Potaknuti crtežom i idejom koju je na svojoj Facebook stranici objavio splitski umjetnik Neno Mikulić, portal Pomorac.net pokreće peticiju za podizanje spomenika pokojnom Anti Mrvici u splitskoj luci.
Ante Mrvica bio je hrvatski pomorac, sveučilišni profesor, te koordinator Jadrolinije za plovno područje Splita i Dubrovnika.
Umirovljen je krajem kolovoza 2017. godine; za Jadroliniju je radio 27 godina, te je bio proglašen Komunikatorom godine – 2018. godine mu je uručena nagrada, kao priznanje za njegovu ukupnu karijeru. Za svoj rad dobio je brojna priznanja, a Splitsko-dalmatinska županija mu je 2019. godine dodijelila nagradu za životno djelo. Njegova veličina i karizma bila je nevjerojatna.
Podizanjem spomenika obilježilo bi se sjećanje na gospodina Antu i odala počast „dobrom duhu splitske trajektne luke“, kao i svim “malim velikim ljudima”, a ovaj šibenski bodul je uistinu to i bio.
Ako se slažete s nama, molimo Vas da potpišete peticiju te ju podijelite sa drugima!
Globalna kriza smjene posade mogla bi dovesti do manjka pomoraca ako iscrpljena posada odluči napustiti brodarsku industriju, a ne riskirati još jedno dugo razdoblje zarobljeništva na moru, upozorila je Pomorska uprava Jamajke (MAJ).
Umirovljeni admiral Peter Brady, generalni direktor MAJ-a, govorio je o potencijalnoj opasnosti za brodsku industriju ako dođe do masovnog smanjenja broja pomoraca s njihovih trenutnih radnih mjesta radi zapošljavanja na kopnu, što im daje više vremena s obiteljima.
To će imati dugoročni utjecaj na kvalitetu posade koja se pridružuje industriji.
Brady je trenutno je glavni delegat Jamajke u IMO-u.
Čelnici brodske industrije i zakonodavci trebali bi se ponovno okupiti kako bi razgovarali o situaciji, potiče Brady. Rekao je: „Čini se da je vrijeme da još jedan globalni summit uključi Ujedinjene narode, njihove relevantne agencije poput IMO-a, Međunarodnu organizaciju rada, industrijska tijela poput Međunarodne brodske komore, pa čak i Međunarodnu organizaciju civilnog zrakoplovstva. Na tim sastancima trebali bi se postaviti ciljevi u industriji, a zatim je potrebno globalnim financijskim institucijama poslati uvjerljiv dokument koji ukazuje na utjecaj na globalnu trgovinu ako pomorci ne budu htjeli raditi svoj posao.”
Pitanje prikupljanja kvalitetne posade nakon Covida bila je jedna od glavnih tema u istraživanju brodskog menadžmenta provedenom prošlog mjeseca.
“Učinak ove pandemije vrlo je štetan za buduće zapošljavanje pomoraca”, upozorio je Carl Schou, izvršni direktor i predsjednik brodske uprave Wilhelmsen.
Kishore Rajvanshy, veteran, šef uprave flote, komentirao je: “Ne sumnjam, ovo će imati dugoročni utjecaj na kvalitetu posade koja će se u dogledno vrijeme pridružiti industriji.”
Prema podacima Spinnaker’s Maritime HR Association, udio zaposlenih muškaraca i žena unutar kopnene radne snage ostao je uglavnom stabilan u 2020. godini – 56% muškaraca, 41% žena i 3% neodređeno.
U kompanijama s velikim brojem zaposlenih (500+ zaposlenika) utvrđeno je da samo Velika Britanija i Filipini zapošljavaju više žena nego muškaraca, ukupno 53%, odnosno 67% radne snage.
Filipinski i Singapurski zaposlenici su najčešće žene. Filipinke obično rade kao članovi posade ili u financijama. Raznolikiju vrstu posla u pomorstvu rade Singapurke, a i one uglavnom rade u svojoj matičnoj zemlji, Singapuru.
Nadalje, ključni podaci iz istraživanja pokazuju da 95% svih administrativnih uloga zauzimaju žene dok je samo 5% žena zaposleno na nekim rukovoditeljskim ulogama u pomorstvu.
Područja posla u kojima su žene slabije zastupljene su ona koja imaju veće tržišne plaće; kao što su na primjer neki tehnički poslovi, čarter i trgovina.
Velika je i razlika u plaći među spolovima. Analiza je otkrila da Danska ima najmanji jaz u plaćama između spolova – 30%.
“Nažalost, utjecaj Covida vjerojatno će pogoršati situaciju – s obzirom na to da će se žene u svim industrijama najvjerojatnije suočiti s promjenama u radnim ulogama ili radnim satima ili će postati višak”, izjavili su iz tvrtke Spinnaker.
Postotak odbijenih zahtjeva za američke vize u Hrvatskoj pao je ispod 3% što znači da bi hrvatski građani uskoro mogli putovati u SAD bez vize, objavila je zamjenica američkog ambasadora u Hrvatskoj na Twitteru.
“Službeno je! Ukupni postotak odbijenih turističkih ili poslovnih viza u Hrvatskoj pao je na 2,69% prošle godine što je nužan korak naprijed u priključivanju tzv. visa-waiver programu. Veselimo se što će Hrvati u bliskoj budućnosti putovati u SAD bez vize”, napisala je Victoria J. Taylor, zamjenica američkog ambasadora u Hrvatskoj; prenosi Novi list.
“Nastavit ćemo blisko surađivati s Hrvatskom kako bismo dovršili sve zahtjeve za bezvizni režim”, dodala je.
Ukidanje viza već je desetljećima neriješeno pitanje u odnosima dviju zemalja. Za ulazak u bezvizni režim bilo je potrebno ispuniti brojne preduvjete, a zadnji koji je Hrvatska trebala ispuniti je manje od tri posto odbijenih zahtjeva.
Svi znamo da je oceanska voda slana, ali jeste li se ikad zapitali zašto? Nije li čudno da je oceanska voda uvijek slana, a druge vode poput jezera i rijeka uopće nisu slane.
U prosjeku se oceani sastoje od oko 3,5 % soli, što u našem moru iznosi milijun milijardi tona soli. Ako nakupimo svu tu oceansku sol na kopno, to bi stvorilo sloj visok 152 metra. Dakle, pitanje je – kako je sol dospjela u ocean?
Sol u oceanu dolazi iz dva izvora: otjecanje s kopna i otvori u morskom dnu.
Stijene na kopnu glavni su izvor soli otopljene u morskoj vodi. Kišna voda koja padne na kopno je blago kisela, pa erodira stijene koje zauzvrat oslobađaju ione koji oteku u potoke i rijeke koji na kraju dospiju u ocean. Mnogo otopljenih iona koriste organizmi u oceanu i tim putem nestaju iz vode. Ostatak ostaje pa se koncentracija s vremenom povećava.
Voda u rijekama i jezerima također sadrži sol, ali količina soli u tim vodama je vrlo mala, otprilike 220 puta manja od morske vode, ali je ima i ta se sol taloži u more kad se rijeka ulije u more. Važno je napomenuti da se sol koncentrira u moru jer sunčeva toplina destilira vodu s površine.
Drugi izvor soli u oceanu su hidrotermalne tekućine koje dolaze iz otvora u morskom dnu. Oceanska voda prodire u pukotine u morskom dnu i zagrijava se magmom iz Zemljine jezgre. Toplina uzrokuje niz kemijskih reakcija. Voda gubi kisik, magnezij i sulfate, a iz okolnih stijena skuplja metale poput željeza, cinka i bakra. Zagrijana voda izlazi kroz otvore u morskom dnu, noseći sa sobom metale. Neke oceanske soli potječu od podvodnih vulkanskih erupcija koje izravno oslobađaju minerale u ocean.
Dva najrasprostranjenija iona u morskoj vodi su klorid i natrij. Zajedno čine oko 85 posto svih otopljenih iona u oceanu. Magnezij i sulfat čine još 10 posto ukupnog broja. Ostali ioni poput kalcija nalaze se u vrlo malim koncentracijama, jer živi organizmi poput mekušaca, rakova i koralja koriste ogromne količine kalcija za izgradnju svoje tjelesne strukture. Bez ovog priljeva soli i minerala iz rijeka i potoka život u oceanima bio bi vrlo različit.
Postoje razlike u salinitetu širom svijeta. Prema polovima, morska se voda razrijeđuje otapanjem leda i obilnim oborinama dok na područjima koja graniče s ekvatorom, gdje je vruće, brzina isparavanja premašuje količinu kiše pa je voda ovdje puno slanija.
Također, postoje dokazi koji ukazuju na to da se ove razlike povećavaju kako temperature mora rastu.
CROSMA, neprofitna Udruga hrvatskih posrednika pri zapošljavanju pomoraca, prije nekoliko dana je donirala jedan stambeni kontejner na potresom pogođena područja. Još je to jedan u nizu dokaza da su pomorci, kako sadašnji, tako i oni bivši, te svi koji za more i od mora žive, uvijek spremni pomoći najugroženijima kada je najpotrebnije.
Nije CROSMA poput većine udruga koje služe za ostvarivanje osobnih interesa i poriva, ona je zapravo mnogo više od udruge, ona je ambasador hrvatskih pomoraca u Europi i svijetu zahvaljujući svojim međunarodnim vezama, ali i članstvom u Eurocrew organizaciji koja okuplja partnere iz država sa tla Europe koje daju najviše pomoraca u proces globalnoga prijevoza roba i putnika. CROSMA je udruga kojoj je cilj potaknuti ljude na pomorstvo, ali ne bilo kakvo, već po standardima krovnih svjetskih organizacija i sa strogim kriterijima koje uvjetuje zahtjevno pomorsko tržište.
U sklopu Eurocrew-a, predsjednik CROSMA-e, capt. Mario Zorović, djeluje kao delegat, te tako izravno zastupa više od osamnaest tisuća hrvatskih pomoraca. Upravo s njime smo razgovarali o aktualnoj situaciji, o donaciji kontejnera na područje Banovine i o pomorcima općenito. Evo razgovora:
Gospodine Zorović, jedna obitelj je zbrinuta zahvaljujući donaciji CROSMA-e. Kakvo je, ovako iz prve ruke, trenutno stanje na području Banovine i smatrate li da će situacija uzrokovana potresom biti riješena u neko skorije vrijeme?
Predivan je osjećaj pomoći nekome. Ti ljudi su kao i svi mi, usprkos Covidu-19, čekali i veselili se Novoj godini, bogatoj trpezi, pekli kolače i onda ostali bez ičega u nekoliko sekundi. Samo probajte zamisliti da se to upravo Vama dogodilo. Znam da su mnoge članice CROSMA-e promptno reagirale i individualno, ili kroz neke druge inicijative, poslale pomoć pogođenom području. Stoga je logično da smo se i unutar naše udruge organizirali i kupili stambeni kontejner. Naime, krov nad glavom i sigurno utočište je vrijedna donacija, a deficitarna po svim informacijama dobivenim sa potresom pogođenog područja. Doista ne bih znao u detalje kakvo je trenutno stanje na području Banovine, jer to pratim kroz medije kao i većina građana koja nije direktno involvirana u pomoć stradalima. Nadam se da će povratak normalnom životu biti moguć što skorije, sa obnovljenim kućama i ostalom infrastrukturom.
Foto: CROSMA
Što mislite o sustavu Republike Hrvatske? Koliko je potrebno da se on vrati na pravi kurs?
To je složeno pitanje i vjerojatno nisam silno kompetentna osoba za neku dublju analizu. Ako pričamo o potresu, moj dojam je da su vlasti i odgovorni kasnili sa reakcijom i organizacijom pomoći. Znači, sustav je, vjerojatno, samo na papiru, onda idu improvizacije i plasiranje spinova u javnost, tzv. kupovanje vremena, pa tek onda dolazi konkretna pomoć. I dalje oni koji su zaduženi za tu pomoć i oko organizacije, te operativne pomoći dolaze iz politike ili politički povezanih krugova, pa se s pravom pitamo – Zar nitko od stručnih ljudi nije sposoban i dostojan preuzeti neku od tih uloga?
Kako se ono kaže, riba smrdi od glave. To je odgovor na pitanje koliko sustavu, odnosno nama, treba da se vratimo na pravi kurs. Općenito gledajući, ne vodeći se stranačkom pripadnošću, našu zemlju godinama vode nekvalitetni i nesposobni ljudi, političari koji je guraju u propast. Da bi upravljao javnim novcem i dobrom prije svega moraš biti pošten čovjek. Kod nas pak caruju korupcija i pogodovanje vlastitim interesima. Da bi bio sposoban političar moraš svojim djelovanjem omogućiti da se u zemlji i lokalnoj zajednici razvijaju gospodarske i tržišne vrijednosti kako bi građani ove zemlje imali mogućnost lijepo i dostojno živjeti radeći kvalitetne i dobro plaćene poslove. Umjesto toga političari javnim novcem glume dobre gospodarstvenike i svojim poslovnim potezima ne čine dobro ekonomiji. S druge strane, okupiraju medijski prostor do hvaleći se do besvijesti svojim uspjesima, što je iritantno do bola i, u principu, svakodnevno muku mučimo kako ih izbjeći po novinama, televiziji ili internetu. Pravosuđe nam je rak rana društva jer dokle god ne bude pravda jednaka i efikasna za sve, ljudi će i dalje bježati iz ove zemlje, prvenstveno uz ekonomski poriv naravno. Znaci potreban nam je jedan veliki RESET i onda godine mukotrpnog rada. Za to su potrebni veliki lideri i vizionari.
Poznato je da je CROSMA stambeno zbrinula romsku obitelj. Jesu li pomorci bili zapravo prvi Hrvati u velikom procesu globalizacije i prevladavanja rasnih, te vjerskih predrasuda?
Stvar je vrlo jednostavna. Kad je stambeni kontejner bio spreman za isporuku isto smo iskomunicirali prema Banovini. Povratna informacija dogradonačelnice Gline i udruge iz Zagreba koja se dokazala humanitarnim radom od prvog dana potresa je bila da je stambeni kontejner trenutno najpotrebniji romskoj obitelji koja je ostala bez krova nad glavom, spava u kombiju i socijalna služba prijeti odvajanjem djece od ostatka obitelji. Žalosno je bilo za čuti da neki donatori uvjetuju dostavu pomoći s obzirom na nacionalnost onih kojima je potrebna. Sve je to čovjek kojemu je potrebna pomoć. Pomorci i mi koji smo bivši pomorci ili vezani uz pomorce imamo drugačiji set-up u glavi. Naučeni smo živjeti i raditi sa raznim nacionalnostima, ljudima raznih boja koža i cijenimo te poštujemo njihovu kulturu i običaje. Pomorci su, između ostalog, i građani svijeta, kozmopolitani, te kao takvima im je možda važnije kakav je tko čovjek, a ne njegova nacionalnost ili boja kože. Zato ponavljam, mi u CROSMA-i nismo niti jednog trenutka dvojili treba li donirati stambeni kontejner romskoj obitelji. Vjerovali smo dobroj procjeni ljudi s terena, a toj obitelji bio je kontejner tad najpotrebniji.
Sada je bio u pitanju stambeni kontejner, nedavno su pomorci donirali novac za respirator, često su u grupama pomoraca na društvenim mrežama prikupljanja sredstava za različite humanitarne akcije. Znači li to da su baš pomorci oni koji ostaju ljudima usprkos svim preprekama modernoga svijeta i kao što ih opisuje jedna Gibonni-jeva pjesma “To su samo dica daleko od kuće”?
Maloprije sam opisao zašto je to tako i zašto su zbog tog kozmopolitskog duha pomorci drugačiji. Naravno, svi smo ostali impresionirani kako se zapravo cijela zemlja digla na noge pomoći pogođenom području. To daje nadu u ljude, a pomorci se tu samo lijepo uklapaju u cijelu priču. Gibonnijeva pjesma odlično opisuje pomorce. Koliko god godina imali, izborani i nagriženi vremenskim neprilikama i teškim poslom, oni su duhom uvijek tako mladi, drugačiji i posebni na jedan način koji inspirira sve u njihovom okruženju.
Kako biste Vi u sedam riječi opisali život jednoga pomorca?
Ponovit ćemo za gospodinom Zorovićem: „More, ljubav, odvojenost, zarada, izazov, avantura, beskonačnost.“, pa zaključiti da je pomorsko zanimanje uistinu jedan beskonačni izazov na beskonačnom moru sa beskonačnim avanturama, sa ljubavi kojoj ova odvojenost ipak daje jednu posebnu čar i sa zaradom koju su pomorci uvijek spremni podijeliti sa onima koje su snašle životne nevolje. Time pomorci podsjećaju ostale, da i mjesecima odvojeni od kopnenog čovjeka, oni ne zaboravljaju biti ljudi i da, usprkos distanci koja traje mjesecima i mjeri se u tisućama milja, oni ne zaboravljaju na zajednicu. Pomorci imaju dojam nacije, za razliku od većine ostalih koja miješa taj pojam sa pojmom naroda, jer zajedno djeluju sa profesionalcima iz cijeloga svijeta pod istom zastavom – zastavom zajedništva, napretka i uvažavanja različitosti. Možda bi se baš zato bilo dobro sjetiti pomoraca kod donošenja nekih odluka jer su oni ipak bili svugdje i vidjeli štošta, shvatili kako treba i kako ne treba, te u samoći, na debeloj pučini nepreglednih oceana, uz zvuk brodskoga motora, pronašli u sebi ono što neki nikada neće pronaći – čovjeka.
Jedan pomorac, državljanin Azerbejdžana, ubijen je u napadu.
Navodno je Boden Shipping platio otkupninu kako bi osigurao slobodu pomoraca.
Godišnje izvješće IMB-a zabilježilo je porast piratstva i oružanih pljački u 2020. godini, a Gvinejski zaljev je žarišna točka.
“Najnovije statistike potvrđuju povećane sposobnosti pirata da napadaju dalje od obale Gvinejskog zaljeva. To je zabrinjavajući trend koji se može riješiti samo povećanom razmjenom informacija i koordinacijom između agencija za sigurnost u regiji Gvinejskog zaljeva. Unatoč brzom djelovanju mornarica u regiji, i dalje postoji hitna potreba za rješavanjem ovog problema, koji i dalje ima izravan utjecaj na sigurnost nevinih pomoraca” – rekao je prošlog mjeseca Michael Howlett, direktor Međunarodnog pomorskog ureda.
Talijanski brodovlasnik Raffaele Brullo, osnivač kompanije Augusta Due, stavljen je u kućni pritvor radi optužbe za prijevaru u slučaju potonuća ribarskog broda Nuova Iside. Nesreća se dogodila kod obale Sicilije 12. svibnja prošle godine.
Tanker Vulcanello M sudario se s ribarskim brodom i uzrokovao smrt trojice radnika na brodu. VDR sustav praćenja bio je presudan u otkrivanju moguće odgovornosti tankera za nesreću.
Uhićena su i dva člana posade koji su bili na brodu Vulcanello M, a za još jednim pomorcem koji živi u Rumunjskoj raspisana je tjeralica.
Tužitelji navode da je vlasnik Auguste Due nekoliko dana nakon nesreće naredio bojanje trupa broda kako bi sakrio sve moguće znakove sudara. Brullo i članovi posade na brodu Vulcanello M tvrde da su nevini.
Na zanimljiv prizor naišla je Hvaranka tijekom jučerašnjeg dana u Postinama. Naime, dok je boravila uz more, približio joj se iglun.
– Iglun je plivao uz molet kada sam ga slikala, onda se zaputio unutra prema plićaku i više se nije vraćao.
Zadržavao se u plićaku 4 do 5 minuta – rekla je Biserka Zunković za portal Dalmacija Danas.
Foto: Biserka Zunković / Dalmacija Danas
Inače, igluni nisu učestali prizor za obalno područje i uglavnom se drže otvorenog mora, gdje su veće dubine. U Sredozemlju su ugroženi i nedavno su sve zemlje uvele kvote na iglune.
Iglun ili sabljarka dolazi iz porodice Xiphiidae u kojoj je jedini predstavnik. Iglun nastanjuje otvoreno more gdje je jedan od najvećih predatora. Može narasti do 455 cm duljine i nevjerojatnih 650 kg težine! Dok je kod iglice slučaj da se gornja čeljust formira u iglu, kod sabljarke se formira u sablju koju koristi za napad i obranu, a po njoj je dobio i drugo ime “Sabljarka”.
Izrazito je brz i okretan. Živi na dubinama od 200 do 800 metara. Ima velike oči i istančan vid, a na očnim mišićima ima posebno tkivo koje sprječava gubitak topline u mozgu pri velikim dubinama. Izduženo tijelo s jakom repnom perajom odaju karakteristike istinskog predatora. Odozgo je crno smeđe boje, a svjetliji s trbušne strane. Hrani se uglavnom ribom iako jede rakove i glavonošce.
Iz WWF-a poručuju da je budućnost mediteranskog igluna ozbiljno ugrožena. U posljednjih 20 godina ulov ove ribe smanjen je za gotovo 50 posto. Previše nedorasle ribe koja još nije spolno sazrela ulovi se prije nego što se stigne reproducirati i tako osigurati opstanak vrste.
– Ne možemo si priuštiti da se odgode akcije za održivo upravljane sabljarkom i ponoviti istu grešku koja je nedavno dovela tunu na rub kolapsa – poručili su iz WWF-a.
Motorni brod Tijat je klasični putnički brod za lokalne linije u sastavu flote hrvatskog nacionalnog brodara Jadrolinije. Izgrađen je 1955. godine u brodogradilištu Brodosplit. Do 1991. plovio je pod imenom Ohrid nakon čega je preimenovan u Hrid. Sadašnje ime dobio je 1997. godine. Što je stariji, otkrivaju ga ga sve mlađe generacije, a i mnogi stariji ga vole više nego neke nove brodove i trajekte koji pristižu u Jadrolinijinu flotu. Mnogi su s Tijatom odrastali, a brod s dušom je dobio svoje poklonike i na Facebooku u grupi “Tijat u srcu“. Trenutno je na remontu u Šibeniku, gradu u kojem se udomaćio; piše Morski.hr. Ovo je priča o jednom od tri brata blizanca…
Plovi na relaciji Šibenik – Zlarin – Prvić Luka – Šepurine – Vodice. Dužina mu je 37,6 m, širina 7 m, a gaz 2,4 m. Maksimalna brzina plovidbe mu je 12 čvorova, a kapacitet 300 putnika.
– U brodogradilištu Brodograđevna industrija Split 1955. godine izgrađena su tri manja broda, teška ali vrlo stabilna i odličnih manevarskih sposobnosti te su imali mogućnost pristati u male luke. Dobili su imena Karlovac, Valjevo i Ohrid. Odmah po završetku vidjelo se da ti brodovi iskazuju po svojim elegantnim linijama i ljepoti. Stari kapetani ih od milja kasnije nazivaju „male Jote“ radi velike sličnosti sa brodovima Jadran, Jedinstvo i Jugoslavija koji su izgrađeni u istom brodogradilištu – piše o Tijatu u grupi “Tijat u srcu“, koja broji više od tisuću i šesto članova.
– Misija grupe je odmah bila jasna: Očuvanje broda u izvornom obliku, u plovnom stanju, s orginalnim strojem, kao kulturno dobro Republike Hrvatske – kaže Robert Udiljak, administrator ove grupe i veliki ljubitelj Tijata.
Nije ovo moglo proći neopaženo ni prekaljenom ljubitelju mora i fotografije, Vodičaninu Šimi Strikomanu, pa je tako na jednoj od svojih štacija, Zlarinu, 2015. godine povodom 60 godina plovidbe Tijata, napravio milenijsku fotografiju na kojoj se skupilo preko 300 ljudi, od kojih su neki s tim brodom još kao djeca putovali.
Među ljudima se tako 2018. godine počelo raspravljati i o očuvanju broda.
Ovaj starac iz Jadrolinijine flote mnogim je stanovnicima šibenskog kraja i više od pruge koja povezuje otoke s “krajem”, slaže se i ravnatelj Muzeja Grada Šibenika, Željko Krnčević koji je s nama podijelio i svoje mišljenje o prijedlogu zaštite M/B Tijat kao kulturnog dobra.
– Svakako podržavam ovaj prijedlog. U ovom osvrtu krenut ću od toga da će zasigurno u dokumentaciji o prijedlogu zaštite biti niz činjenica važnih u ovome izuzetno dobrom i hvalevrijednom naumu za očuvanje nečeg što je daleko više od običnog broda. A to je naš Tijat. Podsjetimo se samo nakratko značaja broda i plovidbe našim morem.
“Brod je čovjekov proizvod, djelo njegovih ruku i nije beživotni predmet. Brod je biće i to upravo žensko biće, kojeg i njegov graditelj znamenuje gotovo u pravilu ženskim imenom pri njegovom rođenju-porinuću u more. Brod (lađa, barka) je žensko biće i po zaobljenošću oblika, antropomorfnošću konstrukcije i samim nazivljem, zato je najsličniji svom tvorcu te je za njega karakteristična mijena, a ne vječnost.”
Iideja je bila evocirati uspomenu na liniju 504 koja je nekad povezivala Šibenik, Zaton, Raslinu i Skradin, te napraviti milenijsku fotografiju i u Skradin doploviti Tijatom tj. istim brodom, tada pod imenom Ohrid, koji je i prije 50 godina povezivao ta mjesta dok nije izgrađen šibenski i skradinski most.
Prijedlog su tako podržali i konzervatori.
– Ideja o zaštiti Tijata se razmatra već nekoliko godina i konačno smo odlučili to provesti u djelo. U lipnju smo slali prijedloge rješenja o zaštiti, a sjednica je bila krajem listopada. Povjerenstvo za odlučivanje o statusu kulturnog dobra načelno je prihvatilo naš prijedlog, a zatražili su dodatna mišljenja. Pozitivna mišljenja dobili smo od splitskog Pomorskog muzeja, Muzeja grada Šibenika i Udruge pomorskih kapetana i časnika iz Šibenika, a očekujemo još mišljenja grada i županije koje ćemo uputiti na Povjerenstvo – kazala je tada Diana Bolanča iz šibenskog Konzervatorskog odjela.
Linije koje nikad nisu bile u prekidu
– Možda je zanimljivo da na svijetu nema puno, a možda i uopće, serije brodova koje su toliko stare i da plove kao ova. Tijatovi sestrinski brodovi Karlovac i Valjevo, naravno pod drugim imenima još uvijek plove. Tako ćemo navesti tijekom Domovinskog rata, Valjevo promijenilo ime u Ozalj, a Karlovac je nakon preuređenja u mini cruiser dobio ime Emanuel pod kojim i danas plovi, a Ohrid od 1997. godine nosi ime Tijat – prepričava u svojoj grupi Udiljak nadasve zanimljivu povijest jednog broda.
Razlog više zašto ga toliko vole, vjerojatno leži i u činjenici da je izgrađemn točno onako kako treba biti izgrađen brod za naše otočne i kopnene luke, sukladno kapacitetima vremena, ali i vjetrova koji ovdje pušu.
– Godinama su tako neumorno plovili, tjednima se izmjenjivali na linijama te mi nije poznato da je ikada jedna od tih linija bila u prekidu. Godine 1994. treći blizanac Karlovac imao je veću havariju stroja te je raspremljen, a umjesto njega u Lošinj je poslan Ozalj koji je do kraja svog plovidbenog života plovio većinom na toj liniji iz Malog Lošinja prema Iloviku, Susku, Srakanama i Unijama. U Šibeniku je tada ostao samo Ohrid (Tijat) od te serije brodova te je stalno razmješten na liniju iz Šibenika za Zlarin, Prvić i Vodice. Tijekom kolovoza 1997. godine brod konačno mijenja ime u Tijat čije ime dobiva po otoku u šibenskom arhipelagu.
Godine su prolazile, brodovi su odlazili a Tijat je uvijek odolijevao svim vremenskim uvjetima, prkosio svojim godinama. Tako je liniju prema otocima Kapriju i Žirju preuzeo trajekt iako i danas ima priča kako je linija bolje prometovala dok su klasični brodovi bili na toj liniji. Kao to biva, brod i posade koje ga čine ušle su pod kožu stanovnicima otoka Zlarina i Prvića a posebno ih hvale i mještani Suska, Unija i Srakana – opisuje Udiljak i zaključuje ovu priču onako, kako se samo o Tijatu i druga mu dva brata blizanca, i može napisati:
“Postali su dio obitelji tih ljudi. Teško je izdvojiti nekoga od njih posebno. Svi su jednostavno najbolja posada na najboljem brodu na svijetu.”
A mi Tijatu možemo samo poželjeti još puno sretnih godina, dobro more i da se njegovim fanovima (među koje ćemo se rado uvrstiti) ispuni želja, neka postane i službeno ono što našim otočanima i ljudima uz more ionako jest – naše i kulturno dobro cijele Republike Hrvatske.
