Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju počela je primjena novoga Zakona o morskom ribarstvu. Nažalost, zakon je hrvatskim ribarima donio nove probleme jer su u njega ušle europske uredbe koje moraju slijediti, ali ne i odgode prihvaćene u pregovorima s Unijom.
“Na ovakav način je nestala ribarska tradicija. Oni tradicionalni alati koje smo mi koristili zapravo nestaju. Tendencija je više na industrijskom ribolovu. Mali obrti i mali ribari na ovaj način imaju ili lošiju ili nikakvu budućnost”, kaže predsjednik hrvatskog ribarskog ceha Vladan Bojić, koji je danas najavio 18. po redu susret ribara koji će se od 17. do 19. listopada održati na Hvaru.
Upravo će primjena novog Zakona biti jedna od glavnih tema razgovora za koji će ribari od predstavnika nadležnih institucija zatražiti objašnjenje.
“Ta uredba je donijela čitav niz novih propisa, novih zabrana, na koje mi, očito nismo spremni. Nažalost, nismo mogli doći do potpisanog poglavlja 13 i nismo znali što nas čeka. I to sada polako izranja na svjetlo dana. Tu je čitav niz problema, koji su se stvorili skrivanjem istine od ribara i donošenjem zakona koji nama ne odgovaraju”, istaknuo je Bojić.
No, u zakonu ni traga odgodama i dogovorenom prijelaznom razdoblju za provođenje tih uredbi, kaže Bojić.
“Recimo, potezne mreže su totalno stavljene van zakona. One skoro uopće, na ovaj način, nemaju nikakve budućnosti, a to su mreže koje kod nas imaju tradiciju 800 godina. Danas je stvarno teško govoriti o tome da nekome uzmete posao, da mu upropastite njegova ulaganja i da on više nema od čega živjeti”, kazao je Bojić.
Upozorava kako trenutno povlastice ima 3500 ribara, a prema novom Zakonu, dozvole za ribolov se više ne mogu dobiti.
Ujedno im je onemogućeno i povećanje broja ribara i ribarske flote, kao i snage motora trenutnih brodova, pa sve to na kraju vodi tome da se polako uništava ribarska tradicija.
Naime, zbog strogih europskih zakona sve više ribara pristaje na politiku ‘scrapinga’, tj. otkup i uništavanje ribarskih brodova, što je dio politike EU-a za smanjenje ribolovnog napora.
Brodove, a s njima i povlastice, otkupljuje država, ribari dobivaju određeno obeštećenje, što se obračunava prema veličini broda, jačini motora i njegovim godinama.
Ribar ne može prodati brod, on se uništava bez obzira na to u kakvu je stanju i kada je građen.
