Tonči Gvozdanović: Pomorac sve izazove treba prihvatiti

Fetivi Bračanin (rođen u Supetru 1961., a dječaštvo proveo u Sutivanu) Tonči Gvozdanović svejedno samo Split smatra svojom lukom. U Splitu je pohađao osnovnu, a za upis u srednju školu nije imao dvojbu – samo jedinstvena splitska Pomorska! Nautika.

„Otac mi je cili život bija pomorac, na našim i strancima. Tako to ide… Tija sam i ja.” – govori Gvozdanović danas zapovjednik na LNG tankeru, na početku razgovora. I doista iz njegove priče koja slijedi vidljivo je kako isključivo vjera u sebe i svoje vještine te strpljenje donosi „rezultat na duge staze”. Evo što kaže, ukratko. Za početak, bez pitanja.

– Dječaštvo sam proveo u Sutivanu u kući uz more. Sa naše tarace pucao je pogled na cijeli Brački kanal, Šoltu, Čiovo, Split pa sve do Vrulje. Svaki brod koji je plovio tim akvatorijem nije mogao izbjeći da ga ja ne vidim. Manovre vapora i trabakula u sutivanskom portu uvijek su privlačile moju pažnju i zanimanje. Velik dio djetinjstva proveo sam u drvenom kaiću loveći ribu i ploveći u tom akvatoriju. Kontakt s brodovima te druženje s ljudima od mora, ribarima i pomorcima najvjerojatnije je imalo glavni utjecaj na odabir pomorske karijere. Isto tako otac je plovio kao zapovjednik na brodovima obalne plovidbe te kao prvi časnik palube na brodovima za generalni i rasuti teret pod stranom zastavom pa je moguće i ta činjenica prevagnula u odabiru buduće karijere.

Kadeturu ste odradili odmah nakon mature u Pomorskom školskom centru na tramperu. Koliko dugo ste bili na tom brodu i kakva su vam bila prva iskustva?

Kadeturu sam odradio od 1980. do 1981. godine ploveći na m/b “Luka Botić” Jadranske Slobodne plovidbe (JSP), današnji Jadroplov koji je bio vrlo kvalitetna kompanija s vrlo dobrim pristupom obuci i školovanja budućih časnika. Tih 12 mjeseci provedeno na tramperu je bila škola za cijeli život. Tu sam naučio sve potrebne osnove navigacije, stabiliteta i krcanja tereta, poslove održavanja broda, veza i manevriranja.

Tadašnji časnički kadar i posade Jadroslobodne bili su najbolji učitelji te se od njih moglo naučiti puno jer su znali prenijeti znanje. Na kadeturi sam vidio i posjetio dosta luka u zapadnoj Africi, sjevernoj i zapadnoj Europi, Mediteranu i Crnom moru. Dosta vremena smo proveli u crnomorskim lukama Sovjetskog Saveza što je bilo specifično iskustvo.

Nakon diplome na Višoj pomorskoj školi u Splitu krcate se na m/b “Šolta”. Koja je bila vaša pozicija i kako dalje kreće vaša karijera?

Tako je. Kako sam bio stipendist Jadranske Slobodne plovidbe prvi ukrcaj za trećeg časnika palube 1985. godine dobivam na „Šolti”, brodu za rasuti teret, praktično novom brodu građenom u splitskom škveru koji je za ono doba imao instalirane najnovije navigacijske uređaje i opremu.

Pružila mi se tada šansa da svo naučeno teoretsko znanje primijenim i u praksi, a imao sam i sreću da je prvi časnik palube na „Šolti” tada bio kap. Željko Sušić sa otoka Raba, pravi “maritimo” stare škole. Od njega sam puno naučio jer je mnogo znao i nesebično prenosio svoje znanje na mlađe časnike. “Šolta” je tada plovila na relaciji sjeverna Europa preko Atlantika za Kanadu i Velika Jezera. Putovanja su bila atraktivna te se u lukama stajalo duže i bilo je vremena za izlaske vani i upoznavanje gradova. Poslije „Šolte” plovio sam kao treći i drugi časnik palube na brodovima Jadranske Slobodne Plovidbe na linijama za Crveno more, Australiju te Kanadu. Tri godine kasnije, 1988., polažem ispit za Kapetana duge plovidbe. U to doba sporo se unaprjeđivalo u viši rang jer je uvjet bio da skupiš dovoljno navigacije u rangu i da se otvori mjesto za unaprjeđenje. Kako je i tada bila velika kriza u pomorstvu bilo je u radnom odnosu i više nego potrebno časničkog kadra. Radi krize je u rezalište otišlo ili je prodano veći dio starijih brodova, a flota se sporo obnavljala pa nije bilo mjesta za unapređenje.

I onda nagla promjena. Prelazite na stranca. Na kojem ste brodu i koliko dugo tu ostajete?

A… Tako to ide. Početkom 1989. godine ukazala mi se prilika, prijatelj mi je predložio da prihvatim ukrcaj za drugog časnika palube koji je njemu ponuđen ali mu nije odgovarao radi dužine ugovora od 9 mjeseci. Prihvatio sam i ukrcao se na kontejnerski brod jednog njemačkog brodara sa sjedištem na Cipru. Na tom brodu prvi put plovio sam sa stranom multinacionalnom posadom. Zapovjednici i upravitelji stroja bili su Nijemci i Englezi, časnici Poljaci i Filipinci a zanimljivo da je posada bila iz pacifičkih državica Kiribati i Tuvalu. Ta posada je vrlo živopisna, potpuno druga kultura i mentalitet te je s njima bilo interesantno ploviti i raditi. Bilo je i smiješnih, veselih a i tužnih trenutaka. Kako sam ja došao s naših brodova nije mi se lako bilo priviknuti na nove uvjete rada i života na brodu, a najteže na hranu. Poslije par mjeseci na brodu unaprijeđen sam u prvog časnika palube te na tom brodu plovio godinu dana. Brod je održavao kontejnerski servis po lukama Mediterana i Velike Britanije.

Na kojim ste sve vrstama broda bili nakon toga i za koji period biste rekli da vam je bio najbolji?

Sredinom 1990. godine većina naših kompanija počinje nuditi plovidbu na ugovor sa primanjima sličnim kao i na stranim brodovima te prihvaćam ponudu Slobodne Plovidbe-Šibenik te se ukrcajem za prvog časnika palube na m/b “Vodice”, brod za prijevoz generalnog tereta i kontejnera. Kako je Slobodna Plovidba u to vrijeme obnavljala flotu većinom plovim na novim brodovima za prijevoz generalnog tereta i kontejnera te brodovima za rasuti teret.

Vrijeme provedeno na Slobodnoj plovidbi ostat će mi u sjećanju kao najbolji dio karijere jer se plovilo i radilo na brodu bez pritiska, život na brodu je bio dinamičan, a ljudi su bili kvalitetni i lojalni kompaniji. Ova lojalnost se vidjela kada je kompanija zapala u financijske teškoće. Posade su plovile, a mjesecima ljudi nisu primili plaće. Velika je šteta da je Slobodna plovidba prepuštena propasti i poslana u stečaj, a da se prstom nije maklo iz tadašnje Vlade da se održi brodarska kompanija u Šibeniku. Nije tu pitanje samo Slobodne, Plovidbe, u isto vrijeme „pustilo se šapatom” da propadnu i ostale naše kompanije kao Croatia line, Lošinjska, Dalmatinska, Mediteranska te potom i Splitska plovidba.

Oni političari raznih boja koji su bili odgovorni za trgovačku mornaricu očito su imali interes da je privatiziraju te prodaju u bescjenje. U Hrvatskoj kao da je teško shvatititi kako je jaka domaća flota najveći generator kvalitetnog pomorskog kadra. Naše škole i fakulteti školuju kvalitetan kadar ali taj kadar se vrlo teško ukrcaje za pripravnike, a još teže dolazi do prvih ukrcaja u rangu časnika. Ovdje bi ponovio riječi mog kolege kap. Joška Mikelića: „Treba nam jaka hrvatska flota! Znanja imamo”.

Kada ste unaprijeđeni u zapovjednika? Jeste li bili zadovoljni ili ste htjeli nešto drugačije?

Odlaskom sa Slobodne plovidbe jedno vrlo kratko vrijeme plovio sam na Splitskoj plovidbi-Split. 1996. godine posredstvom splitske agencije Globtik Express ukrcajem kao prvi časnik na kontejerske brodove kompanije Hanseatic iz Cipra gdje plovim nekoliko godina te onda prelazim na jednog francuskog brodara gdje plovim na brodovima za rasuti teret. Tu me 2000. unaprjeđuju u zapovjednika na handy size bulk carrieru. Na handy size i capesize brodovima za rasuti teret plovim do 2005. godine.

Kako su tih godina vozarine na rasutom teretu bile vrlo visoke to stanje ipak nije pratilo povećanje primanja na brodu odlučio sam da pokušam nešto novo. Odluku mi je ubrzalo gubitak posla radi prodaje broda. Uz savjet i podršku splitske agencije ukrcajem se u svojstvu drugog časnika palube na LNG tanker “Golar Freeze”. Onda sam „okrenija ploču”. Počeo sam iz početka stvarati karijeru, napredujući u rangu. 2008. godine unaprijeđen ponovo u zapovjednika na brodu „LNG Leo” kompanije Pronav. Budući da su to bile godine kada je na tržište dolazio veći broj LNG novogradnji bile su izražene potrebe za kadrom pa se moglo brže napredovati. Od tada pa do danas plovim na LNG i LPG brodovima s jednim kratkim periodom tijekom krize provedenim na brodovima za suhi teret.

Moramo znati da je do početka stoljeća bilo samo oko 200-tinjak LNG brodova na tržištu i to je bio zatvoreni klub te je vrlo malo hrvatskih pomoraca imalo LNG iskustvo. Njega su pak imali većinom pomorci koji su prije plovili na alžirskoj kompaniji Hyproc i oni su bili časnički kadar na prvim dobivenim LNG brodovima te se od njh jedino moglo naučiti zanat. Ovdje naglašavam da je agencija Globtik Express učinila taj prvi korak i prva otvorila priliku našim pomorcima da dobiju ukrcaj na LNG brodovima. Tek poslije su je počele slijediti ostale agencije dobivanjem novih LNG brodara tako da sada hrvatski časnici plove na većini najboljih svjetskih LNG kompanija.

Danas ste na LNG brodu. Da li je to ono o čemu ste sanjali ili možda očekujete još neke izazove u životu?

Biti zapovjednik na velikom LNG tankeru je velika čast, vrh karijere za svakog kapetana koji aktivno plovi. Također to je i veliki izazov jer zahtijeva permanentno učenje i stjecanje novih znanja, a i veliku odgovornost te ne dopušta da se opustite. Nisam nikad puno razmišljao na kojim ću brodovima ploviti – karijera mi je išla više inercijalno, prilika se pojavila i trebalo je samo prihvatiti izazov. Zadnjih desetak godina vidim da je tendencja mlađe i školovane generacije časnika da cilja na ukrcaj na brodove više tehnologije (LNG, LPG, product i chemical tankere, razne offshore brodove, velike putničke brodove, velike kontejnerske brodove) a izbjegava brodove za suhi i rasuti teret isključivo radi nižih primanja. To je ispravan način razmišljanja jer je većina brodara koji imaju brodove za suhi teret malo po malo, radi krize i opstanka na tržištu, prešla na ukrcaj jeftinijih časnika i posade s Dalekog Istoka. Hrvatski časnički kadar može opstati u borbi s jeftinijom konkurencjom samo ako zadrži visoku razinu kvalitete i specijalizacije za brodove više tehnologije.

Možda bi mi jedini izazov još bio da se okušam u poslu lučkog pilota, manovra broda mi je uvijek bila zadovoljstvo naročito s manjim brodovima.

Koliko vam je sada lakše ili teže u odnosu na prijašnje iskustvo na raznim vrstama brodova?

Na ovo pitanje nije lako dati odgovor, kada ste zapovjednik na bilo kojoj vrsti broda morate zadovoljiti razne interese. S ovim prvenstveno mislim na brodara, unajmitelja, vlasnika tereta i drugih. Svi očekuju od vas da brod i teret stigne od točke A do točke B sigurno, na vrijeme i sa što manjim troškovima te da svi profitiraju. Za postići ovo morate upotrijebiti svo raspoloživo znanje i iskustvo, timski rad je također vrlo bitan ali jedan faktor je i sreća. Posao se mora raditi držeći se visokih sigurnosnih standarda, imati kvalitetne ljude na brodu i koristiti dostupne informacije i opremu. Zapovjednik u današnje doba je prvenstveno menadžer i vođa tima na brodu.

Po mom iskustvu rekao bih da nema neke velike razlike u težini posla zapovjednika na tankeru ili brodu za suhi teret. Na tankeru je ipak odgovornost veća radi vrste tereta.

Opišite nam jedan vaš radni dan na Q-flex LNG brodu na kojem ste trenutno.

Trenutno plovimo iz Singapura za Fujairah gdje ćemo na sidrištu ukrcati gorivo, hranu, potrošnu robu, izmijeniti par članova posade te obaviti planirane servise. Meni najviše vremena uzima priprema broda za SIRE inspekciju koja nas čeka u ukrcajnoj luci, dnevna komunikacija i razmjena informacija sa svim zainteresiranim stranama te administrativna priprema broda za ukrcajnu luku i ukrcaj tereta te priprema broda za sljedeće putovanje. Dosta vremena se provede na pripremi i planiranju poslova te na održavanju visokih standarda sigurnosti. Sljedeće putovanje je dosta zahtjevno, ukrcajemo teret u Katru te ga moramo prevesti do iskrcajnog terminala u Poljskoj. Na početku putovanja moramo ukrcati naoružane zaštitare jer nas čeka prolaz kroz piratsko područje uz obale Somalije, Jemena i Adenskog zaljeva, prolaz Sueskog kanala, Mediteran, Gibraltarski tjesnac, zimski Biskaj i Sjeverno more te ulazak u Baltik kroz Veliki Belt.

Nije loša prigoda još jednom pojasniti mlađim pomorcima kakve sve zadaće obavlja LNG brod?

Prvenstvena namjena broda je prijevoz isključivo LNG tereta između ukrcajnog i iskrcajnog terminala. Razvojem tehnologije posljednjeg desetljeća te novih zahtjeva tržišta razvili su se različiti tipovi prema namjeni tako da sada LNG brodovi ne prevoze samo teret već služe kao ukrcajno-iskrcajni terminali i brodovi za skladištenje i regasifikaciju (FSRU) itd. Tu bih još dodao da se paralelno razvija tržište malih LNG tankera radi rastuće potražnje LNG-ja za pogon brodova te potreba industrije i manjih gradova za jeftinijom energijom. Q-flex i Q-max LNG brodovi su najveći po kapacitetu (216.000 m3/260.000 m3) ukapljenog plina te se razlikuju od drugih LNG brodova prvenstveno po tome što imaju postrojenje za ukapljivanje isparenog plina iz tereta. Ta tehnologija je dosta složena te zahtjeva visokokvalificirani kadar za održavanju tog postrojenja.

Kakva je posada na brodu i koju naciju smatrate najfleksibilnijom i najboljim radnicima?

Posada je raznih nacionalnosti. Časnici su Poljaci i Ukrajinci, posada s Filipina, a imamo jednog kadeta iz Katra. Filipinske posade su daleko najfleksibilnije za rad na brodu te su kompatibilne s ostalim nacijama. Ja osobno imam još i dobro iskustvo s posadama iz Indonezije i Burme. Nekada su naše posade bile odlične ali kako već dugi niz godina plovim sa stranim posadama ne mogu dati točnu ocjenu sadašnjeg stanja.

Ima li Hrvata na brodu?

Na brodu na kojem trenutačno plovim ima treći časnik palube iz Betine, on i ja smo jedini Hrvati na brodu. Na brodovima ove kompanije plovi nas malo, nadam se da će nas u budućnosti biti više jer se flota povećava. Većina naših časnika s kojima sam plovio na stranim brodovima su se pokazali pravi profesionalci u poslu te visoko kotiraju kod stranih brodara.

Kako provodite slobodno vrijeme na brodu ako ga uspijete uopće naći?

Slobodnog vremena baš i nemam puno pa većinom pročitam ili poslušam vijesti na internetu, prošetam po brodu, porazgovaram s posadom a ako smo na sidru pokušam uhvatiti koju ribu…

Lijepo. Znam da vam nedostaje „uvatit” arbuna ili koju dobru lignju u Bračkom kanalu. No, šalu na stranu. Kojim ste sve morima plovili i koje je po vašem mišljenju najzlokobnija, a koje najpitomija?

Preplovio sam sve oceane i većinu svjetskih mora, najzlokobniji su Sjeverni Atlantik, Sjeverni Pacifik, Južni ocean te more oko Rta Dobre Nade i Rta Horna. Manja mora znaju biti zlokobna, a po lošem vremenu poznato je Sjeverno more, Biskajski i Lionski zaljev, Crno more te mora oko Japana i juga Australije. Najviše volim ploviti po Karibima, morima oko Indonezije jer su klimatski najpovoljnija. Plovidba Mediteranom mi uvijek predstavlja zadovoljstvo jer se tu osjećam kao da sam došao u domaće vode.

Ispričajte nam neki događaj koji ćete pamtiti cijeli život, bilo dobar bilo loš?

Bilo je tu mnogo događaja tijekom dugogodišnje karijere. Dva događaja pamtim sa “Vodica”. Početkom devedestih vraćali smo se iz Meksika u Sjevernu Europu te negdje južno od Azorskih otoka na otvorenom oceanu prilikom preuzimanja popodnevne službe od drugog časnika guard alarm se oglasio na ARPA radaru. Kako je bio namješten na 5 NM mi smo oba pogledali na ekran i uočili malu točkicu na ekranu. Vizualno dalekozorom se nije moglo ništa vidjeti te smo zvali zapovjednika koji je došao na most. Okrenuli smo kurs prema toj točkici na radaru. Kad smo se počeli približavati uočili smo bijeli objekt na moru. Dolaskom na malu udaljenost počelo se nadzirati što je ta bijela točkica… bio je to pramac od velikog polupotopljenog oceanskog katamarana slomljenog jarbola koji je velikim dijelom bio potopljen ispod površine. Jedro je još bilo na jarbolu a iz kokpita su se plutali sigurnosni konopi kojima je bila vezana posada. Napravili smo nekoliko krugova oko potopljenog broda i kada smo se uvjerili da nema ljudi javili smo poziciju obalnoj stanici u Horti na Azorima. Kasnije smo saznali da je taj katamaran nestao tijekom oceanske regate.

Drugi događaj je bio kada smo s istim brodom sredinom 1990. godine uplovili u luku Monrovia. Bili smo prvi brod koji je nakon krhkog primirja i smirivanja građanskog rata u Liberiji donio humanitarnu pomoć. Samo uplovljenje je bilo kao iz starih crno bijelih filmova. Sidrište luke nije bilo sigurno od napada pljačkaša, pa smo tijekom noći plutali i komunicirali s agentom preko ručne radio stanice te dobili upute da ujutro uplovimo u luku prateći ribarski čamac sa velikom bijelom zastavom na krmi. Prilikom veza uz obalu morali smo paziti da se ne naslonimo na potopljeni oklopni transporter koji se nadzirao iz mora. Luka u Monroviji je bila puna izbjeglica koji su se tu sklonili čekajući daljnju evakuaciju i pokušavajući se neopaženo uvući na brod. Svugdje naokolo po luci su bili izgoreni kontejneri u kojima su ti gladni i prestrašeni ljudi privremeno boravili. Red u luci su održavale zajedničke mirovne afričke snage ali je bio vidljiv njihov veliki interes da ukrcaju na naš brod što više kontejnera opljačkane robe jer su naše sljedeće luke bile u njihovim zemljama. Priče o građanskom ratu i počinjenim zločinima koje smo tada čuli od ljudi sa kojima smo bili u kontaktu bile su zastrašujuće i budile u nama tjeskobu radi prijetećih ratnih događanja u domovini.

Ne ponovilo se. Nikad više. No, nedavno ste se ponovno ukrcali na brod nakon odmora. Koliko vam se teško odvojiti od obitelji i otisnuti se na more?

Ugovor mi je 3 mjeseca kući pa onda 3 mjeseca na brodu, ali svaki odlazak na brod predstavja svojevrsnu traumu. Najteže mi se spakirati i otići na aerodrom te poletjeti prema destinaciji za ukrcaj na brod. Poslije 3 mjeseca provedena kući nije lako jer se navikneš na normalan život.

Bili ste dijete pomorca i znate kako je to odrastati bez muške ruke u kući. Danas ste otac blizanaca. Je li vam teško zbog toga?

Svakim odlaskom na brod ostavljam supruzi brigu o obitelji, njoj je puno teže nego meni. Žao mi je što sam boravkom na brodu propustio mnogo važnih događaja u životu obitelji.

Očekujete li da će i oni krenuti vašim stopama ili ih usmjeravate na nešto drugo?

Oba pohađaju Pomorski fakultet u Splitu, jedan nautiku drugi brodostrojarstvo. Pokušao sam ih usmjeriti na nešto drugo, no tako su oni željeli. Još se nadam da ih ovaj poziv neće toliko privući da provedu cijeli radni vijek na brodu. Volio bih da jedno vrijeme plove da vide kako to izgleda, ali da se ipak odluče za rad kopnu jer u njihovoj edukaciji za to ima mogućnosti.

Što mislite o portalu pomorac.net?

Pratim portal redovno, vrlo dobro je napravljen sa mnoštvom korisnih informacija, vijesti i zanimljivosti interesantnih svim generacijama pomoraca. Prilozi su aktualni te prate novosti iz pomorstva. Mislim da portal prati i dosta ljudi koji su vezani za more, a nisu samo pomorci.
Ovim putem bih vam uputio pohvale na dobro obavljenom poslu.