Dva kineska teretna broda, De Xing 9 i Shun Xing Lun, sudarila su se 30. siječnja u luci Macao. Teretnjak De Xing 9 je pretrpio velika oštećenja na trupu i krmi.
Voda je počela ulaziti u brod te je svih 12 članova posade evakuirano. Brod je naposljetku djelomično potonuo.
Shun Xing Lun je također pretrpio određenu štetu, no brod i posada nisu u opasnosti.
12.400 teu kontejneraš MSC Maria Saveria pretrpio je mehanički kvar prilikom ulaska u Dardanele iz Egejskog mora, ujutro 31. siječnja, dok je bio na putu od Saudijske Arabije do turske luke Marmara.
Tegljači su došli u pomoć te se brod u njihovoj pratnji vraćao natrag u Egejsko more, na sidrište.
28. siječnja teretni brod Mekhanik Pustoshnyy udario je u svjetionik dok je napuštao Burnitsland u Škotskoj.
Svjetionik je oštećen, a brodu omogućeno da nastavi putovanje nakon inspekcije. Nakon što su utvrdili da brod nije jako oštećen nastavio je plovidbu prema Rusiji.
30. siječnja teretni brod Cantika Persada natovaren s 1600 tona gnojiva i usidren u vodama luke Gresik Petrokimi (Indonezija), počeo je driftati i vući sidro te je udario u obližnji usidreni brod.
Brodu je probijen trup u prednjem dijelu i pretrpio je masivan prodor vode. Brod se nagnuo u stranu i djelomično potonuo. Dio broda ostao je iznad vode. Svih 16 članova posade je evakuirano.
Novih detalja o incidentu još nema.
Pandemija i zatezanje odnosa s Europskom unijom učinili su svoje – već dugo nismo čuli ni “a” od velikih ambicija kineskih ulaganja u Hrvatsku.
No, to što su veliki projekti na čekanju, ne znači da su i ambicije kineskog širenja, prije svega preko hrvatskih luka, nestale; piše Otvoreno more.
Nedavno odbijanje žalbe tvrtke “China Road and Bridge Corporation” na raspisani natječaj za gradnju drugog kolosijeka pruge Hrvatski Leskovac – Karlovac (pod obrazloženjem promašenog roka za podnešenje žalbe), Kineze “strateški” nije obeshrabrilo. Iako su, jasno, veliki projekti u Krapinskim Toplicama, Kumrovcu i Zadru na debelom ledu.
No, ne bi bilo ni aktualnog, polaganog oporavka mediteranskih luka od posljedica pandemijske blokade diljem svijeta – da nije kontejnera iz Kine!
FOKUS BRODARA
I statistika to potvrđuje: tvrtka “Jadranska vrata” (osnovana je 2001. kao tvrtka kćer “Luke Rijeka”, sada u 51-postotnom vlasništvu filipinske tvrtke ICTSI) izvijestila je nedavno o novom rekordu na kontejnerskom terminalu Brajdica u riječkoj luci.
U prošloj je godini prekrcano 300.000 kontejnerskih jedinica (TEU). Taj novi rekord, kako ističu, dobiva još veće značenje kada se sagleda u kontekstu godine koja je na svim poljima bila pogođena pandemijom koronavirusa.
Pritom valja skrenuti pozornost na neslužbeni podatak po kojemu je gotovo pola kontejnera – stiglo iz Kine.
– Jadranske luke, a ovdje posebno naglašavamo luku Rijeka, posebice prethodne dvije godine, sve više su u fokusu glavnih svjetskih brodara koji svoj teret prema zemljama srednje Europe i zapadnog Balkana usmjeravaju upravo kroz Rijeku, koristeći sve dobrobiti optimalnog geografskog položaja, slobodnog kapaciteta, ali i sve veće učinkovitosti i produktivnosti, kako terminala, tako i intermodalnih servisa, prvenstveno željeznice na krilima novih investicija Vlade RH te HŽ Infrastrukture i Lučke uprave Rijeka – kažu u “COSCO Shippingu”.
Poznato je da se “Novi put svile” godinama manje koristi za prijevoz tereta, ali tek nedavno je postala aktualna opcija zbog novonastale situacije u prijevozu robe s Dalekog istoka.
Pomorski je prijevoz, logično, i dalje najpopularnija opcija prijevoza tereta jer je cjenovno najpovoljniji i nudi širok spektar prijevoznih usluga. Prijevoz robe pomorskim putem, kao ekonomski najisplativija opcija, praktično je prebukiran sve do ožujka. U željezničkom prometu, najviše se prevoze razni strojevi ili dijelovi strojeva, elektroničke komponente, metalni i plastični proizvodi…
Ova bi godina trebala donijeti i rasplet oko budućnosti kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali, nakon što je na samom izmaku 2020. Upravno vijeće Lučke uprave Rijeka iznenada poništilo međunarodni tender za odabir koncesionara.
DODATNO OTEZANJE
Na natječaj su bile stigle dvije obvezujuće ponude, jedna od kineske korporacije koju čine tvrtke “Ningbo Zhoushan Port Company Limited” (koja upravlja najvećom lukom u Kini i svijetu), “Tianjin Port Overseas Holding Limited” i “China Road and Bridge Corporation” (koja gradi pelješki most), a druga od konzorcija koji čine “APM Terminals” (tvrtka kćer brodarskog diva “Maersk”) i “Enna Logic” (dio domaćeg energetsko-logističkog koncerna “PPD grupa”).
Odlukom o poništenju dodatno će se otegnuti trakavica oko 400 metara duge operativne obale, čija je izgradnja trajala punih sedam godina (od prvog, neuspjelog pokušaja gradnje, prošlo je već gotovo 15 godina!), a u nju je dosad uloženo oko 120 milijuna eura. Izgradnja prve faze terminala završena je u lipnju 2019. godine.
Od koncesionara se očekuje ulaganje veće od 150 milijuna eura, u opremanje terminala i dogradnju još 280 metara operativne obale te njihovo puštanje u rad, čime bi kapaciteti Rijeke kao kontejnerske luke bili više nego udvostručeni…
Kakva će biti konačna odluka, nemoguće je prognozirati jer ne treba isključiti ni utjecaj eventualnih promjena u odnosu EU-a s Kinom, kao i globalnoga geopolitičkog okvira nakon smjene na vrhu SAD-a.
Ukrcaj na zimska MSC krstarenja omogućen i putnicima iz Hrvatske
Hrvati su se tijekom Prvog svjetskog rata borili kao dio austro-ugarske vojske, a posebno velik udio imali su u mornarici, gdje su sačinjavali oko trećine ukupnog ljudstva. Bili su, međutim, znatno slabije zastupljeni među časnicima, gdje su dominirale osobe austro-njemačke narodnosti. Iako su u početku bili prilično motivirani boriti se za habsburšku krunu (pogotovo nakon ulaska Italije u rat), nestašice osnovnih namirnica, veliki gubitci hrvatskih vojnika na kopnenim bojištima, nedopuštanje uzimanja dopusta i socijalne razlike rezultirale su rastućom ogorčenošću mornara i željom za okončanjem sukoba; piše Povijest.hr. Širenje komunističkih ideja preko hrvatskih vojnika koji su se vraćali iz zarobljeništva u Rusiji, koja je nakon Oktobarske revolucije istupila iz rata, također je imalo odjek među mornarima.
Prvog veljače 1918. mornari u Boki Kotorskoj (tada u sastavu Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) otkazali su poslušnost zapovjedništvu. Boka Kotorska u to vrijeme bila je važna pomorska baza Dvojne Monarhije zbog svog strateškog položaja, stare pomorske tradicije, i razvedenosti obale te je pružala sigurno utočište brodovima. Usto je bila i najjužnija točka Austro-Ugarske Monarhije.
Navedenog dana točno u podne, na brodovima Sankt Georg i Gea, mornari su preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke te izvjesili crvene zastave kao znak pobune i međunacionalne solidarnosti, a ubrzo im se pridružilo još 40 brodova stacioniranih u zaljevu. Na čelu pobune bili su Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, Antun Grabar iz Poreča, Jerko Šišgorić iz Žirja kod Šibenika i Čeh František Raš.
Nedostatak kontrole nad komunikacijom, neorganiziranost ustanika i odlučnost Vrhovnog vojnog zapovjedništva (njem. Armee Ober Kommando, AOK-a), da oružanom silom spriječi mornare u ostvarenju plana o isplovljavanju prema Italiji, makar i po cijenu potapanja većine brodova, potkopali su pobunu. Jedna struja ustanika zastupala je ideju da zaposjednuti brodovi isplove i pridruže se silama Antante, dok je druga tražila da brodovi ostanu u Boki. Zapovjedništvo je 2. veljače uputilo ultimatum pobunjenim mornarima o predaji, zapovjedilo evakuaciju civilnog pučanstva, a njemačkim podmornicama naložilo potapanje brodova Gea i Sankt Georg. Također, određeno je da se nepovjerljive postrojbe, koje su uglavnom činili Hrvati, zamijene mađarskim i njemačkim kadrom.
Već sljedećeg dana u zaljev pristižu ratni brodovi iz Pule, a pobunjenici se predaju bez borbe. Četvorica kolovođa osuđeni su na smrt strijeljanjem, dok su mnogi drugi zatvoreni ili smijenjeni sa službe na brodovima. Uhićeno je ukupno 500-tinjak mornara, u zatvoru je umrlo njih desetak, dok su tijekom same pobune smrtno stradala dvojica.
Ovaj događaj je u to vrijeme izazvao velik interes Europe i bio je udarna vijest novina u doba kada se nazirao kraj Prvog svjetskog rata te poraz Centralnih sila.
MSC Cruises je 21. siječnja 2021. objavio da će ukrcaj na brodove MSC Grandiosa i MSC Magnifica u sezoni zima 2020/2021 biti moguć i za dodatne tri zemlje: Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku. Podsjećamo, u ovoj početnoj fazi ponovnog početka plovidbe ukrcaj je bio moguć samo za putnike iz 26 zemalja Schengena; prenosi UHPA.
Nakon privremene obustave plovidbe zbog restriktivnih mjera kretanja unutar Italije tijekom blagdanskog razdoblja MSC Grandiosa, perjanica flote kompanije MSC Cruises, 24. siječnja nastavila je sa svojim 7-noćnim krstarenjima isplovljavajući iz Genove svake nedjelje i posjećujući talijanske luke: Civitavecchiju, Napulj, Palermo te Vallettu na Malti, a ukrcaj će biti moguć u svakoj od spomenutih talijanskih luka. MSC Grandiosa će navedenim itinererom ploviti do 21 .ožujka, a nakon toga će ostati u zapadnom Mediteranu s novim itinererom u sklopu svog ljetnog programa.
MSC Magnifica će nastaviti s plovidbom 14. veljače isplovljavajući iz Genove na 11-noćna krstarenja koja su osmišljena kako bi gosti imali priliku na jednom putovanju otkriti atrakcije istočnog i zapadnog dijela Mediterana uz obilazak Italije, Grčke i Malte.
Više o krstarenju kompanije MSC Cruises sukladno zdravstvenim i sigurnosnim pročitajte ovdje.
Yannick Bestaven, 48-godišnji francuski skiper Maître Coq IV, ukupni je pobjednik devetog izdanja Vendée Globea.
Iako je zapravo kao treći prošao ciljnu ravninu kod Les Sables d’Olonne, Francuska, u 03 sata 19 minuta 46 sekundi danas rano ujutro, zbog činjenice da je imao vremensku kompenzaciju od 10 sati i 15 minuta, koju mu je dodijelio međunarodni žiri zbog njegove uloge u traganju i spašavanju kolege i natjecatelja Kevina Escoffiera, Bestaven je odnio pobjedu s kompenziranim vremenom od 2 sata 31 minutu 01 sekundu ispred Charlieja Dalina i 6 sati 40 minuta 26 sekundi ispred Louisa Burtona, koji su oboje završili ispred njega, no u ukupnom poretku zauzeli drugo i treće mjesto; piše Nautica-Portal.
Bestaven, skiper Maître CoQ IV, bio je jedan od dvojice skipera koji su tijekom trajanja utrke najdulje vodili flotu: 26 dana ili 32% regate ukupno. Izvrstan je to rezultat skipera koji je odrastao u Arcachonu, a Yves Parlier mu je bio mentor.
Bestaven je u pri svom putu ka cilju plovio u Biskajskim zaljevom po kiši koja je jačala, pri 20 čvorova zapadnog vjetra i sve većim valovima, prije nego što je srdačno dočekan kao novi pobjednik Vendée Globea.
Da je na koncu pobjedu odnio Dalin rekli bismo da je bilo zasluženo, no također i Bestavenu možemo čestitati na zasluženoj pobjedi.
Na koncu, pobjednički podij devetog Vendée Globea izgleda ovako:
1 – Maître Coq IV (Yannick Bestaven), završeno 28/01/2021 03:19:46 UTC, proteklo vrijeme 80d 13h 59min 46s. Vremenska kompenzacija: -10h 15min 00s, Službeno ispravljeno vrijeme: 80d 03h 44min 46s. Prosječna brzina na teoretskom kursu: 24 365,74 nm / 12,60 kts. Preplovio 28 583,80 nm u prosjeku 14,78 kts
2 – APIVIA (Charlie Dalin) završio 27/01/2021 19:35:47 UTC. proteklo vrijeme 80d 06h 15min 47s bez vremenske kompenzacije. Vremenska razlika do prvog 02h 31min 01s. Prosječna brzina na teoretskom kursu: 24 365,74 nm / 12,65 kts. Preplovio 29 135,01 nm u prosjeku 15,13 kts
3 – Bureau Vallée 2 (Louis Burton) završio 27/01/2021 23:45:12 UTC proteklo vrijeme 80d10h 25min 12s, bez vremenske kompenzacije. Vremenska razlika do prvog 06h 40min 26s, vremenska razlika do APIVIA, prve jedrilice koja je ušla u cilj, 04h 09min 25s. Prosječna brzina na teoretskom kursu: 24 365,74 nm / 12,62 kts. Preplovio 28 649,99 nm u prosjeku 14,84 kts
„Na izradu knjige, odnosno udžbenika »Vještina plovidbe« potaknuo me je kroničan nedostatak domaće znanstvene literature za potrebe studenata na kolegijima, ali i sve veće okretanje zadarskog sveučilišta moru, a posebice usmjerenje Odjela za povijest pomorskoj tematici čiji je pionir prof. dr. Mithad Kozličić kojemu je ova knjiga i posvećena.“ – tumači prof. Pavić.
Knjiga prof. dr. sc. Milorada Pavića, redovitog profesora na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, naziva »Vještina plovidbe: navigacija svjetskim morima u doba velikih geografskih otkrića« opisuje jedno specifično razdoblje u razvoju svjetske povijesti, kao i povijesti pomorstva. Riječ je o razdoblju u kojemu je Europa, iz dotad periferne uloge, zahvatila prostranstvo mora i otvorila se svijetu te u njemu sve više zadobivala vodeću ulogu; piše Zadarski list. To isto razdoblje vrijeme je svekolikog sazrijevanja europskog društva, nakon kojega Europa postaje spremna nositi se s novostečenom ulogom u Svijetu. Opisom brojnih istraživačkih ekspedicija više i manje poznatih pomoraca koje su se u osvit novog doba, pod paskom vladara i kreditora, otpravljali u nepoznato u potrazi za blagom, pustolovinama i otkrićima novih kontinenata, ne iscrpljuje se tadašnji svijet pomorskih ekspedicija.
Kreativnost i inovativnost
U pozadini tih pothvata stajali su napori generacija i generacija pomoraca i brodograditelja prije njih, ali isto tako brojnih geografa, matematičara i astronoma, koji su svojom kreativnošću i inovativnošću na području pomorske navigacije stvarali uvjete i omogućavali da do takvih poduhvata dođe.
Knjiga »Vještina plovidbe« promatra problem navigacije i povezana velika geografska otkrića na sustavan i cjelovit način te nastoji pružiti odgovore na različita pitanja koja proizlaze iz ove složene teme. Pomorac je u artikulaciji svog odnosa s morem i na moru, u potpuno novim okolnostima, morao upotrijebiti sve svoje znanje kako bi ondje mogao opstati. On more nikad neće moći ukrotiti, ali će mu se pokušati maksimalno prilagoditi. Upravo taj proces njegove prilagodbe moru čini vještinu plovidbe »živim organizmom«, koji se neprestano mijenja i usavršava, i koji je u određenom reciprocitetu s njegovim rezultatima. Stoga je jedan od glavnih ciljeva ove knjige uočavanje suodnosa vještine plovidbe s velikim geografskim otkrićima.
Ovim povodom je ekipa Zadarskog lista razgovorala s prof. dr. sc. Miloradom Pavićem o značaju ovog izdanja, prethodnoj knjizi, o ciljevima i motivaciji.
Svijet znanosti
Valja napomenuti kako su se studenti uglavnom oslanjali na stranu literaturu, a osim toga značaj je u prikazu šire slike, odnosno preduvjeta stvaranja vještine te interdisciplinarnom pristupu.
– Ova je knjiga značajna iz više razloga. Prvo, riječ je o rijetkom domaćem izdanju na hrvatskom jeziku koje govori o fenomenu istraživačkih putovanja za vrijeme velikih geografskih otkrića. Nadalje, knjiga ne obrađuje problem parcijalno, držeći se zbivanja vezanih uz pojedinog poznatog istraživača kao kod niza prethodnih izdanja, već se daje razrada gospodarsko-političke slike istraživačkih ekspedicija u svjetlu borbe europskih zemalja za trgovačko-strateški primat u svijetu. I naposljetku, udžbenik nije samo razrada puke događajnice u doba velikih geografskih otkrića, već obrađuje i onu, manje poznatu, pozadinu istraživačkih putovanja i geografskih otkrića bez koje ova potonja jednostavno ne bi bila moguća, a odražava se u dijelu samog naslova »Vještina plovidbe«. Dakle, riječ je o svijetu znanosti, ponajprije geografije, matematike i astronomije, kojim su omogućeni razvoj brodskog mjernog instrumentarija, konjunktura u brodarstvu te prilagodba ljudi novim tehnološkim spoznajama i njihovoj primjeni u svijetu navigacije, saznaje se od prof. Pavića.
Kada je riječ o kolegijima na Odjelu za povijest, s obzirom na tematiku udžbenik je ponajprije osmišljen za istoimeni kolegij Vještina plovidbe, ali isto tako i za Svjetsku povijest u ranom novom vijeku.
Simbioza povijesti, geografije i pomorstva
– Na koncu, ne treba zaboraviti da se u europskoj periodizaciji za početak spomenutog razdoblja uzima Kolumbovo otkriće Amerike 1492., kao i to da se Europa nametnula svijetu i ostvarila u njemu primat upravo zahvaljujući velikim geografskim otkrićima, napominje prof. Pavić.
Knjiga je interdisciplinarnog karaktera, a prof. Pavić tumači da, osim obrade povijesnih procesa, obrađuje pojedine probleme izvan domene povijesti, ponajprije iz područja geografije i pomorstva.
– Raščlamba razvoja geografskih spoznaja u dotičnom razdoblju te način primjene različitih znanstvenih disciplina u navigaciji, uz njihov sinergijski učinak i stalan napredak na iznalaženju sve uspješnijih navigacijskih rješenja, najbolja su potvrda tomu, dodaje prof. Pavić.
„Na izradu knjige, odnosno udžbenika »Vještina plovidbe« potaknuo me je kroničan nedostatak domaće znanstvene literature za potrebe studenata na kolegijima, ali i sve veće okretanje zadarskog sveučilišta moru, a posebice usmjerenje Odjela za povijest pomorskoj tematici čiji je pionir prof. dr. Mithad Kozličić kojemu je ova knjiga i posvećena“ – tumači prof. Pavić.
Ideja puno, vremena malo
– Upravo su me rad sa studentima i želja za izradom prikladnih i inovativnih povijesnih sadržaja nadahnuli za pisanje prethodne, a i ove, nove knjige. A što se tiče sljedećeg projekta, ideja je puno, a vremena malo. Mi profesori sa sveučilišta, u prvom smo redu zaposleni radi studenata u nastavnom procesu, dok znanstvenoistraživački rad ponekad pati. Trenutačno imam u planu dovršetak i priredbu jednog plovidbenog priručnika »Arte de Navegar« koji je još 1554. sa španjolskog na talijanski preveo »naše gore list« Korčulanin Vicko Paletin. U planu imam i još jedan udžbenik »Hodočašćenje u Svetu zemlju u ranom novom vijeku«, pa ćemo vidjeti, zaključio je prof. Pavić čije doprinose znanosti studenti željno iščekuju.
Američka kompanija Eagle Bulk kupila je ultramax bulker SBI Virgo izgrađen 2017. godine od Scorpio Bulkersa.
Prodaja će se zaključiti tijekom drugog tromjesečja 2021. godine, a Scorpio će za brod dobiti 15 milijuna dolara i 212.315 dionica Eagle Bulka.
SBI Virgo je preimenovan u Rotterdam Eagle, a prema VesselsValue-u ovaj ultramax je peti brod kupljen od Scorpio Bulkersa.
Tvrtka je već kupila brodove SBI Gemini, SBI Orion, SBI Aries, izgrađene 2015., kao i brod SBI Phoebe, izgrađen 2016. godine.
Eagle Bulk ima flotu od ukupno 49 brodova.
