Uz Danijela Frku ovog puta išlo se kod otoka Visa, točnije uz njegovu južnu obalu gdje je, u veljači 1930. potonuo putničko-teretni parobrod Brioni. Izgrađen u Monfalconeu, 1909. godine bio je elegantan i moderan parobrod, s kondenzatorom ugrađenim u motore, koji je osiguravao da se para ponovno iskoristi za pokretanje stroja, piše HRT Radio Rijeka.
Početkom rata, 1914. godine bio je rekviriran za potrebe Austrougarske mornarice, a 1917. godine je, ploveći iz Boke, kod Stare Baške doživio havariju, odnosno nasukao se da bi ga nakon nekoliko dana odteglio najjači tegljač mornarice: “Hercules”.
U vrijeme potonuća, Brioni je plovio Jadranom za talijanskog brodovlasnika iz Barija. Želeći uploviti u Višku luku kormilar je promašio za desetak stupnjeva i udario u hrid zvanu Jezera te vrlo brzo potonuo.
U nesreći je stradao jedan član posade, a brod je završio na pjeskovitom dnu krmom okrenut prema obali na dubini od 40 do 63 metra.
Drvene palube su istrunule pa se između ostataka željezne konstrukcije može zaći u samu utrobu broda koji je odlično očuvan i predstavlja jednu od najatraktivnijih olupina na tom dijelu podmorja, a nastanjuje ga obilje ribljeg svijeta, između ostalog brojne škarpine i ugori.
Danijela Frka s HRT Radio Rijekom ovoga puta bio je u viškom akvatoriju, gdje su početkom osamdesetih prošlog stoljeća pronađeni ostaci zagonetnog jedrenjaka.
U to vrijeme Vis je bio još uvijek strogo čuvana vojna zona, no lokalnom ronilačkom klubu vlasti su dopustile ronjenje pa su 1982. Zoran Milosavljević, koji je vodio lokalni klub, i Slovenac Sergio Gobbo, koji ima zanimljiv muzej u Novigradu, zaronili kod južnog rta otočića Greben.
Na dubini od 52 do 54 metra naišli su na dva reda topova koji su bili smješteni kao što bi bili na palubi jedrenjaka, pa je bilo očito da je riječ o potopljenom brodu čija je drvena konstrukcija vremenom istrunula sve do pijeska. Od 16 topova dva su bila brončana pa su izvađena i po uresima i grbu na njima zaključili su da je riječ o topovima izrađenim u ljevaonici u Genovi krajem 18.stoljeća.
Po tome i po ostacima nađenim ispod pijeska bilo je očito da je riječ o francuskom brodu, tipa brik, iz doba Napoleonovog osvajanja Dalmacije. No, kako je brod potonuo u neposrednoj blizini obale teško je reći je li uzrok bila navigacijska greška ili pak okršaj s nekim od brodova engleske flote kakvih je u to vrijeme bilo na tom mjestu. Budući da je riječ o topovima bez užljebljene cijevi, a koji su ispaljivali kugle, bilo je potrebno doći blizu neprijateljskom brodu jer već na stotinu metara udaljenosti preciznost je bilo teško postići.
U svakom slučaju olupina je danas atrakcija na koju se zapućuju mnogi ronioci, a budući da je vidljivost odlična već na 20 metara dubine može se uživati u nestvarnom prizoru iz daleke povijesti.
Američki ratni brod USS Cyclops isplovio je na svoje posljednje putovanje 4. ožujka 1918. godine. Tijekom tog putovanja netragom je nestao na području tzv. Bermudskog trokuta, piše Povijest.hr
Nestanak tog broda sa svim članovima posade predstavljao je najveći gubitak života u povijesti Američke ratne mornarice izvan borbe. Naime, zajedno s brodom USS Cyclops nestalo je svih njegovih 306 članova posade. Nestanak tako velikog broja ljudi predstavlja ujedno i najozbiljniji slučaj nedovoljno objašnjenog nestanka u suvremenoj povijesti, jer ni prije ni poslije nije zabilježen nestanak toliko velikog broja ljudi u pojedinačnom incidentu.
USS Cyclops bio je mornarički teretni brod za prijevoz rasutih tereta. U trenutku nestanka prevozio je čak 11.000 tona manganske rudače. Bilo je to doba pred kraj Prvog svjetskog rata, a mangan se u to vrijeme koristio pri izradi streljiva. Zbog toga je postojala teorija da je USS Cyclops potopilo neko plovilo Njemačke carske mornarice. Ipak, Nijemci su zanijekali takvu mogućnost.
Na kobno putovanje USS Cyclops isplovio je s otoka Barbados prema gradu Baltimoreu u SAD-u. U Baltimore je trebao stići oko 13. ožujka, no to se nije dogodilo.
Imenom Bermudski trokut obično se opisuje područje Atlantskog oceana s vrhovima na području južne Floride, Puerto Rica i Bermudskog otočja. USS Cyclops trebao je proći kroz to područje na putu prema Baltimoreu, no ne zna se gdje je točno nestao. Najvjerojatnije je potonuo uslijed oluje na moru, a postoji i mogućnost da je došlo do pucanja brodske strukture koja je dovela do potonuća.
Prema nekim podacima, prije svega onima koje je objavio pokojni Gradimir Radivojević u jednoj od svojih knjiga, u Jadranskom moru je u povijesti potonulo više od petnaest tisuća raznih brodova. Za neke se zna, a neki su nestali u mraku povijesti. Danilo Prestint za Novi list donosi manje poznate sudbine trgovačkih brodova koje je u Jadranu zadesila zla kob.
Brod »Sally«, izgrađen 1920. godine u brodogradilištu Kalundborg Skibs u švedskom Kalundborgu kao »Borghild« za švedskog naručitelja, potonuo je 14. srpnja 1959. godine oko 20 nautičkih milja južno od Malog Lošinja. Bio je dug svega 55,8 i širok devet metara, a promijenio je više imena: »Iris« (1926.), »Irisen« (1934.), »Vino« (1937.), a ime »Sally« ponio je 1957. godine.
Talijanski parobrod »Ninuccia« vlasnika Giuseppea Gavaronea iz Genove, izgrađen 1910. godine u brodogradilištu Richardson Duck u britanskom Thornabyju kao »Bampton« za tvrtku Tatem S.N. Co. Ltd. iz Cardiffa, torpedirala je britanska podmornica HMS Thorn 28. siječnja 1942. godine kod rta Planka, južno od Šibenika u plovidbi iz Splita za Rijeku. Brod je bio dug 115,8 i širok 9,5 metara, 1922. postao je talijanski »Valrossa«, a 1935. godine »Ninuccia«.
Nasukani
Motorni jedrenjak »Škuner Auriga« (Navigazione Litoranea di F. Vidulich & Ci., Trst) nasukao se 1. travnja 1910. godine na otočić Fenoliga kod Medulina. Plovio je iz Rijeke za Veneciju s teretom drva. Izgrađen je 1900. godine kao »Albion« u britanskom brodogradilištu Grangemouth Dockyard u Grangemouthu za Hawthorn Bros. & Co. iz Londona.
Parobrod »Unione« (Malincolico,Torre del Greco) nasukao se 1. srpnja 1914. godine na otočić Palacol, četiri milje od Velog Lošinja, dok je plovio iz Licate za Rijeku s teretom sumpora. Izgrađen je 1880. godine kao »Annie« za njemačkog naručitelja iz Gdanjska u engleskom brodogradilištu Swan & Hunter u Wallsendu.
Foto: Novi list
Talijanski parobrod »Etnea« (Societa Etnea Astumaria iz Catanije) nasukao se 8. studenog 1894. godine na otok Unije u plovidbu Rijeka-Sete. Izgrađen je 1870. kao »Ernest« u brodogradilištu William Doxford & Sons u Pallionu za londonskog brodara Fenwick & Co.
Njemački putničko-teretni parobrod »Lusitania« (AC de Freitas & Co. iz Hamburga) nasukao se 2. travnja 1909. godine na otok Porer u plovidbi Trst-Rijeka. Izgrađen je kao »Gulf of Martaban« u brodogradilištu R. & W. Leslie Hawthorn & Co. Ltd. iz Hebburna za kompaniju Greenock S.S. Co. Ltd. iz Greenocka. Brod je odsukan te je odmah izrezan u Monfalconeu.
Naletjeli na minu
Parobrod »Giuseppe Dormio« (Kriegsmarine) naletio je na minu i potonuo 11. kolovoza 1944. godine u plovidbi iz Pule za Rijeku (kod Punta del Gutto). Izgrađen je kao »Italia« za kompaniju F. C. Svorono & E. di Pollone iz Mariupolja u brodogradilištu Napier & Miller u Yokeru.
Parobrod »Palermo« je u svibnju 1944. godine naletio na minu kod rijeke Tagliamento (sjeverni Jadran), teško je oštećen, te je dotegljen u Rijeku, da bi ga u srpnju potopili saveznički zrakoplovi. Izgrađen je 1910. godine kao »Scottish Prince« (Prince Line Ltd., London), a zanimljivo je da je u Prvom svjetskom ratu torpediran od njemačke podmornice UC-77 kod svjetionika Eddystone, 1937. mijenja ime u »Athinai«, 1940. preuzima ga talijanska Regia Marina u Grčkoj, a 1944. njemački brodar Mittelmeer Reederei Gmbh iz Hamburga.
Grčki brod »Constatinos« izgrađen 1884. u brodogradilištu McIntyre & Co. u Hebburnu za G.M. Embiricos & Sons iz Androsa, mijenjao je vlasnike, ali ne i ime, naletio je na minu 3. travnja 1919. godine između Pule i Venecije u plovidbi iz Trsta za Siciliju.
Unatoč tome što je bio pod oznakama Crvenog križa jer je služio kao brod-bolnica, brod »Tubingen« su dva britanska zrakoplova tipa Beaufighter devet puta napala 18. studenog 1944. oko 3,5 milja od rta Kamenjaka kod Pule. Brod je zapaljen, ali je posada uspjela spustiti čamce za spašavanje tako da je stradalo samo šest putnika. Parobrod je izgrađen 1922. godine kao »Gouverneur General Tirman« (Cie de Navigation Mixte, Marseille) u brodogradilištu Forges & Chantiers de la Mediterranee u La Seyne-sur-Mer. Njemačka Kriegsmarine preuzela ga je 1943. i promijenila mu ime u »Tubingen«.
Parobrod »Varese« (Clorialdo Devoto, Genova) 18. siječnja 1915. godine naletio je na minu šest milja zapadno od Banjola (Pula) u plovidbi iz Sfaxa u Veneciju. Bio je to prvi talijanski brod izgubljen u Prvom svjetskom ratu. Izgrađen je 1871. godine kao »Winestead« u brodogradilištu Humphrys Pearson Kingston Iron Works u Hullu.
Norveški motorni brod »Argo« (Anglo A/S D/S, Haugesund) naletio je 27. siječnja 1948. godine na minu u Kvarneru, južno od Crne punte, u plovidbi Venecija-Rijeka s teretom rajčica i drugog generalnog tereta. Izgrađen je 1942. godine kao mornarička naoružana ribarica »HMS Flint« (British Royal Navy) u brodogradilištu George T. Davie & Sons Shipbuilding & Repairing Co. u Lauzonu (Quebec, Kanada). Civilni brod je postao 1947. godine kada mu je ugrađen i novi pogon.
Parobrod »Hans Schmidt« (Heinrich Schmidt-Flensburger Schiffpartenvereinigung AG) naišao je na minu 24. siječnja 1943. godine kod Pule u plovidbi iz Pule za Veneciju s teretom boksita. Izgrađen je 1920. kao »Albireo« za nizozemskog naručitelja Van Nievelt, Goudrian & Co. Stoomvaart Mij. N.V. iz Rotterdama u brodogradilištu Nieuwe Wateweg Scheersbouwmaatschappij u Schiedamu.
Nesreće
Parobrod »Arrigo« (Consorzio Navigazione a Vapore Raguseo-T. Cossovich, Trieste) sudario se s parobrodom »Venezia« i potonuo 31. listopada 1894. kod Pule u plovidbi Bari-Venecija. Izgrađen 1883. kao »Heathercliff« (J. Melmore & Co., Maryport) u brodogradilištu William Hamilton & Co (Glen Yard) u Port Glasgowu. Kasnije je promijenio ime u »Liguria«, pa »Carolina P.« da bi 1890. postao »Arrigo«.
Austrougarski parobrod »Flink« (Martinolich & Figlio, Trieste) nasukao se na hrid Marlera kod Pule 26. veljače 1911. godine u plovidbi Gallipoli-Rovinj s teretom ostataka grožđa. Izgrađen je 1876. godine kao »Phoebe« (Pile & Co., manager J.C. Briggs, London), ali je porinut kao »Chistlehurst«. Brodograditelj Abercorn Shipbuilding Co. iz Paisleya je brod, pri porinuću, osigurao na svotu od deset tisuća funti zbog rizika od šteta »velikog« broda (1.045 tona) u maloj rijeci Cart.
Na istu hrid nasukao se 31. siječnja 1888. godine i parobrod »Remus«, izgrađen 1874. godine u britanskom brodogradilištu J. L. Thompson u North Sandsu, u plovidbi iz Rijeke za Bordeaux s teretom – vina.
Brod »Octava« (Flensburger Dampfschiffahrt Gesellschaft v. 1869., Flensburg) izgorio je u požaru 14. srpnja 1884. u Rijeci dok je krcao teret kerozina u bačvama za Bremen. Izgrađen je 1876. godine u njemačkom brodogradilištu Flensburger u Flensburgu.
Parobrod »Lina« (Societa Adriatica, Bari) 16. siječnja 1914. godine pri gustoj magli i navremenu, nasukao se kod rta Pečenj na Cresu i ubrzo potonuo u plovidbi iz Rijeke za luku Catania s teretom drva. Izgrađen je 1879. godine kao »Nueva Estremadura« (Compania Anonima Vapores Vinuesa, Sevilla) u britanskom brodogradilištu Andrew Leslie & Co iz Hebburn-on-Tyne, a 1903. mijenja vlasnika te postaje francuski »Ville de Nemours«.
Parobrod »Marjan« (Alcesu parobrodarsko društvo, Sušak) nasukao se 7. prosinca 1931. godine kod Medulina. Odsukan je 15 dana kasnije, te je izrezan u Puli. Izgrađen je 1895. godine kao »Michelangelo« (Dell’Orso & Co, La Spezia) u britanskom brodogradilištu James Laing & Sons Ltd. u Deptford Yardu (Sunderland). Tek 1925. godine kupuje ga Vito Aleksić iz Splita i daje mu ime – »Marjan«. Od tada je promijenio više vlasnika: Dalmatinsko parobrodarsko društvo, Levant parobrodarsko društvo (oba iz Splita) da bi ga 1931. kupili vlasnici iz Sušaka.
Namjerno potopljen
Motorni brod »Mirna« (Lošinjska plovidba) krajem 1984. godine namjerno je potopljen da bi služio kao valobran u Nerezinama (Lošinj). Izgrađen je kao »Lairds Moor« 1948. godine u brodogradilištu William Denny & Bros., Leven Yard, u Dumbartonu (Burns & Lairds Lines Ltd, Glasgow), 1960. promijenio je ime u »Colebrooke« (Belfast Steamship Co. Ltd., Belfast), a tri godine kasnije je produljen. Lošinjplov ga kupuje 1970. godine, a 3. studenog 1972. nasukao se na južnom dijelu grčkog otoka Kefalonia.
Putnički brod (ocean liner) »Eridania« (Lloyd Triestino,Trieste) u njemačkoj službi, torpedirala je i potopila poljska podmornica Sokol 7. listopada 1943. godine kod rta Kamenjak u plovidbi Veruda-Pula s teretom municije. Izgrađen je 1915. godine kao austrougarski »Innsbruck« (Lloyd Austriaco, Trieste) u tršćanskom brodogradilištu San Rocco. Tijekom godina mijenjao je vlasnike i imena: »Aquileia« (1921.), »Amazzonia« (1933.), »Palestina« (1935.) da bi 1940. postao »Eridania«.
Austrougarski parobrod »Milano« (Lloyd Austriaco,Trieste) nasukao se 16. siječnja 1893. godine u Pulskom zaljevu u plovidbi iz Metkovića za Pulu. Izgrađen je 1870. godine u brodogradilištu Lloyd Austriaco u Trstu.
Parobrod »Anfitrite« se 11. veljače 1934. godine nasukao kod Medulina, a zbog velike štete je izrezan u Puli. Izgrađen je kao »Java« za nizozemskog naručitelja u brodogradilištu Nederlandsche Shipyard u Amsterdamu.
Motorni brod »Pomona« (Lauro Lines,Napoli) potopili su britanski zrakoplovi 21. veljače 1944. godine kod Pule. Izgrađen je 1921. kao »Primula« u brodogradilištu Fratelli F. & A. Migliardi u Savoni za naručitelja Edoarda Mazzu iz istoga grada. Zanimljivo je da je taj brod, dug 88 i širok 12 metara, bio prva novogradnja u tom brodogradilištu.
Na grčkom brodu »Michael« izbio je 12. listopada 1968. godine požar u riječkoj luci, brod je otegljen i nasukan na Krk, a u svibnju 1969. godine izrezan je u Splitu. Izgrađen je kao »Helga« 1933. godine u brodogradilištu Helsingor Jernskibs og Maskinbyggeri u Elsinoreu za naručitelja D/S Vesterhavet A/S iz Esbjerga. Već 1934. godine je prodan i postao francuski »Caravelle«, pa mijenja imena u »Maria« (1938.) i vraća se prvotnom vlasniku, »Uranus« postaje 1941. na mrtvom vezu u New Yorku, a zatim u službi US Marine Administration, »Maria Dan« (1946.), a »Michael« postaje 1959. godine.
Dana 4. svibnja 1960. godine na riječkom sidrištu izbio je požar na brodu »Olav Claus« (Olav Line A/S, Copenhagen). Zbog opasnosti od potonuća, brod je nasukan i napušten od vlasnika, te je 23. lipnja 1960. počelo njegovo rezanje u Splitu. Izgrađen je 1949. godine kao »Kamma Dan« (Rederiet Ocean A/S, manager J. Lauritzen rederei a/S, Copenhagen) u brodogradilištu Aalborg Vaerft u Aalborgu, da bi 1957. postao »Olav Claus«.
Riječko sidrište
Sredinom siječnja 1977. godine jako jugo bacilo je na riječki lukobran brod »Sigrid« (Baltmed Shipping Co. Ltd. iz Cipra) dok je čekao na vez. Doplovio je iz Bordeauxa sa strojarskom opremom za tvornicu Matroz iz Sremske Mitrovice i – potonuo. Izgrađen je 1956. godine kao »Mariann« u njemačkom brodogradilištu Unterweser u Bremerhavenu.
I brod »Majsan« (Mediteranska plovidba, Korčula) potonuo je u siječnju, točnije 26. siječnja 1972. godine na sidrištu luke Rijeka. Nakon toga je izvađen, otegljen u Klimno (Krk), ali je u studenom završio u splitskom rezalištu. Brod je izgrađen 1967. godine u španjolskom brodogradilištu Societa Espanola de Costrucion Naval u Sestau kao »El Hassani« za marokanskog naručitelja. Vjerojatno je to jedinstven primjer da je jedan brod koji je vio zastavu Maroka završio kod domaćeg brodara, a Mediteranska plovidba ga je kupila 1969. godine.
Spomenimo i da je brod »Elhawi Star« 12. listopada 1982. potonuo na riječkom sidrištu pri isplovljavanju za Džedu zbog lošeg slaganja tereta. Izgrađen je 1957. kao »Valeria« u njemačkom brodogradilištu H.C. Stulcken Sohn u Steinwerderu.
Austrougarski putnički parobrod »Ika« (Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo, Rijeka) pod zapovjedništvom kapetana Romana Forempohera iz Bakra, sudario se u riječkoj luci s parobrodom za prijevoz emigranata »Tyria« (Cunard) 21. rujna 1897. u kojem je stradalo 25 putnika i jedan član posade. Bila je to najveća pomorska nesreća te kompanije u 30 godina postojanja te najveća pomorska nesreća 19. stoljeća na Jadranu. Parobrod je izgrađen 1885. u Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu za M. Švrljuga i društvo iz Rijeke.
Dana 14. svibnja 1945. godine, prilikom isplovljenja iz Bakra, parobrod »Ljubljana« potonuo je zbog magnetne mine. Stradalo je 13 članova posade uključujući zapovjednika, kapetana Ljuba Dorčića iz Bakra i tri putnice. Brod je izgrađen 1904. kao »Salona« (Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo, Rijeka) u brodogradilištu P. Swan Hunter & Wigham Richardson Ltd. u Newcastleu.
I putnički parobrod »Srbin« (Jadranska plovidba d.d., Sušak) 6. lipnja 1947. naletio je na minu u blizini Glavotoka (Krk). Poginulo je 19 članova posade i četiri putnika. Brod je izgrađen kao »Sparta« 1913. godine u brodogradilištu Hall,Russell & Co. Ltd. u Aberdeenu.
Dana 10. rujna 1967. brod »Voljak« (Mediteranska plovidba), izgrađen 1946. u Puntu kao »Rozara«, udario je u podmorsku hrid južno od svjetionika Lirica na Pelješcu i potonuo u plovidbi Ravnice-Bar s teretom cementa, a 9. siječnja 1999. brod »Duba«, izgrađen 1952. kao »Transportor II« u Hamburgu, potonuo je u splitskoj lučici Zenta – izvadila ga je dizalica »Veli Jože«, a onda je otegljen pred južnu obalu Čiova i namjerno potopljen.
Usprkos brojnim predviđanjima o skoku vozarina zbog krize u Ukrajini, neki stručnjaci predviđaju i raspravljaju je li zapravo moguć ishod – njihov pad.
Nedugo nakon što je počela ruska invazija na Ukrajinu, brojni stručnjaci za logistiku su dali prognoze o porastu obujma tereta koji se prevozi pomorskim putem, piše portal trans.info, a prenosi PlutonLogistics.
Obrazloženje iza takvih predviđanja bilo je i logično i jednostavno. Željeznički teretni promet između Azije i Europe bio bi ozbiljno pogođen ratom – što bi dovelo do smanjenja ukupnog kapaciteta i stvaranja dodatne potražnje za brodskim prijevozom. Kao posljedica, došlo bi do povećanja cijena.
Međutim, nedugo zatim u intrigantnom postu na LinkedIn-u, Jan Hoffmann, čelnik Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD), naveo je da bi pritisci mogli zapravo dovesti do smanjenja cijena.
“Trenutno postoje i silazni pritisci: manja potražnja i pesimističniji ekonomski izgledi koji su rezultat rata; sezonalnost; kraj paketa stimulacija; kraj lock-downa i činjenica da ljudi ponovo troše novac na usluge umjesto na online-kupovinu; nabavke novih brodova koje su pokrenute kao reakcija na visoke vozarine…”, napisao je Hoffmann na LinkedInu.
Hoffmann je potom potaknuo debatu, izazvavši neke zanimljive odgovore.
Roar Adland, profesor brodarstva u Norwegian School of Economics, tvrdi da “postojeći” trendovi u vezi s padom potražnje smanjuju uska grla u lancu opskrbe:
“Mislim da ove dvije zemlje nisu dovoljno važne u linijskom prometu da bi trenutna tužna situacija napravila veliku razliku. Također, nova zabrinutost u vezi s dugoročnim periodom (npr. visoke cijene energije koje uvjetuju ekonomski pad) ne utječu na promptne stope. Dakle, moj zaključak na širem planu je da je trend pada rezultat već postojećih kretanja, uglavnom povezanih s usporavanjem potražnje i smanjenjem uskih grla na strani ponude”, napisao je, između ostalog, Adland.
Ros Fothergill, operativni menadžer kompanije GMT Shipping sa sjedištem u Hong Kongu, također vjeruje da će pritisci na smanjenje obujuma na kraju dovesti do pada cijena isporuke.
“Trenutno je prisutan pritisak koji vodi k rastu, ali neće proći mnogo vremena prije nego se aktiviraju pritisci koji će dovesti do pada. S izuzimanjem ruskih – ili općenito crnomorskih luka – trgovinske rute će biti kraće, što će za krajnji rezultat imati veće kapacitete na raspolaganju”, rekao je Ros Fothergill, dodajući i da će raspoloženje potrošača opadati, promatrano i s aspekta bihevioralne ekonomije (s obzirom na to da se čak spominju i nuklearne prijetnje).
Još jedan stručnjak koji je iznio svoja razmišljanja je Pablo Rodas-Martini, koji je specijaliziran za dekarbonizaciju transporta. Opisao je kraj lock-downa i navike potrošača koji prelaze s robe na usluge kao „dubok, snažan trend“.
“U vremenima rata, transport tankerima i transport suhog rastog tereta puno je kritičniji od kontejnerskog transporta”, naveo je Rodas-Martini.
“You begin saving the world by saving one person at a time.”
Charles Bukowski
Posljednjih nekoliko dana, našim medijima ‘odjeknula’ je vijest o Splićaninu Ivanu Koliću, koji je u Brazilu primio priznanje za hvalevrijedan čin i svetu dužnost svakog pomorca: spašavanje ljudskog života na moru.
Ivan Kolić plovi već skoro 15 godina, a prošao je svašta: od kadeture na bulk carrieru, preko karijere na tankerima, do čina Prvog časnika na FPSO-u ugledne offshore kompanije. Njegov put bio je šarolik, iskreno nam je opisao gospodin Kolić, a iz svake situacije izvukao je važne lekcije za budućnost.
Što kaže gospodin Kolić o akciji spašavanja kolege pomorca, usponima i padovima tijekom karijere, planovima za budućnost, obrazovanju pomoraca, ali i autonomnim brodovima, pročitajte u nastavku:
Nedavno ste primili priznanje za nesebičan čin spašavanja osobe na moru! Možete li nam reći malo više o samoj akciji spašavanja? Gdje se odvila, koja je bila Vaša uloga u akciji?
Bilo je to 03. 10. 2021. godine oko 19:30 sati.
Oglasila se uzbuna, bio sam u gvardiji, čuo sam na UHF radiju da netko viče “homem ao mar” te sam instiktivno potrčao prema brodici za spašavanje. Znao sam da ću biti vođa u spašavanju s obzirom da sam po Master listi zadužen za brzu brodicu za spašavanje u slučaju nužde.
Brodicu samo osposobili vrlo brzo, trebalo je svega 2 minute da se pripremi, te smo čekali odobrenje od kapetana da krenemo u spašavanje. Kada smo dobili odobrenje, brodicu smo spustili u 10 sekundi te krenuli prema utopljeniku. Čim smo dotaknuli more, shvatio sam koliko je zapravo mračno i zabrinuo sam se kako ćemo pronaći čovjeka.
Posada je utopljeniku bacila u more plutaču za spašavanje koja na sebi ima svjetlo što nam je dosta pomoglo jer nam je pokazala smjer.
Kada sam prišao sa brodicom prema utopljeniku, on je držao tu plutaču. Brinulo me to što se on nalazio jako blizu našeg sidrenog lanca. Bilo me strah da ga isti ne bi prignječio te sam mu prišao jako pažljivo. Kako sam se okrenuo prema njemu, more ga je malo odnijelo, ali su ga kolege spremno uhvatile. U idućem sam trenutku dao malo gasa i odmaknuo se od sidra budemo na čisto. E tad nam je trebalo par minuta, s obzirom da se radilo o velikom čovjeku. On ima 120, ako ne i 130 kg, visok je oko 2 metra i trojica kolega su ga vadili iz mora. To nam je bio zaista problem, jedva smo to napravili! Ubrzo smo se vratili natrag na brod, a doktor i ekipa za spašavanje već su spremno čekali. Kasnije su ga helikopterom odveli na obalu, pa u bolnicu.
Sve u svemu, cijeloj ekipi ide veliko priznanje zbog brze i efikasne akcije spašavanja. Od oglašavanja uzbune do povratka utopljenika na platformu nije nam trebalo više od 8 minuta.
Što za Vas znači sudjelovanje u akciji i priznanje koje ste primili?
Nagradu sam primio od moje kompanije koju mi je dodijelio moj nadređeni Kapetan Sanjiv.
Nažalost, takve akcije kada se dogode, spadaju u moj posao. Hvala Bogu da su samo iznimke, i neka to i ostanu. Kada postanete dio toga, kada se desi taj trenutak akcije, ne razmišljate što učiniti nego činite najbolje što znate u tom trenutku i vjerujete da će ishod biti najbolji što može te da će se sve završiti najbolje moguće.
Sudjelovanje u akciji i samo priznanje imaju poveznicu, a to je da se spašeni ljudski život poštuje i samim tim se priznaje njegova neprocjenjivost. Bez obzira kakav je, život je samo jedan i to je trenutak kojega ću se uvijek sjećati. Život je vrijedan nastavljanja.
Foto: Ivan Kolić Privatna arhiva
Vratimo se na početak, recite nam malo više o sebi: odakle dolazite? Koju ste pomorsku školu ili fakultet pohađali?
Imam 33 godine. Rođen sam u Splitu, osnovnu školu završio sam u Kaštel Starom. U Splitu sam pohađao srednju Pomorsku školu, a na Pomorskom fakultetu u Splitu završio sam Posebni program obrazovanja radi stjecanja Svjedodžbe o osposobljenosti za prvog časnika palube na brodu od 3000 BT ili većem (STCW II/2). Ranije sam živio u Kaštel Starom sa svojim roditeljima, sad sam u Splitu.
Kako ste se odlučili na karijeru pomorca?
Znate kako kažu da Vas zvanje/zanimanje pronađe, tako i ja vjerujem da je mene pomorstvo našlo. Nisam iz obitelji pomoraca, to je za nas nepoznanica, osim mene i rođaka Nikole koji je Kapetan.
Biti Pomorac nije samo zanimanje, to je jedan poseban stil života, koji ima svoje prednosi i nedostatke, ali sve se da preživiti kada voliš ono što radiš, kada si cijeli u tome. Ja volim svoj posao i uživam u njemu, monotonija je nepoznanica, uvijek učite, uvijek nešto nova, rastete i kao stručnjak i kao čovjek.
Koliko dugo već plovite? Kako se od kadeture do danas mijenjala Vaša karijera?
Plovim već skoro 15 godina. Počeo sam kao kadet 2007. godine na brodu za rasuti teret (bulk carrier) i mogu reći da sam ovaj posao zavolija tijekom odrađivanja kadeture. Prvi korak na palubu tog velikog broda za mene je bio šok u pozitivnom smislu koji ću uvijek pamtiti. I dan danas se sićam tog dana kada sam se s Kapetanom ukrcao na brod, proletila mi je misao: “Čoviče di si doša?!”
Kao i uvijek, vrijeme je ono što je olakšavalo prilagodbu, to nešto novo i strano postalo je s vremenom normalno i dobro, a uz pomoć tadašnjih kolega na brodu moj postupak prilagodbe je bio lakši i ljepši. Brzo sam se priviknuo i tako je započela i ta priča mog brodskog života.
Godine 2008. završio sam stručni ispit za Časnika u Šibeniku te sam se sredinom 2009. godine ukrcao na svoj prvi tanker. Taj ugovor će mi ostati u pamćenju zbog mog osobnog neuspjeha, jer nisam mogao izdržati taj tempo koji je bio na tom brodu te sam se iskrcao. To je sve bila škola, i kako piva Gibonni, “drugi puta ću pametnije”. I vjerujem da jesam.
Daljnu navigaciju sam nastavio na jednoj Japanskoj firmi gdje sam radio dvije godine u svojstvu 3. Časnika, a nakon toga sam se zaposio na Kuwait Oil Tanker Company gdje sam ostao skoro 8 godina. Tamo sam stekao promaknuće u 2. Časnika, a danas sam na offshoru – jednoj uglednoj kompaniji na FPSO-u u svojstvu 1. Časnika.
Kao što vidite, naše zanimanje je specifično, jer se ne zadržavaš na jednom mjestu, kako ploviš brodom tako ploviš i mijenjajš radna mjesta i firme.
Gdje sada radite? Kako izgleda Vaš radni dan?
Radim za Modec International na jednom od FPSO-a.
Moj radni dan izgleda ovako: buđenje je u 05:00h, doručak u 05:15h, a u 06:00h započinje radni dan. Počinje 1. sastanak s cijelim mojim odjelom (departmentom) koji se bazira na dogovoru o cjelodnevnim obvezama tijekom dana i suradnji s kooperantima koji su tada prisutni na brodu.
Nakon sastanka odlazim u svoj office gdje puštam u rad sve radne dozvole. Dozvole se pregledavaju i puštaju u rad da bi posada mogla ići obavljati svoj posao.
Nakon toga ja i Safety Officer napravimo fizički pregled platforme. Nepravilnosti i nedostatke koje uočimone zabilježimo putem kamere, te na sljedećem meetingu prijavimo i raspravljamo o istom.
Ukrcaj tereta se odvija konstantno, produkcija je trenutno oko 900 kubika na sat odnosno oko 21.000 kubika na dan.
Kada imamo iskrcaj, on može trajati oko 12 do 24 h, ovisno o nominaciji koju DPST tanker ima tj. ovisno o količini tereta koju ćemo iskrcati. Kada je u pitanju iskrcaj moj radni dan se razlikuje, jer sam cijelo vrijeme u sobi za teret, tkz. Cargo Control room, iz koje kontroliram cijeli iskrcaj, pumpe balansa, pumpe tereta, sustave atmosfere u tanku te sve ostale sustave koji su nam neophodni za tu operaciju iskrcaja.
Popodne u 17:30h vršimo kontrolu svih dozvola koje su puštene za rad, nakon čega ih prosljeđujemo Oficiru koji je za to zadužen.
Iza slijedi handover, odnosno predaja smjena u 18:00h, a s kolegom prije odlaska iskomuniciram tijek događanja cijelog dana te on nastavlja izvršavati svoju noćnu smjenu.
I tako sljedeći dan opet buđenje u 05:00h…
Foto: Ivan Kolić Privatna arhiva
Možete li izdvojiti neke događaje iz Vaše karijere koji su Vam ostali u posebnom sjećanju, bilo pozitivnom ili negativnom?
Moja kadetura, prvih 6 mjeseci, nešto je što ću uvijek pamtiti. To se nikad ne zaboravlja.
Bilo je to nezaboravno putovanje, s Kapetanom sam stigao na ukrcaj u daleku Australiju, imao sam 18 godina i kada sam stigao ispred broda pitao sam se “Što ja tu radim, što je ovo?”
Na brod Vas nitko ne može pripremiti, to se jednostavno mora doživjeti i proživjeti da biste shvatili kako je. I tako je počela moja brodska priča i život Pomorca. Bio sam stvarno još samo dite koje se uputilo u dalek svit koji je često bio nemilosrdan i surov, ali ti to kasnije pomogne izgraditi te u osobu koja može svugdje opstati i preživjeti.
I tako sam i ja, korak po korak, malo po malo, i evo me, još živim tu svoju priču. Moram kazati da se zahvaljujući dobrim ljudima i kolegama koje sam susreo na toj svojoj kadeturi, razvila moja ljubav prema tom poslu. Lijepo je kad te ljudski prigrle i kad osjetiš i vidiš Čovika oko sebe. I kad je teško, lakše je jer “Čovik je uz tebe”.
Poseban ukrcaj za mene bio je ukrcaj prvi puta za trećeg časnika, iz kojeg sam naučio važnu lekciju. Po ugovoru trebao sam biti na brodu 4 mjeseca, ali ostao sam 1.5 mjesec jer nisam mogao izdržati taj način rada. Atmosfera na brodu je bila jako negativna i odlučio sam prekinuti ugovor.
Sada vjerujem da me taj trenutni neuspjeh naučio puno toga za dalje i usmjerio k mom pravom putu. Kako je Henry Ford rekao: “Neuspjeh je prilika da pokušate mudrije”. Ja bih na to dodao i Konfucija koji kaže: “Naša najveća slava nije u tome da nikada ne padnemo, već da se svaki put kad padnemo podignemo.”
Vjerujem da sam sada i ja mudriji, jer kad padnem ne razmišljam o padu nego se jednostavno podignem i krenem dalje. To se zove moj Život, a ja ga samo živim.
Koje je Vaše mišljenje o hrvatskom sustavu obrazovanja pomoraca?
Boljka u hrvatskom sustavu obrazovanja pomoraca je kroničan nedostatak sinergije između teorije i prakse, kako na početku srednje škole tako i na samom fakultetu. Teorija i praksa ne surađuju dovoljno, još uvijek imaju odnos na “Vi”.
Za naš smjer je jako bitno da to dvoje budu u zajedničkoj suradnji – simbiozi, da se redovito prate i nadopunjavaju, jer jedno bez drugog ne mogu. Naše zanimanje je strukovno i kada se nađeš u nekoj situaciji ne uzimaš knjigu u ruke – za to se nema vremena – nego reagiraš na temelju već stečenog znanja.
Na tom polju treba još više raditi. U zadnje vrijeme se vidi neki pomak, ali to je još uvijek jako malo koliko se može učiniti za što je potrebno puno jake volje.
Vjerujem da će jednog dana biti bolje nego je sada.
Pratite li trendove u pomorskoj industriji? Što mislite o autonomnim brodovima? Hoće li autonomna plovila jednog dana ‘zamijeniti’ posao pomoraca?
Promjene koje se događaju u pomorskom svijetu su s jedne strane toliko impresivne, a s druge strane tako otužne. Jedan dio pomorstva polako izumire, ako već nije izumro. Razlike u doba moje navigacije 2007. godine i danas su zemlja-zrak, a da ne govorimo o 1980. i 1990. godinama, to je neusporedivo.
Autonomni brodovi, to nije budućnost – to je već sadašnjost. Poznam neke kolege koji se bave tim poslom, upravljaju ROV jedinicama iz Hrvatske, Irske, Amerike i drugih zemalja u svrhu raznih istraživanja.
Je li autonomnost velikih brodova za Pomorca dobra ili ne, to će vrijeme pokazati. Za sada ne vjerujem da će autonomna plovila ‘zamijeniti’ posao pomoraca, a ako to bude jednog dana, to će sigurno prvotno utjecati na smanjenje posade na brodu. Ako imamo posadu od 20 do 30 ljudi, a u budućnosti se to svede na 5 ili 10 ljudi, zahtijevat će se sigurno i što veća stručnost u IT području, izrada sustava baza podataka kao i upravljanje i održavanje cijeloga sustava. Tradicionalni način poslovanja, manualne aktivnosti koje se obavljaju na brodu, kao i održavanje broda, promjena ventila itd., postat će prošlost. Sve će se bazirati na IT tehnologiji te u tom smislu možemo kazati da će se sam način Pomorstva promijeniti.
Živi bili pa vidili što nam život donosi, a vrijeme će pokazati je li to za nas bolje ili ne. Na kraju puta, nema toga što čovik ne preživi, bez obzira da li nam se sviđa manje ili više, život ide…
Što biste izdvojili kao prednosti, a što kao nedostatke pomoračkog života?
Prednost ovog posla je ta što je dosada stran pojam, nema je. Uvijek je neki izazov ispred tebe, uvijek si u nekom ritmu, nema stagnacije. Nikada nije kraj učenju i dan nikada ne traje 24 sata, nego puno više. Još bih naglasio upoznavanje drugih kultura, jer sam stvarno prošao, odnosno proputovao dosta gradova i država te upoznao novih ljudi/kolega.
Što se tiče nedostataka, trebaš se boriti sam sa sobom svakodnevno da se ne izgubiš. Jer ako ti sam znaš gdje ti je mjesto i tko si, problema nema. Nije to uvijek lako, otuđenost i samoća su tereti, a ne prednosti ovog zanimanja. Nekad to izgleda kao da uvijek gledaš isti film. Pogledao si ga sto puta, ali i dalje gledaš.
Ne smijemo zaboraviti da ipak nikada nije isto, da nam život ne smije postati navika, jer život onda nema smisla. I tako iz dana u dan izboriš vlastitu borbu, da bi živio taj dan i da bi ti život bio dug.
Život nije ni crn ni bijel, život su one nijanse koje ti daju smisao i motivaciju da živiš.
Što biste savjetovali mladim pomorcima i studentima koji se tek odlučuju za pomoračku karijeru?
Moj savjet mladim pomorcima i studentima, s obzirom na današnje društvo u kojem živimo i mogućnosti koje se nude na tržištu, je da prije nego donesu konačnu odluku provaju je li to uistinu za njih. Je li ih život pomorca izabra, ili je to njihov izbor na temelju nekih trenutnih odluka. Kažem to zato što čemu završiti nešto, a ne željeti to raditi? To je onda gubitak vremena, koje nam nitko neće moći vratiti.
Vrijeme je jedino što ne stoji, ne zaustavlja se i zato ga trebamo iskoristiti najbolje što možemo.
Čovjek koji voli svoj posao, možda ga ne voli svaki dan isto. Svi imamo dana kada se pitaš: “Što mi je ovo trebalo?”… Kada je teret teži, bol veća, kisika manje… Ali i ti dani prođu i samo te podsjete da, bez obzira na težinu, i ti teški dani su lakši ako na kraju ipak svoj posao voliš i živiš ga.
Želim mladim pomorcima da iskreno svaki dan i žive to što rade, zdravo, radosno i sretno.
Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Gdje se vidite za deset godina?
Planiram ostati i biti zdrav, kako fizički tako i mentalno.
Budućnosti se ne optrećujem, jer život je sad – danas, ovaj trenutak, tako da se učim uživati u svakom trenutku svog života. Nekada je dobro, nekada malo bolje, ali svaki trenutak treba proći da dođe ono najbolje.
I kako je gospodin Popadić napisao, a gospodin Oliver otpivao: “Šaka suza, vrića smija, ča je život vengo fantazija..!”
Članovi Samostalnog strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije u četvrtak su organizirali prosvjed u trajektnoj luci Gaženica u Zadru radi zaštite i promicanja prava i interesa radnika koji se, tvrde, sustavno krše od strane uprave. Prosvjed je održan na dan kada je Vlada RH predložila novi mandat za Davida Soptu, aktualnog predsjednika uprave najvećeg državnog brodara, koji još čeka potvrdu nadzornog odbora, piše Zadarski.hr.
Podsjetimo, prosvjedom se želi upozoriti na dugogodišnje sustavno ignoriranje zahtjeva radnika vezano za stanje u društvu Jadrolinija, a traže i rješenje problema s Nacionalnim kolektivnim ugovorom, novi izračun plaća pomoraca i prekovremenih sati. Upozorili su i na problem smanjivanja broja posada na pojedinim linijama (brodska linija Zadar – Preko) i zastarjelost flote Jadrolinije.
Predsjednik Samostalnog strukovnog sindikata Jadrolinije, zadarski pomorac Ivan Srzentić, najavio je veliki prosvjed ispred upravne zgrade u Rijeci ukoliko pregovori uskoro ne daju rezultate. Strukovni sindikat pomoraca Hrvatske okuplja oko 240 članova među oko 1800 zaposlenika Jadrolinije.
Naša flota je zastarjela, nacionalni kolektivni ugovor još nije dogovoren, a predsjednik uprave koji traži drugi mandat, nije izgradio nijedno novo plovilo, kazao je Srzentić ispred stotinjak pomoraca Jadrolinije uglavnom sa zadarskog područja.
Potpredsjednik strukovnog sindikata Ivica Gobin izrazio je zabrinutost za budućnost Jadrolinije jer su u planu za 2021. i 2022., kako je rekao, predviđene uštede u radnoj snazi, na pomorcima i šankerskim djelatnicima, koji se tome protive. Osim ušteda na smanjenu broja radnih mjesta, planira se uvođenje smjene u međunarodnoj plovidbi, dva mjeseca na brodu, mjesec dana kući, što povlači za sobom smanjenje radne snage.
Jadrolinija posluje loše, konkurencija, mali brodari, nabavljaju nove brodove pogotovo u brzobrodskom prijevozu, a Jadrolinija ništa ne ulaže, starost katamarana 30 godina, što je jako loše, istaknuo je.
Tomislav Rajković, predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske, poručio je ministru Butkoviću i vladi da u Hrvatskoj postoji državna kompanija u kojoj se ne poštuju zakoni, ne isplaćuju se prekovremeni sati, a sigurnost pomoraca nije na razini na kojoj bi trebala biti. Uprava ne radi posao kako bi trebala i s njima ne možemo surađivati, isplaćuje se plaća mimo dogovora, a ignorira obaveza potpisivanja nacionalnog kolektivnog ugovora. Poduzet ćemo sve akacije u cilju povećanja sigurnost pomoraca, putnika i za osiguranje primjerenih plaća i uvjete za pomorce, kazao je Rajković.
Ne podržavaju svi prosvjed
Međutim, Nedjeljko Bulić, predsjednik nezavisnog sindikata pomoraca Jadrolinije koji okuplja oko 540 članova, dvostruko više nego Strukovni i Radnički sindikat zajedno, kaže da mu motivi prosvjeda uopće nisu jasni.
Ne shvaćam što je poanta istupa, jer dosta stvari koje su rečene ne drže vodu. Zadnji Nacionalni kolektivni ugovor za pomorce je potpisan 1998. godine i novi je u procesu ‘intenzivnih pregovora’ zadnjih 13 godina, a za njegovo donošenje potrebne su tri strane: sindikati, udruga brodara Mare nostrum i poslodavac. Sa sindikalne strane sve riješeno, a od predsjednice udruge brodara obaviješteni smo da traže još 20 dana za pregovore, kaže Bulić koji, tvrdi, oko toga nema nikakvih problema s poslodavcem.
Što se tiče plaća, na sastanku prije mjesec i pol dana, svi su prihvatili prijedlog za plaće, i poslodavac se obvezao da će u najkraćem roku to razraditi i predložiti kroz novi kolektivni ugovor, dodaje Bulić koji se zalaže za pregovore, a ako oni ne uspiju da se ide u prosvjede. A ne kao sada, prvo prosvjed pa onda pregovori.
Ako me pitate za pozadinu prosvjeda, mislim da u prvom planu nisu socijalna prava pomoraca i radnike nego neki pojedini interesi. Nezavisni sindikat pomoraca Hrvatske je obaviješten prije dva dana o prosvjedu, ali nisu od nas nije tražio potporu. Ne bi je ni dobili, a simptomatično je da su organizirani na dan kada je Vlada odlučivala o sudbini predsjednika uprave. Predložen je gospodin Sopta, a Nadzorni odbor do petka u 11 sati to treba potvrditi, kaže Bulić koji je demantirao i navode da Sopta nije sudjelovao u obnovi flote Jadrolinije.
Ne zastupam upravu, ali nije istina da nijedan brod nije nabavljen u zadnje četiri godine. Katamaran Jelena uveden je u plovidbu, nabavljenu su brodovi „Lošinj”, „Ugljan” i to relativno povoljno, a i brod „Faros”, ne ulazeći u njihove tehničke kvaliteta koje su, mislim, solidne strukture. Prošla uprava je, podsjeća, kupila samo jedan katamaran, zaključuje Bulić.
Poruka iz uprave Jadrolinije
Iz uprave Jadrolinije kažu da „unatoč sveopćem padu prometa u protekle dvije godine, čija je posljedica bila i smanjenje prihoda, Jadrolinija, za razliku od ostalih brodara nije umanjivala materijalna prava radnika, već ih je naprotiv i povećala”.
Tako su u protekloj godini pomorcima povećane plaće u ukupnom iznosu od 21 milijun kuna godišnje, što je drugo povećanje plaća od 2018. godine. Nadalje, dodatno je uvedena naknada za prehranu u iznosu od 5.000 kuna godišnje po radniku te su redovno isplaćivane nagrade za radne rezultate u sezoni i darovi djeci.
Uvedena je i dodatna pogodnost za radnike u obliku Jadrolinija 2Go kartica s iznosom od 600 kuna koje će svaki radnik moći iskoristiti za putovanja Jadrolinijinim brodovima, a povećana je i dnevnica za službena putovanja u zemlji.
„U suradnji s resornim ministarstvom u tijeku je nastavak velikog ulaganja u flotu te je planirana nabava 9 brodova. Od toga je 6 novogradnji od kojih će 3 broda biti na električni pogon.
U današnje nesigurno vrijeme kad smo suočeni sa svakodnevnim povećanjem cijena goriva i drugih sirovina, uz sve prethodno navedeno, zahtjevi sindikata s današnjeg prosvjeda u najmanju su ruku iznenađujući i nerealni, inicirani osobnim interesima i smatramo da ne predstavljaju mišljenje većine od 1787 radnika koje Jadrolinija danas zapošljava” poručuju iz uprave te naglašavaju da su na prosvjedu u Zadru „iznesene su brojne netočne informacije kojima se šteti ugledu Jadrolinije i takvim neargumentiranim tvrdnjama ne pridonosi se socijalnom dijalogu. Ovakve akcije sindikata neće nas obeshrabriti u provedbi zacrtanih planova i daljnjoj obnovi flote”.
U sklopu proslave proslave pedesetog rođendana Carnival Cruise Linea, kompanija je ovog tjedna organizirala dva jedinstvena “meetupa” kruzera u vodama kod Meksika i Bahama.
Prigodnog dana 7. ožujka, sedam brodova, Carnival Breeze, Carnival Ecstasy, Carnival Glory, Mardi Gras, Carnival Pride, Carnival Sunrise i Carnival Vista, okupilo se u blizini Cozumela u Meksiku u sklopu jedinstvenog rođendanskog ‘eventa’, u koji su bili uključeni najstariji (Carnival Ecstasy) i najnoviji (Mardi Gras) kruzer u floti Carnivala. Tijekom susreta, na palubi svakog kruzera organizirana je velika zabava.
Drugi veliki susret flote održao se jučer kod Bahama. Šest brodova, Carnival Conquest, Carnival Freedom, Carnival Legend, Carnival Liberty, Carnival Spirit i Carnival Sunshine, susreli su se između otoka Eleuthere i Nassaua.
Foto: Cruise Industry News
Kompanija će održati ukupno 17 tematskih rođendanskih krstarenja od 5. do 10. ožujka, s više susreta kruzera na moru. Prvi susret održao se 5. ožujka, kada su se Carneval Miracle i Carnival Radiance sastali u blizini Ensenade u Meksiku. Idući susret zakazan je za 11. ožujka, kada će se Carnival Miracle i Carnival Panorama susresti kod Meksika.
“Samo jednom se slavi 50. rođendan! Morali smo organizirati veliku proslavu, a što ima veće od cjelogodišnje rođendanske proslave koja počinje našim posebnim krstarenjima Sailabrations”, rekla je Christine Duffy, predsjednica Carnival Cruise Linea. “Od trenutka kada gosti kroče na terminal, znat će da su dio najveće i najbolje rođendanske zabave ikada.”
Povijest jedne od najvećih kruzing kompanija
Carnival je zaplovio skromno još 1972. godine iz PortMiamija s jednim rabljenim brodom. Bivši Empress of Canada koji je plovio Atlantikom pretvorena je u kruzer imena Mardi Gras. Brod je započeo neslavno. Naime, na svom prvom krstarenju u ožujku 1972. Mardi Gras se nasukao prilikom isplovljavanja iz PortMiamija, a kompanija je navodno toliko loše poslovala da su bili prisiljeni isprazniti blagajne po cijelom brodu kako bi platili gorivo kada su stigli u San Juan.
The Maritime Executive
Carnival Cruise Line, kojeg je osnovao Ted Arison, umalo je propao nedugo nakon što je započeo s radom. Arison je navodno od partnera otkupio cijelu tvrtku za samo 1 dolar. Kompanija se ubrzo ‘pronašla’ u tematskim ‘zabavnim brodovima’, te je 1976. nabavila drugi rabljeni brod, a 1978. i treći. Carnival je 1982. izgradio jedan od prvih modernih kruzera imena Tropicale, koji je u to vrijeme bio i jedan od najvećih brodova za krstarenje. Kompanija je nastavila rasti, a nastavili su rasti i njezini brodovi. Bruto tonaža najnovijeg kruzera Mardi Gras, koji je zaplovio 2021. godine, iznosi 181.800 bruto tona, u usporedbi s originalnim Mardi Grasom od ‘samo’ 27.300 bruto tona.
Kompanija je postala jedna od vodećih u industriji krstarenja, a kupila je mnoge nekoć poznate brendove. Akvizicije su započele kupnjom Holland America Linea, a i Costa Cruise, P&O, Princess Cruises i Cunard Line. Danas je Carnival Corporation & plc jedno od najvećih imena kruzing industrije, s 87 brodova koji plove pod devet brendova. Prije pandemije prevozili su više od 13 milijuna putnika godišnje.
Iz Carnival Cruise Linea također su se pohvalili da će se cijela flota vratiti u službu do ovog ljeta. Sam Carnival ima flotu od ukupno 24 broda koji su prije pandemije prevozili više od šest milijuna putnika godišnje, a zapošljava više od 40.000 članova posade 120 nacionalnosti.
Strukovni Sindikat pomoraca Jadrolinije danas je u luci Gaženica održao prosvjed na kojem su poručili – Dosta nam je!
Oko stotinjak okupljenih pomoraca ističe kako već godinama trpe nepravde od strane poslodavca zbog nepostojanja kolektivnog ugovora, neplaćenih prekovremenih, male i nikakve otpremnine, stare flote. „ Danas smo tome odlučili stati na kraj“ poručio je predsjednik sindikata Ivan Srzentić, prenosi Novi radio.
“Znamo zašto i zbog čega smo ovdje došli. Deset godina otezanja potpisivanja nacionalnog kolektivnog ugovora po kojem bi pomorci Jadrolinije mogli napokon ostvariti nekakva prava, od odlaska u mirovinu do otpremnina koje su degutantne. Vas poslodavac, firma u stopostotnom državnom vlasništvu šalje u mirovinu s otpremninom od 8 tisuća kuna. Okupili smo se da još jedanput ukažemo da se nama prekovremeni radni sat plaća tek nakon dvanaestog sata. Ja se pitam do kad ćemo mi tolerirati onaj od osmog do dvanaestog sata?”, poručio je Srzentić.
Pomorci Jadrolinije protive se i novom imenovanju trenutnog predsjednika uprave Davida Sopte na isto mjesto. Tvrde kako nije čovjek iz struke te da nije kompetentan voditi najvećeg državnog brodara. “S njim nemamo nikakvu komunikaciju, a u flotu nije apsolutno ništa uložio”, kaže Srzentić:
“Ovo je početak, to mora svima biti jasno. Sljedeće što će se dogoditi bit će prosvjed ispred upravne zgrade u Rijeci, uvjete imamo i ne mogu nas zavlačiti. Vidjeli smo prijedlog Vlade RH da se za predsjednika Uprave imenuje David Sopta. To je prvi predsjednik uprave koji u svom mandatu nije napravio niti jedan novi brod. Osim dvije, tri karampane koje je doveo iz Grčke. Nadzorni odbor ga još nije imenovao, ali iz NO dolazi vijest kako je to gotova stvar”, ističe Srzentić.
Predstavnik pomoraca Hrvatske za Jadroliniju Antun Aljinović pojasnio je i nedavnu informaciju kako se smanjuju broj pomoraca na liniji Zadar-Preko:
“Dobio sam informaciju da je na liniji Zadar – Preko ukinut jedan član posade kako bi se smanjili troškovi broda. Riječ je o brodu ‘Dora‘. Smanjen je broj članova posade koji je sveden na minimum, a to je zapravo broj članova posade s kojim brod može doći od točke A do točke B bez putnika. Vi morate imati formacijski sastav popunjen na način da se mogu aktivirati sva sredstva za spašavanje”, naglasio je Aljinović.
Za kraj ističe kako su spremni i ne samo za prosvjed ispred zgrade Jadolinije u Rijeci već i za jače sindikalne akcije poput štrajka.
Kao odgovor na invaziju na Ukrajinu, vlade Zapada najavljuju dodatne sankcije za Rusiju, pokušavajući naštetiti ruskom gospodarstvu, jednom od najvećih izvoznika energenata na svijetu. Povlačeći svoja poslovanja iz Rusije, njima su se pridružili i veliki igrači naftne industrije. No, s obzirom da velik dio zaliha dolazi iz Rusije, pitanje je na koga će sankcije imati veći utjecaj i hoće li u konačnici više naštetiti Rusiji ili onima koji te iste sankcije donose. S druge strane, Kina i njezine kompanije ‘trljaju ruke’, već ubirući značajan profit zahvaljujući porastu uvoza iz Rusije.
SAD zabranio uvoz ruske nafte, UK i EU još neće
Američki predsjednik Joe Biden donio je jučer, 8. ožujka, odluku o zabrani uvoza energenata iz Rusije u SAD.“Ruska nafta više se neće prihvaćati u američkim lukama. Američki će narod zadati još jedan snažan udarac Putinovom ratnom stroju”, rekao je predsjednik Biden, prenosi The Maritime Executive. Upozorio da će se posljedice “osjetiti i u SAD-u”, pojašnjavajući da će zauzimanje ukrajinske strane, odnosno “strane slobode”, rezultirati porastom cijena nafte i plina. Međutim, valja napomenuti da SAD uvozi tek mali dio nafte iz Rusije. Ipak, jučer je cijena benzina na američkim benzinskim postajama dosegnula najvišu razinu svih vremena, premašivši 4,17 dolara po galonu (3,785 litara).
Velika Britanija, koja je već zatvorila svoje luke za ruske brodove, prestati će uvoziti naftu i naftne derivate iz Rusije do kraja 2022. godine, objavio je u utorak The Guardian, a prenosi Geopolitika News.
Postupno ukidanje njihovog uvoza najavio je britanski ministar za energetiku i industrijsku strategiju Kwasi Kwarteng. Tranzicija će tržištu, tvrtkama i lancima opskrbe dati “više nego dovoljno vremena za zamjenu ruskog uvoza“, za koji kaže da predstavlja 8% potražnje Ujedinjenog Kraljevstva. Tvrtke bi trebale iskoristiti ovu godinu da bi osigurale laganu tranziciju kako ne bi naštetile potrošačima, kazao je ministar, dodavši da gotovo 70 posto zaliha ne može naći kupca. Također je kazao da se istražuju mogućnosti prekida isporuke prirodnog plina iz Rusije u Veliku Britaniju, koje čine 4% ukupnog uvoza plina te zemlje.
Europska komisija objavila je planove za smanjenje ovisnosti zemalja članica Europske unije o ruskim izvorima energije zbog rata u Ukrajini. Predložili su smanjenje uvoza plina iz Rusije za dvije trećine ove godine, piše Al-Jazeera, a prenosi Geopolitika News. EK smatra da bi to moglo izbrisati ogroman dio ovisnosti EU o Rusiji kroz korištenje novih zaliha plina, povećanje rezervi za sljedeću zimu i ubrzavanje napora da bude energetski učinkovitija.
“Do kraja ove godine možemo zamijeniti 100 milijardi kubnih metara plina iz Rusije. To je dvije trećine onoga što uvozimo od njih. Ovo će okončati našu preveliku ovisnost i dati nam prijeko potreban manevarski prostor”, rekao je potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans, koji vodi kreiranje politike Europske unije o energiji i klimatskim promjenama. U svom je planu EU pretpostavila kako bi mogla postati potpuno neovisna o ruskom plinu, nafti i ugljenu do 2030. godine, rekao je Timmermans, ali pri tom i pozvao na oprez.
Naftni divovi povlače se iz Rusije, OPEC upozorava: Ništa ne može nadomjestiti ruski izvoz nafte
Naftna industrija najavila je planove za gašenje ruskih projekata ubrzo nakon početka invazije. S jačanjem pritiska, Shell se početkom tjedna ispričao zbog kupnje ruske nafte te objavio da namjerava postupno prekinuti sudjelovanje u svim ruskim naftnim i plinskim projektima, uključujući naftu, naftne derivate, plin i ukapljeni plin (LNG). Shell je već prošlog tjedna najavio da prekida sudjelovanje u projektu plinovoda Sjeverni tok 2 i partnerstvo s Gazpromom i povezanim subjektima. Povlačenje poslovanja iz Rusije najavili su i ExxonMobil, BP, Equinor i Wintershall Dea.
Trgovci koje je anketirao Bloomberg procjenjuju da bi cijena nafte mogla oboriti rekordnih 150 dolara, prenosi Geopolitika News. Prema Johnu Driscollu, osnivaču JTD Energy Services (Singapur), sada na tržištu nema dovoljno nafte i potražnja će ostati čak i pri cijeni od 150 dolara. Dana 7. ožujka cijena nafte približavala se iznosu od 140 dolara.
Kako prenosi Geopolitika News, glavni tajnik OPEC-a Mohammad Barkindo je za CERAWeek rekao da proizvodnja nafte OPEC-a ne može nadoknaditi eventualnu zabranu ruske nafte. “Ne postoji kapacitet na svijetu koji bi mogao zamijeniti 7 milijuna barela dnevno”, rekao je Barkindo na konferenciji. “Nemamo kontrolu nad trenutnim događajima, geopolitikom, a to diktira dinamiku tržišta.”
Kina trlja ruke
Prema tržišnim analitičarima, Kina bi mogla itekako iskoristiti ovu situaciju. Kina je već počela preuzimati gotovo sav izvoz pšenice iz Rusije, a očekuje se da će nastaviti kupovati rusku sirovu naftu – najvjerojatnije po cijenama koje će biti puno niže nego u ostatku svijeta. Stanje dobro ilustrira činjenica da se cijena dionica luke Jinzhou, najsjevernije kineske luke i glavne ulazne točke za ruske proizvode, gotovo udvostručila u samo tjedan dana, prenosi The Maritime Executive.
Kineska državna poduzeća također bi mogla iskoristiti prednosti sankcija koje uvodi Zapad. Bloomberg izvještava da nekoliko najvećih kineskih državnih kompanija, uključujući državne naftne kompanije CNPC i Sinopec, razmatraju mogućnosti ulaganja u ruske tvrtke.
Kako sve više kompanija odbija prevoziti ruski teret, i kineski operateri tankera mogli bi se okoristiti od trgovine ruskom naftom. “Vjerojatno će uskoro svu rusku naftu prevoziti samo tankeri povezani s Rusijom ili Kinom”, stoji u jučerašnjem izvješću BRS Group.
