O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 408

Kruh sa 7 kora: Nevidljive rane života pomoraca

0
Foto: Unsplash/@Evelyn Cespedes/

Robija na valovima

Premda sam svoju medicinsku karijeru posvetio ljudima od mora, onima koji žive i trpe za more i zbog njega, rade na moru, u bespućima plave ravnice, nikad nisam saznao odgovor na pitanje svih pitanja – koja je od sedam kora pomoračkog kruha najteža, najtvrđa, najgorča. Možda je najbolji odgovor sazdan u retoričkom pitanju kojeg sam čuo ovih dana.

A zar ima i takve kore, zar nisu sve jednako tvrde i gorke?, upitao me nedavno prijatelj iz djetinjstva. Rijetko ga viđam jer on svoj život živi na moru, u nekom procjepu između obitelji koju istovremeno ima i nema i dužnosti bez koje, čini se, više ne može živjeti, koja mu je već u krvi.

Na brodu sretniji

Čini mi se ponekad da mi je na brodu bolje, da sam tamo sretniji, – povjerio mi se jednom. Jasno, u dugim mjesecima bez obitelji, daleko od djece u najvažnijim trenucima njihova odrastanja i odgoja, bez prave prilike da se sa suprugom čestito porazgovara, a po potrebi i pošteno posvađa, postao je stranac u vlastitom domu, osoba koju često ne razumiju ni njegovi najbliži.

Shvatio sam iz tih riječi da je on na moru već ostavio život, ne samo najbolje godine svog života, već cijeli život. Nisu rane samo one koje krvare. Možda su od onih oku vidljivih, koje krvare i peku, gore rane na duši, koje niti vidimo niti lako prepoznajemo, ali koje na poseban način čine život pomorca teškim i zahtjevnim.

Moderna robija

Kad će doma…

Nakon četvrt stoljeća na palubi, moj se prijatelj promijenio. Nema više onog mladića koji je o moru i plovidbi pričao kao o romantičnoj avanturi. U pomoračkom zanimanju već odavno nema romantike. Život pomorca je postao svojevrsnom modernom robijom. Nažalost, o psihološkim opterećenjima koja danas prate život i rad modernog pomorca se ponekad još uvijek nedovoljno razmišlja…

Organizacija života na brodu se po svojim karakteristikama može usporediti samo s onom u vojskama, zatvorima ili psihijatrijskim ustanovama. Možda kao sve ovo zajedno?

Strogo je definirana uloga svakog pojedinca na brodu i piramida radne hijerarhije, a strogo su definirane i dužnosti i odgovornosti. Demokracije ima malo…

Vlastita uloga u brodskom kolektivu se nikad niti smije niti može zaboraviti, što ne čini baš sve pomorce presretnim.

Časnik i mazač

Odlaskom s posla, odlaskom koji to niti nije, okolnosti odnosa među članovima posade koji su definirani radnom hijerarhijom se ne mijenjaju, časnik ostaje časnik, a mazač ostaje mazač. Mnogi pomorci zbog toga duboko i iskreno pate.

Ponašanje pomoraca je vrlo često karakterizirano krajnje pojednostavljenim manirima, pri čemu se zanemaruju mnoge društvene norme. Zbog toga pomorcima obično treba nekoliko dana prilagodbe po dolasku na kopno, među svoje. Tome treba dodati i svojevrstan stil ponašanja i unutarnje komunikacije kojeg ima skoro svaka brodska kompanija, sadržan u nekad pisanom, a nekad nepisanom kodeksu ponašanja koji se može naučiti samo na težak način pokušaja i pogrješaka.

Česti razvodi

U stroju je (ne)ugodno toplo…

Priče o ovlastima zapovjednika broda koji nediscipliniranog pomorca može i mora iskrcati u prvoj sljedećoj luci i uputiti kući, koji ima ovlast vjenčati vas, koji ima moć skrenuti brod s plovidbene rute ako je to u skladu s njegovom najboljom procjenom, koji ima snagu odrediti pritvor za kakvog opasnog putnika, nisu tek urbana legenda.

U eri interneta, elektronske pošte i mobilnih telefona, život na brodu je drugačiji nego li prije dvadesetak godina. No, bez obzira na mogućnost svakodnevne komunikacije, koja više ne ovisi o pismu koje čeka u sljedećoj luci s vijestima starim dva ili tri tjedna, nedostaju one prave informacije, pogled na suprugu ili dijete, stvarna uloga i mjesto u razgovoru i životu, jer tata je jednostavno daleko. Razvodi brakova među pomorcima su česti, a nekad supružnici niti ne znaju zbog čega se razdvajaju, jednostavno više ne pripadaju jedno drugome. Djeca pomoraca češće se odlučuju za pomoračko zanimanje i također se češće razvode.

Foto: Unsplash/@mar28mar

Zastave pogodnosti

Naizgled paradoksalno, ali mnoge nama nepoznate i male zemlje čudnih imena imaju ogromne flote. Ponudivši vlasnicima brodova izvjesne pogodnosti u svezi s registracijom brodova, taksama i porezima, ponekad čak i tehničkim zahtjevima ili lakoćom dobivanja zdravstvenih svjedodžbi za pomorce, takve zemlje lijepo dohoduju. Skovan je izraz zastave pogodnosti (engl. flags of convenience) za zastave zemalja koje viju brodovi koji im ne pripadaju.

Nažalost, bilo je primjera da su i neki hrvatski brodari posegnuli za zastavama pogodnosti kao rješenjem za izlaz iz problema. Položaj pomoraca na brodovima pod zastavama pogodnosti je stoga općenito nesigurniji. No, manji troškovi i mogućnost jednostavnijeg poslovanja očito se važniji od nacionalnog ponosa koji nalaže da brod vije zastavu svoje zemlje.
Tečajevi, ispiti…

U borbi sa valovima i vjetrom

Dužnost pomorca na suvremenom brodu duge ili, kako bi se danas reklo, neograničene plovidbe, zahtijeva stalno usavršavanje u struci, poznavanje novih uređaja i opreme, stalno obnavljanje nekakvih certifikata, potvrđivanje starih vještina i usvajanje novih, pohađanje tečajeva i polaganje ispita.

Sve to predstavlja golemi teret za pomorca koji u takvom zahtjevnom sustavu kao da nikada nema svoju diplomu, svoje čvrste kvalifikacije i zanimanje jer se stalno mora dokazivati polaganjem nekakvih novih ispita, certifikata, tečajeva…

Čini se da diploma pomorske škole ima tek privremenu vrijednost i da se pomorcu izdaje tek kao potvrda o nekakvoj početnoj osposobljenosti.

Brod je pomorcu i mjesto rada i mjesto života. Nakon smjene, on jednostavno nema gdje drugdje otići.

Uvijek ista lica

Tijekom službe gledat će uvijek ista lica i slušati iste priče, ukoliko uopće bude prilike za razgovor. Neke članove posade pomorac nikada neće upoznati, jednostavno stoga što su uvijek u smjeni koja radi dok se on odmara. Ukoliko se i upoznaju, bit će to tek površna poznanstva, puna nepovjerenja i rezerviranosti.

A zamislite, ti isti ljudi će možda biti u prilici, u pogibelji koja brodu prijeti, dati jedan za drugog svoj život!

Ozljede vrebaju


Na mnogim je modernim brodovima posadi osiguran iznimno komforan smještaj, ali najčešće nije tako. Skučeni životni prostor, malo ili nimalo privatnosti, pravilo da se ne kuca na vrata niti ulazi u kabinu ukoliko vrata nisu otvorena, čine rijetke sate odmora još tužnijim. Pomorac nema pravog odmora. Buka motora, pa makar to bila i ona tiha, podmukla buka koju proizvode brodski agregati, ima onaj nesnošljivi, dodijavajući učinak, uvlači se u svaki kutak i u svaki trenutak svakog sata dana i noći.

Strmo, usko i sklisko stepenište, ljuljanje broda na valovima, raznovrsni uređaji i oprema, cijevi, kablovi, kilometri žica pod naponom, instrumenti, posude pod tlakom, lako zapaljivi, eksplozivni, opasni i otrovni teret, vitla i sajle … – sve su to prilike koje pogoduju ozljeđivanju pomoraca.

Prema nekim statistikama, ozljede predstavljaju čak oko 35 posto svih razloga za privremenu nesposobnost za rad pomoraca.

Opasnost u stroju i na palubi

Pri tome, u istraživanjima koja bi mogla razjasniti mnoge razloge, okolnosti i pravilnosti obolijevanja i ozljeđivanja pomoraca, nije moguće primjenjivati uobičajene epidemiološke metode budući da se brodske posade stalno izmjenjuju pa su predmet istraživanja uvijek neke nove osobe, neke nove skupine.

Oko 90 posto svih ozljeda se dogodi na palubi ili u stroju, pri čemu se ozljede podjednako učestalo javljaju u članova posade palube i stroja, samo su izravne okolnosti i uzroci različiti. Tek se svaka deseta ozljeda dogodi negdje drugdje na brodu. Na broj, vrstu i težinu ozljeda utječe i vrsta broda pa nije isto plovi li se na putničkom brodu, tankeru, kemikalcu ili brodu za rasuti teret, prevoze li se kontejneri ili balvani, rudača ili automobili.

Za Otvoreno more piše prof. dr. sc. Nadan M. PETRI,
dr. med., Hrvatsko društvo za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu Split

Potopljen najveći bojni brod na svijetu – 1944.

0
Musashi
Foto: Musashi/Povijest.hr

Samo porinuće broda uzrokovalo je tsunami koji je potopio neke kuće u obližnjoj luci.

Dana 24. listopada 1944. godine u Drugom svjetskom ratu uspjeli su Amerikanci potopiti najveći bojni brod u povijesti – japanski Musashi. Taj moćni brod pripadao je klasi Yamato i sagrađen je u Mitsubishijevom brodogradilištu u Nagasakiju; piše Povijest.hr

Musashi je svojedobno služio kao admiralski brod zapovjednika kombinirane japanske flote – slavnog admirala Isorokua Yamamota.

Dimenzije tog broda nikada kasnije u povijesti nisu nadmašene u klasi bojnih brodova. Dužina mu je iznosila 263 metra, a istisnina do 73.000 tona. Oklop je na mjestima dosezao debljinu od nevjerojatnih 65 centimetara čelika. Glavno oružje činilo je 9 topova kalibra 460 milimetara. Bili su to najveći topovi ikada ugrađeni u neko plovilo. Ispaljivali su granate od 1.360 kilograma (teške kao prosječni automobil srednje klase) na daljinu od 42 kilometra. Svaki od 9 topova bio je težak oko 147 tona (kao nekoliko tenkova). Paluba je bila prekrivena slojem drveta debelim 4 metra. Samo porinuće broda uzrokovalo je tsunami koji je potopio neke kuće u obližnjoj luci.

Brod je imao pogonski stroj od 150.000 konjskih snaga, što mu je omogućavalo maksimalnu brzinu od gotovo 27,5 čvorova (50,86 km/h). Brod Musashi jednom prilikom je posjetio i sam japanski car Hirohito. Posada broda brojila je oko 2.400 ljudi.

VIDEO: Bizarni deponij skupe američke vojne opreme iz Drugog svjetskog rata postao ronilačka atrakcija

0
Million dollar point
Foto: Million dollar point/YTscreenshot

Na Espiritu Santu, otoku u oceanijskoj državi Vanuatu, za vrijeme Drugog svjetskog rata bili su ne samo smješteni štabovi mornaričkih i kopnenih snaga SAD angažiranih u borbama na Pacifiku, nego je to s 40 tisuća vojnika bila najveća američka vojna baza u Tihom oceanu poslije Havaja.

Po završetku rata američka se vlada susrela s pitanjem što učiniti s svim vojnim materijalom na tom otoku: transport u SAD bio bi skup, a prioritet je bio povratak vojnika svojim kućama.

Ponudili su Francuzima i Britancima u čijim je rukama otok bio da otkupe sav taj vojni materijal, ali su oni to odbili. Pretpostavili su da će ga Amerikanci, da se ne izlože velikim troškovima repatrijacije, ionako ostaviti na otoku, pa će ga dobiti besplatno.

Amerikanci su prozreli tu igru, pa su sva svoja vozila, tenkove, bagere, namještaj, uniforme, konzerviranu hranu, alate i rezervne dijelove iz radionica za popravke aviona i brodova bacili u more na tridesetak metara dubine, nedaleko od Espiritu Santu otoka. Danas je Million Dollar Point ronilačka atrakcija otočja Vanuatu.

VIDEO: Hrvatski pomorac snimio prekrasne prizore igre dupina

0
igra dupina
Foto: Joke Zindović/Morski.hr

Hrvatski pomorac iz Splita Joke Zindović snimio je jučer fascinantne prizore igre dupina ispred pramca kontejnerskog broda Asiatic Island na kojem trentno radi. Plovili su na južnoj strani grčkog otoka Krete; piše Morski.hr

Brod je išao brzinom od 17 čvorova, odnosno 31,4 km na sat i unatoč toj brzini, dupini su punih 45 minuta skakali ispred pramca broda.

Baš na izmjeni kursa od punte otoka Kreta prema Siciliji . Oko 45 minuta sam s prove uživao, gledao i slušao dupine. Njih 5 je bilo različitih veličina – kazuje Joke Zindović.

Iako mnogi nautičari kažu da su doživjeli ovakvu situaciju, pitamo ga, koliko je to učestala pojava kad su veći brodovi u pitanju.

Pa ne baš prečesto. Rijetko ih se može uhvatiti ovako u igri. Meni je ovo u 20 godina tek drugi put da uživam, izuzimajući delfinarijume po svijetu gdje platiš da ih vidiš – pojašnjava Joke i dodaje da je čak i njegova supruga s njim zajedno uživala uz kavicu.

Kao i svi pomorci, posljednjih tjedana, uslijed poremećaja teretnog prometa i nestašice svega po svijetu, tako i Jokina posada ima puno posla. Dvotjedno putovanje ide rutom Fos,Genova, Napoli, Ashdod, Haifa, a naš pomorac nam priča da će kući za mjesec dana. Pojasnio nam je i što pomorcima u današnje vrijeme znače ovi prizori.

Meni kao old fashion tipu koji poštuje “seamanship practice” ovakav prizor znači ljudski i emocionalno, jer većina pomoraca danas samo hvata signal i radi da odradi posao – zaključuje razgovor.

Priča o teretno putničkom parobrodu Euterpe

0
Danijel Frka
Foto: Ilustracija Danijel Frka/HRT Radio Rijeka

Danijel Frka za emisiju Valovi na valovima HRT Radio Rijeke vodi priču u daleku prošlost, točnije na sam kraj Prvog svjetskog rata kad se kraj zapadne obale otoka Paga dogodila jedna od najvećih pomorskih katastrofa u kojoj je poginulo više od 450 ljudi.

Potonuo je, pogođen torpedom talijanske podmornice, parobrod Euterpe na kojem se nalazilo oko tisuću putnika.

Izgrađen 1886. u Sunderlandu za potrebe austrijskog Lloyda bio je teretno – putnički brod, dugačak 97 metara s dvije tisuće tona nosivosti, a postizao je brzinu od 13 čvorova.

Nakon što je godinama povezivao Jadran s Levantom, 1915. je rekviriran za vojne potrebe Austrougarske te je 1918. plovio na liniji Rijeka – Boka kotorska prevozeći vojnike i teret.

Kobni susret s podmornicom dogodio se 11. kolovoza predvečer u visini mjesta Jakišnica. Prvi torpedo nije eksplodirao ali je zato drugi napravio veliku rupu u trupu broda koji je potonuo u samo nekoliko minuta noseći sa sobom u dubine mora stotine života.

Danas leži na dubini od 70 do 79 metara. Drveni dijelovi odavno su istrunuli, a tragove ljudskih ostataka skriva debeli mulj kojim je prekriven i koji ih štiti od nesavjesnih ronilaca.

Poslušajte kako je ovu priču ispričao Danijel Frka u emisiji Valovi na valovima

Pedeset godina od havarije broda “Boka” kod Mokala

0
orebić
Foto: Radio Dubrovnik

Pomorski Orebić, a ponajviše mještani Mokala još se sjećaju teške havarije i stradanja teretnog broda trampera „Boka“ koji se 27.10.1971. godine nasukao na podvodne stijene podno tog naselja s istočne strane Orebića i ubrzo potonuo, piše HRT Radio Dubrovnik.

Do te pomorske nesreće u kojoj nitko od posade nije stradao, ali izgubljen je i brod i teret, došlo je, kako je istragom utvrđeno, zbog fatalne greške u navigaciji.

Teretni brod „Boka“ bio je u sastavu tadašnje brodarske tvrke „Jugooceanija“ u Kotoru, a u trenutku nesreće plovio je iz Ploča nakrcan teretom za talijansku luku La Spezia.

Iako su ondašnji ne samo turistički radnici u Orebiću od kotorske tvrtke zahtijevali vađenje broda zbog opasnosti od zagađenja obalnog pojasa, to nije učinjeno.

Trup broda je i dalje pod morem, a na tu pomorsku nesreću i usud broda „Boka“ i danas podsjeća mali dio nadgrađa iznad morske površine.

VIDEO: Preživjeti brodolom – Napravljeno spasilačko odijelo u kojem možete jesti i piti

0
spasilačko odijelo
Foto: White Glacier/Morski.hr

Doživjeti brodolom traumatično je iskustvo samo po sebi. Skupina inženjera iz Porto Rica napravila je spasilačka odijela koja funkcioniraju kao splav i koja štite od hipotermije omogućujući osobi preživljavanje čak i na temperaturama kakve su u Arktičkom oceanu; piše Morski.hr

Slična certificirana odijela napravljena su da štite od hipotermije do 6 sati u vodi čija je temperatura 2 stupnja Celizija, uz uvjet da nema vjetra i valova. Inovativno odijelo popularno nazvano Artic 10+ takvim nepoželjnim uvjetima odupire se kao od šale, tvrde njegovi dizajneri.

Odijelo je višeslojno te je napravljeno tako da omogućuje lakši uzgon i bolju zaštitu tjelesne topline pa mu vjetar i valovi praktički ne mogu ništa. Ali ne samo to. Spasilačko odijelo je napravljeno tako da osoba u njemu može biti komotna – jesi ako joj se jede, piti, spavati i obavljati druge tjelesne funkcije čime si osigurava veću šansu za preživljavanje.

Artic 10+ sastoji se od tri sloja koja su u potpunosti otporna na plamen. Uz to vanjski sloj otporan je na habanje, srednji sloj je vodonepropusan i omogućuje bolju plovnost osobi koja se nalazi u odijelu, dok treći sloj nudi potpunu toplinsku zaštitu. Odijelo pruža visoku razinu uzgona te omogućuje osobi da pluta iznad vode čime se dodatno štiti od pothlađivanja.

Sea-Intelligence: Dvije trećine svih kontejnerskih brodova kasni

0
Foto: Unsplash

Gužve u lukama i zaostaci i dalje su svjetski problem u brodskom prijevozu. Prema novim podacima Sea-Intelligencea, pouzdanost rasporeda procijenjenog vremena dolaska brodova u luke je na najnižim razinama zabilježenima u 2021. godini. U rujnu je dvije trećine svih plovila kasnilo, a broj dana kašnjenja također je ostao na najvišim razinama, javlja The Maritime Post.

Jedino ‘pozitivno’ je to da pouzdanost procjene vremena dolaska brodova u luke ne pada dalje, rekao je Alan Murphy, izvršni direktor Sea-Intelligencea. Pouzdanost rasporeda neznatno se poboljšala u rujnu 2021., iako analiza tvrtke pokazuje da je i dalje na najnižim razinama ove godine.

Analitičko-savjetodavna služba svoje izvješće temelji na analizi 34 različite rute i više od 60 prijevoznika. Tijekom rujna pouzdanost rasporeda procijenjenog vremena dolaska brodova poboljšala se za samo 0,6 posto, a ukupno iznosi 34 posto. Šest od 14 najvećih prijevoznika zabilježilo je poboljšanje pouzdanosti rasporeda plovidbe tijekom istog mjeseca.

Na godišnjoj razini, pouzdanost rasporeda u rujnu je pala za 22 postotna boda. Sea-Intelligence izvještava da je pouzdanost rasporeda tijekom cijele 2021. bila u rasponu od 34 do 40 posto.

Prosječno kašnjenje plovila iznosilo je 7,27 dana. Iz Sea-Intelligencea kažu da, iako se kašnjenje neznatno smanjilo, duljina kašnjenja i dalje je najveća brojka za ovaj mjesec. Ističu da je to tema koja se ponavlja tijekom 2021. godine.

Pad pouzdanosti rasporeda procijenjenog vremena dolaska brodova u luke dogodio se unatoč brojnim naporima prijevoznika da izbjegnu uska grla. Osim prilagođavanja pojedinačnih putovanja, prijevoznici su odlučili izbjegavati luke u kojima su zabilježene najveće gužve.

Maersk je izvijestio da je počeo preusmjeravati neke od svojih većih brodova iz Felixstowea u Engleskoj. Podsjetimo, ranije ovog mjeseca, iz CMA CGM-a i Hapag-a objavili su da će preusmjeravati brodove u druge luke zbog zagušenja u Savanni u Georgiji, a od ovog tjedna Maersk, MSC i Zim privremeno preusmjeravaju brodove iz Seattlea.

Global Liner Performance, izvješće Sea-Intelligencea, pokazuje da pouzdanost rasporeda uvelike varira među velikim prijevoznicima. Maersk ostaje na vrhu ljestvice među 14 najboljih prijevoznika, s pouzdanošću rasporeda od 44,2 posto u rujnu. Tri prijevoznika bila su iznad 30 posto, dok su četiri bila iznad 20 posto. Šest velikih prijevoznika, svi sa sjedištem u Aziji, u rujnu su imali manje od 20 posto pouzdanosti.

Prije godinu dana i Maersk i Hamburg-Sud izvijestili su da dvije trećine njihovih brodova plovi prema rasporedu. Osam prijevoznika imalo je 50-postotnu pouzdanost rasporeda, a kod onih najlošijih, trećina brodova je ipak plovila prema rasporedu.

Uvrede i otkazi zaraženim pomorcima na LNG Hrvatska? Direktor sve negira

0
LNG Hrvatska
Foto: LNG Hrvatska

Nakon pojave koronavirusa na brodu LNG-a Hrvatska Hrvoje Krhen, direktor LNG-a Hrvatska, uputio je e-mail podređenima i suradnicima u kojem necijepljene zaposlenike naziva ‘nebitnima’, a za radnika koji je donio koronavirus na brod traži da mu se ‘otkaže daljnja suradnja’ i ‘onemogući ulazak u područje terminala’. Krhen sve negira i tvrdi da nitko nije dobio otkaz zbog covida i da na brodu nema nebitnih, javlja tportal.

(…) E sad što se tiče ove situacije moram priznati da razina neodgovornosti od 33 posto necijepljenih članova posade nadilazi moje moći shvaćanja. Dakle zbog apsolutno nebitnih pojedinaca dovodimo se u situaciju gdje kompromitiramo sve dobro učinjeno. Sumnjam da necijepljeni dio posade posjeduje specifične vještine i sposobnosti koje je teško pronaći na tržištu rada (…) Što se tiče dotičnog koji je uzrokovao ovu situaciju kada napusti FSRU molim da mu se otkaže daljnja suradnja sa LNGH te onemogući ulazak u područje terminala. (…)

Dio je to poduljeg e-maila koji je podređenima početkom listopada uputio Hrvoje Krhen, direktor LNG-a Hrvatska, koji je tportal dobio na uvid nakon što je utvrđeno da je jedan član posade pozitivan na koronavirus.

Podsjetimo, pomorci na LNG Hrvatska, plovećoj jedinici za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina (FSRU) LNG terminala u Omišlju, morat će se cijepiti ako žele nastaviti raditi. Takvu odluku Krhen je obrazložio činjenicom da ju je donijela norveška tvrtka Golar LNG Ltd., pod čijom kapom rade pomorci na brodu. Nakon toga, tportalu javili su se zaposlenici tvrdeći da je njihov kolega koji je donio koronavirus na brod dobio otkaz iako je imao negativan PCR test.

Necijepljeni članovi posade navode se kao nebitni pojedinci, a bez tih 33 posto brod ne bi funkcionirao. Ti ljudi svakodnevno donose milijune kompaniji, a omalovažava ih se, vrijeđa jer se nisu cijepili, osim toga, do toga dana i trenutka cijepljenje nije bilo obavezno, ni od strane LNG-a Hrvatska ni Golara, rekli su zaposlenici. Dodaju kako je kolega koji je donio koronu, unatoč negativnom PCR testu, dobio otkaz preko e-maila, kao da živimo u doba najcrnjeg komunizma.

U pisanom odgovoru iz LNG-a Hrvatska to demantiraju i kažu da koronavirus ne može biti razlog za prekid radnog odnosa.

Do sada je na FSRU brodu bilo nekoliko izoliranih slučajeva zaraze koronavirusom, unatoč negativnom PCR nalazu kao preduvjetu ukrcaja na brod. U svim dosadašnjim slučajevima osobe koje su se zatekle na brodu s koronavirusom zbrinute su na adekvatan način, odnosno nije (niti im neće niti to može biti razlog za prekid radnog odnosa od strane Golara), već su momentalno udaljene/iskrcane s broda kako bi se izbjegla epidemiološka eskalacija u zatvorenoj sredini te im je ponovo omogućen ukrcaj sukladno pravilima koja je donio brodar, odnosno u ovom slučaju Golar.

Naime svaki zaraženi član posade mora biti zamijenjen drugim, što iziskuje određeno vrijeme, a u tom periodu FSRU ima poteškoće rada pri punom kapacitetu. S obzirom na to da se radi o djelatnosti koja je od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku, ne možemo dopustiti zarazu većeg broja članova posade jer bismo time ugrozili kontinuitet rada terminala, a samim time i kontinuiranu isporuku prirodnog plina, stoji u odgovoru LNG-a Hrvatska.

Nakon što su iz tportala zatražili dodatne odgovore od LNG-a Hrvatska, da pojasne je li uobičajena poslovna praksa da se zaposlenike naziva nebitnima te da kažu što je značilo ‘otkazivanje suradnje’ i ‘onemogućavanje pristupa terminalu’ osobi koja je unijela koronavirus, redakciju tportala najprije je nazvao Krhen, a potom je stigao i odgovor iz LNG-a Hrvatska.

U telefonskom razgovoru Krhen, kojem je dano do znanja da je viđeno što je napisao, a on to nije negirao, ponovio je da pomorac koji je dobio koronavirus nije dobio otkaz jer ga zbog toga nije mogao ni dobiti te da je u tijeku njegov povratak na radno mjesto.

Dogodilo se da je unatoč negativnom PCR testu čovjek bio zaražen, a to je u jednoj maloj sredini, kakva je brod, na kojem ima 30-ak ljudi, vrlo nezgodna situacija. Da se svi zaraze, mi ih ne možemo zamijeniti sve odjednom. Možemo jednog, dvojicu, ali sve je nemoguće. Zbog toga postoje upute koje smo izdali, kazao je Krhen.

Na pitanje kako onda objašnjava to da je od podređenih tražio da mu se kad siđe s broda ‘otkaže daljnja suradnja’ i ‘onemogući pristup terminalu’, kazao je kako se radi o tome da zaraženog čovjeka treba maknuti s broda i izolirati od ostatka posade, ali da o otkazu nema govora. Upitan je li uobičajena poslovna praksa to da se zaposlenike naziva nebitnima i vrijeđaju njihove vještine, Krhen navodi da je to izvađeno iz konteksta.

Lanac nam je jak koliko je jaka najslabija karika u njemu, ustvrdio je direktor LNG-a Hrvatska. U dodatnom pisanom odgovoru iz LNGH odgovoreno je da se oboljeli član posade u kontroliranim uvjetima iskrcao, odnosno udaljio s broda, a njegove obveze raspodijeljene su na ostale članove posade.

Dakle nije mu otkazan ugovor o radu niti je iniciran prekid suradnje, već je upućen u zakonski propisanu samoizolaciju. Po isteku epidemioloških mjera spomenuti član posade, koji je udaljen s broda, vratit će se na radno mjesto, uz ispunjenje jednog od propisanih uvjeta iz Upute za postupanje u cilju sprječavanja širenja bolesti COVID-19. Samim time je evidentno da je svaki djelatnik/član posade iznimno važan za uspješno obavljanje kompleksnoga posla kakvo je kontinuirano upravljanje tehnološkim procesom koji se odvija na brodu.

Zbog specifične zatvorene sredine, kakva je brod, svaka epidemiološki rizična situacija predstavlja potencijalni sigurnosni problem pa je nužno da se svi, uključujući vanjske suradnike te goste (na terminalu i na brodu), ponašamo i postupamo sukladno nacionalnim smjernicama borbe protiv koronavirusa, naveli su u odgovoru.

Je li tražen otkaz za radnika koji je donio koronavirus na brod, odgovor je tportal potražio i od Igora Mihovilovića iz Golar Viking Managementa, tvrtke registrirane u Splitu, koja je u stopostotnom vlasništvu norveškog Golara, kojem je između ostalih bio upućen navedeni e-mail.

On je pak istaknuo da ‘u procesu zapošljavanja posade LNG-a Croatia, Golar Viking Management primjenjuje pravila tvrtke Golar LNG ltd., koja su istovjetna istima na svim brodovima kompanije te da od 1. siječnja 2022. godine članovima posade na brodovima neće biti moguć ukrcaj ukoliko nisu cijepljeni protiv bolesti COVID-19‘.

Dodao je da ni u kojem trenutku ni za jednog člana posade od strane Krhena ili bilo kojeg drugog djelatnika LNG-a Hrvatska nije zatraženo otkazivanje ugovora o radu, već udaljavanje od ostatka posade te promptno napuštanje područja terminala kako bi se epidemiološki rizik sveo na najmanju moguću mjeru.

Svim pomorcima koji su preboljeli koronavirus, nakon adekvatnog opravka, omogućen je povratak na radna mjesta. Naprotiv, upravo zadnjem zaraženom pomorcu na LNG-u Croatia nakon oporavka bit će omogućen povratak na radno mjesto u Omišalj, odgovorio je Mihovilović, dodajući da Golar, kao niti LNG Hrvatska ni na koji način ne diskriminiraju pomorce oboljele od bolesti COVID-19, već nakon oporavka mogu normalno nastaviti sa svojim radnim obavezama.

Hrvatska čarter flota među najjačima na svijetu: ‘Stvorili smo brand’

0
Foto: Sebastjan Strasek / Unsplash

Prije i poslije svega je pozicija, a onda i vizija naših ljudi, njihovo ulaganje u posao – rezultiralo time da se hrvatska flota trenutno ubraja među četiri najjače čarter flote na svijetu, piše Slobodna Dalmacija.

A od toga je pola brodova za najam smješteno upravo u splitskom akvatoriju.

Gdje je kvaka? Kako smo došli to tog fascinantnog uspjeha, pitali su iz Slobodne ljude iz čarter biznisa koji minula dva desetljeća ulažu u razvoj flote, prihvat turista, a od nadležnih traže pomoć pri gradnji infrastrukture koja taj napredak kojem svjedočimo jedina osigurava.

Nakon izgradnje ACI-marina diljem Jadrana, perjanica našeg nautičkog turizma, počelo se i s privatnim ulaganjima u građenje marina, što je temelj daljnjeg razvoja.

Kako smo došli do ove zavidne pozicije budući da su i koncem listopada čarter brodovi i dalje puni, i to uz jedan kuriozitet – sve više gostiju imamo s druge strane svijeta. U ljepotama našeg mora, otoka, nedirnute prirode, u posljednjih pet godina dolaze sve više uživati nautičari iz daleke Australije, dok su se Amerikanci na Jadranu već udomaćili. Kao destinaciju za odmor biraju nas i Južnoamerikanci: Brazilci i Čileanci, te Novozelanđani…

Stvorili smo brand čarter turizma i sada na vidjelo dolazi sve ono što smo radili minula dva desetljeća. A sve je “eksplodiralo” ulaskom u Europsku uniju 2013. godine, dok je, naravno, i globalna povezanost preko interneta učinila svoje. Lako smo dostupni, Jadransko more je u stvari veće jezero, sigurno za plovidbu, nema opasnosti za nautičare koje vrebaju na otvorenom pučinskom moru. Sigurna luka vam je uvijek na svakih pet, šest milja, a u srcu smo Starog kontinenta, što je još jedna prednost, dok splitski bazen ima i blagodati blizine aerodroma i autoceste. Sve to znači savršenu poziciju, a to je prva stavka u cijeloj priči zbog koje smo postali poželjna nautička odrednica, kaže Armano Zekan, vrhunski jedriličar, “dite” splitskog kluba “Mornar”, zadnja dva i pol desetljeća aktivan u čarteru.

Voditelj je ove grane turizma u “Marini Kaštela” u Kaštel Gomilici, i još važnije, ima osam godina iskustva kao predsjednik čarter udruženja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijska komora Split, tako da sve probleme i uspjehe itekako dobro poznaje.

Moramo biti svjesni da je osnova nautičkog turizma korištenje pomorskih resursa, a ti potencijali nisu neiscrpni. Zato ih moramo štititi, pametno i promišljeno u njih ulagati, a pri promjenama u prostoru paziti i na zaštitu okoliša jer nas gosti-nautičari biraju isključivo zbog nedirnute prirode. Zbog onog što nigdje na svijetu nemaju – otoka, razvijene obale, zanimljivog krajolika sačinjenog od krša i goleti do šuma, pješčanih i šljunčanih plaža, destinacija za zarone, ribolov, degustaciju domaćih autohtonih specijaliteta… I sve to uz ono najvažnije pitanje: “Koliko Jadran može primiti plovila, a da se navedeno ne uništi?”

Sve to je karika u lancu, dio mozaika zvanog čarter turizam u sklopu kojeg se i “Marina Kaštela” uzdignula kao moderna luka nautičkog turizma jer gostu-čarterašu pruža kvalitetan servis i sve drugo što mu je potrebno.

Hrvatska čarter flota broji više od 3500 brodova, od čega ih je skoro pola u splitskom akvatoriju. U Splitu, Kaštelima, Trogiru, Marini, ali i u Dubrovniku… Oko četrdeset posto plovila smješteno je u zadarsko-šibenskom bazenu, a još imamo marine u Istri i Punatu. Nakon ove sezone, u Tursku je prodano dosta plovila iz naše čarter flote, no i dalje smo vodeći po broju plovila za najam, iznosi Zekan, pojašnjavajući kako je dosta i stranog kapitala u našim marinama, što je omogućeno ulaskom u EU te otvaranju tržišta.

Cijeli članak možete pročitati <<ovdje>>.