Svečanost spajanja Pelješkog mosta u njegovoj punoj duljini od 2,4 kilometra održat će se u srijedu, 28. srpnja u večernjim satima. Podizanjem zadnjeg 165. segmenta čelične rasponske konstrukcije Pelješki most bit će u potpunosti spojen od Komarne do Brijeste te će označiti dugo očekivano povezivanje teritorija Republike Hrvatske.
Središnja svečanost održat će se u večernjim satima između 23.00 i 24.00 sata u srijedu, 28. srpnja na gradilištu Pelješkog mosta, strana Brijesta.
Svečanost povodom spajanja Pelješkog mosta
KAPETAN LUKO ŠOLETIĆ: Postira nam se napokon vratila s remonta
Jadrolinijin kultni brod Postira u srpnju se nakon puna četiri mjeseca napokon vratio na svoju redovnu liniju kojom povezuje Grad i Elafite. Kako su potvrdili iz Jadrolinije, Postira je prošla ‘redoviti godišnji remont koji uključuje sve potrebne zahvate na održavanju broda i usklađivanje sa zahtjevima Hrvatskog registra brodova radi izdavanja valjanih svjedodžbi i certifikata’, javlja DUlist
Do povratka Postire, otočane je od sredine ožujka prevozila Premuda koja im je itekako dobro služila, ali nema njima do njihove ‘stare dame’ na koju su navikli i koju ne bi dali ni za što.
‘Kad će se više Postira vratit’ u Grad; Još samo par sitnica i evo nam je nazad; Evo je kod Primoštena. Nakon četiri mjeseca napokon se vraća na svoju liniju. Dama se sređuje bit će kao nova. Ne baš nova ali, još će ona ploviti bez brige – samo su neki od nestrpljivih komentara Lopuđana, Šipanjaca, Kalamoteza i svih onih kojima je ova ‘vremešna dama’ jedina svakodnevna spona s Gradom. Očekivali smo je i prije. Koliko je vole i koliko im je nedostajala, najbolje svjedoče njihove gotovo svakodnevne objave u Facebook grupi Postira group u kojoj su pratili svaki njezin korak i svaki i najmanji napredak na remontu. A, radovi na Postiri odvijali su se pod budnim okom njezina kapetana gospara Luka Šoletića.
Za DU list kaže: — Vratila nam se napokon naša Postira nakon remonta. Bila je u Šibeniku u brodogradilištu. Očekivali smo da će nam je vratiti i prije, ali, zbog sporosti tamošnjeg brodogradilišta, radovi su potrajali puna četiri mjeseca – rekao nam je kapetan Šoletić koji se od Postire nije odvajao ni sekunde dok je prolazila remont. Gospar Luko kao kapetan Postire radi od 1998. i do dana današnjeg na istom je mjestu, skoro trećinu radnog vijeka, istaknuo je jednom u razgovoru za DuList. I on se, naglasio je, kao i svi otočani koji se Postirom voze, nada novom brodu s obzirom da je ova ‘vremešna dama’ stara 56 godina. Postira je u dobrom stanju, istaknuo je kapetan, odolijeva i najjačem jugu, ali potrebno ju je tu i tamo malo ‘osvježiti’ kako bi odgovarala svim standardima i sigurno povezivala Grad i Elafite. Jer upravo otočanima Postira znači život i, iako bi voljeli novi i moderniji brod, svjesni su da će se njegovim dolaskom dosta toga izgubiti te da neće imati onu dušu koja Postira ima.
LR
Svjetske cijene nafte i dalje padaju: investitori se boje 4. vala Covida-19
Cijena nafte i dalje pada, investitori su zabrinuti zbog početka četvrtog vala koronavirusa u svijetu, što bi moglo značajno smanjiti potražnju za „crnim zlatom“, o čemu svjedoče podaci o neočekivanom porastu zaliha nafte i benzina u Sjedinjenim Državama, piše Geopolitikanews
Svjetske cijene nafte padaju. Rujanski terminski ugovori za sjevernomorsku sortu Brent pali su za 0,44 dolara (-0,63%) na londonskom ICE Futuresu i iznose 68,91 dolara za barel.
Rujanske cijene za američku naftu WTI pojeftinili su na New York Mercantile Exchange (NYMEX) za 0,44 dolara (-0,65%) i iznose 66,76 dolara po barelu. Dan ranije prodavala se za 67,2 dolara po barelu.
Prema Američkom naftnom institutu (API), američke su rezerve nafte prošlog tjedna porasle za 806 000 barela. Analitičari predviđaju smanjenje rezervi za 4,167 milijuna barela.
Američko Ministarstvo energetike (IEA) objavit će u srijedu izvješće o zalihama ugljikovodika u zemlji. Zalihe benzina u Sjedinjenim Državama prošlog su tjedna pale za 1,1 milijun barela, destilata – za 600 tisuća barela, navode analitičari.
Uz to, investitori su zabrinuti zbog početka četvrtog vala koronavirusa u svijetu, koji bi mogao značajno smanjiti potražnju, što dokazuje i neočekivani pad uvoza nafte iz Japana, četvrtog najvećeg svjetskog kupca tog energenta.
Japan je u lipnju smanjio kupnju nafte za 1,2% na godišnjoj razini.
Irina Meter
Ministar Butković na potpisivanju Ugovora za izvođenje radova na projektu uređenja luke Omiš
Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković sudjelovat će na svečanosti potpisivanja ugovora za radove na projektu uređenja luke Omiš. Ugovor vrijedan 87 milijuna kuna (s PDV-om) potpisat će Domagoj Maroević, ravnatelj Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije te u ime odabranog izvođača, Antonio Deranja, direktor TEXO MOLIOR d.o.o..
Svečanost potpisivanja ugovora održat će se u četvrtak, 22. srpnja, u Omišu (Hotel Plaža, Trg kralja Tomislava 6) s početkom u 11.00 sati, a na potpisivanju će sudjelovati i Ivo Tomasović, gradonačelnik Omiša te Blaženko Boban, župan Splitsko-dalmatinske županije.
Projektom ‘Uređenje luke Omiš – II. faza izgradnje‘ rekonstruirat će se i dograditi pomorska luka u Omišu. Lokacija zahvata II. faze proteže se od istočnog kraja Fošala prema jugoistoku uz DC8 do Puta Skalica. Planirano proširenje postojeće luke sastoji se od kopnenog dijela i morskog akvatorija te će površina luke biti povećana na gotovo 10.000 m2. Osim toga, po realizaciji ovog projekta uspostavit će se redovita brodska linija Omiš – Postira što će dodatno povezati otok Brač i tako povećati mobilnost otočana te bolju dostupnost obrazovanju, ali i drugim životnim potrebama.
Navedeni projekt je dio velikog investicijskog ciklusa ulaganja u otočno povezivanje i obnovu malih primorskih luka kroz koji je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture do sad uložilo gotovo 2 milijarde kuna, najvećim dijelom europskih, ali i državnih sredstava. Svi projekti se financiraju u 100-postotnom iznosu gdje je 85 posto sredstava osigurano iz Kohezijskog fonda, a ostatak se financira iz proračuna Ministarstva. Većina ugovorenih projekata započela je s realizacijom, a radovi su u punom pogonu.
Napad njemačke podmornice U-156 na američko tlo
Njemačka podmornica U-156 izvela je neobičan pothvat, 21. srpnja 1918. godine, granatirajući američki grad Orleans u Massachusettsu. To je bio jedini napad na američko kopno u cijelom Prvom svjetskom ratu, piše Povijest.hr.
Navedena U-156 bila je podmornica moćne klase Deutschland. Bile su to najveće podmornice u upotrebi tijekom Prvog svjetskog rata i izvorno su zamišljene kao teretne podmornice za krijumčarenje robe iz SAD-a u Njemačku tijekom britanske pomorske blokade.
Kasnije su prepravljene u napadačke podmornice i opremljene s 18 torpeda i dva snažna topa kalibra 105 milimetara. Upravo tim topovima napala je U-156 područje oko grada Orleansa, blizu isturenog rta Cape Cod na Atlantskom oceanu.
Nekoliko granata pogodilo je grad i ostavilo kratere od eksplozija. Šteta nije bila velika, ali je psihološki efekt na stanovništvo bio snažan. Naime, kopno SAD-a nije bilo napadnuto još od davne 1846. godine.
Podmornica U-156 pod zapovjedništvom uspjela je napustiti područje bez oštećenja i uputila se na sjever u daljnje napade na američke i kanadske brodove. Kopno SAD-a više nije napadano do Drugog svjetskog rata, kad su japanske podmornice napale Zapadnu obalu u dva navrata.
Hrvatska pobjeda nad Talijanima u Bitki kod Visa
Jedna od najvećih hrvatskih pomorskih pobjeda u povijesti dogodila se u Viškom kanalu 20. srpnja 1866. godine, kada su se sukobili brodovi Habsburške Monarhije i Italije. Premda Hrvatska nije bila samostalna država, nego je bila u sastavu Habsburške Monarhije (koja će sljedeće godine postati Austro-Ugarskom), ipak su dobar dio posada pobjedničkih brodova činili naši ljudi, što je bilo i za očekivati, budući da je Habsburzima naša obala davala veći dio pristupa na more, piše Povijest.hr
Bitka kod Visa važna je i za svjetsku povijest kao prva velika pomorska bitka između oklopljenih parnih brodova koji su u to vrijeme zamijenili drvene jedrenjake.
Navedena bitka vodila se u sklopu rata između Habsburške Monarhije i Pruske, u kojem je Italija bila saveznica potonje. Talijanski interes je bio zauzimanje bivših mletačkih posjeda koji su mirom u Campo Formiju 1797. godine pripali Habsburškoj Monarhiji. Talijanska flota od 12 oklopnjača i 17 neoklopljenih brodova je bila brojnija od habsburške, koju je činilo 7 oklopnjača i 11 neoklopljenih brodova.
Zapovjednik habsburške flote bio je slavni admiral Wilhelm von Tegetthoff, a talijanskom flotom zapovijedao je admiral grof Carlo di Persano, svojedobno i talijanski ministar mornarice. Talijanski je plan bilo osvajanje otoka Visa. Flota admirala Persana isplovila je iz Ancone i napala Vis, naročito gradove Vis i Komižu. Pucali su iz topova po gradskim utvrđenjima, no nisu ih uspjeli uništiti pa se nisu usudili iskrcati trupe na otok.
U međuvremenu je poslana habsburška flota u pomoć Visu. Habsburški admiral Tegethoff znao je da su Talijani nadmoćniji, pa je zasnovao originalnu taktiku. Brodove u svojoj floti posložio je u klinastu formaciju i naredio im da što prije napadnu talijanske brodove i to tako da ih probodu pramcem.
Prvo podvodno lansiranje rakete iz uronjene podmornice
Dana 20. srpnja 1960. po prvi je put u povijesti izvedeno podvodno lansiranje balističke rakete iz podmornice. Radilo se u raketi tipa Polaris, a lansirana je iz zaronjene američke nuklearne podmornice USS George Washington. Raketa Polaris mogla je nositi nuklearnu glavu snage čak 600 kilotona, piše Povijest.hr.
Podvodno lansiranje nuklearnog oružja iz podmornice predstavljalo je važnu novost, jer je omogućavalo udar na neprijatelja iz veće blizine. Zanimljivo je da danas podmorničke rakete čine većinu operativnog nuklearnog arsenala SAD-a.
Naime, američke podmornice nose preko 1.100 nuklearnih bojevih glava, dok svi bombarderi zajedno raspolažu s 500 glava, a rakete lansirane sa zemlje s 550 glava.
Raketa Polaris lansirana je iz podmornice uronjene ispred obale Floride. Dobacila je na udaljenost od 2.000 kilometara. Američkom predsjedniku Dwightu D. Eisenhoweru poslana je s podmornice nakon uspješnog testa poruka: POLARIS – FROM OUT OF THE DEEP TO TARGET. PERFECT.
Četiri osobe spašene u Velebitskom kanalu
Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru (MRCC Rijeka) zaprimila je, u nedjelju, 18. srpnja 2021. u popodnevnim satima, poziv o plivaču koji se zbog jake bure utapa nedaleko od mjesta Seline u Velebitskom kanalu.
Brodica lučke ispostave Starigrad isplovljava svega pet minuta nakon poziva i na prijavljenoj poziciji spašavaju plivača, kao i dvije osobe u gumenoj brodici na vesla koje su se nalazile nedaleko spašenog plivača. Radi se o stranim državljanima.
Prilikom povratka u Starigrad nailaze na osobu (strani državljanin) koja pluta na madracu na napuhavanje i traži pomoć. Nakon ukrcaja četvrte osobe na brodicu, kapetan ispostave Starigrad i djelatnik ispostave privezuju brodicu u Starigradu.
Cijela akcija spašavanja, od poziva do privezivanja brodice, trajala je 45 minuta. Iako se inicijalno spašavalo jednu osobu, prilikom iste akcije spašene su još tri osobe. Ovakva akcija spašavanja naglašava koliko je važno podizanje svijesti o opasnostima koje su uvijek prisutne na moru, čak i najiskusnijim osobama te kako se potrebno dobro informirati o vremenskim prilikama prilikom izlaska na more.
RMS ORCADES Dubrovnik je posjetio na kružnim putovanjima pedesetih godina
Prva poslijeratna prinova u programu obnove flote britanskog brodara Orient Linea sagrađena je koncem 1948. po ugovorenoj cijeni od 3.418 milijuna funti na navozima brodogradilišta Vickers Armstrong u Barrow-in-Furness. Novogradnja 950, krštena imenom RMS ORCADES, bila je putnički liner od 28164 GT i duga 216 metara. Mogla je prihvatiti 773 putnika u prvom i 772 u turističkom putničkom razredu. Inače, prefiks u imenu RMS znači Royal Mail Ship, piše Dubrovački dnevnik.
Mogla je ukrcati i uskladištiti 163.170 kubičnih stopa generalnih tereta i 163.620 kubičnih stopa zamrznutih živežnih namirnica. Snagom Parsons parnih turbina od ukupno 34000 konjskih snaga mogla je ploviti brzinom do 25 čvorova.
Na prvo komercijalno putovanje ORCADES (antičko ime za škotsko otočje Orkney) zaputio se 14. prosinca 1948. iz Londona (Tilbury Docks ) prema Sydneyu i Aucklandu
Na prvo potpuno preuređenje ORCADES je bio primoran otići zbog neizdržive konkurencije zračnoga prijevoza, te je 1959. u brodogradilištu Harland & Wolff dobio nove sadržaje, u potpunosti je klimatiziran, a kapacitet mu je nešto smanjen na 631 putnika u prvom i 734 u turističkom putničkom razredu.
Kada je postalo potpuno jasno da je budućnost interkontinentalnog putničkog prijevoza u potpunosti pripala sve bržim, komfornijim i većim zrakoplovima, ORCADES 1964. još jednom ide na potpuno preuređenje, ovaj put u brod za kružna putovanja sa smještajem 1635 putnika u jedinstvenom razredu. Povremeno održava svoje standardne i redovne prekooceanske plovidbe, ali ipak većinom plovi na sve popularnijim kružnim putovanjima. Na njima je nekoliko puta u to vrijeme posjetio i Dubrovnik.
Jedno od njegovih zabilježenih putovanja bilo je i ono započeto 24. lipnja 1966. iz Londona s posjetima lukama Gibraltar, Dubrovnik, Napulj i Palma de Mallorca s povratkom u Southampton 8. srpnja.
U travnju 1972. zahvatio ga je na sidrištu Hong Konga veliki požar u strojarnici koji mu je u potpunosti uništio parne kotlove. Rješenje se našlo brzo, demontiranjem strojarnice s već raspremljenog broda IBERIA i njenim ugrađivanjem u ORCADES, pa je tako uskoro mogao nastaviti prekinuto putovanje prema Australiji.
U listopadu je raspremljen u Southamptonu te je uskoro stavljen na dražbu. Kupila su ga tajvanska rezališta brodova, pa se ORCADES u siječnju 1973. još jednom uputio natrag prema dalekom Istoku.
U svoju posljednju luku Kaoshiung je uplovio 6. veljače da bi u rezalištima Nan Feng Steel Enterprise do konca godine bio u potpunosti razrezan u hrpu sekundarnih sirovina.
Cijeli članak možete pročitati <<ovdje>>.
VIDEO: Kako EPIRB locira brod koji tone?
Kad brod potone, prioritet svakog spasioca pronalazak je plovila. Iako se to možda čini jednostavnim, u usporedbi s veličinom oceana, nije, piše The Maritime Post.
Međutim, EPIRB olakšava potragu. EPIRB (engl. Emergency Position-Indicating Radio Beacon) je radio signal koji prikazuje položaj u nuždi i jedan je od najvažnijih dijelova sigurnosne opreme.
Pogledajte kako funkcionira EPIRB i što možete učiniti kako biste bili sigurni da rade ispravno.
