Golemi ledenjak na Antarktici odlomio se od ledenog masiva Brunt, dvadesetak kilometara od britanske istraživačke postaje na Južnom polu.
Odlomljeni led ukupne je površine 1.270 četvornih kilometara, a debljina mu je 150 metara; piše HRT. Znanstvenici kažu da samo vrijeme može pokazati hoće li u idućim danima ili tjednima to pokrenuti daljnje lomljenje leda.
Dugoročno će budućnost ledenjaka i njihovo otapanje imati velik utjecaj na porast razine mora diljem svijeta. Led na Antarktici otapa se rekordnom brzinom, što je golema prijetnja obalnim gradovima.
Kako je prije tri dana na sjednici Vlade i najavljeno, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije na temelju Zakona o otocima i Pravilnika o metodologiji ustrojavanja i vođenja Registra otoka uspostavilo je Registar otoka. Ovaj dokument na jednom mjestu evidentira svih 1.244 otoka, otočića i hridi u Republici Hrvatskoj klasificiranih po vanjskim karakteristikama, obilježjima i drugim parametrima bitnim za upravljanje, korištenje i čuvanje jedinstvene otočne geografske cjeline.
Cilj Registra otoka je podatkovno i kartografsko evidentiranje svih 78 otoka, 524 otočića i 642 hridi koji su sastavni dio teritorija RH, stvarajući baze podataka za područje otoka koje će služiti kao podloge za izradu analitičkih izvještaja neophodnih za daljnja usmjerenja i vođenje politike razvoja otoka; prenosi Morski.
Registar otoka postavljen je na adresi Centra dijeljenih usluga te je dugoročno osmišljen kao integrirani informacijski sustav otočnih pokazatelja uz povezivanje sa web servisima više od 30 javnopravnih tijela u Republici Hrvatskoj koji posjeduju podatke o otocima iz svoje nadležnosti stvarajući tako zajedničku državnu informatičku infrastrukturu.
Registar otoka, u verziji 1.0, posjeduje osnovne, geografske i demografske podatke, podatke o teritorijalnoj nadležnosti kao i podatke o indeksu razvijenosti, prometnoj povezanosti te podatke iz nadležnosti Ministarstva zdravstva.
Najzanimljiviji podaci o Hrvatskim otocima koje možda niste znali
Osim što nakon 30 godina uspostave Hrvatske kao države napokon znamo koliko točno imamo otoka, sada na jednom mjestu možemo znati i baš sve detalje o njima i točne lokacije.
Evo i nekih najvažnijih podataka:
– Republika Hrvatska ima 1.244 otoka, otočića i hridi, od kojih je 78 otoka, 524 otočića i 642 hridi.
– Hrvatsko otočje je drugo po veličini otočje Sredozemlja.
– Hrvatska je uz Finsku, jedina zemlja u Europskoj Uniji koja ima Zakon o otocima.
– Na otocima, s poluotokom Pelješcem, živi 132.756 stanovnika, na 50 naseljenih otoka i poluotoku Pelješcu u 18 gradova, 41 općini i 345 naselja (Podaci Državnog zavoda za statistiku, prema popisu iz 2011. godine).
– Svaki 32. stanovnih Republike Hrvatske je otočanin.
– 69,5% hrvatske obale otpada na otoke.
– Bez otoka, teritorijalno more Republike Hrvatske bilo bi za dvije trećine manje.
– Najviši otočni vrh je Vidova Gora na otoku Braču sa 778 metara nad morem.
– Najdulju obalnu crtu ima otok Pag.
– Najveće površine je otok Cres.
– Najduži otok je otok Hvar.
– Najnastanjeniji otok je otok Krk sa 19.383 stanovnika (DZS, 2011.).
– Najgušće nastanjen otok je Krapanj (DZS, 2011.).
– Hrvatski otoci spadaju u najsunčanije krajeve Europe.
Mnoge je prije tri tjedna rastužila vijest da je u 69. godini života preminuo dr. sc. Ante Mrvica, legendarni umirovljeni koordinator Jadrolinije za plovno područje Splita i Dalmacije.
Fotograf Šime Strikoman snimit će ovog utorka, 2. ožujka, u 12 sati milenijsku fotografiju u čast Ante Mrvice; piše Dalmacija Danas. Sve će se dogoditi na gatu 25 trajektne like Split.
“Snimanje realiziramo uz pomoć Jadrolinije Rijeka, Lučke uprave Split i JVP grada Splita. Molimo zainteresirane volontere da nam pomognu kod postavljenja scene u utorak od 9 sati” – poručio je Strikoman.
Ante Mrvica bio je hrvatski pomorac, sveučilišni profesor, te koordinator Jadrolinije za plovno područje Splita i Dubrovnika.
Pomorac.net je pokrenuo peticiju za podizanje spomenika pokojnom Anti Mirvici; peticiju potpišite ovdje.
Mnogi su dravski ribolovci jedva dočekali lijepo vrijeme. Nakon zimske stanke očistili su i pripremili svoj ribički pribor i krenuli na obale Drave uživati u svom hobiju. S njima je bila i ekipa HRT-a.
“Baš kada smo ribiče na obali Drave željeli pozdraviti s uobičajenim “Bistro!”, bili su zauzeti posjetom ribočuvara”, piše HRT. Pregledao im je pribor, ribolovnice, ali i ovaj put prazne meredove. Ribočuvari ističu da nikada nema većih problema, osim uobičajenih nestašluka koji se brzo riješe.
– Rašire po pet, šest štapova a dozvoljena su tri štapa.I znaju ribu ispod mjere uzimat, pogotovo kad je lovostaj. Mogu vam reć da ima dosta ribiča koji su korektni i fer – rekao je ribočuvar iz Osijeka Ivica Lenger.
Najveća strast u ribičkom hobiju su prirodne ljepote krajolika i bogatstvo flore i faune, a osobito opuštanje. Svaki od ribiča ima vrstu ribe koju preferira, pa prema tome i prilagođava kupovinu alata i mamaca za pecanje.
Međutim dio ribiča čak i ne konzumira ribu već im je pecanje opuštanje i kako ističu psihoterapija u ova vremena, a još bolja kad su u području bez signala za mobitel. Kažu u šali, ako ulova i ne bude, uvijek ima otvorena neka ribarnica. Samo treba paziti da se umjesto riječne ne kupi ona morska!
U Kenijskoj luci sirijska posada i dalje živi na brodu bez osnovnih potrepština više od godinu dana. Nije im isplaćena plaća, a preživljavaju od dobronamjernika koji im nose hranu, odjeću, vodu i lijekove.
Teretni brod plovio je iz Rusije kada se zaustavio u luci Mombasa gdje je još uvijek usidren čekajući instrukcije vlasnika. Reporteri sa portala Al Jazeera Malcom Webb posjetili su brod i napravili intervju s posadom.
Ana Ivanovna Šćetinina (1908. – 1999.) prva je žena koja je kao kapetanica preplovila ocean. Bilo je to 1935., kada je u Hamburgu preuzela za SSSR netom kupljeni brod Čaviša i dovela ga oko Europe, Afrike i Azije na ruski daleki istok.
Proglašena je Herojem socijalističkog rada.
Svoje pomorske zgode i nezgode opisala je u knjizi Na moru i iza mora, pa je primljena i u Društvo ruskih pisaca; piše Otvoreno more.
Rt u zaljevu Amur u Japanskom moru je 2006. godine nazvan Rt Šćetinina, a jedan od dotad neimenovanih kurilskih otoka također je 2017. dobio njezino ime.
Već je prošlo skoro 40 godina od potonuća broda “Elhawi Star” ispred riječke luke. Bilo je to 1982. godine, a Riječani su potonuće broda mogli gledati sa svojih prozora i balkona. U toj nesreći, srećom, nitko nije stradao, a olupina broda danas je poželjna ronilačka destinacija; piše HRT.
Sudbinu broda odredile su, čini se, keramičke pločice. Kako je ispričao redoviti suradnik Radio Rijeke i naš poznati istraživač podmorja Danijel Frka, na brod je u listopadu 1982. ukrcano nekoliko tisuća tona keramičkih pločica koje, po svemu sudeći, nisu bile posložene kako treba.
Naime, odmah nakon isplovljavanja, ni 300 metara od Porto Baroša, brod se nagnuo i potonuo. I dan-danas se nalazi na dubini od 42 metra i roniocima pruža spektakularan prizor. Olupina je, međutim pod stalnim nadzorom dežurnih službi zbog opasnosti od istjecanja goriva.
“Elhawi Star” je, inače, izgrađen na njemačkim navozima 1957. godine, porinut je kao “Valeria” te je kao trgovački brod održavao vezu između Europe i Amerike. Tijekom 1981. godine kupio ga je saudijski brodar i preimenovao u “Elhawi Star”, ali pod tim imenom plovio je tek godinu dana. Plovidbe su ga koštale – keramičke pločice.
S obzirom na dosadašnji problematičan tijek organizacije cijepljenja i nedovoljno dobru organizaciju cijepljenja, Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) zahtijeva od Vlade RH da hitno izradi i započne provoditi jasan plan cijepljenja. Plan, između ostaloga, mora definirati prioritetne skupine radnika i redoslijed njihova cijepljenja, što je nedavno objavljeni popis propustio napraviti. S obzirom na važnost i složenost operacije masovnog procjepljivanja u relativno kratkom roku, plan mora biti izrađen stručno i cjelovito te se provoditi transparentno odnosno akcija mora biti planirana i koordinirana od stane Vlade RH s dosljednom provedbom na nižim razinama; piše SPH.
Prioritetnim skupinama radnika smatramo one najizloženije kontaktima s većim brojem ljudi, posebice one koji zbog prirode posla nisu u mogućnosti održavati fizičku udaljenost od drugih osoba. Osim zdravstvenih radnika i radnika u socijalnoj skrbi, u ovu kategoriju spadaju, primjerice, i radnici u turizmu i ugostiteljstvu, trgovini, prijevozu, pomorci u međunarodnoj plovidbi, odgojitelji i učitelji, policijski službenici na terenu i ostale hitne i interventne službe. Svim skupinama radnika koje se, temeljem jasnih kriterija, nađu na ovom popisu treba što prije omogućiti dobrovoljno cijepljenje.
U nadolazećim mjesecima, Hrvatska mora ubrzati cijepljenje stanovništva jer smo sadašnjim tempom među najgorim članicama EU-a. Očekujemo da će Hrvatska, kao i EU, u narednim danima biti uspješnija u osiguranju cjepiva kako bi se postigla potrebna procijepljenost stanovništva koja spašava živote i omogućava pokretanje gospodarstva.
Stoga je nužno da iduća faza cijepljenja bude bolje organizirana, bez prostora za ponavljanje koruptivnih i klijentelističkih praksi „prekorednog cijepljenja“, koje SSSH najoštrije osuđuje. Takvo postupanje već godinama nanosi štetu i potkopava povjerenje u javno zdravstvo. U situaciji pandemije, posljedice su još pogubnije i dovode u pitanje uspjeh cijele kampanje.
Obuhvatnijim i boljim testiranjem, zajedno sa snažnijom kontrolom provedbe epidemioloških mjera na radnim mjestima, cijepljenje radnika omogućit će brže suzbijanje epidemije, a time i otvaranje te oporavak ekonomije, ali i umanjiti posljedice nesigurnosti i neizvjesnosti na mentalno zdravlje radnika i građana.
Podsjećamo da je SSSH još u studenome prošle godine tražio javnu objavu podatka o stanju epidemije na radnim mjestima, utvrđenim ili pretpostavljenim prijenosima zaraze u radnim sredinama različitih djelatnosti, kao i o broju oboljelih u radno aktivnoj populaciji prema djelatnostima i zanimanjima. Takva statistika mogla je poslužiti boljem ciljanju mjera i njihovoj jačoj kontroli tamo gdje je to potrebno. Nažalost, na taj naš zahtjev nismo dobili odgovor te je očito kako je država propustila uvesti praćenje tih podataka.
SSSH još jednom poziva na hitan dijalog u definiranju prioritetnih skupina radnika. Vlada RH konačno mora i sama ispoštovati vlastiti slogan kampanje – Mislite na druge, cijepite najugroženije radnike!
Privatni album /Chief Nikola Petrović i kapt. Kate McCue
Razgovarali smo sa „ultimativnim parom“ pomorskog sektora.
Dubrovački kapo bio je prvi zaposlenik Virgin Voyagesa u vlasništvu multimilijardera Sir Richarda N. Bransona, koji je u centar svjetske medijske pozornosti došao sa svojom tvrtkom Virgin Galactic koja je najavila komercijalne letove u svemir, dok je Kate McCue prva amerikanka koja je postala zapovjednica mega kruzera. Osim što su oboje pioniru u svom poslu, kapt. Kate je i sama „celebrity“ na društvenim mrežama sa preko 207 000 pratitelja na Instagramu, te još 43 000 ljudi koji prate njihovu mačku koja s kapt. Kate putuje svijetom. Da, dobro ste pročitali – mačku. Ali ovo je pomorski portal pa se vraćemo našim pomorcima s kojima smo porazgovarali o njihovom životu, poslu i Hrvatskoj.
1. Znamo da ste 14 godina u braku. Zanima nas kako ste se upoznali?
Upoznali smo se na brodu „Mariner of the Seas dok smo oboje radili za Royal Caribbean, ja kao Staff Chief Engineer, a Kate kao prva časnica palube. Bio je to trenutak za pamćenje i uvijek ga se rado prisjećamo.
2. Nismo se još susreli s parom koji kao vi plove na različitim kompanijama. Kako izgleda Vaša svakodnevna komunikacija dok ste na brodu, uspijete li uskladiti vremenske zone, sign off i posjećujete li se međusobno s obzirom na to da plovite na konkurentim kompanijama?
Zahvaljujući tehnologiji komunikacija nije bila nikad lakša. Često se dogodi da ja idem u krevet kad se kapt. Kate budi i obratno, ali to ne smeta našoj svakodnevnoj rutini. Celebrity Cruises i Virgin Voyages pokušavaju nam omogućiti da provedemo naše godišnje odmore sto vise zajedno. Nastojimo iskoristiti sve vrijeme koje nam se pruži, pa tako ja posjetim kapt. Kate dok je ona na brodu jer nema ništa bolje nego biti „kapetanova žena“ na najskupljem cruiseru – uz smješak govori chief Nikola.
3. Oboje ste osobe koje su dosegle visoke ciljeve u životu. Chief Nikola kao prva osoba na Virginu, i to Hrvat. Kakva Vam je atmosfera? Kako izgleda raditi za Virgin i po čemu je Virgin drugačiji od ostalih cruise linija? Ima li još naših sunarodnjaka kod Vas na brodu?
Prošle su već tri godine od kad sam dobio priliku raditi za Virgin Voyages kao prvi brodski zaposlenik i od tad do danas dosta se toga izdogađalo. Kao i u svakoj drugoj kompaniji bilo je tu i loših dana, ali na svu sreću puno je vise ovih dobrih.
Atmosferu stvaraju ljudi. Biti okružen s entuzijastima i pozitivnim ljudima je dobar recept za zdravu radnu okolinu.
Raditi za Virgin u pomorskom sektoru nije velika razlika od bilo koje cruise kompanije zbog činjenice da brodovi podležu istim pravilima i regulama. Najveća je razlika u načinu kako međusobno komuniciramo i surađujemo. Nema prisutnosti straha ako želite iznijeti svoje mišljenje – dapače, ljudstvo je ohrabreno da iznosi svoja mišljenja i ideje. Nažalost zbog Covida naš prvi brod “Scarlet Lady” koji je isporučen u veljači još nije počeo raditi s gostima i zbog toga nije bilo moguće predočiti razliku između Virgina i drugih kompanija široj javnosti.
Naravno, nisam jedini Hrvat i pošto sam aktivno uključen kod zapošljavanja tehničkog kadra nastojim pomoći i ostalim Hrvatima. Za sad nas ima petnaestak, ali s novim brodovima nadam se i većem broju Hrvata. Svakako nastojimo izmiješati nacionalnosti i iskustvo koje budući zaposlenici donose sa sobom jer to pridonosi zdravoj radnoj okolini i boljem timskom radu.
4. Kapt. Kate, aktivno radite na približavanju pomorstva mladim ženama diljem svijeta. Celebrity Cruise trenutno ima 27% žena na mostovima što je daleko više od prosjeka. Što Vas je navelo da se aktivirate na tom području?
Kad sam odrastala, sve što sam znala o životu na moru bilo je ono što sam vidjela na TV emisiji “The Love Boat”, ali danas nam društveni mediji daju priliku da podijelimo svoja iskustva i uvid u karijeru koja je ispunjena tajnovitošću, avanturizmom i romantizmom koji se mogu naći samo na moru.
Moj moto je: “if you can sea it, you can be it” , a korištenje medija poput Instagrama, YouTubea ili TikToka sjajan je način da zainteresirate dječake i djevojčice. Jedna sam od rijetkih žena kapetana na brodovima za krstarenje, pa je važno koristiti svoju platformu za dijeljenje informacija i predstavljanja, jer ako to neću ja, tko bi drugi?
5. Kapt. Kate postali ste „viralni“ u jednom trenutku s odgovorom na seksistički komentar o tome kako žena ne može biti kapetanica. Činjenica je da je broj žena puno manji nego broj muškaraca na brodu. Imate li kakav savjet za generacije žena koje sve više dolaze u pomorski sektor zašto raditi taj posao i kako se snaći u prevladavajućem muškom društvu?
Kada sam 2015. godine unaprijeđena u rank kapetana, najčešće postavljano pitanje uvijek je bilo: „Koji su bili izazovi s kojima ste se susretali na putu jer ste žena u karijeri gdje dominiraju muškarci?“. Teško sam dolazila do odgovora jer se nisam mogla sjetiti određene situacije ili negativnog iskustva, a to je zbog kompanije u kojoj sam odlučila raditi i okruženja koje su stvorili.
Na mom brodu “Celebrity Edge” imamo 1350 članova posade sa 75 različitih nacionalnosti, što znači da smo svi pripadnici neke manjine, zasnovane na našoj rasi, vjeri, seksualnoj orijentaciji, spolu itd. Biti u raznolikom okruženju koje je toliko jedinstveno na brodovima za krstarenje bila je tajna mog uspjeha jer moj spol nije bio odlučujući faktor u tome kako sam radila svoj posao.
6. Chief Nikola, preselili ste se iz Dubrovnika u Las Vegas. Koja je najveća razlika između SAD-a i Hrvatske? Znamo da ste na brodu velik broj dana u godini, ali nas zanima nedostaje li vam rodni grad, koliko često posjećujete i što kapt. Kate kaže na Hrvatsku?
Razlike između Hrvatske i SAD-a su mnogobrojne i način života je totalno različit. Ja najviše uživam u činjenici da manje vise sve sam mogu napraviti u kući i oko nje i tako provodim većinu svog slobodnog vremena. Las Vegas ima vise od 90% sunčanih dana u godini i to samo daje dodatnu energiju.
Dubrovnik i Hrvatska se ne zaboravlja i nastojim biti u domovini što više, te provesti vrijeme s obitelji u Dubrovniku i Zagrebu. Živim na relaciji Dubrovnik – Genova – Las Vegas. Nadam se da ću ovaj Božić i Novu Godinu provesti u Hrvatskoj.
Kapt. Kate voli Hrvatsku, a pogotovo arhitekturu i nasu dalmatinsku kuhinju, te je posjetila Hrvatsku nekoliko puta, a ove godine je trebala uploviti sa “Celebrity Edgeom” u Dubrovnik, ali zbog Covida to se nije dogodilo. Nadamo se da će biti još prilika.
7. Korona je pogodila cijeli svijet, ali najviše cruise industriju. Kako se nosite s cijelom situacijom i očekujete li povratak na cruise industrije u normalu ili ćemo je gledati u nekom novom ruhu?
Coronavirus je uništio putničku industriju, ali jedno u što sam sigurna je da ćemo se vratiti i biti bolji nego ikad. Ako razmišljate o putovanjima, posebno o dobrobiti, brod za krstarenje je zatvoreno okruženje koje može održavati sigurnost na brodu osiguravajući da su oni koji dođu ploviti zdravi.
Brodovi, kompanije i sama industrija imat će neke od najstrožih protokola, a kada se pravilno izvrše, ne samo da štite naše goste i posadu, već im daje priliku da rade ono što vole, a to je putovati i vidjeti svijet.
8. S obzirom na to da je ovo članak o vama kao paru, ne možemo, a da ne pitamo: Koja je Vaša „tajna“ sretnog i uspješnog braka?
Šalimo se da je tajna sretnog braka 12 vremenskih zona ili biti na suprotnim stranama planete, ali zapravo je tajna stvaranje vremena jedno za drugo i komunikacija. Kad smo razdvojeni, svakodnevno komuniciramo putem video chata, a kad smo zajedno, to je poput stalnog medenog mjeseca.
Navigare necesse est, kaže stara rimska poslovica. S preko tisuću i sedamsto kilometara obale, ne računajući otoke, nije čudno kako je naš narod morao i mora ploviti. Uz more, od njega i na njemu su živjele i radile generacije naših predaka i nadamo se, generacije koje tek dolaze. Bez obzira kako s morem bili točno povezani, uvijek trebamo imati na umu kako ploviti se može ne samo zbog onih koji brodom upravljaju, pa niti zbog brodova kao takvih, nego zbog moćnog i snažnog stroja bez kojega, ma koliko se trudili, nećemo daleko stići. Ako je zapovjedni most mozak broda, motor je njegovo srce. Kada ono stane, možemo se samo nadati kako do nevere neće doći i brzo pronaći nekoga tko brodski motor zna popraviti.
Upravo tom umijeću tim profesora Industrijsko-obrtničke škole učio je generacije brodomehaničara. Voditelj školskih radionica, prof. Mačukat jedan je od tih entuzijasta koji ne dopuštaju da ih sporost reformi, manjak sredstava i ostalih boljki hrvatskog društva priječe napraviti ono što treba.
Paradoksalno je, smatra Mačukat, kako u državi s jakom pomorskom tradicijom i sve poznatijom kao nautičkom velesilom, učenici brodomehaničarskog usmjerenja nastavnim planom imaju svega 7 radnih dana godišnje da se tijekom nastave u školi nauče mehaničarskim vještinama.
Kako je uopće organizirana nastava stručnih predmeta za brodomehaničare u Vašoj školi?
Broj radnih dana koji su propisani programom i predviđeni za vježbanje učenika unutar predmeta struke u školi iznosi samo 7 klasičnih osmosatnih radnih dana godišnje. Odlično je što naši učenici pola tjedna provode na praksi van škole koju obavljaju kod majstora obrtnika. Učenici na praksi trebaju steći vještine i znanja koja će kasnije kao zaposlenici radom nadograđivati i pri tom čine greške koje obrtniku mogu izazvati velike troškove. Čim se takva situacija desi, učenicima se povjeravaju samo najjednostavniji zadaci ako ne i oni koji su posve nevažni za njihovu struku.
Foto: Pomorac.net
Nije li cilj vježbanja u školi da se pomogne obrtniku jer su pogreške sastavni dio učenja?
Naravno, glavni cilj i jest stjecanje. Da bi to postigli, učenicima treba biti omogućena prilika da vježbaju i čine pogreške bez ikakvog straha. Ako im to nije pruženo, motivacija im opada, a bez nje nema usvajanja znanja, razvoja vještina, stjecanja iskustva, a sutra niti majstora. Kroz naše školske radionice upravo to i želimo izbjeći. Stoga učenicima nastojimo osigurati da na siguran način, pod nadzorom, počine koliko god grešaka je potrebno, jer samo tako nešto mogu i naučiti. Osim toga, na određeni način, ovako pomažemo i majstorima kod kojih šaljemo naše učenike, jer upravo kod nas učenici počine one prve, često i najveće i najskuplje, pogreške. Intenzivno učenje počinje tek kada majstori kojima šaljemo učenike na praksu steknu povjerenje u njih da im neće napraviti štetu.
Jesu li školske radionice opremljene svim potrebnim alatima i opremom?
Kada je ova škola obnovljena, uložena su znatna sredstva u opremanje upravo školskih radionica. Mogu slobodno reći kako su naše radionice za učenike npr. vodoinstalaterskog usmjerenja (instalateri grijanja i klimatizacije, vodoinstalateri i plinoinstalateri) izuzetno dobro opremljene. Učenici imaju priliku raditi na funkcionalnim bojlerima i instalacijama, te ih održavati ispravnima. Nešto od toga je osigurano od strane države i same škole, ali što je cijena potrebne opreme viša, najčešće je dobiveno donacijama i upravo nas to najviše muči. Za školsku radionicu za brodomehaničare imamo samo oko 25% potrebne opreme.
Foto: Pomorac.net
Mogu li uopće budući brodomehaničari nešto i naučiti u uvjetima kada im u školi nije omogućeno niti vrijeme niti potrošna sredstva koja bi mogli uništiti da bi stjecali vještinu i praktična znanja?
S jedva sedam dana godišnje i s nepostojećom opremom za opisani način vježbanja to je jako teško. Zato smo i napravili projekt izgradnje i opremanja boksova samo za elektromehaničarske radove.
Što bi to sve obuhvaćalo?
U prosjeku upisujemo oko 12 učenika u brodomehaničarsko usmjerenje, što nam ne omogućava da vježbe izvodimo u dvije grupe, već to moramo raditi sa svih 12 učenika odjednom. Želja nam je opremiti dva manja boksa na kojima će učenici savladati najosnovnije tehnike. Planiramo učenicima omogućiti da, u paru i neovisno o onome što drugi parovi istovremeno rade, metodom pokušaja i pogrešaka, dođu do zaključaka i spoznaja o tome kako se, za početak, demontiraju brodski motori, vrše manje obrade i kako se motori uopće montiraju. Kao i u ostalim školskim radionicama za druga zanimanja, učenicima brodomehaničarima na raspolaganju će biti kompjuter povezan na Internet, te će i tako moći, uvidjeti gdje i u čemu griješe i kako to ispraviti. Uloga nastavnika bit će da ih samo nadgledaju.
Koja vam je sve oprema za projekt potrebna?
Potreban nam je veći broj neispravnih izvanbrodskih i unutarnjih motora koji imaju sve dijelove. U našoj školskoj radionici upotrebljavamo izvanbrodske motore Tomos 4 jer, strojarski gledano, zbog specifičnosti proizvodnje imaju tehnička rješenja idealna za osnovno podučavanje naučnika brodomehaničara: sparivanje klipa i cilindra, obrade prilikom montaže novog kliznog ležaja na bolcnu i klipnjači, kompenzacijski princip montaže i tako dalje. Iz istih razloga za rad na unutarnjem i dizelskom motoru trebamo Volvo Pentu MD1B ili MD2B koji zbog svoje robusnosti i jednostavnosti mogu potrajati i do 2-3 školske godine. Dok su kosturi boksova jednokratno ulaganje i imamo ih spremne, kronično nam nedostaju upravo navedeni motori. Na godišnjoj razini potrebno nam je tri-četiri Tomosa 4 i 1-2 Volvo Penta MD1B ili MD2B.
Foto: Pomorac.net
Učenicima, dakle, želite omogućiti da se u školi uče onome što bi, zapravo, možda trebali učiti na praksi?
Upravo tako, jer smo uočili kako učenike najbolje motivira upravo iskustvo rada na brodskom motoru kao cjelini. Koliko god u početku nevješti bili, tijekom tri godine školovanja stare i neispravne motore mogu rastaviti i sastaviti nekoliko puta, iako ih u tom procesu i uništili. Savladavajući najosnovniju vještinu potrebnu za budući samostalni rad, uče se zakonitostima međusobnih odnosa dijelova i sklopova motora pa sve do shvaćanja regulacijskih krugova. Priliku za rad na ispravnim motorima koje imamo učenici dobivaju tek kada sve prethodno dobro savladaju. Da bi, međutim, do tog nivoa došli, trebaju učiniti i one greške koje kasnije svakako ne bi smjeli činiti. Na ovaj način, barem dok se ne uvede dualni sustav školovanja za obrtnička zanimanja koji je dokazano najbolji, možemo prevladati manjak sati za praktični dio nastave u školi. Međutim, sve to pada u vodu ako ne uspijemo osigurati sve što nam treba.
Kako bi vam naši čitatelji, ako žele, mogli u tome pomoći?
Vjerujem kako među njima ima onih koji imaju takve stare motore. Možda su se čak na njima i sami učili, popravljali ih i o njima znaju sve, a više im ničemu ne služe. Ako navedene motore imaju, ne mogu ih popraviti niti ih mogu prodati ili su razmišljali da ih bace, puno bi nam pomogli ako ih doniraju Industrijsko-obrtničkoj školi u Šibeniku.
Ako osigurate neophodne donacije, koji bi vam bili sljedeći koraci?
Hrvatska je pomorska zemlja koja svakog ljeta ima sve veći nautički promet. Međutim, tek je nekoliko obrtničkih škola na obali koje imaju usmjerenje za brodomehaničare, a i one, kao i mi, muku muče s opremom. S kolegama iz drugih škola želimo s vremenom organizirati i natjecanja u kojima bi učenici pokazali što znaju. Isto tako, kada reforma školstva jednom bude uvedena i programom za brodomehaničare bude predviđeno više školskih sati za stručne vježbe, tada bi najbolji učenici dobili mogućnost podešavanja i puštanja u rad ispravnog motora i ispravnih elemenata tako da se sva oprema ugradi na jedan manji brod-učilo te pusti u rad. Jedino na ovaj način možemo omogućiti učenicima da steknu osnovne vještine i znanja brodomehaničarske struke kako bi, na praksi kod majstora obrtnika, dobili priliku da se pokažu i da im se doista omogući praksa u pravom smislu riječi. Sve to, naravno, kako bi s vremenom savladali i najmoderniju tehniku, te postali i sami majstori. U državi u kojoj u ljetnoj sezoni morem plovi po nekoliko stotina tisuća plovila, vrsni majstori brodomehaničari itekako su neophodni.
Foto: Pomorac.net
Već se dugo govori o potrebi ulaganja u obrazovanje kadrova u pomorstvu ponajprije stoga što, polako ali sigurno, ulazimo u neveru gubeći korak s drugim nacijama koje, ako i ne znaju više, barem koštaju manje. Pomorska tradicija kojom se tako često dičimo može opstati jedino ako se podigne kvaliteta obrazovanja. Za to su potrebna i sredstva i vrijeme i vizija koje ovise o političkoj volji i konsenzusu jer u dualnom obrazovnom procesu i majstor obrtnik sigurno mora dobiti pogodnosti i olakšice za školovanje naučnika. O tome, međutim, sustav školstva ne odlučuje. Čim se oni koji upravljaju brodom zvanim hrvatska pomorska tradicija dogovore i odluče kuda i kako dalje uopće ploviti, bit će svima nama bolje. Do tada se moramo osloniti na sve one koji svojim entuzijazmom pokušavaju održavati njegov pogonski sustav funkcionalnim.
U priloženom videu pogledajte kako profesori Industrijsko-obrtničke škole u Šibeniku zamišljaju i pripremaju projekt boksova za učenike brodomehaničarskog usmjerenja.
Više video zapisa profesora Mačukata pogledajte na youtube-u.
