Hladna zima na istoku Azije najbolje ukazuje na važnost sigurne opskrbe prirodnim plinom za svaku zemlju koja drži do svojih nacionalnih interesa, sigurnosti i konkurentnosti gospodarstva i spokoja svoga stanovništva; piše Geopolitika News.

Američki dobavljači ukapljenog plina, kao i svi drugi izvoznici tog energenta, u ovako povoljnim sezonskim cjenovnim uvjetima na azijskom tržištu kakvi su sad, žure se sa svojim punim tankerima čim prije stići na konačna odredišta za iskrcaj. Naime, cijene plina u Aziji „nenormalno“ su primamljive – dosežu čak i do 1300 dolara za  tisuću m3!

Međutim, zbog ograničenog propusnog kapaciteta Panamskog kanala, koji je najbliži put do Azije za američke proizvođače LNG-a s atlantske obale, tamo već tjednima traje velika gužva a brodovi za prijelaz u Tihi ocean i obratno čekaju i po dva tjedna. S druge strane, američki konkurenti s Bliskog istoka, Rusije i Australije takvih problema nemaju zbog geografskih razloga.

Dalekovidnost Rusije, koja je u proteklih desetak godina pokrenula perspektivne projekte za proizvodnju LNG plina na poluotoku Yamal na svom Arktiku („Yamal LNG“ 1 i 2) i za njih izgradila i prvu svjetsku flotu LNG tankera-ledolomaca, upravo sada najbolje dolazi do izražaja. S tog LNG terminala ruski su tankeri ukapljeni plin do sada prevozili u smjeru zapada tj. u Europu, a odatle su ga tamošnji trejderi razvozili gdje je trebalo, najčešće u Aziju ali nerijetko i na istočnu obalu SAD-a (poznato je da su SAD uvele sankcije protiv Rusije, između ostalog i na njezine izvozne energetske projekte poput plinovoda, pa su visoki ruski dužnosnici u šali znali govoriti kako su Zapadni prijevoznici dovodili plin iz EU u SAD, ali da to nije moglo promijeniti činjenicu da su molekule toga plina ipak ruske).

Međutim, s drastičnim porastom spot cijena u Aziji posljednjih zimskih mjeseci  Rusija se također pridružila utrci u brzini isporuke ukapljenog plina najvećim svjetskim potrošačima koji se nalaze baš na tom kontinentu. Tako su, nedavno, po prvi put dva ruska tankera-ledolomca krenula iz terminala Yamal LNG u smjeru istoka – najkraćim, novim i perspektivnim Sjevernim morskim putom – SMP.

Američki izvoznici LNG-a sada nastoje ubrzano riješiti problem s otežanim prolaskom kroz Panamski kanal zbog kojeg su na gubitku i traže alternativne smjerove, kalkulirajući brzinu i cijenu dostave.

Prema navigacijskom portalu Marinetraffic, čak više od 30 tankera s LNG-em, naftom i naftnim derivatima iz Sjedinjenih Država čeka na prolazak kroz Panamski kanal kako bi isporučili gorivo azijskim potrošačima. Uprava Panamskog kanala izvijestila je da bi mogla prevoziti dva unaprijed rezervirana LNG tankera dnevno. Zbog svega toga vrijeme isporuke plina u Aziju produljuje se s dva na čak četiri tjedna. Američki dobavljači smislili su zaobilazno rješenje.

Najmanje sedam prijevoznika LNG-a sada slijedi američko-azijsku rutu kroz Sueski kanal. Pokazalo se da je ovaj put brži od zaglavljivanja u gužvi na Panamskom kanalu (naravno, pitanje je što je s cijenom samog prijevoza s obzirom na puno duži prijeđeni put).

Na primjer, prijevozniku plina Wilforce koji dolazi s najvećeg američkog LNG terminala Sabine Pass, put do kineske luke Tianjin trajat će četiri i pol tjedna. Pri tom je Gaslog Shanghai objavio kako će ispoštivati ovaj rok.

Nova ruta za američke tankere za LNG za Aziju kroz Sueski kanal počela se koristiti u posljednjih nekoliko tjedana i zaobišla je drugu alternativnu rutu u potražnji – Rt Dobre nade (najjužnija točka afričkog kontinenta). Sueska ruta traje oko mjesec dana, dok bi ona oko Rta Dobre nade trajala 5 tjedana tj. jedan više. Istodobno su takse za prolaz Sueskim kanalom relativno niske. Dnevni promet LNG tankera sada doseže 397 tisuća dolara, dok je u prosincu iznosio 160 tisuća dolara. U povratku se LNG tankeri u SAD ipak šalju Panamskim kanalom.

Drugi razlog za odabir rute kroz Egipat bio je nedostatak tankera. Njihov nedostatak zbog utovara na duljim linijama do Azije već je doveo do činjenice da europski potrošači američkog LNG-a ne mogu pronaći besplatne brodove.

Naime, u siječnju je cijena LNG-a s isporukom u sjeveroistočnu Aziju u prvoj polovici veljače porasla na više od 1300 američkih dolara. Takvu zaradu mogu ostvariti dobavljači koji su otpremili teret u prvoj polovici siječnja. Međutim, u drugoj polovici veljače cijene su već 350 dolara niže, a u ožujku će, nakon prestanka hladnog vremena, kako se predviđa, iznositi 400 dolara za tisuću kubika. To je više od trenutnih cijena plina u Europi, ali ne i onih na kojima dobavljači mogu zaraditi rekordne marže.

Dakle utrka za neočekivanom enormnom zaradom dobavljača LNG-ja na azijsko tržište u punom je jeku tj u svojoj kulminaciji.  Ovdje ipak treba dodati kako, za sada, zarada ruskih dobavljača LNG-a ne ovisi o spot cijenama, s obzirom da se gotovo sve količine s Yamal LNG-a isporučuju prema dugoročnim ugovorima. Međutim, kapacitet pete faze tog ruskog energetskog projekta, od 900 tisuća tona (1,24 milijarde kubičnih metara godišnje), planira se prodati isključivo na spot tržištu.

Ovo je samo jedan, ali vrlo važan primjer, koliko je suvremena Rusija već sada, a kamoli dugoročno ozbiljan ne samo vojni, već i gospodarski (energetski) globalni konkurent SAD-u. To vidimo i na tlu Europe kroz projekte Sjeverni tok 2 i Turski tok, kojima će se i nova američka administracija svim silama nastavljati suprotstavljati.

Članak u cijelosti pročitajte ovdje.

Kapetan Ivica Slavica: COVID-19 i budućnost pomoraca