Milijun švicarskih franaka, nešto više od 900.000 eura: ovaj nevjerojatan iznos, najveći u povijesti, plaćen je za jednu bocu vina. Ne bilo kojeg, riječ je o vinu legendardne burgundske vinarije Domaine de la Romanée-Conti iz 1985, i ne za bilo koju bocu, već za šestlitarski Metuzalem, prvu bocu napunjenu u toj mitskoj berbi; piše Kult Plave Kamenice
Vino je prodano iz čuvene kolekcije firentinskog restoratera Giorgia Pinchiorrija, suvlasnika Enotece Pinchiorri. Arhiva Enotece Pinchiorri jedna je od najcjenjenijih na svijetu. Ovo vino, kao i ostala u kolekciji, Pinchiorri je kupio izravno od vinarije.
Transakcija je obavljena u Luganu u Švicarskoj, posredstvom kuće Avu Luxury Wines specijalizirane za prodaju ekstraluksuznih vina najbogatijim klijentima na svijetu. Astronomska cijena pripisuje se berbi i činjenici da je riječ o prvoj boci iz 1985. godine, ali i činjenici da od 2009. Romanee Conti više ne proizvodi velike formate.
Kupac je ostao nepoznat, rečeno je da je “s istoka” a osim ove boce kupio je i Jeroboam Romanee Contija iz 1985. za 450.000 eura. Ova rekordna prodaja pokazuje koliko sekundarno vinsko tržište raste, pretvarajući vina u sve atraktivniju investiciju.
Broj brodova koji plove Atlantikom prevozeći američki LNG prema zapadnoeuropskim lukama prošlog je tjedna, sa srijede na četvrtak, u samo 24 sata porastao za 50%. Razlog tome je energetska kriza koja je zahvatila gotovo cijelu Europu, piše gCaptain.
U četvrtak je prema Europi plovilo 15 LNG brodova, što je porast od 10 brodova u odnosu na srijedu, pokazuju podaci koje je prikupio Bloomberg.
Uz to, za još 11 američkih LNG brodova podaci o odredištima nisu javno dostupni, no lokacije na kojima se nalaze sugeriraju da plove prema Europi. Dobar primjer je brod za prijevoz LNG-a Minerva Chios, koji je sredinom studenoga napustio Cheniere Energy Sabine Pass LNG terminal u Louisiani. Brod se nalazio u Indijskom oceanu kada je prije dva tjedna preusmjeren prema Europi.
Još jedan brod s teretom ukapljenog prirodnog plina na putu prema Kini jučer je preusmjeren za Europu, piše gCaptain. Brod Hellas Diana naglo je promijenio kurs i vjerojatno je umjesto u Tianjin krenuo prema Europi, tvrdi Mathew Ang, analitičar u Kpleru. Brod je napustio Corpus Christi u Teksasu oko 27. studenog, okrenuo se u blizini Havaja i sad je na putu prema Panamskom kanalu, pokazali su podaci Bloomberga.
Najmanje još sedam LNG brodova koji su plovili za Aziju preusmjereno je za Europu. Niske temperature i nestašica energije uzrokovale su rekordni porast cijena plina na TTF čvorištu u Nizozemskoj prošli tjedan. Visoke cijene privlače sve više tereta u Europu, a azijsko tržište ove godine više se oslanja na trošenje vlastitih zaliha umjesto na nabavu novih.
Cijene plina u Europi ove su godine porasle više od šest puta, piše gCaptain. Rusija je ograničila opskrbu plinom baš u vrijeme kada su se gospodarstva pogođena pandemijom ponovno počela otvarati, što je potaknulo dodatnu potražnju. Rastu cijena su pridonijeli i prekidi u radu elektrana te radovi na održavanju, a cijene plina u Europi su 13 puta veće nego u SAD-u. Vijesti o američkom LNG-u koji plovi prema Europi pružile su olakšanje i uzrokovale blagi pad cijena plina.
Od 15 brodova za prijevoz LNG-a na putu za Europu, po četiri plove prema lukama u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Španjolskoj, a po jedan prema Nizozemskoj, Gibraltaru i Malti.
Kontejnerski brod Asiatic Sun pod zastavom Singapura pretrpio je značajnu štetu nakon što se 26. prosinca zabio u pristanište tijekom dolaska u luku Taichung na zapadnoj obali Tajvana.
Prilikom manevra u luci, plovilo je skrenulo s kursa i pramcem se zabilo u pristanište. Nesreću su zabilježile i kamere, piše The Maritime Executive.
Pramac broda Asiatic Sun starog 13 godina poprilično je oštećen u sudaru, a ukupno je oštećeno i gotovo 10 metara doka. Brod je u Taichung stigao iz tajvanske luke Keelung.
Uzrok nesreće još nije poznat, no vjeruje se da je glavni krivac za nesreću jak vjetar koji je puhao u luci. Na snimci je vidljivo kako kontejneraš nezaustavljivo plovi ravno prema pristaništu i zabija se u obalu. Na sreću, nitko na brodu ni na obali nije ozlijeđen.
Kontejnerski brod kapaciteta 1.049 TEU otegljen je s pristaništa uz pomoć tegljača na drugi mol u luci kako bi se provela inspekcija. Luka je izdala naredbu o zadržavanju plovila dok se ne završi istraga, a vlasnik plovila će morati platiti naknadu za uzrokovanu štetu.
Nagrada za vodeću europsku destinaciju za krstarenja u 2021. godini dodijeljena je Dubrovniku u sklopu 28. izdanja World Travel Awards. Radi se organizaciji koja svake godine nagrađuje najbolje u industriji putovanja, turizma i ugostiteljstva, a nagrade se dodjeljuju na svjetskoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, prenosi UHPA.
Pobjednike biraju stručnjaci iz pojedinog područja, ali i korisnici koji također sudjeluju u izboru. World Travel Awards kojeg još nazivaju i Oskarom svjetske turističke industrije, cijenjena je nagrada u turističkom sektoru i globalno je prepoznata kao vrhunsko obilježje izvrsnosti u industriji.
Dubrovnik je proglašen vodećom destinacijom za kružna putovanja u europskim okvirima, gdje konkurencije ne nedostaje. Nominirani su još bili Amsterdam, Atena, Lisabon, Venecija, Kopenhagen, Oslo, Cannes, Sankt Peterburg, škotski gradovi Edinburgh i Forth, te čak tri turske destinacije: Bodrum, Izmir i Kuşadası.
Dubrovnik je ušao i u izbor za najbolju svjetsku destinaciju za kružna putovanja. Nominirano je bilo ukupno 14 destinacija sa svih kontinenata, a za najbolju je ponovno izabrana Jamajka. Osim za ovu, Dubrovnik je bio nominiran i za nagradu vodeće europske gradske destinacija na moru, gdje su se još našli Barcelona, Lisabon, Porto, Istanbul i Venecija.
Industrija kružnih putovanja u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, ove je godine doživjela blagi oporavak. U prvih devet mjeseci ove godine, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u hrvatske luke uplovila su 24 strana broda za kružna putovanja s ostvarena 134 kružna putovanja. Od tog broja, najviše kružnih putovanja ostvareno je u Dubrovniku, njih ukupno 111.
Teško se vratiti 30 godina unatrag i objasniti koliko smo daleko otišli od doba kada su prvi standardi o obrazovanju pomoraca postali obavezni. Međunarodna konvencija – International Convention on Standards of Training, Certification and Watchkeeping for Seafarers – STCW 1978 koja je stupila na snagu 1984. sa svakom novom dopunom mijenjala je i podizala ljestvicu standarda u izobrazbi pomoraca.
Pomorsko učilište Adria Libar godinama osluškuje potrebe pomoraca i dijeli s njima znanja i vještine nužne za rad i napredovanju na brodu. Kako bi pratili visoku razinu obuke na raspolaganju su resursi i stručnjaci učilišta. Vuk Branko Vlajčić dugogodišnji je instruktor na u simulatorskoj obuci pomoraca i nautičara. Naš razgovor započeli smo kako bi objasnili što znači primjer dobre prakse. A evo što instruktor Vlajčić kaže na tu temu:
”Svi naši polaznici dolaze zbog istog razloga a to je interes za napredovanjem u poslu i usavršavanjem. Na nama instruktorima je da im pružimo najviše što možemo kako bi već sutra kad stupe na brod znanje znali upotrijebiti u radu i organizaciji posla. Napredno učenje uz tehnologije kao što su simulatori omogućavaju uvježbavanje i primjenu svega što su u teoriji čuli i takvo učenje ima svrhu integriranja naučenog kroz vježbu i rad.
Da pojasnimo… Kako budućim časnicima palube objasniti zašto nije dobro držati se jedne vrste prikaza na RADAR/ARPA uređaju, zašto prikaze treba mijenjati, zašto je kod izbjegavanja sudara bitno koristiti brzinu kroz vodu umjesto brzine preko dna, što se događa primjenom cluttera…. Uz sve priče, prezentacije i filmove najdojmljiviji dio edukacije je kad pomorac osjeti situaciju prikazom uvjeta koji ih čekaju na brodu, što je moguće uz korištenje simulatora. Ako uzmemo primjer pravila za izbjegavanje sudara na moru COLREG 72 i pokušamo ih kroz predavanje objasniti budućem skiperu ili časniku na brodu imat ćemo dva potpuno različita odgovora za istu situaciju. Situaciju tada prikažemo simuliranjem situacije na moru gdje se jasno vide manevarske sposobnosti broda i jahte i koliko je potebno brodu ili jahti da smanji brzinu ili promijeni kurs.”
U svakoj edukaciji teoretska znanja temelj su za situacije koje nas u poslu očekuju, ali posebno u pomorstvu uvježbavanjem uz opremu spremamo se za promišljanju o sigurnosti, ali i situacije hitnosti i moguće pogibelji. Kako vježbati slanje poruke ili poziva u pomoć, prikazati rad GMDSS opremi, biti siguran da će poziv u pomoć primiti drugi brod?
‘‘Uz pomoć simulatora možemo koristiti simulacije više vrsta uređaja različitih proizvođača i poslati bilo koju vrstu poruke bez da ometamo rad službi i brodova. Rad s elektronskim kartama – Electronic Chart Display and Information System – ECDIS danas bi bio potpuno nezamisliv bez simulatora, jer ECDIS nije samo planiranje puta već nadzor putovanja, praćenje rute, prometa i upozorenja. Integracija ECDIS – ARPA – AIS odnosno praćenje kretanja broda u stvarnom vremenu nije moguće bez simulatora jer je broj senzora (žiro kompas, (D)GPS, ARPA, AIS, brzinomjer…) velik i kompleksan. Karakteristike i posljedice kvarova ili pogrešaka puno je lakše objasniti uz simulacije stvarnog kretanja pri čemu polaznici aktivno koriste sustav kao što će ga koristiti na brodu.”
Foto: Adria Libar
Sigurno je dakle da se simulator danas ne može smatrati kao dodatno pomagalo u izobrazbi pomoraca, već neizostavna tehnologija u svrhu kvalitetne pripreme za izazove koje pomorce čekaju na brodu. Svi zadaci na ovakav način postaju jasniji, vidljivi i ostvarivi.
Sud na Mauricijusu je u ponedjeljak, 27. prosinca, osudio kapetana i prvog časnika japanskog bulk carriera Wakashio na zatvorsku kaznu u trajanju od 20 mjeseci nakon što su priznali krivnju po optužbama za ugrožavanje sigurne plovidbe, javlja The Maritime Executive.
Sud je odbio smanjiti kaznu na vrijeme koje su kapetan i prvi časnik već proveli u pritvoru, no dvojica optuženika vjerojatno će ubrzo izaći na slobodu s obzirom da su u pritvoru proveli već gotovo 16 mjeseci. Sud vjeruje da su kazne u potpunosti opravdane te da će poslužiti kao pouka za kapetana i časnika za ubuduće.
Sud je uzeo u obzir činjenicu da su oba optuženika priznala krivnju i ispričala se, rekla je sutkinja Ida Dookhy Rambarrun na izricanju presude 27. prosinca. Kapetan i prvi časnik bili su neodgovorni i nisu ispunili svoje dužnosti onako kako su trebali.
Podsjetimo, japanski bulk carrier od 203.000 dwt, dug 300 metara, bio je na putu iz Kine za Brazil kada je skrenuo s kursa u večernjim satima 25. srpnja 2020. godine i udario u koraljni greben. Dva tjedna kasnije brod se prepolovio, piše gCaptain. Iz Wakashia je iscurilo 1000 tona goriva u ekološki osjetljivo područje kod obale Mauricijusa, uzrokujući najgoru ekološku katastrofu u povijesti te zemlje.
Sunil Kumar Nandeshwar, kapetan Wakashia, priveden je ubrzo nakon što se brod nasukao. Navodno je prošlog ljeta pokušao pobjeći iz zatvora. Na sudu je priznao da je u vrijeme nesreće pio alkohol te je prihvatio odgovornost za nasukavanje. Posjetimo, kapetan je naredio da se brod približi Mauricijusu kako bi uhvatili Wi-Fi signal s obale da posada kontaktira svoje obitelji.
Sud je odbio smanjiti trajanje kazne na vrijeme koje su osumnjičeni već odslužili u zatvoru. Sud je uzeo u obzir činjenicu da su osumnjičeni priznali krivnju, kao i osobne okolnosti te činjenicu da ranije nisu osuđivani.
Prvi časnik Wakashia, Hitihanillage Subhoda Janendra Tilakaratna, prošlog je tjedna podnio molbu za pomilovanje u kojoj je naveo da svoju obitelj nije vidio gotovo 18 mjeseci.
Međutim, prema zakonu Mauricijusa, zatvorske vlasti također imaju ovlast smanjiti kazne. Kapetanov odvjetnik smatra kako bi, zbog vremena već provedenog u zatvoru i mogućnosti smanjena kazne, oba optuženika mogla biti puštena na slobodu. BBC izvještava da bi kapetan mogao biti oslobođen već sutra, dok će prvi časnik vjerojatno biti pušten na slobodu sredinom siječnja.
Nitko drugi nije optužen za nesreću, no posada Wakashia morala je ostati na Mauricijusu kako bi u suđenju sudjelovali kao mogući svjedoci. Bilo je govora i o mogućim dodatnim optužbama u vezi s potapanjem tegljača koji je sudjelovao u akciji spašavanja.
Uklanjanje olupine Wakashia privodi se kraju. Prednji dio broda je otegljen i potopljen na drugom mjestu nekoliko tjedana nakon nasukavanja, dok je uklanjanje krmenog dijela preuzelo spasilačko društvo. Posljednje fotografije pokazuju da su od Wakashia ostali tek mali dio kobilice i motor, koji su u procesu uklanjanja.
Mitsui O.S.K. Lines, u čijem je najmu bio Wakashio u vrijeme nesreće, osnovao je fond MOL CharitableTrust na Mauricijusu u lipnju 2021. godine. Dana 10. prosinca objavljeno je da će se fondom financirati 26 projekata koje provode nevladine organizacije i druge lokalne organizacije. Tijekom prvog poziva za podnošenje zahtjeva za bespovratna sredstva zaprimljeno je više od 100 prijava. Fondom će se dodijeliti približno 23.000 dolara po projektu u svrhu doprinosa obnovi i zaštiti okoliša na Mauricijusu te kao potpora državi. Također, osiguravatelji plovila nedavno su pristali na isplatu naknada za ribarsku zajednicu koja je oštećena uslijed curenja nafte.
Dok je većina nas na kopnu Božić provela u ugodnom obiteljskom okruženju, uz blagdanski stol prepun raznih blagdanskih specijaliteta i slastica, brojni naši pomorci i ovaj su Božić proveli na morima diljem svijeta, daleko od svojih najdražih.
Mnoge se kompanije na brojne načine trude olakšati pomorcima vrijeme provedeno na brodu, svjesne emocionalnog tereta odvojenosti od obitelji s kojim se pomorci posebno suočavaju u ovo blagdansko vrijeme tradicionalno prožeto duhom zajedništva i obiteljskih vrijednosti. Nažalost, isto se ne može reći za sve kompanije.
Nekoliko pomoraca podijelilo je u Facebook grupi Lako njemu, on je pomorac fotografije bogate božićne trpeze koja ih je dočekala za blagdanski ručak. Sudeći po obilju dobre hrane i blagdanskog veselja koje je izvire iz priloženih fotografija, neki od pomoraca ugodno su proveli Božić (koliko je to uopće moguće), premda miljama udaljeni od toplog doma…
Foto: Screenshot Facebook
No, među radosnim objavama koje su osvanule zadnjih dana u ovoj omiljenoj grupi koja okuplja pomorce, jedna fotografija posebno “bode” oči, ali i srce. Riječ je o fotografiji ‘božićnog ručka’ (ako se priloženo uopće može tako nazvati) koju je objavio pomorac koji plovi na brodu M/V Ravni Kotari u vlasništvu Tankerske plovidbe Zadar.
Kao da činjenica što Božić provode na brodu nije dovoljna, pomorci na ovom brodu su za božićni ručak dobili tek jedan zagoreni batak i nekoliko kiflica – adding insult to injury, kako bi rekli Englezi…
Foto: Screenshot Facebook
Posebno je poražavajuća činjenica da je riječ o brodu hrvatske kompanije – kompanije koja bi pogotovo trebala biti svjesna koliko je teško Božić provesti na drugom kraju svijeta, u plutajućem ‘zatvoru’, okružen ljudima koje praktički pa i ne poznaješ.
Dragi naši pomorci, iz srca se nadamo da je ovaj slučaj tek iznimka. Želimo Vam da, unatoč svemu, ove blagdane provedete u obilju ljubavi i mira, bez obzira gdje se nalazili.
Clessie Lyle Cummins (1888. – 1968.) američki industrijski magnat, osnivač tvrtke Cummins Engine Co., imao je čak 33 patenta za usavršavanja koncepcije dizelskog motora; piše autoportal.hr
Clessie Cummins je rođen 27. prosinca 1888. Prve eksperimente s ugradnjom dizelaša u automobile radi 1930., s tvrtkom Packard. Proizvodio je dizelske motore za industrijske namjene, a potom i za ugradnju u teretna vozila. Sredinom 1930-ih planiran je serijski Auburn s dizelskim motorom.
No Cummins se povukao nakon četiri proizvedena primjerka, uviđajući da je ta slavna tvrtka pred propašću.Prepustivši primat tvrtkama Mercedes-Benz i Hanomag. Dizelski bolidi Cummins dvadesetak su godina zapaženo nastupali na utrci Indy 500, posebno se pamti pole position Freda Agabashiana 1952. u bolidu kojeg je konstruirao veliki Frank Kurtis.
Clessie Cummins, nedovoljno slavljeni pionir dizelskih motora, umro je 17. kolovoza 1968.
Lamborghini ove godine slavi 40. godišnjicu Jalpe, modela prvi put predstavljenog na sajmu automobila u Ženevi u ožujku 1981.; piše autoportal.hr
Ajmo iskreno sad, tko je od vas čuo za ovaj model iz Lamborghini radione snova do sada? Jednostavno, naše vrijeme je bilo doba Countacha i Diabla, pa onda ovi manje poznati pretci nisu (očito) bili toliko zanimljivi, a možda i dovoljno uspješni.
Ipak Santa Agata podarila je svijetu i neke modele koji možda nisu vozili u onom smjeru, u kojem su očekivali.
U skladu s Lamborghinijevom tradicijom, Jalpa je dobila ime po pasmini borbenih bikova, Jalpa Kandachia, i posljednja je evolucija koncepta grand touring limuzine proizvođača automobila iz Santa Agate. Model koji je vozio u pratnji s 8-cilindarskim motorom postavljenim straga.
Jalpa je zapravo konačni razvoj projekta – Urraco i Silhouette. Zadržala je opću arhitekturu, ali je model dobio veći motor, povećan na 3,5 litara obujma. Liniju, s krovom koji se otvara u Targa formi, dizajnirao je Francuz Marc Deschamps iz Carrozzerije Bertone, gdje je bio stilski direktor od 1980. godine.
Najznačajnija tehnička inovacija na Jalpi je konačna evolucija V8 motora pod 90°, izrađenog u potpunosti od aluminija, s četiri lančano kontrolirana bregaste osovine, izvorno ugrađene na projektima Urraco i Silhouette. Zahvaljujući povećanom provrtu, zapremini od 3,5 litre (3485 cc), pokretanom s 4 dvostruka karburatora Weber 42 DCNF i omjeru kompresije od 9,2:1, ovaj motor ostvaruje snagu od 255 KS pri 7000 o/min i najveći okretni moment od 320 Nm pri 3500 o/min, omogućujući Jalpi da postigne najveću brzinu od 248 km/h.
Foto: Lamborghini/autoportal.hr
Foto: Lamborghini/autoportal.hr
Jalpa prototip, automobil predstavljen u Ženevi, ima posebnu priču. Temelji se na Silhouette karoseriji, koja je već bila unaprijed proizvedena, ali nikad nije prodana. Stoga su je Talijani odlučili iskoristiti. Vratio se u tvornicu i korišten je kao osnova za novi model. Jalpa predstavljena u Ženevi 1981. lako je prepoznatljiva po svojoj posebnoj metalik brončanoj boji i ima neke jedinstvene estetske značajke koje nisu korištene na serijskom automobilu.
Jalpa, koja je ušla u proizvodnju 1982. godine, ima čeličnu karoseriju s polu-nosačem, crne branike i usisnike zraka u motoru, kao i vodoravna stražnja svjetla i 16-inčne aluminijske felge, preuzete izravno iz prototipa Athona, s Pirelli P7 niskoprofilnim gumama. Unutrašnjost Jalpe luksuzno je dovršena, s velikom upotrebom kože i tepiha. Krov koji se otvara, dizajniran da olakša uklanjanje i ponovno sastavljanje, može se pohraniti u posebnom prostoru iza stražnjih sjedala. U brojnim testovima na cesti koji su se pojavili u stručnim časopisima u to vrijeme, stručnjaci su oduševljeno opisali jednostavno, privlačno i beskompromisno vozačko iskustvo na cesti.
Foto: Lamborghini/autoportal.hr
Na sajmu automobila u Ženevi 1984. predstavljena je Jalpa “druge serije” s nekim estetskim modifikacijama, poput branika i usisnika zraka u istoj boji kao karoserija, zaobljenih stražnjih svjetala i preuređene unutrašnjosti. Komercijalni život Jalpe završio je 1988. nakon proizvodnje 420 automobila. Bio je to posljednja limuzina Lamborghinija proizvedena s V8 motorom, a povijesno je to posljednji sportski automobil ove klase koji je imao straga pozicioniran motor. Konceptualno, Jalpa je izravni prethodnik Gallarda iz 2003., koji je trebao postati jedan od najprodavanijih Lamborghinijevih automobila u povijesti.
Gallardo je zabilježio uspjeh, ali Huracan i Aventador su tu priču podigli na višu razinu. Sve do pojave ultra-traženog Urusa.
Dva dana nakon Božića 1993. godine orkansko je nevrijeme gotovo 24 sata zarobilo posadu i putnike trajekta “Vladimir Nazor” u kojem su vozila bila potpuno smrskana i od njih je ostala tek hrpa neupotrebljivog željeza.
Na brodu su bila tri tegljača, osam kamiona i četiri osobna automobila, a nakon što se u garaži trajekta razlilo ulje, valovi i ples automobila i tegljača učinili su svoje. Mrvili su se međusobno i pravo je čudo da nitko od putnika i posade nije nastradao, piše tadašnje izdanje Večernjeg lista, a prenosi Morski.hr
–Bili smo u zagrljaju sa smrću skoro 24 sata. Tu sam noć spavao u kabini tegljača. Trajekt je plutao u zavjetrini Velebita, a drama je počela ujutro negdje poslije 9 sati kad se brod pokušao dočepati Stare Novalje. U tom trenutku brod su počeli prekrivati divovski, deset-metarski valovi. “”Nazor” se naginjao do krajnjih granica i do 45 stupnjeva, a onda je za nas 27 putnika i 10 članova posade nastupio “stoti krug pakla”, ispričao je tada 25-godišnji Ljubušak Dragan uz ostatke skupog tegljača.
Foto: Pero Lovrović/Morski.hr
Foto: Pero Lovrović/Morski.hr
– Kad se u garaži od siline valjanja iz bačava izlilo ulje, vozila su započela svoj jezivi ples. I dok se brod sudarao s valovima i vjetrom koji je tutnjio i 170 km na sat, vozila su udarala jedno o drugo i o oplatu broda. Nitko to nije očekivao, a u tom trenutku u većini vozila bili su njihovi vlasnici, kojima se nije boravilo u brodskom salonu, po kojem su se kotrljale fotelje i stolice. Kad su se karoserije i kabine počele drobiti kao orahove ljuske, svatko je nastojao ugrabiti trenutak i izvući se iz zagrljaja smrti – ispričao je vozač kamiona Joško Bulić koji je u Hrvatsku dovozio svojim šleperom humanitarnu pomoć iz Njemačke.
– Da smo se survali u provaliju, lakše bi to podnijeli, to traje trenutak, a ovo… Žena i ja smo se nalazili u kabini mojeg tegljača, kad je nastupio dar-mar, nismo mogli van. Sa svakim novim udarcem a bilo ih je po dvadesetak u seriji, kabina je postajala sve manja, a zasulo nas je i staklo. Iskočio sam kroz razbijen prozor, dohvatio se za ogradu gornje palube, a ženu sam izvukao naglavačke iz tog pakla – ispričao je Bulić koji ni sam nije vjerovao da su se on i njegova supruga uspjelo spasiti iz tog žrvnja smrti, a od njegova nekad lijepog 15-tonskog tegljača ostali su samo ključevi.
Tadašnji zapovjednik trajekta “Vladimir Nazor”, Splićanin Branko Jaram ispričao je o ovom horor događaju sljedeće:
– U nedjelju, 27. prosinca u 20 sati isplovili smo iz Stare Novalje na Pagu za trajektno pristanište Prizna. Nismo mogli pristati u Prizni, pa smo se pred orkanskom burom sklonili u zavjetrinu Velebita u uvalu Svatska i tu sačekali jutro.
Negdje oko 7.30 sati pokušali smo se vratiti u Staru Novalju, ali nevrijeme nam to nije dopustilo. Oko 9,30 sati vjetar nam je polomio i radarsku antenu, tako da smo ostali i bez pozicije broda. Vidljivost je bila nikakva zbog morske prašine i snijega, tako da sam oko 10.45 odlučio poslati u eter signal za pomoć May Day. Iz Rijeke su odmah prema nama uputili dva brodska tegljača, a skrenut je i naš brod “Liburnija”, koji se nalazio negdje oko Raba na redovitoj liniji Rijeka-Zadar.
Vjetar i more su nas i dalje nosili prema sjeverozapadnom dijelu otoka Paga, ali smo u jednom trenutku uspjeli postaviti pravac broda na vjetar i doći oko 12.30 u zavjetrinu otoka Dolina, nedaleko od Raba. Tada smo otkazali pomoć koja je išla prema nama. Sreća je da u Staroj Novalji nismo ukrcali autobuse i više vozila, a prije isplovljenja ukrcali smo i 420 tona balasta i tako povećali stabilnost broda dugog 86 metara. Zahvaljujući prisebnosti posade, prvenstveno prvom časniku palube Nikši Glumcu i upravitelju stroja Damiru Puljaku, nije došlo do veće nesreće – ispričao je tada kapetan trajekta.
Foto: Pero Lovrović/Morski.hr
Pero Lovrović je u to vrijeme radio kao reporter Večernjeg lista. Za Morski HR je ustupio fotografije iz svoje arhive.
– Dočekao sam trajekt u Riječkoj luci i ušao na trajekt i snimio to. Detalje ne znam samo je posada bila van sebe psihički i fizički – ispričao je kratko za Morski.hr, a fotografije govore više od ijedne riječi.
