13. siječnja bulk carrier Yong Feng u Tokiju poslao je poziv u pomoć, javljajući da im prijeti opasnost od potonuća, oko 400 nm jugoistočno od Miyakojime (Okinawa, Filipinsko more).
22 člana posade se navodno ukrcalo na čamac za spašavanje, a brod japanske Obalne straže je na putu prema unesrećenim pomorcima.
Brod je bio na putu od Papua Nove Gvineje do Kine.
Najvjerojatnije je došlo do pomicanja tereta. Prema najnovijim informacijama, brod još uvijek pluta, a posada u čamcu za spašavanje čeka pomoć.
U redakciju nam se javio naš pomorac T.Č. (podaci poznati redakciji) koji trenutno radi na kontejnerašu u Kanadi.
Ovo mu je četvrti brod na kojem radi i kaže da mu je cijelo dosadašnje iskustvo u pomorstvu jedna jako dobra i velika životna škola.
Ukrcao se prije 3 mjeseca te ga čekaju još dva mjeseca za odraditi. Ugovori su po 5 mjeseci. Kaže da s broda ne smiju izlaziti, a u slučaju da je to neophodno zbog, primjerice, posjete liječniku – odlazite na vlastitu odgovornost jer postoji mogućnost da povratak na brod neće biti dozvoljen zbog moguće zaraze posade koronavirusom.
Kao i većina hrvatskih pomoraca, vrlo je nezadovoljan položajem pomoraca u našoj državi, posebno sada za vrijeme koronakrize.
Njegovu poruku prenosimo u cijelosti:
“Tu sam di jesam, internet mi je dostupan kao nekad – 2G mreža tjedno 2 puta, 180 dana bez doticanja s kopnom jer moraš to odraditi da te država ne odere za porez, izoliran od događanja u svojoj državi i u svitu. Sidimo za coffee time i naš prijatelj, a moj kolega iz ex-yu države započinje priču – “šta je to pa u Vas država Petru Graši i ekipi daje donacije za vrijeme korone po 60 tisuća eura? Gutam u sebi onu zadnju zelenu pljuvačku mržnje prema svome narodu, pa se onda zapitam šta smo mi pomorci šta smo prozvani sad kao najveći dobitnici u ovoj situaciji kao oni šta plaćaju mirovinsko i zdravstveno, koji svaku godinu kad malo bolje zbrojiš čisto financiraju državu i njene izmišljotine.
Ko smo mi? Obični pomorci koji ne gledaju sebe nego svoju obitelj da bolje živi, koji su misecima odvojeni od odrastanja svoje dice i odgajanja svoje dice. Jednostavno si prepušten tome da tvoja žena mora držat 4 kantuna kuće, a ti zarađivati za taj kruv sa 7 kora…
Ko smo mi da nas se pita oćeš li primit cjepivo ili ćeš ostat bez posla?
Ko smo zapravo mi pomorci? Nismo se zapitali, a zapravo ispadamo jedna skupina ljudi koja državi donosi doprinose i financira Petra Grašu i ekipu, koji kukaju da nemaju gaže godinu dana. Jesu se zapitali kako je pomorcu koji ima kredit i nije se ukrca godinu dana? Ma znaš onu izreku “lako njemu on je pomorac”.
Eh tužan sam nekad šta predstavljam svoju zastavu u svitu.
Ugodan ostatak 2021. godine!”
**Mišljenja iznesena u tekstu ne moraju biti sukladna mišljenju redakcije, no to ne znači da nemaju pravo biti objavljena.**
Samoubojstvo među današnjim pomorcima je u porastu i potaknuto je negativnim posljedicama pandemije Covid-19 kao i nedostatkom svijesti o mentalnom zdravlju u industriji.
Specijalisti za podršku mentalnom zdravlju oštro upozoravaju da treba usvojiti politiku nulte tolerancije prema pitanjima mentalnog zdravlja i samoubojstvima na moru te da industrija mora shvatiti da mora još puno raditi prije nego što se situacija može riješiti.
„Samoubojstva pomoraca ozbiljan su problem jer je svaki život izgubljen na moru tragedija. Treba nam biti prioritet osigurati da se o ovom pitanju govori otvoreno i rješava na način koji će nam pomoći da spriječimo te gubitke u budućnosti” – rekao je Charles Watkins, klinički psiholog i direktor MHSS-a.
Watkins je rekao da je u interesu svakog poslodavca promicanje sigurnog, zdravog i poštenog radnog okruženja. Svaka tvrtka mora imati određenu politiku koja je u skladu s lokalnim zakonodavstvom, zajedno sa brzim sustavom za rješavanje pritužbi na maltretiranje i uznemiravanje, navodi Watkins.
„Treba postojati politika nulte tolerancije kako bi se ovaj problem shvatio ozbiljno. Vlasnici i menadžeri trebali bi ponuditi obuku i psihoedukaciju o ovoj temi kako bi osigurali sigurno, pošteno i produktivno radno okruženje na brodovima” – kaže Watkins.
Priznajući da je teško svesti slučajeve samoubojstava na jedan faktor, Watkins tvrdi da okruženje na brodu može pridonijeti mentalnom stanju pomoraca.
„Nasilje i uznemiravanje imaju pogubne učinke na pomorce, a posebno na one pomorce koji već pate od problema povezanih s mentalnim zdravljem. To je trend koji smo prihvatili i radimo na podizanju svijesti i edukaciji o opasnostima i potrebi postojanja sustava potpore” – rekao je Watkins.
Tim iz rješenja za podršku mentalnom zdravlju tvrdi kako se problem može početi rješavati jednostavno: otvoreno razgovarajući o tim incidentima i o samoubojstvu. I osposobljavajući pomorace da prepoznaju rizične kolege. Pomorcima treba dati poticaj za započinjanje razgovora o ovoj temi i naučiti ih kako pružiti olakšanje onima koji se muče, rekao je Watkins.
ITF traži izmjene Konvencije o pomorskom radu (MLC) kako bi bolje odražavala stvarni broj samoubojstava na moru.
Dobrotvorna organizacija Seafarers UK zahtijeva pouzdaniji izvor informacija o razmjerima samoubojstava na moru, a tužna pojava navodno se povećava zahvaljujući produljenom vremenu koje posada provodi na moru zbog ograničenja putovanja radi pandemije koronavirusa. Ukupni broj samoubojstava nije točno poznat jer se neka samoubojstva na moru mogu pogrešno evidentirati kao nesreće.
Foto: Foto: Donat Petricioli, Tatjana Bakran-Petricioli, Silvija Kipson
Periska je najveći školjkaš Jadranskog mora, prosječne veličine između 30 i 50 centimetara, ali može dosegnuti visinu od 120 centimetara.
U podmorju Nacionalnog parka Brijuni pronađene su žive plemenite periske. Kako je pomor koji je u proljeće 2019. godine ušao u Jadransko more obuhvatio cijelo Sredozemno more, ova vijest je tim značajnija; piše Index. U ljeto 2020. pomorom su bile zahvaćene i posljednje žive populacije u Jadranu – na Kvarneru, u Paškoj uvali i Velebitskom kanalu – a u kasnu jesen je i posljednja velika zdrava populacija u Venecijanskoj laguni stradala gotovo u potpunosti.
O tom važnom nalazu te o budućim akcijama na zaštiti ove emblematične vrste školjkaša ekipa Indexa razgovarala je s dipl. ing. biologije, instruktorom ronjenja i podmorskim fotografom Donatom Petriciolijem, članom tima biologa koji su postavili kolektore mlađi periske u podmorje Brijuna.
„Prije četiri godine tim pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Tatjane Bakran-Petricioli i dr. sc. Silvije Kipson s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u kojem sam bio i ja, proučavao je protokole o premještanju zaštićenih morskih organizama s područja gdje su ugroženi na područja gdje mogu opstati. Pružila nam se tako prilika preseliti dvjestotinjak periski iz luke Pula gdje su bile ugrožene izgradnjom marine na dva mjesta u podmorje Nacionalnog parka Brijuni. Presađene periske smo pratili, bilježili njihovo uspješno preživljavanje i rast pa smo nažalost tako popratili i ugibanje svih periski na Brijunima zbog masovnog pomora. Nakon tog, u dogovoru sa stranim biolozima mora, razmatrali smo što se može učiniti. Tako je naš mali tim zajedno s kolegama iz više istraživačkih instituta, sveučilišta, javnih ustanova i nevladinih organizacija duž Jadrana paralelno postavio kolektore na više mjesta, od Dubrovnika do Rovinja“ – kaže Donat i dodaje kako su periske zapravo vrlo lako pronašli.
„Početkom ljeta mi smo, uz sve potrebne dozvole za rad sa strogo zaštićenim organizmima u podmorju Nacionalnog Parka Brijuni postavili na dva mjesta, u uvali Javorike i u uvali Pisak, ukupno 21 kolektor mlađi periski. To su vrlo jednostavni i jeftini kolektori, koji su se pokazali vrlo učinkoviti. Na mreže kolektora nahvatala se mlađ raznih obraštajnih organizama koji imaju planktonsku fazu ličinki pa tako i mlađ periski. Kolektore smo vrlo pažljivo izvadili, jer su male periske izuzetno osjetljive, prebacili ih u priručni laboratorij te vrlo detaljno pregledali. Pronađene periskice smo prebacili u aeriranu morsku vodu i sljedećeg dana predali Akvariju Pula. Bilo ih je čak devetnaest!“ – kaže gospodin Petriciolij.
Pronalazak ovih malih periski je vrlo važan. U ovom pokusu prikupljanja mlađi periski utvrdili su da je postojao mrijest odraslih plemenitih periski pri kraju ili čak nakon opisanog pomora. Mlađ su sakupili i timovi kod Omiša, kraj Rovinja, a nekidan je jedan uzgajivač školjkaša kod Savudrije također pronašao živu mlađ. To upućuje da ipak postoji žive odrasle periske koje se još uvijek uspješno mrijeste. Vjeruje se da će pokus ponoviti i ove godine i tako posredno, utvrditi da li još ima živih odraslih periski. To je puno učinkovitije nego preroniti cijelu našu obalu.
Na pitanje o tome gdje se zbrinjavaju pronađene periske, gospodin Petriciolij odgovara: „Mi smo ih u dogovoru s Akvarijem Pula smjestili kod njih zato jer Akvarij koristi čistu morsku vodu iz bušotine i dodatno je dezinficira, dakle periske su sigurne od parazita. Također, uspješno su riješili prehranu periski mikroplanktonom što, koliko je meni poznato, nitko drugi na Jadranu, nije. Razmišljali smo i o smještaju u kaveze za zaštitu od predatora na mjestu nalaza, no tako periske nisu sigurne od pomora dok god se uzročnici još uvijek nalaze u okolišu. Pokazalo se da u hladnijem dijelu godine procesi povezani s masovnim pomorom sporije napreduju. No, svjesni smo u potpunosti da ovaj broj živih periski koje smo pronašli u kolektorima ne znači puno za obnovu njihovih populacija. Tu moramo računati na prirodne procese.“
U cijelom području gdje je nekad periska živjela, a to su plićaci sedimentnog dna cijelog Sredozemnog mora gdje je pomor do sada uništio preko 99.99 % periski. Tako je i u Jadranu.
„Ne znamo gdje ih ima osim nekoliko pojedinačnih primjeraka. Po nalazu mlađi i po dojavama našeg kolege Marinka Babića čiji tim roni oko Istre, možemo pretpostaviti da pokoji primjerak više postoji u Sjevernom Jadranu, ali sve su to pojedinačni nalazi. Vidjet ćemo kakva će situacija biti ovog ljeta…“, kazuje Donat Petriciolij.
Pomor periski je prvi put zabilježen uz obalu Španjolske 2016., znanstvenici su, svjesni ozbiljnosti te pojave 2017. napisali znanstveni članak u čijem naslovu stoji “SOS Pinna nobilis”, pomor se potom brzinom morskih struja proširio po cijelom Mediteranu, a u proljeće 2019. stigao je i u Jadransko more. U sljedeće dvije godine potpuno je opustošio sve jadranske populacije.
Zasad znamo da u je većini bolesnih periski bila prisutna parazitna praživotinja Haplosporidium pinae, a u ostalim i dvije vrste bakterija. O primarnom uzročniku još se diskutira. No, ne može se isključiti i posredni utjecaj čovjeka kroz izazivanje povećanja temperature mora zbog čega je cijeli ekosustav mora u vrlo jakom stresu. Povećanje temperature mora pogoduje napredovanju patogena.
„Uz ovoliki angažman tako malog broja ljudi koji žele, hoće i znaju što bi trebalo raditi te uz ovoliku količinu novca koju nam na raspolaganje daje Republika Hrvatska te ostale države Mediterana, moramo se nadati da će ipak priroda i njene sile poštedjeti plemenitu perisku od izumiranja. Ja sam u tome oprezni optimist.“ – kaže za kraj gospodin Petriciolij.
Na današnji dan, 13. siječnja 2012. godine, došlo je do strahovite pomorske katastrofe koja je dovela do uništenja broda Costa Concordia kod talijanske obale. Poginula su 32 putnika i člana posade te jedan član spasilačke ekipe, tako da je ukupan broj poginulih u konačnici iznosio 33.
Brod Costa Concordia nalazio se u trenutku nesreće na prvoj dionici svog krstarenja po Sredozemnom moru, s ukrcanih čak 3.206 putnika i 1.023 člana posade; piše Povijest.hr. Plovilo je bilo dugačko preko 290 metara i široko 35 i pol metara, a gaz mu je iznosio 820 centimetara. Pogonski stroj Coste Concordije imao je čak oko 103.000 konjskih snaga, što je tom brodu s trinaeset paluba omogućavalo maksimalnu brzinu od 23 čvora.
Na kobno putovanje isplovila je Costa Concordia iz luke Civitavecchia, smještene oko 60 kilometara sjeverozapadno od Rima. Nakon sedamdesetak kilometara plovidbe brod se približio otočiću Giglio u Tirenskom moru, udaljenom oko petnaest kilometara od najbliže talijanske obale (na obalnom području Toskane). Costa Concordia plovila je u neposrednoj blizini otoka i udarila u podvodni greben udaljen oko 300 metara od njegove obale, kod ulaza u glavnu otočnu luku, zvanu Giglio Porto. U oplati broda nastala je poderotina duga oko 70 metara, zbog koje se Costa Concordia počela puniti vodom. Brod je izgubio dio funkcija te se ispred spomenute luke Giglio Porto tijekom sljedećih nekoliko desetaka minuta počeo ozbiljno naginjati. Naposljetku je naređena evakuacija, tako da je iskrcan veći dio od 4.252 osobe na brodu. Ipak, nekoliko desetaka putnika i članova posade nedostajalao je pa je organizirana akcija njihovog spašavanja. Nažalost, spomenute 33 osobe izgubile su život, po čemu je to bila jedna od najtežih pomorskih tragedija u dosadašnjem dijelu 21. stoljeća.
Najveći prekooceanski putnički brod na svijetu – Queen Mary 2 – krenuo je na današnji dan, 12. siječnja 2004. godine, na svoju prvu plovidbu, iz Southamptona u Engleskoj prema Fort Lauderdaleu na Floridi; piše Povijest.hr.
Brod ima ukupno 17 paluba, dug je 345 m, a visok 72 m. Pokreće je kombinirani pogon sastavljen od četiri šesnaestocilindrična dizel-motora i dvije plinske turbine izrađene na osnovu avionskih mlaznih motora. Vršna snaga cijelog sustava je 182,300 konjskih snaga, što omogućuje maksimalnu brzinu od 30 čvorova (56 km/h).
Queen Mary 2 trenutno je jedini brod koji obavlja redoviti prekooceanski prijevoz na Atlantskom oceanu. Osim te uloge, služi i kao kruzer, a svake godine obavlja i jedno putovanje oko svijeta. Na brod se može ukrcati preko 3000 putnika, a opslužuju ih 1253 člana posade. Brod sadrži 15 restorana i barova, pet bazena, kasino, kazalište, dvoranu za balove i prvi planetarij na moru.
Potrebno je naglasiti da danas postoje i veći putnički brodovi od QM 2, ali oni nisu namijenjeni redovitoj prekooceanskoj plovidbi, tako da QM2 sa sigurnošću drži titulu najvećeg prekooceanskog putničkog broda u povijesti. Čak je 3.2 puta veće tonaže od slavnog Titanica.
30. prosinca izgubljen je kontakt s tajvanskim brodom Yong Yu Sing No 18., baš kad su se približili području velikih oluja. Nisu poslali poziv u pomoć; a AIS je pokazao posljednji poznati položaj broda na oko 530 nm sjeveroistočno od Midway Atolla, bivše zračne baze američke mornarice (oko 1100 nm sjeverozapadno od Honolulua).
Zrakoplov Hercules Obalne straže locirao je brod 2. siječnja. Jedan splav za spašavanje je nedostajao, a na brodu su bili znakovi oštećenja. Loši vremenski uvjeti ometali su traganje i spašavanje te se ekipa Obalne straže vratila u bazu.
Američka Obalna straža, mornarica i nekoliko ribarskih brodova još uvijek rade s Tajvanskim Spasilačkim Koordinacijskim Centrom Taipei u potrazi za 10 članova posade broda.
“Partnerstva su ključna kada je riječ o izazovima poput dugotrajnog traganja i spašavanja,” rekao je Scott Higbee, koordinator Spasilačkog Koordinacijskog Centra Honolulua, koordinator misije traganja i spašavanja. „Uz pomoć naših međunarodnih partnera i mornarice, uspjeli smo svakodnevno održavati potrage i pokrivati puno veće područje nego da se oslanjamo samo na posadu Obalne straže. To je posebno važno na Tihom oceanu.”
Još početkom studenoga, njemački je Parlament – popularni Bundestag, donio odluku, odnosno izglasao odobrenje izmjena u zakonu kako bi se ostvarila što brža gradnja vjetroelektrana na moru.
Nijemci tako s Baltičkoga i Sjevernoga mora planiraju već 2030. godine „vući“ 20 GW električne energije, a s krajem tridesetih godina, to jest početkom 2040. godine imati proizvodnju od 40 GW električne energije samo na morima.
Cijeli projekt pozdravile su zelene organizacije, kao i njemačko nastojanje da se 2050. približe impresivnoj brojci od 60 GW. Nakon izmjena zakona krenut će se u raspisivanje natječaja, a predviđeni početak radova je jesen 2021. godine.
Usporedbe radi, snaga svih vjetroelektrana u Hrvatskoj je 570 MW, a njemačka offshore vjetroelektrana će 2030. imati snagu od 20 000 MW.
Da Jadran ne bi zjapio prazan, pobrinut će se Talijani. Tvrtka Saipem u suradnji s još dva talijanska poslovna igrača postavit će vjetroelektranu nedaleko od Ravenne. Na dvije lokacije bit će postavljeno 56 turbina ukupne snage 450 MW. Zanimljivo je i kako hrvatskih 570 MW iz vjetroelektrana dolazi s čak 254 turbine (podaci iz 2018. godine) uz napomenu da je iskoristivost snage vjetra na moru dvostruko veća od iste na kopnu. Osim samoga postrojenja, na desetak nautičkih milja od Ravenne, bit će prisutna i plutajuća solarna farma, te postrojenje za „zeleni vodik“.
Ideja o hrvatskim vjetroelektranama na moru rodila se još u zimu 2012. kada je Nenad Končar te hladne veljače uplovio u Kraljevicu, Brodotrogir i 3.maj. Ideja se, naravno, nije realizirala, jer je put od ideje do realizacije u Republici Hrvatskoj dulji od puta kojega Djed Božićnjak prevali u samo jednu noć u pričama za djecu. Izgleda da su građani Hrvatske, većinski, još uvijek zarobljenici vlastita djetinjstva, naivnosti, nesigurnosti i svega onoga lošega što djetinjstvo nosi i s čime se valja rastati u adolescentskoj dobi da jedna jedinka kasnije ne bi doživjela kolaps u bilo kakvom smislu. Republika Hrvatska, kao država, sklona je kolapsima, usprkos činjenici da njen većinski narod, Hrvati, na ovom komadu planete prebiva već više od tisuću godina.
Sukladno turističkim potrebama, ambicijama i nastojanjima, hrvatske vjetroelektrane na moru ne bi mogle biti u pličinama, već bi se, umjesto ukopavanja, pristupilo na model vjetrenjača na plutačama u zonama dubokoga mora, a što dalje od obale. Čak su iznijeta i neka promišljanja, pa se zaključilo da bi morske vjetroelektrane otvorile dodatnih 3000 radnih mjesta. Prema službenoj statistici, u Hrvatskoj je upravo sad 160 000 nezaposlenih, a prema analizama stručnjaka, ta brojka u stvarnosti vrluda oko 300 000. Dakle, kada otvorimo famoznu vjetroelektranu na moru, imat ćemo još samo 297 000 nezaposlenih i zamijeniti, primjerice, hidroelektranu ponad Omiša.
Kada će se to dogoditi, još se ne zna jer se Hrvatska, kao država i pravni subjekt, još uvijek nije oporavila od afere „Vjetroelektrane“ čija vrijednost iznosi smiješnih 1,8 milijardi kuna u usporedbi sa svim aferama do sad.
Smatra se da su offshore vjetroelektrane veoma isplative. Najisplativije bi zapravo bile kada bi se oko njih napravili zaštitni bedemi od valova. Tada bi ta područja postala zlatna koka Republike Hrvatske s obzirom na čisto more, njegovu temperaturu i potencijal uzgoja ribe. Dakle, u izvedbi s takozvanim valobranima, došlo bi se do jedne odlične prilike u kojoj bi iskoristivost bila blizu stopostotnoj.
Kada će Republika Hrvatska promišljati na način iskoristivosti i nacionalne dobiti, jedno je od ključnih pitanja razvoja, odnosno propasti države, a dosadašnja praksa pomaganja sebi i svomu pokazala se kao potpuni promašaj za sve, osim za one koji su postkomunistička aristokracija jedne male zemlje na istočnoj obali Jadrana koja svoju viziju budućnosti temelji, za sada, isključivo na nadanju.
Nedjelja je donijela još jedan oblačan dan uz povremene oborine diljem zemlje. Dok su u unutrašnjosti zemlje temperature oko nule ili malo ispod, uz povremene snježne oborine, na Jadranu su temperature od 1°C ponegdje u Zagori do 11°C u Konavlima.
Ciklona, odnosno tlak zraka, utjecali su i na oscilacije u razini mora u nedjelju poslijepodne; piše Dalmacija Danas. Najizraženije se to moglo primijetiti u Veloj Luci. Tamošnji mareograf Instituta za oceanografiju i ribarstvo zabilježio je nagle promjene razine mora, a razina je oscilirala do metar razlike.
– Seš nije strašan kako zna biti, ali dio vlasnika je maknuo svoje brodice. More je prekrilo cestu i dolazilo do pragova kuća i tamošnjih trgovina. Ipak, čini se izlijevanje u kuće nije bilo, barem ne zasad – rekao je za Dalmaciju Danas čitatelj iz Vele Luke.
Vijetnamski pomorac Ho Anh Dung je u Albanyju bez dopuštenja napustio brod, doplivao do obale i prijavio se u hostel.
Pomorac je nakon toga uhićen. Testiran je na Covid-19, nalaz je negativan, no čeka ga suđenje krajem ovog tjedna. 37-godišnjak je optužen za kršenje protokola Covid-19.
Brod na kojem je plovio, bulk carrier Sakizaya Champion, danas bi trebao krenuti iz Albanyja u Južnu Afriku.
