61-godišnji pilot pao je u vodu iskrcavajući se s bulk carriera Maria GS u pilotski brod, oko 21:40 sati (po moskovskom vremenu), 14. ožujka, u luci Novorossiysk (Rusija, Crno more).
Brzo su ga izvukli iz vode, ali pokušaji reanimacije nisu uspjeli te je pilot nažalost preminuo.
Bulk carrier Maria GS napustio je Novorossiysk nakon nesreće, krenuvši prema Libiji. Drugi detalji o nesreći nisu još poznati.
Pilot preminuo u luci prilikom iskrcavanja s bulk carriera
Pomorac smrtno stradao na brodu u Danskoj
59-godišnji pomorac, član posade teretnog broda, preminuo je na mjestu nakon što je 16. ožujka na njega pao poklopac grotla.
Iz još nepoznatog razloga, podignuti poklopac grotla odvojio se od dizalice i pao na palubu gdje su dvojica pomoraca postavljali potpore za poklopac. Jedan se pomorac uspio izmaknuti, no drugi je, nažalost, pogođen.
Ime broda još uvijek nije točno potvrđeno, no neke informacije ukazuju na to da se radi o teretnom brodu SOLYMAR.
Od poslijepodneva, 17. ožujka, brod je na vezu u mjestu Vejle Havn (Danska, istočni Jutland).
Peltastis – potonuli grčki brod čijih se žrtava Boduli i danas sjećaju
“Peltastis”, grčki brod koji je potonuo u krčkom akvatoriju između Šila i uvale Klimno, bio je prvi na kojemu je ronio naš poznati istraživač podmorja Danijel Frka. Bilo je to krajem 70-ih godina, a u međuvremenu je obišao više od sto potopljenih brodova, o čemu je pisao u knjizi “Tajne Jadrana”; piše HRT.
“Peltastis” je potonuo u siječnju 1968. godine, pričao je u programu Radio Rijeke Danijel Frka. Iako se radi o lokaciji koja je idealna za ronioce jer se brod ne nalazi na velikoj dubini, nije ga bilo lako pronaći krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je Danijel Frka s dvojicom kolega ronilaca odlučio pronaći tu olupinu.
“Slušali smo upute jednog radnika u kraljevičkom škveru, kojeg su svi zvali Tarzan. Ali valjda je Tarzan bio malo pripit, i mi prema njegovim uputama nismo ništa pronašli. Ipak, potraga je na kraju bila uspješna”, prepričava Frka.
Boduli potopljeni brod zovu “Grk” jer je u trenutku potonuća 7. siječnja 1968. godine pripadao grčkoj kompaniji. Bio je nakrcan drvom i plovio je od Jurjeva do Rijeke, kad je u noći zapuhala jaka bura koja ga je odnijela na hrid i tada je poginulo osmero pomoraca.
Stanovnici Krka, ronioci Centra Neptun, djelatnici Turističke zajednice Dobrinja i članovi Udruge Knezovi krčki Frankopani svake godine na dan potonuća “Peltastisa” spuste vjenčić u more u znak sjećanja na tu tragediju i na poginule pomorce.
Razgovor poslušajte ovdje.
Brodograđevni div zainteresiran za dokapitalizaciju ili najam Uljanika
Talijanski brodograđevni div Fincantieri zainteresiran je za pulsko brodogradilište Uljanik, točnije za suradnju s novom tvrtkom Uljanik 1856 koja je nastala nakon stečaja i likvidacije brojnih tvrtki Uljanik grupe.
Spominje se i moguća dokapitalizacija. Kako neslužbeno doznaje portal Novac.hr, o tome je obaviješteno i resorno Ministarstvo gospodarstva, iako nisu dobili odgovor na pitanje je li ponuda stigla i što ona konkretno znači. No, neslužbeno se zna da se razgovori s brodograđevnim divom vode već godinu dana i da ta talijanska tvrtka itekako ima ozbiljnu namjeru doći u Pulu.
– Da, istina je da se ti razgovori vode već godinu dana i vrlo su ozbiljni. Fincantieri je prije svega zainteresiran za Otok, točnije navoze, jer bi htio u Puli graditi sekcije za svoje brodove koje gradi u Monfalconeu. Tamo više nemaju mjesta i Pula im je idealna lokacija. Dakle, zanimaju ih navozi prije svega, a manje operativna obala, ali, koliko znam, oni su za svaku opciju. Jednako tako, trenutno u Monfalconeu radi jako velik broj ljudi iz Istre i to bi im bilo odlično rješenje. Zanima ih i dokapitalizacija, ali i dugoročni najam. Sve su im opcije otvorene – kaže za Novac.hr pouzdan izvor. Dakle, u Puli bi se gradile sekcije za kruzere koji se u velikom broju grade u njihovu brodogradilištu.
No, ono što Talijane ne zanima je nedovršeni brod za prijevoz žive stoke koji je trenutno na dražbi i za koji je zainteresiran kuvajtski naručitelj, ali ne želi ga kupiti na dražbi, nego bi kupio gotov brod. A upravo je to brod na kojem novi Uljanik planira još od stečaja starog Uljanika pokrenuti proizvodnju i nova zapošljavanja. No, do toga još nije došlo jer se čeka realizacija kredita od 32,5 milijuna kuna za pokretanje proizvodnje, ali i kako će završiti javna dražba Fine.
– Njima je svejedno što će država uraditi s tim brodom. Oni ga nemaju namjeru završiti niti ih on zanima. Pitanje je i koliko sada vrijedi. Zanimaju ih Otok i oprema – poručio je sugovornik.
Sam direktor nove tvrtke Uljanik 1856 Samir Hadžić bio je rezerviran oko čitave ove priče. Samo je kratko rekao da razgovaraju s Fincantierijem o suradnji, ali i s nekim drugim tvrtkama, ali da još ništa nije zaključeno niti dogovoreno.
– Fincantieri je zainteresiran za suradnju s tvrtkom Uljanik 1856. Službeno, zasad ničeg nema. Fincantieri je samo jedan od zainteresiranih za suradnju, tako da je to širok pojam. Zasad se govorili samo o poslovnoj suradnji. Oni uvijek traže partnere za proizvodnju svojih sekcija. U našem su neposrednom susjedstvu i ne čudi nas njihov interes. No, još se nije iskristalizirala nikakva ponuda, ništa nije obećano niti dogovoreno – rekao je Hadžić.
Zanimljivo je da je Fincantieri u igri za Uljanik zapravo već dulje vrijeme iako se dosad ništa nije realiziralo. Barem ne otkad se za Uljanik već godinama traže razni strateški partneri. Naime, ova je tvrtka još 2019., u partnerstvu s DIV grupom, predala ponudu za restrukturiranje Uljanik grupe. Oni su tada u svojoj ponudi utvrdili da ukupni gubici i dugovi u Uljanik grupi iznose 10 milijardi kuna, te da bi država trebala platiti čitav trošak. S druge strane, tada su se obvezali da bi oni i DIV grupa u idućih deset godina pronašli toliko investicija i ugovorenih brodova. No, od toga se na kraju nije dogodilo ništa.
Inače, ova je talijanska tvrtka poznata po gradnji velikih kruzera za turistička putovanja te ih je sagradila mnogo za tvrtke kao što su Princess Cruises i MSC Cruises. Upravlja s dvadeset brodogradilišta i zapošljava oko 20.000 ljudi na četiri kontinenta.
Dvije naše regije dobile vrijedna priznanja: Mali Lošinj i Lika u top 100 održivih destinacija svijeta
Na svjetskom turističkom sajmu u Berlinu (ITB), održanom prošlog tjedna, proglašene su najbolje održive priče za 2021. godinu, među kojima su se našle priče dviju hrvatskih destinacija – Klaster Lika Destination i Grad Mali Lošinj. Kako javljaju iz Turističke zajednice grada Malog Lošinja, komisija organizacije Zelene destinacije (Green Destinations Story Awards Jury) izabrala je top 100 destinacija 2020. u ukupno šest kategorija te, prema dostavljenim materijalima, odabrala najinovativnije i najodrživije; piše Novi List. Pri tome je jedan od bitnih kriterija bila i mogućnost primjene primjera dobre prakse u drugim destinacijama diljem svijeta.
Klaster Lika Destination dobitnik je treće nagrade u kategoriji Otoci i priobalje (Islands & Seaside) s pričom Lokalni proizvodi u funkciji razvoja destinacije, a Grad Mali Lošinj uvršten je među top šest finalista u kategoriji Zajednice i kultura (Communities & Culture), s pričom Integrirano upravljanje kvalitetom u destinaciji (Integrated Quality Management Destination Lošinj).
Destinacija Lika je po mnogočemu jedinstvena jer objedinjuje prekrasan kontinentalni dio, planinski masiv Velebit kao jedinstveni park biosfere i primorski dio koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Radi se o području koje obuhvaća tri nacionalna parka, park prirode, pećinski park te niz drugih prirodnih fenomena. Većina ovog područja jedinstven je primjer bogate bioraznolikosti, što je odličan preduvjet za proizvodnju vrhunske hrane koja je stavljena pod jedinstveni brend Lika Quality i upravo zahvaljujući tom projektu destinacija Lika osvojila je ovu hvalevrijednu nagradu.
– Na nedavnom izboru za top 100 održivih destinacija svijeta Lika je prvi put osvojila ovu svjetsku nagradu, ali ne samo to. Naime, unutar tog popisa je odabrana među petnaest najboljih, istaknula je Petra Kovačević, voditeljica Klastera Lika Destination.
Otok Lošinj, poznat kao otok vitalnosti, je brend koji teži održivom i odgovornom turizmu još od 2006. godine, i smatra ga se jednim od predvodnika održivog razvoja u Hrvatskoj.
– Drago nam je što je Lošinj ponovo prepoznat kao jedna od najboljih zelenih destinacija. Upravo je održivost ključna prednost otoka vitalnosti. Višegodišnjim mjerenjem i usporedbom podataka detektiramo snage, slabosti, prijetnje i prilike kako bismo konstantno unaprjeđivali strategiju održivosti destinacije. U integriranoj suradnji sa svojim stanovnicima i posjetiteljima dolazimo do rješenja kako razvijati, ali u isto vrijeme i sačuvati trajnu kvalitetnu destinaciju za suživot stanovnika i ugodan boravak gostiju, kazao je, pak, direktor Turističke zajednice grada Malog Lošinja Dalibor Cvitković.
Inače, natjecanje za 100 održivih destinacija organizira se kako bi se istaknule relevantne i istinite priče o održivom i odgovornom turizmu, koje služe kao inspiracija drugim destinacijama, turoperatorima i samim putnicima.
Sud “zatočio” kapetana u hotelu u Egiptu
“Ovo je možda zadnja poruka koju pišem” – napisao je kapetan broda MV Kenan Mete u e-mailu koji je poslao 11. veljače, nakon što je na brodu otkazao generator. “Ponavljam. Na brodu nema struje, vode ni hrane ” – napisao je tri dana kasnije.
Turski kapetan Vehbi Kara bio je posljednji čovjek koji je stajao na napuštenom bulk carrieru u egipatskoj luci Adabija, u Sueskom kanalu. Ali kapetan Kara nije bio posve sam. “Na brodu je previše miševa. Nisam mogao spavati zbog buke koju su stvarali noću. Već 12 dana pokušavam živjeti sam. U ovom stanju nije moguće da osoba živi na ovom brodu.” – napisao je kapetan.
MV Kenan Mete, koji je pod zastavom Paname, usidren je kod luke od kraja lipnja 2020. godine, kada je vlasnik broda – tvrtka Blodwen Marina na cjedilu ostavila brod i njegovu posadu. Na brodu je bilo ukupno 25 pomoraca iz Gruzije, Indije, Rusije, Sirije, Turske i Ukrajine. Došlo je do spora između brodovlasnika i posade Kenan Metea zbog neisplaćivanja plaća; što je u početku spriječavalo posadu da ode s broda.
U rujnu je intervencija ITF-a dovela do toga da su svim pomorcima isplaćene četveromjesečne plaće od strane osiguranja, P&I club. ITF-ove istrage otkrile su da još mnogo njih nije primalo plaće 12 mjeseci prije nego što je brod stigao u Egipat. Neki su čak bili 18 mjeseci bez plaće.
Bez potpore brodovlasnika, ITF je počeo tražiti način kako bi se posada mogla iskrcati. No, iskrcavanje posade s MV Kenan Mete pokazalo se teškom misijom. Koordinator ITF-a za arapski svijet i Iran, Mohamed Arrachedi surađivao je s ITF-ovim kontaktom za Egipat, Alsayedom Alchazlijem na slučaju ovih pomoraca. Gospodin Alchazli odigrao je središnju ulogu u pružanju pomoći pomorcima, povezujući se s različitim egipatskim vlastima, upravama i pravnim službama u njihovo ime. Nakon stotina sati rada tijekom više od dva mjeseca, zahtjevi pomoraca za neisplaćene plaće od prodaje broda mogli su biti predani egipatskim sudovima koji su nadzirali prodaju.
Da stvar bude još gora, 14. prosinca jedan od pomoraca je bio pozitivan na COVID-19, a brod i njegova posada stavljeni su u strogu karantenu.
Gospodin Arrachedi rekao je da je ITF u tri mjeseca – između listopada 2020. i siječnja 2021. uspio iskrcati gotovo svu posadu. Sve osim jednog. “Vrijedno smo radili. A taj naporan rad značio je da smo iskrcali sve pomorce – ali kapetan Kara zadržan je na brodu protiv svoje volje” – rekao je Arrachedi.
Arrachedi je rekao da je, kada su egipatske vlasti „zaplijenile“ brod 15. siječnja ove godine, brod imao više od 528.467 američkih dolara dugova prema vjerovnicima. Sud je nominirao kapetana Karu za „sudsku stražu“ dok se brod ne bude mogao prodati na dražbi.
U molbi vlastima, kapetan Kara tvrdio je da je mučen time što je zatočen na mračnom i nesigurnom brodu. No, njegove poruke i molbe nisu dobile odgovor. Nije smio ni hodati po molu. “Akcija poduzeta protiv mene je protiv ljudskih prava. Doživljavam živčani slom. Imam srčanu bolest. Svakodnevno sam u riziku od smrti zbog svojih bolesti. Moram biti hospitaliziran. Umirem i tražim pomoć” – pisao je kapetan u svojim porukama.
Egipatske vlasti rekle su da kapetan Kara mora ostati na brodu dok sud ne dodijeli drugog. 14. veljače navečer kapetanu je bilo dopušteno iskrcavanje s broda. To je bilo zahvaljujući ITF-u, zajedno s podrškom IMO-a, turskog veleposlanstva u Kairu i osiguravajućeg P&I kluba. Dopušten mu je odlazak u obližnji hotel, ali ne bez uvjeta.
“Trenutno sam u hotelu Red Sea” – napisao je kapetan Kara 14. veljače ove godine. “Dobro sam, ali jako sam umoran.” Od tada je Kara proveo još 23 dana i noći zarobljen u istoj hotelskoj sobi.
Egipatske vlasti još uvijek ga odbijaju pustiti zbog toga što je on određen od strane suda kao “pravna straža” broda. Arrachedi iz ITF-a rekao je da još uvijek traže način kako bi omogućili repatrijaciju kapetana.
“Trenutna situacija osuđuje kapetana na ostanak u Egiptu, bez prihoda, neplaćen i čeka prodaju ovog broda. To nije pošteno i krše se njegova osnovna ljudska i osnovna prava pomoraca. Nadamo se da će se ova situacija prioritetno riješiti ” – rekao je Arrachedi.
Kapetan bulk carriera preminuo na brodu tijekom putovanja
62-godišnji filipinski kapetan bulk carriera IVESTOS X (Pireas) umro je 13. ožujka, dok je brod bio na putu od Lubuka (Indonezije, Kalimantan) do Masinloca (sjeverozapadni Luzona, Filipini).
U vrijeme kad je kapetan izgubio svijest, brod je prolazio prolazom Sibutu (Tawi-Tawi, Filipini). Mornarica je odgovorila na hitni poziv u pomoć, bolničari su se ukrcali na brod, no kapetanu nažalost nije bilo pomoći te je proglašen mrtvim.
Njegovo je tijelo prenešeno na obalu; bulk carrier je nastavio putovanje, ali umjesto Masinloca, u jutro 16. ožujka je stigao na sidrište Manile; pretpostavlja se zbog ukrcaja novog kapetana koji će preuzeti zapovjedništvo nad brodom.
Uzrok smrti nije još potvrđen, no pretpostavlja se da je umro od srčanog udara.
Danko Končar: Prodajem marinu Trogir kako bih spasio Brodotrogir
Danko Končar više nije vlasnik nijedne tvrtke koju je osnovao. Vlasništvo je odavno preneseno na sljedeću generaciju, ali je ponovno aktivan u operativnom vođenju nekoliko tvrtki. Direktor je u društvu Kermas Energija i direktor u Brodotrogiru, a odnedavno je i direktor Hrvatske brodogradnje Trogir; piše Novac.hr. Tvrdi da se ponovno odlučio operativno angažirati kako bi brodogradnja u Trogiru opstala i da ima način za rješenje problema, a početak će biti prodaja marine. Razgovarali smo o problemima tvrtki koje je osnovao i projektima koje razvija, a i o njegovu doista turbulentnom životu. Ovog inženjera i doktora elektrotehnike život je vodio na razne strane svijeta. Kaže da za rješenje nekog problema ima uvijek sedam opcija. Ne odustaje, kaže, ni kada neka opcija doživi poraz jer odmah ima sljedeću.
Na upit portala Novac.hr o tome što se događa u Brodotrogiru odgovara:
– Iz niza tehnoloških i organizacijskih razloga Hrvatsku brodogradnju Trogir treba strateški osposobiti da može raditi one funkcije za koju je registrirana. Isto vrijedi i za tvrtku BT Hull, koja se bavi opremanjem brodova. Puno je razloga za to da obje tvrtke koje se bave brodogradnjom treba osposobiti. Istina je da prema oko 40 radnika imamo nepodmirenih obveza, ali to će se uskoro riješiti. Brodotrogir Cruise preuzeo je dio radnika društava HBT i BT Hull, i taj dio radnika prima redovne i normalne plaće. Od preko 400 radnika, njih tek 40 nije primilo plaću nekoliko mjeseci. Dakle, tvrtke HBT i BT Hull su u poteškoćama, no, osim ovih tvrtki, na prostoru Brodotrogira posluju još i tvrtka Servisni centar Trogir, koja upravlja marinom i servisom, te tvrtka Adria Dock, u kojoj smo suvlasnici s tvrtkom Capax iz Šibenika. Krovna tvrtka je Brodotrogir koja je u 95-postotnom vlasništvu Kermas Energije i ona upravlja brodograđevnom tvrtkom Hrvatska brodogradnja Trogir, tvrtkom Brodotrogir Cruise, koja se bavi gradnjom kruzera, te tvrtkom BT Hull, koja se bavi opremanjem brodova. Primjerice, u gradnji chemical tankera za ruskog naručitelja BT Hull obavlja ugradnju cjevovoda i drugo opremanje.
Radnici tvrde da Končaru nije stalo do opstanka brodogradnje u Trogiru, na što on komentira:
„Recite mi vi tko bi uložio 55 milijuna eura u brodogradilište i radio na tome da se uruši brodogradnja. Normalan čovjek ne bi, a ja sam tamo uložio 55 milijuna eura neto. Što su uložili ti pojedinci koji govore da meni nije stalo ? Ništa, a govore da izvlačim novce iz Brodotrogira. I još nešto, nije istina da je država dala dvije milijarde kuna, nego je na ime doprinosa uplatila 380 milijuna kuna, od čega je 50 za otpremnine radnika, i to je izvršila. Na ime vlastitog doprinosa mi smo imali obvezu doprinijeti u iznosu od 40 posto ukupnog restrukturiranja, i to smo učinili. Ispunili smo sve ugovorne obveze iz programa restrukturiranja. Tamo je prošlo toliko inspekcija po prijavama da smo neko vrijeme radili samo na opsluživanju inspekcija… Nisu se izvlačili novci, i ništa nisu našli. Nisu ni mogli. Interesantno je da u ove zadnje akcije nije uključen sindikat, koji je iznimno kooperativan i, zapravo, sada s nama traži rješenje, da dobijemo kredite… Prava je istina da postoje ljudi koji hoće i oni koji neće raditi.“
„Brodogradnja u Trogiru je stara “milijun godina” i nju nije lako uništiti. Vidjet će se za neko vrijeme tko je bio u pravu i tko će biti zaslužan za to što je sačuvana brodogradnja u Trogiru. U posljednjih nekoliko godina nije bilo subote i nedjelje da nismo radili kako bismo došli do rješenja.“ – izjavljuje Končar te dodaje kako je donešena odluka o prodaji marine, koja je najprofitabilniji dio. Ona ostvaruje najbolje rezultate. Čak je u prošloj godini, unatoč koronavirusu, imala bolji EBITDA nego 2019.
Intervju pročitajte u cijelosti ovdje.
JK Split pokrenuo besplatan program jedrenja radio-upravljivim jedrilicama
Jedriličarski klub Split pokrenuo je besplatan program jedrenja u radio-upravljivim jedrilicama, namijenjen djeci i mladima u dobi od sedam i više godina.
Klub osigurava svu potrebnu opremu, a zainteresirani sa sobom trebaju ponijeti samo dobru volju za učenjem i druženjem uz more; prenosi Otvoreno more.
Djeca će učiti tehnike jedrenja, jedriličarska pravila, meteorologiju i tehničke pojmove, ali sve to na jednostavan, razumljiv način, zanimljiv dječjem uzrastu.
Bavljenje bilo kojim oblikom jedriličarskog sporta izvrsna je prilika za savladavanje brojnih znanja i vještina, primjenjivih u svakodnevnom životu.
Treninzi se održavaju svake srijede od 15.30 u lučici JK Split na adresi Lučica 4 u Splitu.
Broj polaznika je ograničen, a više informacija možete dobiti kod voditelja programa na 095 798 4910 ili slanjem upita na jk.split@gmail.com.
Strahovita nesreća putničkog broda pokraj Gibraltara – 1891.
Na današnji dan, 17. ožujka 1891. godine, potopio se kod Gibraltara putnički brod SS Utopia, pri čemu su poginula čak 562 njegova putnika i članova posade. K tome, poginula su i dva mornara sa susjednog broda, koji su pomagali unesrećenicima; piše Povijest.hr. Radilo se o prilično neobičnoj nesreći do koje je došlo kad se putnički brod SS Utopia nabio na pramac britanskog bojnog broda HMS Anson. Bojni brod težak oko 10.000 tona imao je na mjestima oklop deblji čak i od 40 centimetara, tako da ga udar gotovo uopće nije oštetio. SS Utopia, naprotiv, u kratkom je vremenu potonula, što je dovelo do utapanja većine njenih putnika (562 od ukupno 880).
SS Utopia bila je na putu iz Trsta u New York. Tijekom puta stajališta su joj bila u Napulju, Genovi i Gibraltaru. Međutim, pri uplovljavanju u zaljev kod Gibraltara dogodila se neočekivana nesreća. Naime, mjesto za sidrenje u koje je SS Utopia trebala uploviti bilo je zauzeto od strane dvaju britanskih bojnih brodova. Bili su to HMS Anson i HMS Rodney, oba klase Admiral. Već je padala noć, pa kapetan putničkog broda nije dobro vidio bojni brod HMS Anson koji mu se nalazio u blizini. Navodno je bio i zaslijepljen reflektorom s tog broda. Tako je SS Utopia udarila u HMS Anson i zadobila veliku rupu u trupu. Potonula je unutar dvadesetak minuta, a velik dio putnika uopće nije imao priliku izaći na palubu i napustiti brod. Navodno su leševi mnogih poginulih pronađeni unutar broda natiskani jedni na druge. Poginula su i dvojica mornara pri pokušaju spašavanja – James Cotton i George Hales.
