Da je život pomoraca kruh sa sedam kora – stara je izreka. No, kada more “tuče” žena onda je to kudikamo tvrđi kruh. Kako se snalazi na brodu, gdje je jedina žena, otkrila nam je mlada Zadranka Darija Vukman.
Darija je gotovo slučajno postala pomorac. Iako je nakon završene srednje škole poželjela upisati strojarstvo, prevagnula je nautika i to iz jednog jedinog razloga – u Zagrebu nema mora. Nakon diplome, krenula je potraga za brodom, na kojemu bi odradila kadeturu. Nijedna hrvatska tvrtka ni tada ni danas nije bila spremna ukrcati ženu. No, Darija je bila uporna.
Dobre dvije godine sam tražila kadeturu i ukrcaj. na kraju sam sasvim slučajno doznala za tvrtku CMA Ships, koja ima svoj ured u Rijeci, tako da sam sasvim slučajno saznala za njih, javila se i to je bilo to, kaže Darija.
Prošle su dvije godine, a Darija još uvijek plovi na brodovima francuske kompanije. Plovim na brodu za prijevoz kontejnera. Rute su obično Europa – Kina, nekada su to luke na sjeveru Europe, poput njemačkih, dok sam sada bila na ruti Crno more – Kina. Bilo mi je zanimljivo jer taj dio svijeta nisam vidjela, a sad sam ga uspjela vidjeti, kaže kroz smijeh Darija.
Iako je jedina žena na brodu – ravnopravna je s kolegama. Mahom su to pomorci iz Hrvatske i Filipina. Na zadnjem brodu nas je bilo 26, bila sam jedina žena, ali mi je bilo ok. Nisam imala nikakvih problema. Dečki su bili stvarno super. Za sada nisam osjetila nikakvu diskriminaciju. Nisu me baš držali kao kap vode na dlanu, ali nije baš i da nije bilo milosti. Bili su, onako, taman, dodaje mlada Zadranka.
Nakon zadnja četiri mjeseca plovidbe, Darija je zaslužila blagdane provesti s najmilijima. A onda na neki novi vijađ.
Foto: V. Šetka
