Seanergy Maritime Holdings kupio je dva polovna capesizea, na koje je potrošio 55 milijuna dolara. Radi se o 176.000 dwt capesize-u izgrađenom 2013. godine i 182.000 dwt capesize-u izgrađenom 2010. godine.
Još nije poznato ime broda iz 2013. godine, međutim onaj iz 2010. godine je brod Bulk Switzerland. Ovaj brod, u vlasništvu japanskog Eika Kisena, ranije je bio povezan s njemačkim Valhalom.
Isporuka prvog broda (izgrađenog 2013. godine) predviđena je za travanj, kada će se preimenovati u Flagship, dok bi Bulk Switzerland trebao biti isporučen u svibnju te se preimenovati u Patriotship.
Seanergy također očekuje isporuku Cape Trust-a izgrađenog 2006. godine, koji je prošlog mjeseca kupljen od japanske tvrtke Osaka Asahi Kaiun. Brod će se preimenovati u Tradership, a zajedno s ovom posljednjom kupnjom flota Seanergyja broji ukupno 14 plovila.
Seanergy proširuje flotu
DOF zaključuje ugovore za tri PSV-a
Norveška DOF Group zaključila je ugovore o najmu za svoja tri PSV-a.
PSV Skandi Gamma, izgrađen 2011. godine, unajmljuje tvrtka Ithaca Energy (UK) na razdoblje od dvije godine, počevši od travnja. Ugovor također uključuje još dvije jednogodišnje opcije. Brod radi u Velikoj Britaniji još od 2019. godine.
Osim toga, DOF je ove i sljedeće godine osigurao ugovore za dva PSV-a s neimenovanim međunarodnim dobavljačem u Gvajani. Kampanja za 2021. godinu trebala bi započeti početkom trećeg tromjesečja.
“DOF je i ranije podržavao aktivnosti polaganja cijevi u Gvajani s istim klijentom i drago nam je što nastavljamo s tim poslovima u offshore-u” – izjavili su iz DOF-a.
Koja pravila vrijede za ribolov blizu uzgajališta? Kazne baš i nisu male…
Oznake na moru su popriličan problem u praksi, i to ne radi njih samih, već činjenice da najveći broj ljudi koji borave na moru ne zna čemu većina oznaka služi. O ronilačkim plutačama, koje upozoravaju da ispod njih netko roni, već su ispredene legende; piše Otvoreno more.
Najveći broj ronilaca, nažalost, izbjegava postavljanje plutača iz razloga što umjesto da odvraćaju plovila od njih, većinu neupućenih privlače da dođu što bliže, čime je vjerojatnost nesreće umnogome veća. Nadalje, oznake zabrane sidrenja su također mnogima nepoznate, jer svako ljeto pokraj tih oznaka možete slikati usidrena plovila.
Što se tiče oznaka za uzgajališta, bilo riba ili drugih morskih organizama, nije greška reći da su one u većini potpuna misterija, iako su postavljene uz uzgajališta, pa bi se oni koji ih ne prepoznaju trebali barem upitati čemu služe.
ŽUTA BOJA
Pravilnikom o sustavu obilježavanja plovnih putova i objektima sigurnosti plovidbe definirano je da se koriste posebne oznake za niz morskih područja, uključujući i polja za marikulturu. Te posebne oznake obojene su žutom bojom, a po obliku moraju biti različite od ostalih standardnih oznaka i obično imaju žuti znak X na vrhu oznake.
Dodatno se na posebne oznake mogu upisivati brojevi, odnosno slova da bi se istaknula njihova namjena. Te oznake, dakle, označavaju područja uzgoja riba i drugih morskih organizama, i ovisno od veličine područja može biti samo jedna ili više njih.
Uglavnom, kad vidite takve oznake, trebate znati da je sukladno Zakonu o morskom ribarstvu na području uzgajališta, i na udaljenosti manjoj od 300 metara od oznake položaja uzgajališta, odnosno 50 metara za područja gdje se obavlja uzgoj školjkaša, odnosno granice koncesijskog područja, zabranjeno obavljanje ribolova i drugih radnji koje mogu ometati djelatnost uzgoja.
Ovdje pripazite jer, znači, nije samo zabranjeno ribarenje, već i plovidba, posebice glisiranje u blizini takvih područja, na što se mnogi uzgajivači stalno žale. Ako ste nekoga vidjeli da ribari unutar nekog područja i pretpostavljate da uzgajivač za to zna, onda se može raditi o nekom od oblika ribolova koji je dozvoljen unutar toga područja, ali samo određenim osobama.
Primjerice, u slučaju bijega ribe iz uzgojnih kaveza, može se na zahtjev nositelja dozvole za uzgoj na području uzgajališta, rješenjem dopustiti obavljanje ribolova u svrhu vraćanja odbjegle ribe.
ELIMINIRANJE KOMARČI
Nadalje, mnogima su poznati problemi koje uzgajivači školjaka imaju s komarčama, a koje su veliki predatori školjaka te uzgajivačima katkad nanose ogromne štete uništavajući gotovo cijelu količinu školjaka spremnih za tržište.
To je posebice izraženo u Malostonskom zaljevu, našem najvećem području za uzgoj školjaka, te je od prije nekoliko godina za potrebe zaštite proizvodnje školjkaša od predatora dozvoljen ribolov unutar koncesioniranog dijela pomorskog dobra određenim ribolovnim alatima, načinima ribolova i u određenom razdoblju na zahtjev ovlaštenika. Jasno, to je dozvoljeno posebnim dozvolama i samo točno određenim osobama.
Također, neki će sada kazati da su vidjeli nekoga na kavezima za tune kako lovi divlje tune koje su njima privučene, ali to nije dozvoljeno nikome, pa ni onima koji tamo rade.
U slučaju da ne znate ove propise, što vas ni u kojem slučaju ne oslobađa od odgovornosti, kazne za ovakve prekršaje i nisu baš male. Naime, novčanom kaznom u iznosu od 5000 do 30.000 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako obavlja ribolov i druge radnje koje mogu ometati djelatnost uzgoja. U slučaju da ste fizička osoba, primjerice sportski ili rekreacijski ribolovac, novčana kazna za ovakav prekršaj je od 2000 do 5000 kn.
Povećava se broj letova između Nizozemske i Hrvatske
Nizozemski nacionalni avioprijevoznik s početkom travnja povećat će broj tjednih letova između Amsterdama i Zagreba te pokrenuti svoju sezonsku liniju prema splitskoj zračnoj luci.
KLM je sredinom veljače uveo svoj drugi dnevni let za Zagreb, no iako je u planu bilo da na ovoj liniji zrakoplovi prometuju dva puta dnevno svakog dana u tjednu, to se zbog niske potražnje nije dogodilo; piše Croatian Aviation.
Kompanija je krenula s manjim brojem duplih rotacija, no sada će ipak povećati broj tjednih letova prema zagrebačkoj zračnoj luci. Od 05. travnja zrakoplovi će na liniji Amsterdam – Zagreb – Amsterdam prometovati čak 13 puta tjedno, a od 12. travnja dva leta dnevno trebala bi biti dostupna svih sedam dana u tjednu. Pred blagdan Uskrsa KLM će obnoviti i svoju sezonsku liniju prema Splitu. Prvi let najavljen je za petak, 01. travnja. Kompanija će do 10. travnja imati dva leta (ponedjeljak, 05. i subota, 10.04.), a zatim će u periodu od 17. do 25. travnja prometovati dva puta tjedno, subotom i nedjeljom.
Od 26. travnja KLM planira svakodnevne operacije prema Splitu, no raspored nakon navedenog datuma svakako treba uzeti sa zadrškom s obzirom na to da će vjerojatno tek doći do redukcije objavljenog red letenja, naravno, ovisno o samom stanju bookinga na pojedinim letovima.
Podsjećamo, od 16. ožujka na snazi su nova pravila prilikom putovanja u ili preko Nizozemske, više o tome pročitajte ovdje.
Turkish Airlines povećava broj letova prema Hrvatskoj
Turkish Airlines do sada je uredno prometovao između Istanbula i Zagreba četiri puta tjedno, uz iznimku oko Božića kada je na ovoj liniji bilo nešto više operacija s obzirom i na rast same potražnje u tom razdoblju.
S krajem ožujka na snagu stupa ljetni red letenja pa će Turkish Airlines povećati broj operacija prema zagrebačkoj zračnoj luci; izvještava Croatian Aviation.
Već od četvrtka, 01. travnja, do nedjelje, 04. travnja, kompanija će imati četiri leta prema Zagrebu, s tim da su za četvrtak (01.04.) najavljena dva dnevna leta.
Od ponedjeljka, 05.04., do nedjelje, 11.04. najavljeno je čak 9 letova, od toga dva leta dnevno u ponedjeljak, subotu i nedjelju.
U razdoblju od 12.04. do 25.04. najavljeno je 5 letova tjedno (jedan više nego u ostatku zimskog reda letenja).
Ukupno će, u travnju, Turkish Airlines obaviti 27 povratnih letova na liniji između Istanbula i Zagreba, koristeći zrakoplove tipa A321, B737-800 te B737-900ER. Ova poznata aviokompanija ponudit će oko 10 tisuća sjedala prema i iz Zagreba u travnju. Povećanje broja operacija očekuje se i u svibnju.
Solstad Offshore prodaje dva AHTS-a
Norveški Solstad Offshore izvijestio je o prodaji dva AHTS-a.
Tvrtka je prodala 2003. godine izgrađeni par Lady Astrid i Lady Caroline, a isporuka novom vlasniku bila je proteklog tjedna. Solstad nije otkrio ni kupca ni cijenu, dok VesselsValue procjenjuje da su prodali svako plovilo za po 1,7 milijuna dolara.
AIS podaci pokazuju kako su oba plovila u jugoistočnoj Aziji već duže vrijeme.
Chartworld naručuje četiri nova kontejneraša
Grčka kompanija Chartworld potpisala je ugovore s kineskim brodogradilištem New Times Shipbuilding za izgradnju četiri 13.000 teu kontejneraša.
Ukupna vrijednost ugovora iznosi 420 milijuna dolara, a isporuka prvog broda predviđena je za srpanj 2023. godine.
Ovi brodovi će biti najveći koje je New Times ikad izgradio, a bit će i najveći u floti Chartworlda. Podaci VesselsValue pokazuju da Chartworld posjeduje 24 broda ukupnog kapaciteta oko 79 000 teu.
Chartworld je također naručio još četiri 115.000 dwt tankera u New Timesu.
Viking pokreće krstarenja iz Velike Britanije u svibnju s novim brodom
Viking je najavio da će ponovno pokrenuti krstarenja u svibnju 2021. godine s tri posebne plovidbe duž obale Engleske na novom kruzeru Viking Venus; što će biti dostupno samo stanovnicima Velike Britanije; piše Cruise Industry News.
Novi osmodnevni program, pod nazivom England Scenic Shores, isplovit će iz Portsmoutha, a polasci će biti 22. svibnja, 29. svibnja i 5. lipnja 2021. godine.
Predbilježba za ova krstarenja trenutno je otvorena samo vjernim Vikingovim gostima; više detalja o putovanjima bit će objavljeno naknadno, a rezervacije će biti dostupne svim stanovnicima UK-a, navodi se u priopćenju tvrtke.
“U mogućnosti smo brzo pokrenuti krstarenja i ponovno početi ploviti u svibnju, jer smo tijekom posljednjih 12 mjeseci imali posadu na brodovima tijekom lay-upa. Provodimo dodatne protokole, uključujući svakodnevne brze i jednostavne PCR testove sline za našu posadu, i tako već gotovo šest mjeseci. S našim novim poboljšanjima protokola, vjerujemo da neće biti sigurnijeg načina za putovanje svijetom nego na putovanju Vikingom. Radujemo se što ćemo uskoro goste iz Velike Britanije ponovo dočekati na brodu.”
Dan očeva, a otac pomorac
Dragi pomorci očevi, oni koji to jeste i oni koji će to tek postati, sretan vam vaš Dan!
Sjećam se djetinjstva i mnogih pomoraca koji su bili prisutni u mom životu. Sjećam se živo osjećaja romantičnog strahopoštovanja prema tim ljudima koji se bave nekim meni nerazumljivim poslom, negdje daleko, ploveći po morima kojima se ne vidi kraja i susrećući se sa zemljama koje nisam znala izgovoriti. Dječje neznanje miješalo se s maštom i ja sam u tim ljudima vidjela pustolovne likove, hrabrosti jednake likovima iz romana koje sam čitala. U njima sam vidjela nježnost skrivenu iza pomalo ogrubjele fasade na kojoj su se ocrtavali tragovi olovno teških mora. Oluja, nevremena, opasnosti iz dubina. Sjećam se njih kao mirnih, odvažnih, humoru sklonih ljudi koje sam neizmjerno poštivala i divila im se. Danas im se divim još i više. A danas shvaćam da čitave njihove porodice, koje zajedno s njima žive tu neizvjesnu i stalno promjenjivu pomoračku svakodnevicu, zaslužuju divljenje.
Biti roditelj je najljepša, ali i najteža uloga u životu. Biti otac, meni kao ženskom djetetu, meni kao ženi, simbolizira sigurnost, zaštitu, utjehu, nježnost, uzor za cjeloživotna uspoređivanja, model. Očevi su nezamjenjivi. Stup su na kojeg se sve oslanja. Očevi pomorci nisu ništa drugačiji od drugih, usudila bih se reći iz vlastitog iskustva da su čak i posvećeniji svojoj djeci, ali njihovo zanimanje jest drugačije i ono kao takvo zahtijeva drugačiju organizaciju života. Vjerojatno najveći razlog tome leži u periodima njihove odsutnosti i u žalu koji iz te odsutnosti proizlazi koji ih stalno mori da su nešto propustili i da to nešto moraju nadoknaditi.
Čini mi se da smo mi prilično sretni jer je moj suprug relativno kasno postao pomorac (namjerno kažem postao, kako ne bih opteretila tekst primoranošću koja nadilazi izbore), pa smo tako imali priliku da moj porod i Mulčevo najosjetljivije djetinjstvo budemo stalno skupa. Imao je priliku da dočeka svoju suprugu i dijete na izlazu iz rodilišta, da gleda svakodnevno rast i razvoj svog djeteta, da ga hrani, uspavljuje, pjevuši mu i uživa u svakodnevnom čudu tog novog života, što mnogi pomorci nemaju. Većinom se odlazi na brod u ranijoj dobi, pa dok se dođe (ako se dođe) do kraćih i povoljnijih ugovora, prođu periodi kada si primoran na duga odsustva a mladi parovi žele biti zajedno, žele proširiti obitelj, žele biti prisutni. Cijeli život traži tu prisutnost, ali čini mi se da se kasnije svi članovi polako uhodaju i uvjerena sam da je mladim početnicima najteže. I pomorcima i njihovim suprugama, koje proživljavaju nerijetko same prvi porod, prva dojenja, prve strahove kada naraste temperatura, prve padove, prve korake, prva smijanja i prve priče. Najteže je u početku, iako su upravo početci ujedno i najljepši. Supruge, nesigurne i u potpunom neznanju, polako koračaju prema samostalnoj ženi koja će jednog dana postati sve bliža super ženi, nego raspuštenici kako će je ljubomorno susjedstvo voljeti nazivati, suočene s nužnošću da se same izbore i sa svakodnevicom i s novom ulogom roditelja, oslanjajući se uglavnom same na sebe. Svakodnevni izazovi ne jenjavaju i iako se na trenutke čini kako je nemoguće da sve na kraju dobro ispadne, s uspješno savladanim poteškoćama i riješenim problematičnim situacijama, javlja se osjećaj ponosa i novog oblika zajedništva koje samo učvršćuje obitelj kao zajednicu. Pomorci, sigurna sam, prolaze sličan pakao, trudeći se dobro raditi i učiti na brodu, dok su nesigurni kako će njihova supruga odolijevati svim izazovima, hoće li biti uspješna i hoće li im biti dovoljno da se čuju, da se pišu, da virtualno podijele sve što jedan i drugi prolaze (što nedavno i nije bila najrasprostranjenija mogućnost), kako se ne bi osjećale ostavljene ili pak same.
Kako dijete raste, potreba za ocem raste. Kako je naš Mulac rastao, nailazili smo na situacije kada bi bio tužan ili ljut jer „svi njegovi prijatelji imaju tatu, a njegovog nema“. Sjećam se da smo tada puno pričali. I iako ništa i nitko realno ne može (a ni ne treba) nadomjestiti njegovo prisustvo, razgovor o tome kako je tata zapravo tu, kako mu možemo snimiti poruku u kojoj ćemo zajedno rješavati problem, kako mu možemo pisati, kako ga možemo u videopozivu pitati sve što bismo i uživo; razgovor o tome kako je to tatin posao i kako je kao takav težak i izazovan, ali da ima svoje prednosti, kao što su vrijeme koje će biti samo naše kada dođe kući; razgovor o tome kako tata stalno misli na njega i kako će uvijek biti tu za njega; razgovor o tome kako i mame mogu biti strašno opasne i hrabre kao i lavice ako se njemu kojim slučajem dogodi kakav problem koji zahtijeva pomoć, razgovor pomaže. Sjećam se da je Mulcu trebalo to često čuti. Pričala sam uvijek. Pokušavala sam stalno pronaći najbolje strane pomoračkog zanimanja kako bi postalo podnošljivo. S vremenom javljale su se manje ili veće krize, periodi kada je tata bio nužan a nije ga bilo, trebalo ga je dočekati. Ali prošli su, Mulac se osamostalio, ja sam se osamostalila. Oboje osnaženi tom neovisnošću, kao simpatičnim hvalisanjem kada nas On opet susretne, kao vlastitom metodom hrabrenja kada nas zadese teškoće. Potrebno je uvijek i nanovo se podsjetiti kako je rastanak prolazan, a kako je zajedništvo stalno. Naše razdvojenosti su bile relativno kratke i to je jedan od olakšavajućih faktora koji nam je omogućio da bez većih poteškoća prebrodimo to njegovo morsko odsustvo. Ne smijemo u tome zaboraviti spomenuti ostatak obitelji, odnosno njihovu potporu, kao i potporu prijatelja. Bez njih, situacija bi bila mnogo izazovnija, ali sigurna sam da i u takvim situacijama, kada su žene zaista prepuštene same sebi, sve na koncu ipak rezultira kohezijom obitelji, a ne njenim raspadom, čemu se valjda svi i nadamo kada je stvaramo.
Pitala sam Mulca što bi naveo kao najveći minus i kao najveći plus tatinog pomoračkog posla. On mi je rekao kako mu se čini da tata na brodu proživljava veliki stres jer po povratku kući nema puno strpljenja, ali da primjećuje kako se to mijenja kada se opet udomaći. To je naveo kao jedinu lošu stranu. Također je rekao kako uživa u svom tom „samo našem“ vremenu kada je tata kući, pa kada idemo na izlete, kada vozimo bicikle, kada kuhamo ili gledamo film, ponosno navodeći to zajedničko vrijeme kao rijetkost u današnjem ubrzanom svijetu. Čini mu se da mu tata više udovoljava (poznata je nadaleko ta slabost očeva pomoraca na njihovu djecu, nasuprot majčine nepopustljivosti kojom ona pokušava nadomjestiti drugu čvrstu ruku pod stalnim (vlastitim) pritiskom da je najveća odgovornost za odgoj djece upravo na njoj) i kako je sada u dobu u kojem postaje muškarac, da ga tata više razumije u nekim stvarima. Ne znam kada sam vidjela na Mulcu da je nezadovoljan našim načinom života. Nakon povremenih kriza kao dječak, nakon puno razgovora kao s ravnopravnim, nakon puno zajedničkog vremena kada se tata vrati kući, nakon puno ulaganja da se tijekom razdvojenosti ne osjeti strah ili frustracija odsustvom, nakon uspostavljene rutine u svakodnevnoj komunikaciji i podršci, čak i nakon majčine „reflektorske“ pažnje, kojoj je teško umaći, nakon velikog napora i ulaganja u cilju da emocionalna podrška majka-otac ne presahne, odrastao je u mladića koji zna vrijednost obitelji i koji u ocu (iako se nekada s njim ne slaže) vidi model od kojeg uči i koji ga nadahnjuje.
Očevi su nezamjenjiv dio obitelji i ako se svi članovi potrude da se fizički i emocionalno prilagode pomoračkim tranzicijama, stresovima, teškoćama i izazovima, obitelji mogu biti i jesu uspješne. A što čini jednu obitelj uspješnom – njihov osjećaj povezanosti i podrške.
Dragi pomorci, želim Vam puno sreće i pameti, puno strpljenja, puno hrabrosti, povjerenja u vaše partnerice, puno snage da izdržite sve izazove koje more pred vas stavlja i da nikada ne zaboravite kako vas vaša djeca uvijek promatraju i u vama vide ili sebe kao oca ili budućeg ideala životnog partnera. Dajte im najbolje od sebe. I kada jeste i kada niste tu.
Enna Kovač
Radnici Uljanik Brodogradilišta potražuju 170 milijuna kuna
Protekle su gotovo pune dvije godine otkako su radnici, nakon otvaranja stečajnog postupka u Uljaniku i njegovim društvima, završili na Zavodu za zapošljavanje, gdje su primali naknadu za nezaposlene; piše Glas Istre. Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata, podsjeća da je u jednom trenutku na burzi bilo prijavljeno oko 1.100 radnika, kasnije je taj broj pao na oko 700.
– Naknada uljanikovcima koji su predlani završili na burzi, ako se u međuvremenu nisu negdje zaposlili, istekla im je najkasnije proteklog rujna, što ovisi od radnika do radnika, o tome koliko je tko dugo bio zaposlen. Na burzi mogu biti najdulje 14 mjeseci. Ima onih koji su negdje povremeno radili pa im se za razdoblje u kojem su radili produljio rok do kojeg mogu biti na burzi, ali mislim da su više-manje svi koji se nisu uspjeli zaposliti iskoristili tu mogućnost. O kolikom se broju radnika na burzi danas radi, ne mogu reći, ali pretpostavljam da je onih koji nisu pronašli novi posao više od stotinu, objašnjava Cerovac.
Radnici su se, kaže, morali snalaziti jer nisu mogli živjeti samo od naknade na birou.
– Treba prehraniti obitelj, tako da su se snalazili, što po Istri, po različitim poduzećima, trgovinama, obrtima, što u inozemstvu, u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, kaže Cerovac.
Radnici su nakon stečaja Uljanika ostali bez mnogih plaća koje im u stečajnom postupku još nisu isplaćene, a upitno je hoće li ih ikad i dobiti. Cerovac podsjeća da radnici potražuju osam plaća, a tu su i oni koji su proglašeni tehnološkim viškom u trenutku stečaja, i oni potražuju otpremninu.
– Samo u Uljanik Brodogradilištu, koje je imalo najviše zaposlenih, 1.100, potraživanja se kreću od 50.000 do 130.000 kuna po radniku, ovisno o tome tko je koliku plaću primao, tko je koliko radio u Uljaniku pa se na osnovu toga i izračunavala otpremnina. Bilo je tu i mnogo većih potraživanja menadžmenta, rukovoditelja, koja su dosezala do čak 500.000 kuna. Samo u Uljanik Brodogradilištu mislim da se radi o oko 170 milijuna kuna ukupnih potraživanja, računajući i ono što je isplatila Agencija za radnička potraživanja. Ona je prije stečaja isplatila tri minimalca i još toliko nakon proglašenja stečaja plus poluotpremnine te, ukoliko je netko tužio i imao pravomoćnu presudu, trećinu te tužbe. Agencija je, nakon što je isplatila radnika, odmah zabilježila svoja potraživanja. Najviše potražuju bivši radnici Uljanik Brodogradilišta, ali tu su i sva ostala društva u kojima je radilo 600-tinjak ljudi. Koliko oni potražuju, nije mi poznato. Jedino što mogu reći jest da se nadam da će Uljanik Proizvodnja opreme namiriti potraživanja radnika te da će Strojogradnja dobar dio podmiriti ako češki investitor otkupi strojeve i uređaje, što je na natječaju prihvatio, vjeruje Cerovac.
– Uljanik brodogradnja 1856 je u fazi razvoja, znači nije da je već ugovorila neke poslove, da se tamo mogu zapošljavati. Zasad je 70-ak bivših uljanikovaca tamo zaposleno, s tendencijom da se, po potrebi, pozivaju i drugi radnici, ali to ovisi o poslovima koji se budu ugovorili. O ugovorenim poslovima ovisi i povratak većeg broja radnika koji su za to zainteresirani. Ima i onih koji rade preko, kojima je dozlogrdilo raditi u inozemstvu pa bi se željeli vratiti. Postoji potreban broj radnika koji bi željeli nastaviti raditi u Uljaniku, smatra Cerovac.
Na pitanje ima li među njima dovoljno stručnog kadra, kaže da postoje radnici raznih kvalifikacija.
– U ovom trenutku zaposleno je desetak inženjera koji odrađuju posao koji su radili prije, dakle pomažu direktoru Samiru Hadžiću u rješavanju određenih elemenata koji se moraju odrađivati u Uljaniku. Znači, moraju se dobivati dozvole za nastavak rada, ali to su ljudi koji su upoznati s projektnom dokumentacijom, pripremama i ugovaranjem poslova. Osim njih, dio radnika angažiran je na održavanju, a bit će i onih kvalificiranih koji će direktno raditi u proizvodnji: takvih je zasad 10-ak koji odrađuju ono najnužnije. Što se njih tiče, tu ne bi trebalo biti nikakvih problema, smatra pulski sindikalist.
Poznato je da Uljanik brodogradnja 1856 iščekuje kredit od 32,5 milijuna kuna za pokretanje djelatnosti. Direktor Hadžić objašnjava da se, nakon odobravanja jamstva za kredit, čeka odluka banke. To bi se, veli, moglo dogoditi u roku od desetak dana, krajem ovog ili početkom idućeg mjeseca.
– Kreditom ćemo dignuti brodogradilište na operabilnu razinu, što znači da ćemo obnoviti i certificirati dizalice, strojeve, uređaje, alate, sve što je jednom brodogradilištu potrebno da bismo gradili brodove. Budući da je Uljanik prošao sve te stečajeve, izgubili smo puno toga: od svih mogućih dogovora, certifikata do svega što je potrebno i što zakon nalaže i traži, kako prostora, tako i uređaja, opreme, strojeva, dizalica. Znači, kredit je potreban da bi se to diglo na neku razinu, objašnjava Hadžić.
– Kad podignemo operabilnost, dovršili bismo gradnju 526, brod za prijevoz stoke koji je 30 posto gotov, ili bilo koju drugu gradnju koju ugovorimo. Stočar je građen za kuvajtskog naručitelja, međutim, nakon isplate jamstva i raskida ugovora s Kuvajćanima, taj broj je sada u vlasništvu Uljanika d.d. u stečaju, a najveći vjerovnik je Republika Hrvatska, kaže Hadžić. Navodi da postoji više opcija dovršetka i prodaje broda, bilo da ostane u vlasništvu države koja će ga kasnije prodati ili da ga Uljanik brodogradnja 1856 izravno ugovori s naručiteljem.
Kada je riječ o eventualnim novim poslovima, kaže da se o njima pregovara, ali ne želi iznositi detalje. “Kad potpišemo ugovor, onda ćemo obavijestiti javnost”, kaže.
– Mi želimo biti brodogradilište, gradit ćemo sve što kao brodogradilište možemo: i manje i srednje i velike brodove i sekcije. Kadra za početak ima, a što će biti poslije, to diktira tržište, ponuda i potražnja. Radnici se žele vratiti doma, prošlo je već dosta vremena otkako su u inozemstvu. Dosta ljudi nam se javlja i za sada smo prilično zadovoljni. Recimo da nam je pandemija pomogla u tome da je kadar doma, ali to neće trajati vječno. Vidjet ćemo na koji način će tržište diktirati uvjete rada, zaključuje Hadžić.
