O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 394

U 2021. otkrivene najmanje količine nafte i plina u posljednjih 75 godina

0
Foto: Unsplash

Broj značajnijih otkrivenih ležišta nafte i plina diljem svijeta u 2021. godini na najmanjoj je razini u posljednjih 75 godina, pokazuje analiza Rystad Energy. Rezultati su to od kraja studenog, a tako će i ostati, osim ako istraživanja do kraja prosinca ne urode značajnijim otkrićima, piše Splash247.

Krajem studenog, ukupne otkrivene količine nafte na svjetskoj razini u ovoj godine procijenjene su na 4,7 milijardi barela ekvivalenata nafte (BOE). Dosad ovog mjeseca nisu otkrivena značajnija nalazišta, a to znači da bi 2021. mogla po količini novih otkrića biti najgora godina od davne 1946. Značajan je to pad u odnosu na 12,5 milijardi BOE otkrivenih u 2020. godini, usprkos utjecaju pandemije i smanjenju cijena goriva.

Iako je planirano bušenje nekih potencijalnih ležišta do kraja godine, čak ni značajnije otkriće neće moći pridonijeti statistikama za 2021., a nove bušotine možda neće biti ni dovršene u ovoj kalendarskoj godini. Stoga je vjerojatno da će kumulativni otkriveni volumen u 2021. biti najniži u posljednjih nekoliko desetljeća, rekao je Palzor Shenga, iz Rystad Energy-a.

Mjesečni prosjek za ovu godinu bio je nizak, oko 425 milijuna BOE. U studenom je taj broj bio još manji – 220 milijuna BOE, a u prosincu gotovo da nije bilo novih otkrića, piše The Maritime Executive.

Rystad je niske rezultate pripisao izostanku velikih otkrića. Velika pojedinačna otkrića obično čine veliki dio godišnjeg ukupnog iznosa. 40 posto sve nafte ikada otkrivene diljem svijeta pronađeno je na tek oko 900 velikih naftnih i plinskih polja, a svako novo polje pridodaje oko 500 milijuna BOE ili više ukupnoj godišnjoj količini.

Prema Rystadu, naftna i plinska industrija reagirala je na pad cijena uslijed pandemije smanjenjem potrošnje za više od četvrtine. To je dovelo do smanjenja ulaganja za 145 milijardi dolara u 2020. i predviđenog smanjenja za 140 milijardi dolara u 2021. godini. U 2022. godini velik dio kapitala proizvođača vjerojatno će se utrošiti na pokrivanje troškova nastalih uslijed inflacije, a ne na bušenje dodatnih bušotina, navodi S&P.

Maersk najavio akviziciju logističke kompanije vrijednu 3,6 milijardi dolara

0
Foto: Ilustracija / Wikimedia commons

Izgleda da su iz Maerska odlučili kako će potrošiti dio milijardi dolara koje je kompanija zaradila tijekom ove rekordne godine u sektoru kontejnerskog transporta.

Danski A.P. Moller – Maersk danas je najavio akviziciju tvrtke LF Logistics sa sjedištem u Hong Kogu, vrijednu 3,6 milijardi dolara, piše Splash247.

Maersk ovim potezom ostaje dosljedan svojem cilju – integraciji cijelog logističkog lanca, a postoje naznake da će Maersk uskoro zaključiti još jednu veliku akviziciju.

Akvizicija LF Logistics je važna i uistinu strateška prekretnica na našem putu da postanemo globalni integrator logistike u sektoru kontejnerskog prijevoza; globalna logistička tvrtka koja nudi digitalno potpomognuta ‘end-to-end’ logistička rješenja, rekao je Søren Skou, izvršni direktor Maerska.

Maersk će postojećoj imovini dodati još 223 skladišta, čime će se ukupan broj objekata u vlasništvu kompanije diljem svijeta popeti na 549, s ukupno 9,5 milijuna četvornih metara.

LF Logistics specijalizirana je za B2B (Business to Business) i B2C (Business to Consumer) distribuciju u maloprodaji, veleprodaji i internet trgovini. Riječ je o privatnoj tvrtki Li & Fung (78,3% vlasništva) i Temasek Holdings (21,7% vlasništva).

Kao dio procesa akvizicije LF Logistics, Maersk je dogovorio strateško partnerstvo s tvrtkom Li & Fung kako bi razvili sveobuhvatan raspon usluga ‘end-to-end’ globalnog opskrbnog lanca, pri čemu se Li & Fung fokusira na takozvane ‘upstream’ aktivnosti (R&D, proizvodnja, pribavljanje resursa), a Maersk na downstream aktivnosti (distribucija, prodaja i usluge).

Prošlog mjeseca Maersk je otkupio i njemačkog špeditera Senator International, te proširio svoju zračnu flotu kupnjom pet zrakoplova.

Lov u mutnom na štetu pomoraca: Domaći brodari uzimaju poticaje za kadete koje nikad neće zaposliti

0
Foto: Ilustracija / Facebook

Novi program sufinanciranja ukrcaja vježbenika na brodove ide na ruku isključivo domaćim brodarima koji ukrcavaju više vježbenika nego što ih kasnije mogu zaposliti kao časnike, a izravno na štetu velike većine mladih ljudi kojima je zbog toga otežano prvo zapošljavanje te zapošljavanje nakon kadeture, a time na štetu cijele industrije i pomorstva, kaže Mario Zorović koji je na skupštini Hrvatske udruge posrednika u zapošljavanju pomoraca (CROSMA) po treći put izabran za predsjednika, piše Novi list.

U iduće četiri godine zamjenik će mu biti Denis Vukušić, a Zorović ističe kako, unatoč trećem uzastopnom mandatu, nema namjeru spavati na lovorikama, već nastaviti rad na poboljšanju položaja hrvatskih pomoraca kako na međunarodnom tržištu rada, tako i po pitanju socijalnih i drugih prava, ali i obaveza pomoraca u Hrvatskoj općenito.

Tržišni zahtjevi

Iako je do sad, kaže novi-stari predsjednik Udruženja, postignuto puno toga, u CROSMA-i nekim stvarima i dalje nisu zadovoljni, a posebno novim sustavom sufinanciranja ukrcaja vježbenika koji je do sada bio u primjeni jedino za domaće brodare, iako oni zapošljavaju svega 9 posto od ukupnog broja hrvatskih časnika u međunarodnoj plovidbi, dok ih 91 posto plovi pri stranim brodarima. Program sufinanciranja je ove godine izmijenjen, ali opet, ističe, na način da favorizira domaće brodare i gotovo je neisplativ za one koji zapravo zapošljavaju hrvatske pomorce u velikoj većini.

Pročitajte i: Kome “ide na ruku” novi Program sufinanciranja ukrcaja vježbenika?

U najkraćim crtama, ostavlja mogućnost da oni neodgovorni i dalje mogu uzimati većinu predviđenog novca za poticaj ukrcaja vježbenika. Ono što se nažalost do sada događalo u praksi je da nakon odrađenog vježbeničkog staža i prevelikog broja zaposlenih sufinanciranih vježbenika, ti isti vježbenici ne mogu nastaviti karijeru kao časnici te su prisiljeni ponovo potražiti posao, opet u svojstvu kadeta zbog takvih tržišnih zahtjeva. Danas da biste se zaposlili kao treći časnik morate imati četiri do šest mjeseci iskustva kao časnik na istom tipu broda ili morate biti bivši vježbenik kompanije. Loše je i to što nema ograničenja na maksimalno tri sufinancirana vježbenika po brodu, kako u starom programu, a nažalost niti u novom programu kako bi se spriječila zloupotreba prekomjernog zapošljavanja.

Koristeći dosadašnji program domaći brodari koji zapošljavaju svega devet posto hrvatskih časnika u međunarodnoj plovidbi, zapošljavali su čak 37 posto od ukupnog broja svih vježbenika. Dakle, daleko više vježbenika nego što im je stvarno potrebno, kako bi iskoristili poticaje, time dovodeći u pitanje sigurnost broda, a što je najgore, ostavljajući veliku većinu vježbenika bez mogućnosti nastavka časničke karijere. Inače, u ovoj godini je za sufinanciranje vježbenika predviđeno nešto više od devet milijuna kuna, a u iduće dvije po sedam milijuna.

Osnovni cilj programa trebao je, dodaje, biti povećanje konkurentnosti hrvatskog vježbenika, a time i hrvatskih pomoraca na svjetskom tržištu.

To se, s ovakvim sustavom, neće dogoditi. CROSMA već godinama pokušava privoljeti Ministarstvo na uspostavljanje programa koji bi sufinanciranjem potaknuo ukrcaj vježbenika koji bi bili svojevrsni mamac i besplatni svom poslodavcu, bez obzira radi li se o hrvatskom ili stranom brodaru. Jer ionako država školuje pomorce za strane brodare, njih čak dvije trećine. No, čini se da neki i dalje ne vide šumu od drveta, uporno ponavljajući da hrvatska država ne bi trebala sufinancirati strane brodare, ne vodeći se pritom zdravim razumom koji kaže da time pomažu da prekomjereni broj završenih studenata pronađe svoj prvi ukrcaj. Jer nažalost, za naše brodare bila bi dovoljna samo jedna pomorska škola u cijeloj zemlji, kaže Zorović.

Vratiti novac

Prijedlog CROSMA-e je, objašnjava, bio da se program uskladi s trenutnim tržišnim uvjetima i odnosima snaga ovlaštenih tijela (brodara, poslodavaca i posrednika) koji zapošljavaju hrvatske pomorce, na korist cijeloj ekonomiji i nije nikako usmjeren protiv hrvatskih brodara jer, dapače, imati što veći broj jakih nacionalnih brodara je u interesu svake pomorske zemlje.

Osim što se dopušta neograničeni broj vježbenika po brodu, koeficijent kojim se određuje broj sufinanciranih vježbenika, odnosno iznos same subvencije, je neodrživ i diskriminirajući, pa se postavlja opet pitanje koji je zapravo cilj ovog programa.

Naime, s obzirom na to da se za određivanje kvota i iznosa subvencije koristi omjer koji računa broj plovidbenih dana hrvatskih vježbenika u odnosu na vježbenike svih drugih nacionalnosti, kao i hrvatskih, taj koeficijent kod domaćih brodara je uvijek 1, dok kod stranih brodara, iz prakse, teško može doći do trećine i naravno uvelike ovisi o veličini samog brodara. Uz to, od stranog brodara traže se plovidbeni dani vježbenika svih ostalih nacionalnosti što je neprikladno, neprovedivo i zadire u poslovne tajne, pa time i teško dobavljivo. A time je takav program i njegovi zahtjevi nezanimljivi.

Pitanje je hoće li brodari koji nisu uspjeli zadržati vježbenika kao časnika nakon odrađene kadeture vratiti novac koji je nije namjenski potrošen. CROSMA je više puta pozivala državu, da bi kao odgovorna pomorska zemlja koja ima nemjerljive koristi od ove grane industrije, trebala osigurati sredstva u iznosu od 22 milijuna kuna godišnje, čime bi pokrila vježbeničke plaće svih kadeta u RH, bez obzira tko će im biti prvi poslodavac, kaže Zorović, podsjećajući da pomorci godišnje u Hrvatsku donesu više od milijardu eura i čine 1,2 posto svih zaposlenih u RH, a time se s prihodima mogu svrstati uz bok čak i turizmu koji je glavna gospodarska grana zemlje.

Unatoč tome, država čini premalo da mladim pomorcima pomogne u zapošljavanju, a sve zbog nerazumijevanja onih koji donose te štetne odluke i onih pojedinaca koji takve programe podržavaju na svoju sitnu korist, a na štetu pomorskoj zajednici i mladim ljudima koji na ovaj način gube svoje vrijeme i novac, zaključuje predsjednik CROSMA-e.

CROSMA aktivan socijalni partner

Mario Zorović podsjeća kako je CROSMA do sad, kao aktivan socijalni partner koji je u suradnji s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture, Sindikatom pomoraca Hrvatske, pomorskim učilištima i stručnjacima, sudjelovala u izradi socijalne reforme i svih pomorskih zakona i propisa, posebno u onim dijelovima koji se izravno tiču pomoraca i njihova zapošljavanja.

Udruga broji 24 članice koje zajedno zapošljavaju više od 10 tisuća pomoraca, od ukupno 17 tisuća, koliko ih Hrvatska ima u međunarodnoj plovidbi, piše Novi list.


Marinko Glavan

Transformacija Rijeke: Jedna od najvažnijih luka na Mediteranu

0
Foto: Wikimedia Commons

Više od milijardu eura vrijedni su kapitalni projekti koji bi već u idućih nekoliko godina trebali znatno ojačati riječko gospodarstvo. Posebno se to odnosi na riječku luku. Istodobno, izgradnjom nove marine Rijeka bi trebala postati i jedna od vodećih nautičkih luka na Jadranu za velika luksuzna plovila, piše HRT.

Novi riječki kontejnerski terminal na Zagrebačkoj obali i koncesijski ugovor s tvrtkom APM Terminals, jednim od vodećih svjetskih kontejnerskih operatora, donijet će Rijeci nekoliko stotina novih radnih mjesta, a luci omogućiti da ponovno zauzme čelnu poziciju među sjevernojadranskim lukama te prestigne Kopar i Trst. 

To je uz Pelješki most sigurno jedan od najvećih događaja ne samo u pomorskoj infrastrukturi, nego i u cijeloj godini što se tiče gospodarskih događaja, rekao je ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković.

Uz državnu cestu D-403, koja terminal vrijedan 200 milijuna eura povezuje s riječkom obilaznicom, skorom izgradnjom dvokolosiječne pruge kroz Rijeku stvorit će se uvjeti za rasterećenje protoka robe i glavnih prometnica u gradu.

Rijeka je definitivno danas najveće gradilište u Republici Hrvatskoj i realizacijom ovih projekata u narednih nekoliko godina definitivno će promijeniti lice grada, kaže gradonačelnik Rijeke Marko Filipović.

A posebno izgradnjom nove nautičke luke, ACI marine u Porto Barošu, s 260 vezova za plovila prosječno dugih 19 metara. Riječ je o investiciji vrednijoj od 360 milijuna kuna, što je najveće ulaganje u nautički turizam posljednjih desetljeća.

Zadovoljstvo je što ćemo u partnerstvu s Lursenom biti dio cijele te priče. Želimo napraviti od Rijeke destinaciju u koju će nautičari rado dolaziti sa svim tehnologijama budućnosti. Samim time i druga vrsta klijenata, druga vrsta plovila koja će dati dodanu vrijednost, naglašava predsjednik Uprave ACI marina Kristijan Pavić.

Ravnatelj Lučke uprave Rijeka Denis Vukorepa rekao je kako će po završetku projekta, gledano s morske strane u sredini biti prelijepu marinu, a s lijeve i desne strane dva velika kontejnerska terminala i cestovna infrastruktura, te povezanost najbolja od svih mediteranskih gradova, ne samo na sjevernom Jadranu nego i šire.

Time se, uz potporu hrvatske Vlade te korištenje kapitalnih ulagača i europskih fondova, Rijeka vraća na kartu najvećih i najvažnijih luka na Mediteranu.

Pet godina provela je na brodu, a sada je asistentica na Pomorskom odjelu

0
Foto: Nina Kostović / Privatna arhiva

Tek dvadesetak žena iz Hrvatske aktivno plovi na brodovima u međunarodnoj plovidbi, odnosno na brodovima trgovačke mornarice. Pet godina članica posade kontejneraša bila je i Zadranka Nina Kostović, koju je u programu HRT Radija i emisiji Pomorska večer u ugostio Umberto Piasevoli.

Nakon što je završila gimnaziju u Zadru, Nina se odlučila za sasvim drukčiji smjer – Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu. Kaže kako je to za nju bio prirodan nastavak obrazovanja, jer ju je pomorstvo oduvijek zanimalo. Dodaje kako u tom trenutku nije razmišljala o tome hoće li ploviti ili ne, ali je znala da želi završiti taj fakultet. I u obitelji je imala pomoraca. 

Moj pokojni dida je bio pomorac, a i brat mi je pomorske struke, s time da se on kraće vrijeme zadržavao na brodovima trgovačke mornarice, a nešto malo više na jahtama, tako da su i geni odigrali ulogu u cijeloj priči, kaže Nina. 

No njezin put od završetka fakulteta do ukrcaja i kadeture je potrajao dulje nego što je to uobičajeno. Nina objašnjava i zašto. 

Molbe i aplikacije slala sam ubrzo nakon završetka fakulteta, a većina njih je ostala neodgovorena. Doduše, otpočetka sam više ciljala na strane kompanije znajući da je njima činjenica da sam žena manji problem nego domaćima. Tako sam spletom okolnosti dobila informaciju da jedna francuska kompanija koja ima svoju podružnicu u Hrvatskoj traži kadete. Kako su im u tom trenutku izlazili novi brodovi, a već su imali dosta Hrvata i nisu imali nikakvih predrasuda prema ženama na moru, ubrzo je stigao pozitivan odgovor, kaže Nina. 

Njezin prvi ukrcaj kao kadetkinje bio je u Singapuru u prosincu 2014. godine i sve joj je bilo potpuno novo, pa čak i let avionom.

Za taj prvi put nisam imala pojma o ničemu, tako da sam se samo vodila onim napucima koje sam dobila u uredu kompanije. I baš sam imala neku sreću da me na brodu dočekala kolegica koja se ukrcala otprilike dva mjeseca prije mene. I ovaj put joj hvala što mi je taj prvi susret s brodom olakšala, kaže mlada Zadranka. 

Dodaje kako se danas pomorstvo prilično promijenilo u odnosu na neka ranija vremena. Primjerice kratko se ostaje u lukama.

Ja sam bila na brodovima za prijevoz kontejnera, tako da smo u lukama ostajali u prosjeku 24 sata. A u ta 24 sata vas hvataju dvije gvardije, dolazak, polazak. Rijetki su ti porti gdje si možete priuštiti izlazak s broda, a osim toga ste poprilično i umorni. A ako je baš velika želja za izlaskom, onda se to svede na dva-tri sata, kaže Nina.

Brod je jedan vrlo specifičan kolektiv. Bez obzira slažemo li se ili ne, moramo funkcionirati jer brod kao cjelina mora funkcionirati. Upravo zato što jesmo specifičan kolektiv, uvijek se nekako držimo skupa – što je u konačnici najbitnije, naglašava Nina.

Nakon petogodišnje plovidbe i odlaska na Sveučilište u Zadru, gdje je sada asistentica, kaže kako je najviše nedostaju zapovjedni most i navigacija.

Posao na Sveučilištu je jedan veliki preokret u životu i karijeri, ali nije mi žao. Sviđa mi se moj posao i prenošenje znanja te kvalitetna interakcija sa studentima. Studentima savjetujem da svakako pođu na brod jer bolje je da vide kako je to nego da im poslije bude žao. Pogotovo ženama, kaže Nina.

Što je još Nina Kostović ispričala Umbertu Piasevoliju u emisiji Pomorska večer, možete poslušati <<ovdje>>.


Pročitajte i naš intervju s Ninom Kostović:

Nina Kostović: Iskustvo je ono što vas čini pouzdanim časnikom

HMS Challenger – Brod po kojem je nazvan space shuttle

0
Foto: Povijest.hr

Na današnji dan, 21. prosinca 1872. godine britanski brod HMS Challenger isplovio je na prvu globalnu oceanografsku ekspediciju, piše Povijest.hr.

Taj je brod postao toliko poznat da je po njemu mnogo godina kasnije nazvan jedan od američkih space shuttleova – Challenger koji je stradao u strahovitoj nesreći 1986. godine, uz pogibiju sedam astronauta. Po brodu HMS Challenger nazvana je i najdublja podmorska točka na planetu Zemlji – Challenger Deep s otprilike 10.900 metara dubine.

Na globalnu oceanografsku ekspediciju isplovio je HMS Challenger iz engleske luke Portsmoutha. Brodom je zapovijedao kapetan George Nares, kasnije admiral, koji se ranije proslavio kao zapovjednik prvog broda koji je prošao kroz Sueski kanal. Tijekom oceanografske ekspedicije koja je započela na današnji dan, HMS Challenger preplovio je čak oko 130.000 kilometara.

Posada HMS Challengera tijekom ekspedicije registrirala je oko 4.700 novih biljnih i životinjskih vrsta. Izvršili su mnoga mjerenja morskih dubina, od kojih je najpoznatije ono u Marijanskoj brazdi u Tihom oceanu. Tamo su ispustili sondu na dubinu od preko 8.000 metara, a kasnije je njima u čast to područje, najdublje na čitavom svijetu, nazvano Challenger Deep.

Brod HMS Challenger oplovio je Atlantski, Indijski i Tihi ocean, a došao je i u blizinu Antarktike. Ekspedicija je završila u svibnju 1876. godine, nakon 1.250 dana, od čega je 713 dana proveo na moru.

Prevaljena udaljenost od oko 130.000 kilometara osobito je impresivna s obzirom na to da je HMS Challenger bio u načelu drveni brod s jedrima, a parni mu je stroj bio samo pomoćni oblik pogona.

Na brodove u 2021. utrošeno nevjerojatnih 147 milijardi dolara

0
Foto: Ilustracija / Unsplash

Količina novca potrošena na brodove ove godine, uključujući i novogradnje i rabljena plovila, mogla bi biti najveći iznos zabilježen od 2008. godine, kada je nastupila globalna financijska kriza, javlja Splash247.

Ukupan iznos potrošen na novogradnje i rabljene brodove zajedno u 2021. procijenjen je na 147 milijardi dolara, prema podacima koje je prošlog petka objavio Clarkson Research Services. Usporedbe radi, u 2020., prvoj pandemijskoj godini, potrošeno je “samo” 74 milijarde dolara.

S obzirom da su do kraja godine ostala još 2 tjedna, a neka izvješća kasne, ukupni iznos mogao bi biti čak najveći zabilježeni iznos od 2008. godine, piše u najnovijem tjednom izvješću Clarkson Research Services.

Ulaganja u novogradnju ove godine iznosila su 103 milijarde dolara, što je najveća zabilježena razina od 2013. godine.

Što se tiče tržišta rabljenih brodova, zabilježeno je 2.100 prodaja s ukupno 135 milijuna dwt. Procjenjuje se da je na rabljene brodove ove godine potrošeno oko 43 milijarde dolara, a postoji šansa da se obori rekord od 46 milijardi dolara iz 2007. godine.

Ukupno gledajući, od početka godine 7% flote izražene u dwt promijenilo je vlasnika. Grci su bili najaktivniji kupci, a iza njih slijedi Kina.

ISPOVIJEST JEDNE MAME: 7 dana do Božića i 77 pitanja o tati

0
Foto: Pixabay

Trebalo je ovo biti jedno sasvim obično jutro, znate ono kada sve ostavite za sljedeći tjedan jer ste od srijede na godišnjem odmoru kako bi stigli sve napraviti za blagdane… E, pa tako sam i ja odlučila danas spavati do deset jer mi je životna energija poput temperature zraka u Murmansku – ovih dana dosegla je minimume.

Išla sam s tom namjerom jer je on, naš maleni sin od 6 godina, jučer bio na proslavi rođendana kod prijatelja Marka iz vrtićke grupe, pa su se oni tako zabavljali do skoro jedanaest navečer, dok smo mi, mame i poneki tata, sjedili u prizemlju obiteljske kuće i čekali da oni završe sa igrom. Stigli smo u jedanaest kući, a ja sam pala s nogu kao dionice Evergreen-a nakon što je onaj njihov brod blokirao Suez. Naravno, netko je trebao istuširati Marka, osušiti mu kosu, pokriti ga dekicom na Mickey Mouse-a i ispričati mu priču za laku noć koju on već zna napamet, ali po tko zna koji put uživa u njoj i gleda u mene kao da ju prvi put čitam.

I tako je Marko zaspao s osmijehom na licu u ponoć, ali me s tim istim osmijehom i probudio jutros u osam.

„Mama, kad ćemo kititi bor?“ – upitao je Marko dok sam jednom nogom još bila u snu, pa sam mu rekla da ćemo ovih dana. Legao je pored mene i krenuo sa pitanjima. Nakon prvog, uslijedilo ih je još stotinu, valjda.


„Tko će nama ići po mahovinu? Markov tata je išao njima.“

„Hoće se tata ipak vratiti prije Božića?“

„Tko će nama nabaviti bor?“

„Je l’ tata jede bakalar na brodu?“

„Zašto Djed Božićnjak ne bi donio tatu?“

„Hoće mene striko voditi na klizanje?“

„Zašto je tata u kratkim rukavima bio na laptopu?“

„Kolika je kod njega temperatura?“

„A da ti nađeš novog muža?“

„Ja mislim da nas tata laže i da će ipak doći za Božić. Je l’ tako?“

„Htio sam ići na utakmicu. Hoćeš me ti voditi?“

„Ima li tata kolača na brodu?“

„Oni na brodu dobiju velike poklone jer imaju veliki dimnjak. Zašto mi nemamo dimnjak kao oni na brodu?“

„Je li tata bio u Finskoj s brodom? Je li vidio Djeda Božićnjaka?“

„Kako se zove žena od Djeda Božićnjaka?“

„Je li imaju djece Djed Božićnjak i Baka Mraz?“

„Ajme blago njima, njihovog tate nema samo jednu noć.“

„Pa čekaj, oni imaju i unuke jer su Djed i Baka. Kako se unuci zovu?“

„Zašto se Baka Mraz preziva Mraz, a Djed Božićnjak Božićnjak?“

„Ajme samo da dobijem bolji poklon od rođaka Stipe. On svake godine dobije veći poklon. Hoćeš mi kupiti kuću?“

„Želim bager, znaš li gdje se prodaju?“

„Zašto se tata ne ukrca na sanjke od Djeda Božićnjaka i ne dođe?“

„Tata mi je rekao da se idemo grudati kad dođe. Hoćeš s nama?“

„Hoćemo crvene kuglice?“

„Zašto sad šutiš?“

„Zašto si se okrenula?“

„Jesam ti dosadan? Ti si meni dosadna kad moram učiti slova.“

„Gladan sam. Što je za ručak?“

„Hoće za Božić biti ona veeeelika kokoš u pećnici?“

„Mislim da me se djed uželio. Odvezi me u Trogir.“

„Vrati mi olovku što si uzela jučer.“


I tako u nedogled… Dok nije opet zaspao.

Neka su mi pitanja bila smiješna, a neka su me slomila. Poput onoga „A da ti nađeš novoga muža?“. Okrenula sam se i zaplakala.

Volim njegovog oca najviše na svijetu, više od ičega što postoji. Kako mu objasniti što je to ljubav? Shvatit će kada poraste.

Svi se trudimo uložiti svoj maksimum, dati sve od sebe u svakome danu. Znam da će nam Marko biti zahvalan i da se muž trsi da napravi za nas ono najbolje. Nadam se samo da će na vrijeme reći zbogom moru, da ga neće zarobiti taj plavi kavez, da mu se u usne neće zariti udica plavetnila. Iako ovo sve možda i jest za bolje sutra, ništa ne umanjuje bol na rastancima i onaj izliv emocija na dolascima. Kao da sam sve i kao da je on sve sakupljao u sebi ta četiri mjeseca.

Kako su čudni putevi Gospodnji… ili za one koji ne vjeruju u Boga… kako su čudni putevi sudbine… ili za one koji ne vjeruju u sudbinu… kako su čudni naši koraci. Da, naši. Iako ne vjerujemo svi u sve, mislim, odnosno želim vjerovati da svi vjerujemo u ljubav.

Blagdani su nekako doba godine kada ljudi na poseban način iskazuju ljubav, valjda je to nekakva univerzalna komponentna Božića. Svi slave. Svi se zovu i svi su nasmijani. Posjećuju se oni posvađani, pružaju ruku pomirenja zavađeni, opraštaju si oni zaraćeni i svi šire ljubav.

Kako je predivan ovaj svijet. Predivan je jer na njemu još uvijek postoji, evo opet vjerujem, većina dobrih i manjina zlih. Možda sam preoptimistična. Toliko vjerujem u bolje sutra da sam ponekad izvan granica realnosti, ali i sve činim da to sutra stvarno bude bolje.

Teško je spasiti svijet, možda čak i nemoguće, ali evo… pozivam sve pomorce koji su doma, a i sve ostale, da ovaj Božić provedu u miru, slozi, poštovanju i ljubavi. Da ne opsuju ako ima previše papra u bakalaru. Kao kad ja ne posolim ručak za Božić, jednostavno zaboravim, pa me moj muž gleda dok ja njega ne pogledam. Onda klimne glavom par puta, kao „ccc, opet nisi posolila“, ali uz smiješak pokaže mi rukom da ostanem sjediti i ode sam po sol. Meni je to uvijek smiješno.

On je divan čovjek. Dobar, brižan, predan. Poznajemo se od malih nogu i eto, u jednom trenutku, rodila se ljubav. Možda smo se i slutili svo vrijeme, cijeli život, ne znam. Ali znam da smo uvijek tu jedno za drugo i uvijek tu oboje za Marka. I Marko će opet biti tužan je mu otac nije na rođendanu, ali će se potrefit’ da će bit za drugi Božić tu.

I tako… uživajte, volite se, neka čarolija blagdana u potpunosti ispuni vaše domove. Svoj onoj malo većoj djeci pomoraca bih poručila… neka budu jaka i da znaju, ma koliko njihovi očevi bili daleko, da su im oni zasigurno ono prvo i ono posljednje na što pomisle u svojim turbulentnim danima.

A mi mame smo već skoro navikle, pa ćemo nekako izdržati, mada mislim da sve jedva čekamo čuti iz riječi svojih muškaraca – „Još ovaj vijađ i gotovo. Neću više ići.“ Ali da to bude čvrsta odluka, a ne kao ja kad sebi kažem da neću više jesti krempite, krenem uzeti blitvu za ručak, pa slučajno skrenem i do onog frižidera s kolačima. Eto….

Voli vas sve jedna mama, žena pomorca, najponosnija na svog muža kojem šaljem pozdrave na daleki Pacifik <3

VIDEO: Audi TT RS iz Splita je najbrži automobil u Hrvatskoj, znate li bržeg?

0
audi tt rs
Foto: YT Screenshot

Dečki iz Project Car Tuninga s najnovijim videom zapalili su sve ljubitelje oktana na domaćem tlu; piše autoportal

Glavni razlog ove priče je Audi TT RS. Crveni monstrum broji preko 800 KS u Stage 3 postavkama, a ubrzanja i međubrzanja koja ostvaruje su nestvarna. Provjerite u nastavku, kako ovaj automobil ide…

Nevera, pa splitski TT RS…

DANI ULJANIKOVE SLAVE: Pula – brodogradilište podmornica

0
uljanik podmornice
Foto: P-802 podmornica "Sava"

“Brodogradilište podmornica” naslov je poprilično nepoznate knjižice Branka Ryšlavyja (Zagreb, 1927. – Pula 2013.), brodograđevnog inženjera i podmorničkog projektanta u pulskom brodogradilištu ”Uljanik” tijekom ’50-ih i ’60-ih godina. U njoj saznajemo puno, ponajviše tehničkih podataka o podmornicama koje su tijekom tih godina rađene za Jugoslavensku ratnu mornaricu u pulskome Uljaniku, piše Glas Istre.

Nakon Drugog svjetskog rata i priključenja Pule Jugoslaviji 1947., u pulskom zaljevu i okolnome akvatoriju ostala je, kao posljedica anglo-američkih bombardiranja, velika količina otpadnog materijala vezanog za pomorsko naoružanje. Uz otok Uljanik, na dnu mora ostale su ležati i neke njemačke i talijanske podmornice.

Potopljene podmornice

Dvije od njih, međutim, bile su u dovoljno dobrom stanju koji je opravdavao njihovo izvlačenje i remont. Bilo je to doba tadašnjeg glavnog direktora Uljanika Josipa Kopiniča, bliskoga Titu, a brza obnova Uljanika bila je moguća isključivo uz prvotnu vojnu namjenu brodogradilišta.

Naime, na jednom suhom doku ležala je potopljena talijanska podmornica “Nautilo”, istisnine 905 tona, a blizu je zatečena i džepna podmornica CB-20, istisnine 35 tona, obje iz 1943. godine. Podizanje “Nautila” izveo je splitski Brodospas, a radove na njenoj rekonstrukciji radili su uglavnom uljanikovci talijanskog govornog područja, autohtoni Puležani zaposleni u “Scoglio Olivi” na servisiranju podmornica i prije rata, ili novopridošla ekipa iz Monfalconea. Bili su to prvi poslijeratni udisaji života obnovljenog Uljanika.

Rad na podmornici završen je 1953. kada je ušla u službu pod flotnim brojem P-802 i nazivom “Sava”. Korištena je uglavnom za obuku podmorničkih posada, a služba joj je završena 1968., nakon čega je završila u rezalištu.

U nešto boljem stanju bila je džepna podmornica, koja je nakon kraćeg remonta primljena u službu JRM pod flotnim brojem P-901 i imenom “Mališan”. Kao i ova prethodna, korištena je za obuku podmorničara i upoznavanje novih konstruktora na princip uranjanja, podvodne plovidbe i ispaljivanja torpeda. Danas “Mališana” možete obići u Tehničkome muzeju u Zagrebu

“Sutjeska” i “Neretva”

Temeljem arhivske dokumentacije pronađene u riječkom 3. maju koja je sadržavala nacrte nikada izgrađene talijanske podmornice klase “Sirena”, krenulo se u izgradnju prvih domaćih podmornica za JRM u Uljaniku. Voditelj poslova izgradnje podmornica u Uljaniku bio je upravo ranije spomenuti inž. Branko Ryšlavy. Godina 1961. i 1962. puštene su u službu “pulske” podmornice P-811 “Sutjeska” i P-812 “Neretva”. One su bile u službi do 1981. godine, a podmornički kursevi za posade su se izvodili na otoku sv. Katarina.

Međutim, podmorničarstvo bivše države tijekom 1960-ih seli se u Split, te se njenim nestankom konačno i gasi na istočnom Jadranu. Najnovije jugoslavenske podmornice iz 1980-ih, one klase “Una” građene u Splitu, dan-danas su u Crnoj Gori koja je obećala po jednu donirati svakoj državi sljednici. Slovenija je svoj primjerak uzela i izložila u Pivki, a baš lijepo bi bilo vidjeti onu obećanu Hrvatskoj u Puli, kao sjećanje na posljednje slavne podmorničke dane.