Na današnji dan, 28. listopada, obilježavamo 30 godina od početka plovidbe konvoja slobode prema okupiranom Dubrovniku – konvoja Libertas, objavila je Jadrolinija u znak sjećanja na svojim mrežnim stranicama.
Od samog početka ratnog stanja na Jadranu, Jadrolinija je stavila svoje brodove i posade na raspolaganje uključivanjem u razne akcije: evakuiranjem građana i stranaca s Jadrana, priključivanjem broda Klimno kao ispomoć Hrvatskoj vojsci, uvođenjem svakodnevne veze Rijeka – Zadar – Split – Dubrovnik nakon što je presječena kopnena veza s Dubrovnikom.
Težnja za pomoći razorenom Dubrovniku kulminirala je u spontanom organiziranju poznatog konvoja Libertas, predvođenog Jadrolinijinom Slavijom. Konvoj je na svojem putovanju pristao u Zadru, Šibeniku, Splitu i Korčuli, postepeno rastući svaki put zahvaljujući pridruživanju mnoštva manjih brodica.
Konvoj je 31. listopada uplovio u Gruž donoseći svjetlost nade i slobode zarobljenom Dubrovniku.
Danas, nakon 30 godina, u mislima smo sa svim sudionicima konvoja i sjećamo se njihove patnje, ali i velike hrabrosti.
Mislimo i na nedavno preminulog zapovjednika broda Damir Jovičevića i na cijelu posadu „Slavije I“.
Broj kontejnera koji su ispali u more s kontejneraša ZIM Kingston kod Victorije u Kanadi, porastao je na više od 100, javlja gCaptain.
Kanadska obalna straža u suradnji s drugim agencijama, spasilačkim timom i privatnim plovilima i dalje su na oprezu zbog požara na kontejnerskom brodu ZIM Kingston kod kanadskog grada Victoria, kao i zbog izgubljenih kontejnera u području oko Vancouvera.
Obalna straža je u srijedu izvijestila da je požar stavljen pod kontrolu te da su timovi napokon mogli sigurno pristupiti kontejnerima na brodu, piše Splash247.
Foto: The Maritime Executive
Obalna straža je također objavila kako se procjenjuje da je prošlog tjedna oko 106 kontejnera s broda izgubljeno zbog jakog nevremena. Ta brojka je gotovo trostruko veća od ranijih procjena od 40 izgubljenih kontejnera, a neki izvori pišu da je potencijalno izgubljeno 109 kontejnera. Međutim, izvještaj o 2 kontejnera u kojima se nalazi opasan teret nije se promijenio te i dalje vrijedi prethodna procjena.
Kako javlja The Maritime Executive, 3 kontejnera pronađena su u blizini Cape Scott Provincial Parka, udaljenog područja na sjeverozapadnom dijelu otoka Vancouver. U izgubljenim kontejnerima nalaze su se auto-dijelovi, namještaj, igračke, božićni ukrasi i slično, a izgubljena su samo dva kontejnera s opasnim teretom.
Foto: Splash247
Podsjetimo, tijekom plovidbe u blizini kanadskog grada Victoria (British Columbia) u Juan de Fuca tjesnacu, na kontejnerašu ZIM Kingston je u subotu kasno navečer izbio požar. Neki kontejneri na brodu sadržavali su vrlo zapaljive i opasne kemikalije, što je otežalo gašenje požara. Većina posade je evakuirana, a 5 članova posade ostalo je na brodu kako bi pomogli pri gašenju požara.
U nedjelju je još uvijek plamteći brod zahvatilo olujno nevrijeme, a snimke ZIM Kingstona iz zraka u ponedjeljak ujutro pokazale su da vatra još uvijek tinja.
U utorak ujutro, šest vatrogasaca i 7 članova posade uspjeli su se ukrcati na brod, gdje su se pridružili kapetanu i ostaloj četvorici članova posade. Premda je požar većinom stavljen pod kontrolu, vatrogasni timovi moraju i dalje dežurati pošto postoji opasnost od ponovnog širenja vatre.
Premda se nakon incidenta proširila panika među lokalnim stanovništvom zbog opasnih plinova koje otpuštaju kemikalije koje gore u kontejnerima, terenska ispitivanja pokazala su da je količina štetnih čestica u zraku zanemariva.
#CCGLive – A Coast Guard overflight of the #ZimKingston at 11:30 today shows smoldering but no visible flames in the containers. However, firefighters may find some active fire in the containers once they are able to board the ship. pic.twitter.com/PHjfjf6Fg7
Rusko Ministarstvo obrane objavilo je snimku akcije koju su ruski marinci proveli u ponedjeljak, kada su uspješno obranili kontejnerski brod MSC LUCIA od piratskog napada u Gvinejskom zaljevu.
Podsjetimo, kontejnerski brod MSC LUCIA napadnut je u Gvinejskom zaljevu, na putu iz Toga u Kamerun, u jutarnjim satima u ponedjeljak, 25. listopada. Skupina naoružanih muškaraca približila se gliserom i popela se na brod, a posada MSC Lucie se zatim povukla u strojarnicu.
Srećom, u blizini se nalazila flota ruske mornarice s nekoliko brodova. Posada ruskog razarača Vice-Admiral Kulakov primila je signal za pomoć s MSC Lucie.
S Kulakova je zatim upućen helikopter Kumov Ka-27PS prevozeći skupinu ruskih marinaca. Nakon što su uočili helikopter koji se približavao, pirati su pobjegli s MSC Lucie, ‘ušli u brzi čamac i punom brzinom krenuli prema obali’, priopćilo je ministarstvo.
Premda su pirati pobjegli čim su ugledali helikopter, marinci su pregledali brod te oslobodili posadu.
Njihovu akciju snimljenu iz zraka pogledajte u videu kojeg donosimo.
Nakon pet godina istraživanja, projektiranja, inženjeringa i izgradnje, prvi Damenov revolucionarni Fast Crew Supplier (FCS) klase 7011 završio je svoju testnu plovidbu u Turskoj i trebao bi započeti svoje putovanje za Nizozemsku, javlja MarineLog.
Plovilo je dugo 74 metra, a može ploviti brzinom do 40 čvorova. S kapacitetom od 122 putnika, ovaj CTV (brod za prijevoz posade) dizajniran je s ciljem da ponudi nove mogućnosti za offshore sektor.
Prema Damenu, FCS 7011, u kombinaciji s najnovijim Ampelmannovim sustavom, predstavlja novitet u pristupu smjenama posade. Cilj je odgovoriti na izazove, poput nepredvidivosti cijena nafte i sve konkurentnije obnovljive energije. Kao isplativo rješenje za prijevoz posade koje sadrži najvišu razinu udobnosti i sigurnosti, održiva je alternativa helikopterskom prijevozu.
Što se tiče kapaciteta, ovo plovilo može prevoziti veći broj osoblja na veće udaljenosti u kraćem vremenu. To otvara vrata potencijalnom dijeljenju plovila, pri čemu se više offshore platformi može obići u jednom povratnom putu. Time se postižu značajne uštede u vremenu i operativnim troškovima.
Uz vrijeme putovanja do 12 sati, udobnost i sigurnost su ključni. FCS 7011 ima niz tehnologija za optimizaciju sigurnosti prijevoza posade. Rezultat je napredni integrirani kontrolni sustav, pomoću kojega se posada može sigurno prevesti u raznim uvjetima na moru.
Po dolasku u Nizozemsku, instalirat će se Ampelmannov sustav, čime će FCS 7011 biti spreman za testne plovidbe u Sjevernom moru.
Komunikacija pismima kao praksa među pomorcima pojavila se 1795. godine, kada su pomorci po prvi put počeli komunicirati pismima sa svojim obiteljima, i to po simboličnoj cijeni. Radilo se o pripadnicima britanske ratne mornarice, a praksa je uvedena jer je britanski The Admirality uvidio potrebu za podizanjem morala svojih vojnika na ratnom brodovlju, pa je pilot-projekt pisama na brodu označio kao izuzetno uspješan.
Cijeli posao obavljala je britanska pošta koja je nerijetko bila u sukobima sa Admiralitetom zbog dijeljenja informacija o kretanju brodova, pa se praksa pisanja pozicija brodova obustavila. Nakon Napoleonovih ratova, praksa pisama je zaživjela i u trgovačkoj mornarici, a održala se gotovo dva stoljeća, sve dok Internet nije ušao na velika vrata komunikacijskih kanala.
Mentalno zdravlje pomoraca
Strah u kosti tjera činjenica da je velik broj pomoraca u prošlosti, prema službenim statistikama država, doživjela emotivne slomove zbog odvojenosti od svojih obitelji. Jedno od najvećih istraživanja na temu pomoraca i odvojenosti odvilo se u Poljskoj koncem sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada su psihološki eksperti utvrdili da preko 80% ribara i nešto manje od 60% pomoraca proživljava ogromne patnje zbog odvojenosti od obitelji.
U jednoj od prethodnih anketa portala Pomorac.hr, svi su pomorci istaknuli da im je teško biti odvojen od obitelji, ali gotovo polovica ističe da taj posao rade kako bi svojim obiteljima osigurali sigurnu budućnost. Ono s čime su se pomorci borili prije nekoliko desetljeća uz odsustvo svakodnevne komunikacije s obiteljima, a i ono s čime se bore i danas u pandemijsko vrijeme jest: neizvjesnost i društvena izolacija.
U vrijeme komunikacije pismima kroz drugu polovicu 20. stoljeća, prema britanskim podacima, pisma su između obitelji i pomoraca putovale u prosjeku devetnaest dana. Dakle, usprkos tim začecima globalizacije i planetarne povezanosti, komunikacija još uvijek nije bila na nekom zavidnom nivou, posebice iz država koje nisu imale dobru povezanost sa međunarodnim zračnim lukama. Pisma su tako tjednima putovala do odredišta, a pomorci i njihove obitelji bili su potpuno odvojeni jedni od drugih.
Foto: ITF
Žene pomoraca
U neformalnim razgovorima sa ženama pomoraca čuje se dosta teških detalja iz njihova privatnog života, pa tako i prepričavanje priča o dolascima muževa sa broda nakon deset, dvanaest ili više mjeseci. Bile su to izuzetno emotivne prilike, a posebni izljevi emocija događali bi se kada dijete ne bi prepoznalo oca.
Prema podacima AMSA-e (Australian Maritime Safety Authority), 10% australskih pomoraca je zbog takvih situacija uzimalo lijekove za smirenje kako bi se pomirili sa “ponovnim upoznavanjem” djeteta i oca.
Biti supruga pomorca je kao biti samohrana majka bez financijskih briga. On nakon dolaska bude umoran i nema volje za izlaske u grad. Mislim da oboje očekujemo previše. Ponekad pomislim da poremeti naš mir kada dođe doma, izjavila je 1985. godine jedna žena za istraživanje koje se provodilo u vezi pomoraca i njihovog odnosa s obitelji.
U tim posljednjim godinama prošloga stoljeća, žene pomoraca su istaknule i kako gube svoj društveni život jer nemaju vremena za viđanje s prijateljicama kada je muž na brodu, a kada dođe doma, ne žele se od njega odvajati.
Istraživanje o prethodno spomenutim odnosima provela je i Kraljevina Norveška, pa se zaključilo da se u obiteljskim domovima stvara velika napetost kada se pomorac vrati kući, dok su neke žene istaknule kako njihovi muževi pomorci jednostavno ne mogu biti doma dulje od mjesec dana. U tim vremenima je čak 83% Australki bilo pod stresom kada bi im suprug pomorac došao doma, 42% njih je smatralo da njihovi muževi jednostavno više nisu za život na kopnu, dok je četvrtinu mučilo pitanje vjernosti partnera.
U svakom bračnom sukobu najviše pate djeca, a iz podataka dobivenih anketama, sve do sredine devedesetih godina dvadesetog stoljeća supružnici su doživljavali obitelj kao radničku zajednicu. Upravo je to razlog skretanja fokusa sa duhovnog razvoja djeteta u odraslog čovjeka na onaj ekonomski dio.
Padom Berlinskog zida u Berlinu i u idejama svakog ponaosob, stvorila se jedna dosta ljepša slika svijeta u kojem konkurentnost nije ono što nas drži, pa je obitelj iz radničke zajednica prešla u zajednicu sigurnosti i povjerenja. Zapravo je ona to oduvijek i bila, ali tok misli zamućuje stvarnu sliku o onome što se zbiva u realnom prostoru i vremenu.
Pomorci su slali svojim obiteljima fotografije, češće su bili u kontaktu, a cijena telekomunikacijskih usluga je opala i one su postale dostupnije, no i dalje ne toliko prisutne koliko bi pomorci i njihove obitelji željeli. I dalje je sve u službi kapitala, pa tako na samom kraju stoljeća, 1998. istraživanje provedeno među brodarima pokazuje da oni ne žele trošiti novac na satelitsku komunikaciju svojih zaposlenika sa njihovim obiteljima. Situacija je bila koliko-toliko bolja, djeca su barem čula svoje roditelje, u tom vremenu još uvijek mahom očeve, pa oni najmanji, koji prije ne bi prepoznali vlastita oca ili se prestravili od istoga, barem su ga znali po glasu.
Telefonske usluge su ranije bile znatno skuplje. Primjerice, transatlantski telefonski kabel otvoren je za telekomunikacijske promet 25. rujna 1956., sedamdesetih se komuniciralo koristeći X.25 protokol, osamdesetih se osmislio B-ISDN (sustav širokopojasnih digitalnih usluga), a tek nakon toga dolazi do mreže SS7 koja je omogućila izravne pozive s velikih udaljenosti.
Kako se zakoračilo u treće tisućljeće, sve češće u uporabu dolaze mobilni telefoni i elektronička pošta, pa pomorci komuniciraju s obiteljima za vrijeme boravka u lukama na brži i jednostavniji način. Da sve ne bi prošlo bez prepreka, s porastom razine tehnologije opada broj sati provedenih u luci, pa neki pomorci ne stižu uvijek razgovarati s obiteljima koliko bi htjeli ili poslati putem elektroničke pošte sve što žele.
Foto: Pexels
Djeca pomoraca
S novim vremenima dolaze i novi obrasci ponašanja, pa tako djeca u predoperacijskom stadiju (u starosti od dvije do sedam godina) mijenjaju matrice simboličkog razmišljanja i počinju logičnije prosuđivati.
Bolja komunikacija pomoraca i obitelji ponajprije je bila odražena na djecu u stadiju konkretnih operacija (između sedme i dvanaeste godine) jer ona kvalitetu svoga života rasuđuje spram drugih članova relativno nepoznate zajednice, odnosno u ovom slučaju škole.
Po neku djecu dolazi stalno tata u školu, a njihov tata je miljama daleko. No, uz dobru komunikaciju, ona shvaćaju da je s tatom sve u redu, da će se vratiti i da radi sve to jer voli obitelj, mada još uvijek uz postojanje nelogičnosti u dječjem umu.
Djeca trećega tisućljeća u stadiju formalnih operacija (od dvanaeste godine naviše) stvaraju kompleksna razmišljanja, ali sada i uz pomoć roditelja koji su pomorci, pošto s njima mogu dulje razgovarati i razmjenjivati dugačke poruke putem elektroničke pošte. Gradi se samopoštovanje i samopouzdanje, a djeca stasaju o odrasle osobe s uspomenama iz djetinjstva kao razdoblja koje je iza njih.
Ne tako davne 2005. godine, satelitski poziv s broda mogao se obaviti po cijeni od 50 američkih dolara za pola sata razgovora. Danas je ta cijena znatno niža, pa neki pomorci spominju cijenu od svega 3 američka dolara za pola sata razgovora, dok neki tvrde da je i dalje preskupo jer kompanije same određuju cijenu.
U ovom trenutku, 9 od 10 brodova ima ugrađen sustav bežičnog interneta, a neke tvrtke nude neograničene mobilne podatke svojim pomorcima. Ipak, većina pomoraca ima ograničen internetski promet, a cijena satelitskog poziva je između 20 i 30 američkih dolara za trideset minuta razgovora.
Neke tvrtke naplaćuju dodatne internetske podatke kao suho zlato, ali većina se uglednih globalnih kompanija pobrinula da njihovi zaposlenici mogu održavati redovan kontakt s obiteljima putem poziva, fotografija i videopoziva. Danas je utjecaj odlaska oca ili majke na brod u znatnoj mjeri drugačiji nego li prije nekoliko desetljeća, a skraćivanjem duljine ugovora dodatno se izišlo u susret od strane brodarskih tvrtki.
Foto: Splash247
Mama, tko je ovaj čovjek?
Za normalno funkcioniranje jedne obitelji izuzetno je važan učestali kontakt. Takvo komuniciranje na dnevnoj bazi putem teksta, slike i zvuka stvara osjećaj prisutnosti roditelja u glavama djece koja svijet ipak puno jednostavnije shvaćaju nego odrasli ljudi.
Prema britanskoj statistici, u posljednje vrijeme sve manje pomoraca se ženi, a porastao je broj razvoda i odlaska pred oltar po drugi put, dok su stope sklapanja brakova i razvoda jednake kao kod ljudi koji nisu pomorci.
Sudeći po anketi portala Pomorac.hr iz pretprošlog kvartala, situacija u Hrvatskoj je znatno bolja: 8 od 10 pomoraca do 40. godine života je oženjeno, a preostalo dvoje jedva se čeka vjenčati. Razvodi brakova kod hrvatskih pomoraca na znatno su manjoj stopi nego razvodi kod ljudi koji rade na kopnu.
Prema istraživanjima u inozemstvu, velika većina žena pomoraca, ali i muževa pomorkinja, nezadovoljna je činjenicom da se mora prilagođavati životu sa i bez supruga. Žene hrvatskih pomoraca ističu kako im možda nije lako, ali bi sve napravile za svoju djecu i svoje muževe.
Sada se već ulazi u problem mentaliteta i kulturološko-religijski aspekt braka, ali jedno je sigurno – žene ovih prostora strpljivo čekaju na svoje muževe, odgajaju djecu bez pretjerane drame, a i kad padaju s nogu od umora – one čvrsto stoje na zemlji.
Napretkom komunikacije poboljšalo se mnogo toga, otvorile su se razne teme o utjecaju odsustva roditelja na razvoj adolescenata u suvremenom društvu i stvorila se rasprava o učinkovitosti posrednog savjetovanja djeteta i roditelja.
Ne sumnjamo da će se i u budućnosti na ovakve teme postavljati razna pitanja, ali znamo da se više nikada neće postaviti pitanje kao prije nekoliko desetljeća: “Mama, tko jeovaj čovjek?”
Pomorci na brodu LNG Croatia, plovećoj jedinici za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina (FSRU) LNG terminala u Omišlju, morat će se cijepiti ukoliko žele nastaviti raditi na terminalu, odluka je norveške tvrtke Golar putem koje se zapošljavaju pomorci na LNG terminalu. Na ovakvu odluku kompanije redakciju Novog lista upozorio jedan od pomoraca s broda LNG Croatia, a informaciju su provjerili kod Hrvoja Krhena, direktora tvrtke LNG Hrvatska koja upravlja terminalom, javlja Novi list.
Iz tvrtke Golar smo dobili informaciju da svi pomorci koje ukrcavaju na brodove moraju biti cijepljeni. Prvom dozom cjepiva najkasnije do 1. studenoga ove godine, a drugom najkasnije do 1. siječnja iduće godine. U protivnom, kompanija im više neće garantirati zaposlenje, rekao je Krhen, kazavši da je i dosad praksa na LNG terminalu, po pitanju zaštite od zaraze COVID-19, bila striktna.
Od obaveze cijepljenja bit će izuzeti jedino pomorci koji su preboljeli COVID u zadnjih šest mjeseci i imaju valjanu potvrdu o preboljenju.
Ni dosad na terminal, pa tako ni na brod, nije mogao ući nitko tko nema COVID-potvrdu. Dakle, i pomorci su morali, prilikom svakog ukrcaja, imati potvrdu da su cijepljeni ili negativan COVID-test ili potvrdu da su preboljeli COVID-19. Ovo je ozbiljan posao u kojemu ne možemo riskirati da se posada zarazi te da u pitanje dođe opskrba tržišta prirodnim plinom, kaže Krhen.
Na pitanje koliko je pomoraca s broda LNG Croatia dosad cijepljeno, odgovara da je cijepljen veći dio, te da vjeruje da će se i ostali cijepiti. Podsjećamo, na FSRU brodu rade isključivo hrvatski pomorci, sukladno ugovoru o sufinanciranju projekta iz fondova Europske unije.
O obavezi cijepljenja za pomorce s LNG Croatie iz Novog lista pitali su i Marija Zorovića, predsjednika Hrvatskog udruženja posrednika u zapošljavanju pomoraca, putem čije agencije Zorović Maritime Services je zaposlen dio posade broda. Zorović odgovara da se očekuje da će većina velikih brodarskih kompanija uskoro uvesti obavezno cijepljenje protiv COVID-19, bez kojeg neće biti moguć ukrcaj na brod.
Dosad je već nekoliko velikih kompanija, poput Stene i Hoegh LNG-a, uvelo obavezu cijepljenja za sve svoje pomorce. Moram istaknuti da je većina pomoraca obavezu cijepljenja prihvatila, a dobar dio ih je već cijepljen. Primjerice, od 200 pomoraca, koliko ih zapošljavamo na brodovima Hoegh LNG-a, samo je jedan odbio cijepljenje, rekao je Zorović, ponovivši da u CROSMA-i očekuju da će velika većina brodarskih kompanija slijediti primjer onih koje su već uvele obavezu cijepljenja te da će dosadašnje preporuke o cijepljenu uskoro prerasti u obavezu.
Prema podacima CROSMA-e, od oko 17 tisuća hrvatskih pomoraca u međunarodnoj plovidbi, od kojih čak 77 posto čine časnici na brodovima, protiv COVID-19 cijepljeno je njih tek nešto više od 50 posto. No, u Udruzi očekuju da će ta brojka značajno narasti sad kad su kompanije počele uvoditi obavezno cijepljenje kao uvjet za dobivanje ili zadržavanje radnog mjesta. Obavezno cijepljenje za sve članove posade uskoro se očekuje u prvom redu na kruzerima i putničkim brodovima, čiji su pomorci u stalnom kontaktu s putnicima.
Glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske, Neven Melvan, ističe da uvođenje obaveze cijepljenja ne bi smjelo biti u domeni odlučivanja brodarskih tvrtki, već bi se o tome trebalo odlučivati na razini Svjetske pomorske organizacije (IMO).
Sindikat pomoraca Hrvatske i ITF (Međunarodna federacija transportnih radnika, op. a.) već duže vrijeme promoviraju i podržavaju cijepljenje pomoraca. Smatramo, međutim, da o tome ne bi smjele odlučivati samo i isključivo brodarske tvrtke, već u prvom redu IMO i države iz kojih pomorci dolaze.
Smatram da će cjepivo protiv COVID-19 postati obavezno u knjižici cijepljenja pomoraca, ali se to ne bi trebalo događati na ovakav način, rekao je Melvan.
Meyer Werft dostavio je svoj 115. brod za krstarenje iz Papenburga u Njemačkoj u Eemshaven u Nizozemskoj u subotu, 23. listopada. Putovanje od 40-ak kilometara kako bi se obavila isporuka broda trajalo je otprilike 18 sati, a veliki kruzer morao je proći kroz nekoliko uskih prolaza na rijeci Ems, piše The Maritime Executive.
AIDAcosma je deveti kruzer kojeg je Meyer izgradio za AIDA-u, podružnicu Carnival Corporationa koja je prvenstveno orijentirana na zemlje njemačkog govornog područja. Uz to, AIDAcosma je drugi brod za krstarenje na LNG pogon kojeg je izgradila Meyer Group za AIDA-u i treći LNG kruzer izgrađen u brodogradilištu u Papenburgu.
Foto: The Maritime Executive
AIDAcosma od 185 200 bruto tona otplovio je iz Papenburga u subotu, 23. listopada, oko 1:00 sat po lokalnom vremenu, uz pomoć dva tegljača. Kao što je to bio slučaj i kod drugih Meyerovih velikih kruzera, brod je putovao unatrag niz rijeku, pošto to omogućuje bolju manevarsku sposobnost.
Najteži dio isporuke završen je do poslijepodneva, a brod dužine 337 metara i širine 42 metra, dovezen je na pristanište u Nizozemskoj oko 18:00 sati. AIDAcosma ima 20 paluba, na koje će moći primiti 5 228 putnika i 1 551 člana posade.
Foto: The Maritime Executive
Gradnja ovog kruzera započela je u kolovozu 2019. godine. Prva faza izgradnje izvodila se u njemačkom brodogradilištu Meyer Neptune u Warnemundeu. Opremanje i prvo bunkeriranje kruzera bit će obavljeno u Eemshavenu. Zatim će u studenom kruzer otploviti u Bremerhaven i prije konačne isporuke obaviti testnu plovidbu.
Neke zanimljivosti na AIDAcosmi za putnike uključuju zid za penjanje, vodeni tobogan i bazen, ‘infinity’ bazen te 17 restorana i 23 bara. Također je jedan od energetski najučinkovitijih kruzera. Uz glavni LNG motor i spremnike koje je izgradio Caterpillar, brod je opremljen sustavom za povrat topline, električnim motorima, LED rasvjetom, sustavom automatizacije te posebnim ostakljenjem i bojom za smanjenje potrošnje energije.
Nakon niza članaka o apsurdima vezanima uz birokratske zavrzlame pri izdavanju COVID potvrda za pomorce u Hrvatskoj koje smo objavili tijekom prošlog mjeseca, činilo se da ima malo nade da pomorci uspiju izbjeći probleme prilikom pribavljanja COVID dokumentacije.
Međutim, u redakciju nam se jučer javila jedna gospođa koja nam je ispričala pozitivno iskustvo svog supruga, pomorca na jednoj kruzing kompaniji. Njezinu poruku prenosimo u cijelosti:
Poštovani, evo da vam se javim vezano za Covid potvrde za naše pomorce koji su cijepljeni van Hrvatske na svojim brodovima.
Moj suprug je jedan od tih za koje je njegova kompanija (NCL) organizirala cijepljenje u Grčkoj. Nakon druge doze dobili su plastificirani karton sa svim podacima o cijepljenju – vrsta cjepiva, broj doze i datumi. Isto mu je uneseno u žutu knjižicu.
Danas smo s tim podacima otišli kod naše obiteljske liječnice. Ona je sve podatke unijela u sustav. Suprug je nakon toga otišao u ljekarnu i uz svoj OIB predigao Covid potvrdu bez ikakvog problema. Sve riješeno u 10 minuta.
S obzirom na sve priče o situacijama s kojima su se naši pomorci susretali tijekom pandemije, iskustvo koje nam je prepričala supruga pomorca zaista je lijepa vijest.
Dragi pomorci, pozivamo Vas da se i dalje javljate u redakciju sa svojim upitima i pričama. Uvijek ćemo Vam rado izići u susret i pomoći, onoliko koliko je to u našoj moći.
Kontejnerski brod MSC LUCIA napadnut je u Gvinejskom zaljevu u jutarnjim satima u ponedjeljak, 25. listopada. Kako izvještava The Maritime Executive, brod ruske mornarice uspješno je obranio MSC Luciu od napadača.
Kontejneraš MSC Lucia prošlog tjedna pristao je u luku San Pedro u Obali Bjelokosti, a zatim je 22. listopada stigao u Lome, Togo. Krenuo je iz Lomea u jutarnjim satima 24. listopada prema jugoistoku preko Gvinejskog zaljeva. U ponedjeljak, 25. listopada, oko 09:00 GMT ujutro, na poziciji oko 150 Nm sjeverozapadno od otoka Sao Tome, MSC Lucia je usporio i konačno se zaustavio, na temelju AIS podataka koje je dostavio Pole Star.
Kako javlja gCaptain, Dryad Global objavio je da se na MSC Luciu ukrcao nepoznat broj napadača otprilike 86 Nm jugozapadno od priobalnog naftnog terminala Agbami, koji se nalazi otprilike 70 Nm jugozapadno od delte Nigera.
FleetMon prenosi da je kontejnerašu prvo prišao opskrbni brod ruske mornarice AKADEMIK PASHIN, koji je, uz razarača klase Udaloy VICE-ADMIRAL KULAKOV i tegljača, bio dio flote ruske mornarice koja je prolazila ovim područjem.
Rusko Ministarstvo obrane priopćilo je da je razarač Vice-Admiral Kulakov primio signal za pomoć s MSC Lucie, uz informaciju da su se naoružani napadači približili gliserom i popeli se na brod. Posada MSC Lucie zatim se povukla u strojarnicu radi sigurnosti.
Foto: The Maritime Executive
S Kulakova je zatim upućen helikopter Kumov Ka-27PS prevozeći skupinu ruskih marinaca. Nakon što su uočili helikopter koji se približavao, pirati su pobjegli s MSC Lucie, ‘ušli u brzi čamac i punom brzinom krenuli prema obali’, priopćilo je ministarstvo.
Prema posljednjim dostupnim podacima, MSC Lucia je trenutno na putu prema svom odredištu, luci u kamerunskom gradu Douala, uz pratnju ruske mornarice.
MSC lucia je kontejnerski brod od 1 951 teu, dužine 189 metara, u vlasništvu Mediterranean Shipping Company. Izgrađen je 1985. godine i trenutno plovi pod zastavom Paname. Nije poznato koliko je ljudi bilo na brodu u trenutku napada, objavio je The Maritime Post.
U Gvinejskom zaljevu, IMB izvještava o samo 28 incidenata piratstva i oružanih pljački u prvih devet mjeseci 2021. godine, u usporedbi s 46 u istom razdoblju lani. U Nigeriji su zabilježena samo četiri incidenta u prvih devet mjeseci 2021. godine, u odnosu na 17 u 2020. i 41 u 2018. godini. U trećem kvartalu 2021. samo je jedan član posade otet, u usporedbi s 31 članom posade u pet odvojenih incidenata tijekom istog razdoblja u 2020. godini.
Pozdravljamo smanjenje broja slučajeva piratstva i oružanih pljački u Gvinejskom zaljevu i napore koje su poduzele vlasti u regiji, rekao je Michael Howlett, direktor IMB-a. Međutim, potrebno je uložiti trajne napore kako bi se osigurala stalna sigurnost pomoraca koji plove ovim područjem.
Neslužbeno se doznaje da je nestao pomorac iz Metkovića te da je na brodu radio u kuhinji. Pretpostavlja se da je nesretno pao sa broda u hladno more. Posada je u vrlo kratkom vremenu primijetila da je pomorac nestao te su pretražili brod, no nisu ga našli.
Zatim je prema važećim međunarodnim procedurama započela akcija potrage, kojom je rukovodio Centar za traganje i spašavanje (MRCC) Vladivostok. Potraga nije dala nikakvih rezultata. Za hrvatskim pomorcem su tragali još i zrakoplov, brod specijaliziran za traganje i spašavanje (SAR) te ribarski brod koji se zatekao u blizini mjesta događaja.
Nažalost, traganje na moru nije dala rezultate pa je potraga i službeno obustavljena. More je bilo iznimno hladno, na tek petnaestak stupnjeva, i u takvim uvjetima mogućnost preživljavanja oko 26 sati je vrlo mala, pa je potraga prekinuta, priopćili su iz Atlantske plovidbe, izražavajući sućuti obitelji nestalog pomorca.
Iskusni pomorci sa kojima su iz Slobodne porazgovarali smatraju da je prema raspoloživim informacijama potraga za nestalim pomorcem kvalitetno odrađena.
Međutim, Centar za potragu i spašavanje donosi odluke na licu mjesta: nastaviti ili zaključiti potragu za nestalom osobom. Naime, presudna je temperatura mora. Ako je more hladno, onda će i potraga kraće trajati, uz uvažavanje činjenica o tome je li nestala osoba bila primjereno odjevena za boravak u moru te je li imala čamac za spašavanje.
Sve to utječe na potragu, koja je u ovom konkretnom slučaju prekinuta. Ipak, za pretpostaviti je da se povlače helikopteri te da će brodovi koji plove tim područjem nastaviti osmatranje.
Atlantska plovidba i dalje nije željela iznositi nikakve detalje o ovom slučaju.
