godina kasnije mijenja ime u »Bled«, a 1941. postaje »Carlo Margottini«.
Parobrod »Eridano« (SA di Navigazione Ave, Genova) torpedirala je i potopila britanska podmornica HMS Trusty 4. prosinca 1941. godine šest milja od rta Ducato u plovidbi Krf-Patras. Izgrađen je 1912. godine kao »Zvir« u brodogradilištu R. Thompson & Sons Ltd. u Sunderlandu za riječkog brodara Ungaro-Croata.
Početkom Prvog svjetskog rata bio je u raspremi u talijanskoj luci Siracusa pa ga je 1915. godine zaplijenila Italija i slijedeće godine uvrstila u flotu kao »Monviso«.
Vraćen je 1922. godine Ugarsko-Hrvatskoj slobodnoj plovidbi d.d., Rijeka. pod starim imenom – »Zvir«, a slijedeće godine je u floti Prekomorske plovidbe d.d. (Sušak). Godine 1925. postaje »Risano« u floti Navigazione Libera Triestina S.p.A., Trieste, a šest godina kasnije matična luka mu je Genova.
Foto: Novi list
I na kraju spomenimo da su torpedirana i potopljena i dva broda brodara iz Malog Lošinja i Visa. Parobrod »Carmen« je torpediran 29. rujna 1940. godine od britanske podmornice HMS Osiris pred lukom Drač, a izgrađen je 1925. godine za Marca u Martinicha iz Malog Lošinja.
Parobrod »Vila« (Topich S. & Co., Lissa) torpediran je i potopljen 30. lipnja 1918. godine od nepoznate talijanske podmornice u plovidbi između Rijeke i Primoštena. Stradalo je šest putnika i članova posade, piše Novi list.
Posljednjih godina smo svjedoci brzih promjena u turističkoj ponudi, gosti žele svoje vrijeme na odmoru maksimalno moguće iskoristiti, traže se novi sadržaji. Turisti ne dolaze kako bi se kupali u moru, oni istražuju obalu, traže aktivan odmor, pohode događanja, odlaze u zaleđe, traže adrenalinske sportove, nešto novo, nešto posebno. U posljednja dva desetljeća dosta se toga promijenilo u shvaćanju i razvoju turističke ponude, te je masovni turizam u stagnaciji, dok snažan razvoj doživljavaju destinacije s ponudom selektivnih oblika turizma i aktivnog odmora.
Ronilački turizam jedna je od važnih grana pustolovnog, aktivnog turizma i kao takav bilježi značajan rast proteklih godina. Jadransko more zbog svojih osobina (bistrine, temperature, mnoštva zanimljivih lokacija, životinjskog svijeta) izuzetno je zanimljivo ronilačkoj populaciji. Štoviše, sva ova nesretna događanja posljednjih godina idu nam u prilog jer gosti cijene destinacije koje su relativno blizu i do kojih je moguće doći automobilom, piše Gorgonija.com.
Foto: Gorgonija.com
Prednost ronilačkog turizma je u tome da on nije nužno okrenut sezoni, dapače, većina ronioca preferira pred i posezonu. Također, ova populacija gostiju su obično i dobri potrošači koji su uz sve one uobičajene troškove smještaja, hrane, trgovina troše i na najam ronilačke opreme, na usluge vođenja do atraktivne ronilačke lokacije, kao i sve ostale troškove koji proizlaze iz ronilačke aktivnosti. Također, atraktivni prizori podmorja koji oduzimaju dah ostaju trajna uspomena, a kako su često ronioci dobri fotografi te prisutni na društvenim mrežama, portalima i sl. postaju odlični individualni besplatni promotori našeg turizma.
Jedna od najatraktivnijih stvari u ronilačkom svijetu je ronjenje na olupinama tzv. wreckovima. Upravo su ronilačke destinacije u kojima postoje olupine među najomiljenijim destinacijama zbog svoje atraktivnosti i jedinstvenosti. Turisti danas traže osjećaj jedinstvenog doživljaja, osobni pristup u spoju s aktivnim odmorom.
Foto: Gorgonija.com
Nažalost, problem s olupinama koje su nastale “prirodnim putem” uslijed nasukavanja, kvarova, ratnih događanja je taj što su potopljeni ili na velikim dubinama ili na otvorenom moru pa posjet takvim olupinama zahtjeva i visoku razinu znanja, iskustva i obučenosti za takve zarone, zbog čega takve destinacije ostaju nedostupne prosječni turistu. Inače, znanje tehničkog ronjenja, ronjenje s plinskim mješavinama predstavlja veliki trošak za ronilačke centre u smislu putovanja, ovisnost o vremenskim uvjetima na otvorenom moru i sl. te nije izgledno kako bi se komercijalna ronilačka ponuda mogla proširiti koristeći postojeće olupine.
Rijetke su olupine koju su se potopile na idealnom mjestu za ronjenje (primjer takve je olupina parobroda Teti koji je 1930. potonuo kraj otočića Mali Barjak, na zapadnom rtu komiške uvale na dubini od 10-34 metra).
Iskustva drugih zemalja
SAD je prva država koja je masovno krenula s takvom praksom, pa je ta aktivnost dobila i poseban naziv – „scutling“. Uz obale zapadne Floride, Amerikanci su potopili više od 300 brodova, među kojima je i jedan nosač aviona.
Malta je primjer države koja je određeni broj starih brodova pretvorila u ronilačke lokacije, i sada su četvrta država u Europi po zaradi od ronilačkog turizma.
Brodove potapaju i Australiji, Južnoj Koreji, Novom Zelandu, Turskoj, Portulaglu, Egiptu (samo jedan brod – Thistelegorm godišnje donese ogroman prihod).
Implementacija
Kako bi proširili našu turističku i ronilačku ponudu, vjerujemo da bi bilo nužno odrediti određeni broj lokacija za kontrolirano potapanje brodova i njihovo pretvaranje u zanimljive ronilačke lokacije. Islužene brodove najbolje je potapati na male dubine primjerene roniocima svih razina znanja i kategorija, na lokacijama blizu turističkih destinacija, i ronilačkih centara čime bi se proširila turistička ponuda, a naročito povećala mogućnost produljena sezone. Izbor lokacija bi se detaljno obradio prikladnom studijskom dokumentacijom, te uskladio sa smjernicama nadležnih službi za kontrolu pomorskog prometa. Naravno, potapanju brodova prethodi potpuno uklanjanje svih kemikalija, goriva, maziva, štetnih materijala, zatvaranje svih potencijalno opasnih otvora i sl.
Foto: Gorgonija.com
Bez obzira na razlog potonuća, brodom ubrzo zavlada morska flora i fauna, s velikim brojem raznih spužvi, cjevaša, algi. S obzirom da se stvori umjetni podmorski greben, olupina služi kao sklonište jatima malih i velikih riba. Na već spomenutoj olupini “Teti” stanište su pronašli i ogromni ugori koji su se toliko navikli na ronioce te ih se može hraniti iz ruke čime su postali dodatna atrakcija, skoro koliko i sama olupina.
Osim potapanja brodova, moguće je početi širiti horizonte i na izradu umjetnih podmorskih grebena, izradu podmorskih muzeja, izradu ronilačkih tematskih staza, kao i na ostale sadržaje koji bi pratili djelatnost. Potapaju se i avioni, tenkovi i sl. Tematske ronilačke staze i skulpture mogu se potopiti i na manjoj dubini koja je pogodna za ronjenje na dah, čime bi znatno povećali ciljanu grupu gostiju.
Foto: Gorgonija.com
Izradom umjetnih podmorskih grebena potiče se bioraznolikost područja, isti naseljavaju razne riblje i biljne vrte, a promišljenim oblikovanjem i odabirom lokacije se omogućava uvid turista u podmorski svijet. Umjetne podvodne grebene je moguće napraviti i koristeći betonske elemente, koje je moguće oblikovati u poželjan oblik (npr. oblik broda). Već su sad na svijetu zabilježeni slučajevi podmorskih galerija, izložbi, postavljenih betonskih figura u raznim oblicima, čija atraktivnost ponekad bude presudna za odabir turističke destinacije. Ulaganjem u ovaj vid ponude se produljuje sezona, zahvati ne da nisu opasani za okoliš, već su čak i poželjni, ne narušavaju se vizure obale, a donosi se razvoju turizma, bioraznolikosti Jadrana, te se otvaraju radna mjesta direktno vezana za oblik turističke djelatnosti, tako i sekundarna radna mjesta koja prate potrebe i nude prateće sadržaje i usluge.
Foto: Gorgonija.com
Najveći iskorak je do sada napravila Primorsko-goranska županija koja je u svoj prostorni plan unijela zone unutar kojih je dozvoljeno potapanje brodova, a općine i gradovi su predložili mikrolokacije unutar tih zona. Sve ovo rezultiralo je potapanjem broda Vis na Premanturi.
Temeljem ove inicijative smatramo da je potrebno napraviti slijedeće:
Izraditi studiju (unaprijed) s lokacijama na kojima je moguće dopušteno potapati brodove, a koja će u obzir zaštićena područja, plovne putove, postojeća i planirana sidrišta, blizinu turističkih centara i ostale turističke ponude.
Temeljem postojećeg Pravilnika potrebno je dobiti dopuštenje za potapanje brodova (ili umjetnih grebena) od strane Ministarstva zaštite okoliša uz studiju utjecaja na okoliš, studiju biocenoze dna, potvrdu Hrvatskih voda da se ne radi o hidroarheološkoj zoni.
Općine i gradovi predložili bi mikrolokacije unutar zone, a lokacija potapanja i olupina morala bi biti ucrtana u hidrografske karte.
Županija bi po traženju investitora za neku pojedinu lokaciju raspisala natječaj i odobrila investitoru dugogodišnju koncesiju.
Mogla bi se odrediti namjenska sredstva za ove aktivnosti (županijski i lokalni proračuni, sustav TZ, Ministarstvo turizma), slično Fondu za potporu inovativnih projekata u turizmu.
Realizacijom ove inicijative, pametnim određivanjem lokacija i potapanjem brodova i stvaranjem umjetnih grebena ali i „no-take“ zona, postali bi „diver friendly“ država, povećali bi broj zainteresiranih ronioca, samim tim i veći broj dolazaka/noćenja pogotovo van sezone, došlo bi do otvaranja novih ronilačkih centara i novog zapošljavanja.
