Novo svjetsko, i to otvoreno prvenstvo Dalmatinci imaju, ovaj put oni iz Dugog Rata koji su osmislili morske balote. Momci, njih šest, organizirali su nadmetanje na pijesku Duća. No ne, kako bi se očekivalo, na zjogu kopnenom, nego u moru.
E sad, kako se to balote igraju u moru? Kako se uopće zna tko je bolji, tko je bliže bulinu uvaljao, tko će pobijediti, koji punti se broje?
Sa svim tim pitanjima zasuli smo momke, i to redom: Marka Galiota, popularnog Zelu Vlaja iz Vrlike, kako mu protivnici tepaju, 33-godišnjeg majstora koji obrađuje kamen, ujedno i rukometaša dugoratskog kluba Hrvatski dragovoljac. Pa Joška Ivaniševića, 34-godišnjaka kojeg krasi neobični nadimak. Prevara ga zovu, iz Krila Jesenica je i momak je također bio rukometaš, i to vrhunski vratar, sada u ulozi tajnika kluba, uposlen u omiškoj tvornici “Omial”. Balote u ruku je uzeo i za nas zaigrao i Jozo Brzović, 26-godišnjak iz Dugog Rata koji radi u tvrtki za proizvodnju ribarske opreme, a i skiper je na Cetini na rafting-turama.
Vještinu s balotama, koje su malo teže od onih uobičajenih, po kilogram se mjeri u svakoj, dok bulin ima negdje oko pola kilograma i od bakelina su izgrađene. Ivan, koji u kalendaru broji 26 godina, a Munja mu je nadimak, nezaposleni je magistar kineziologije koji trenutno u rukometnom klubu obavlja dužnost trenera škole rukometa, te brat mu mlađi Frane (23), perspektivni pivot, i do reprezentacije u mlađim uzrastima je dogurao, no ozljeda je ovog električara, kojeg krasi nadimak Vepar, odvukla izvan rukometnog terena. A kako su braća iz Novih Sela, iz omiške Zagore, uz Vrličana Marka, odmah se prvenstvo proglasilo – svita i Vlaja u balotama.
Mjere za teren nema, samo da more ne bude preduboko, do metra je najbolje. Ovdje u Dućama pijesak pruža najbolji teren, samo je problem kada se previše hoda, pa se zamuti more – dok se i on sprema za suđenje i to ozbiljno, kazuje nam Armando Terzić, umirovljenik iz Dugog Rata, sada u ulozi suca kojeg krasi dvije bitne stvari.
Prva je maska za ronjenje, a druga metar od trstike. Jer treba u moru, na dnu, izmjeriti udaljenost jedne balote od druge, koja je bliže bulinu.
No zato su i balote, ove s prefiksom – morske, drugačije od onih klasičnih, kopnenih. Osim težine i samog materijala od kojeg su napravljene, krasi njih i neobična boja – jedan par je u zeleno opituran, drugi u crveno, a one smeđe imaju na sebi i crvenu točku. Sve zbog bolje vidljivosti u moru.
Igru planiraju i patentirati, zaštititi, te dogodine, pred kraj ljeta, i nove ekipe dovesti, čak i one izvan granica Lijepe naše… Organizirati i svjetsko prvenstvo, pa nek svi zaigraju u pijesku, morskom dakako, ovu igru za koju igrač mora imati oko sokolovo i mirnu ruku.
Igra se u dva puta dobivenih 11 punata – dotle momci imaju zagrijavanje. Mreža je razapeta, a i s plutima te konopima su na valovima iscrtani okviri terena.
Ovaj put nema pobjede, no ima spize i dogodine novog prvenstva – uglas rezimiraju, te prezadovoljna šestorka napušta morski teren, planirajući ove zime utanačiti detalje novog sporta – balota s morskih štihom.
