Dana 18. travnja 1912. godine, u večernjim satima, njujorškom lukom zavladala je tišina. RMS Carpathia uplovila je na Pier 54, pristanište Cunard Linea, donoseći 705 preživjelih s potonulog Titanica.

Samo tri dana ranije, 15. travnja, luksuzni putnički brod Titanic udario je u santu leda i potonuo na svojoj prvoj plovidbi. S više od 2200 ljudi na brodu, više od 1500 ih je izgubilo život. U tim ranim satima, u hladnom i mračnom oceanu, preživjeli su plutali u čamcima za spašavanje – a nada im je stizala s jugoistoka.

Zanimljivo je da je Carpathia, prije nego što je primila poziv u pomoć, bila na putu prema luci Rijeka, koja je u to doba bila dio Austro-Ugarske. Bila je to uobičajena transatlantska linija Cunard Linea, no sve se promijenilo u jednom trenu.

Kapetan Carpathije, Arthur Rostron, nije dvojio ni sekunde. Čim je primio SOS poruku, zapovjedio je punu brzinu – iako brod nije bio građen za toliku snagu. Parni strojevi radili su do krajnjih granica, a posada je bez odmora pripremala brod: grijali su prostorije, pripremali zalihe i liječničku pomoć. Plovili su kroz opasna ledena polja, no strah nije bio opcija.

Carpathia je stigla na mjesto nesreće oko 4 sata ujutro, 15. travnja 1912. Titanic je već bio potonuo. Putnici koji su završili u ledenoj vodi nisu preživjeli – spašeni su samo oni koji su uspjeli ući u čamce za spašavanje. Na mjestu nesreće, Carpathia je satima ukrcavala preživjele – izmučene, pothlađene, izgubljene.

Kad su 18. travnja uplovili u New York, grad je stao. Čamci za spašavanje s Titanica prvi su spušteni na obalu – još uvijek blatnjavi, razbijeni i mokri, nosili su priču o tragediji. Za njima su kročili preživjeli, dočekani uz suze, tišinu i jecaje.

Kapetan Rostron proglašen je herojem. Dobio je Zlatnu medalju američkog Kongresa i vitešku titulu britanskog kralja. Posada je također pohvaljena za izvanrednu hrabrost i ljudskost.

Carpathia je nastavila ploviti do 1918. godine, kada je potopljena tijekom Prvog svjetskog rata. Ipak, njezina uloga u spašavanju preživjelih s Titanica ostaje trajno upisana u povijest pomorstva.​