Englez David L. Mearns jedan je od najpoznatijih i najuspješnijih istraživača potonulih brodova na svijetu. Njegova istraživačka tvrtka Blue Water Recoveries Ltd (BWR) iz West Sussexa može se do sada pohvaliti pronalaženjem čak 24 vrijedna plovila iz prošlih epoha, što uključuje Englezima posebno važan HMS Hood, koji je tijekom bitke kod Danske u svibnju 1941. potopio njemački bojni brod Bismarck uzrokujući smrt 1415 mornara.
Četvrta armada
No, u ožujku 2016. službeno je objavljeno kako se Mearns i njegova ekipa mogu pohvaliti još jednim otkrićem koje će zlatnim slovima ostati upisano u povijest podvodne arheologije. Naime, ronioci Blue Watera su još 1998. godine kod otoka Al Hallaniyaha u Omanu pronašli ostatke broda starog više od 500 godina. Još tada su pretpostavljali da je riječ o brodu iz flote poznatog portugalskog istraživača Vasca da Game (1460. – 1524.), prvog Europljanina koji je morem 1498. stigao do Indije, no potvrdu je trebalo čekati cijeli niz godina.
Nije ni čudo budući da su znanstvena istraživanja olupine, u suradnji s vlastima Omana, počela tek 2013. godine. Nakon tri godine napornog rada i vađenja predmeta s nalazišta na dnu mora uz pomoć najmodernije tehnologije, nedavno je cijeli svijet doznao kako se radi o Esmeraldi, brodu koji se nalazio u sastavu 4. Armade Vasca da Game.
Doduše, kad je u svibnju 1503. godine jaka oluja potopila Esmeraldu i života koštala njezinu cjelokupnu posadu, Vasco da Gama nije bio blizu Omana, nego se na čelu druge grupe brodova, dijela iste armade, približavao Lisabonu. No, Esmeralda je bila jedan od 20 brodova s kojima je slavni Portugalac 1502. krenuo na drugo putovanje prema Indiji, a njezin je pronalazak prava arheološka senzacija s obzirom na to da je riječ o najstarijem europskom brodu iz zlatne ere istraživača. Ujedno je Esmeralda najstarija europska olupina locirana u tom dijelu svijeta i dragocjen izvor podataka o pomorstvu iz 15. i 16. stoljeća.
Značajna otkrića
To su doba obilježila nastojanja Portugala i drugih europskih pomorskih i kolonijalnih sila (Španjolska, Francuska, Nizozemska i Engleska) za gospodarskom i teritorijalnom ekspanzijom na drugim kontinentima. Portugalci su tada ostvarili značajna otkrića – 1418. godine pronašli su otok Madeiru, 1427. naišli su na Azorski arhipelag, dok je Bartholomeu Dias (1451. – 1500.) postao prvi Europljanin koji je 1488. na karaveli Sao Cristovao iz Atlantika prošao Rt dobre nade i uplovio u Indijski ocean.
Kolonijalna osvajanja i širenje trgovačkih puteva nastavio je upravo Vasco da Gama stigavši na karaci Sao Gabriel (27 metara) do Indije 1498. godine. Portugalski kralj Manuel I. je već 1500. prema Indiji poslao flotu od 13 brodova, na čelu s Pedrom Cabralom, ali je samo njih šest stiglo do obale Malabara na jugozapadu Indije. Novi val portugalskih brodova krenuo je prema Indiji 1502. godine, na krilima Manuelovih ambicija širenja trgovine i vladavine na Istoku.
Vascov klan
Četvrtu Armadu, sastavljenu od 20 brodova, predvodio je upravo admiral Vasco da Gama uz potporu cijeloga klana svoje obitelji. Naime, zapovjednici na pet brodova bili su još njegovi ujaci Vicente i Brás Sodré(zapovjednik São Pedra), rođak Estêvão da Gama, kao i šogori Alvaro de Ataíde i Lopo Mendes de Vasconcelos.
Kralj Manuel I. je iskusnom Vicenteu Sodri, kao kapetanu Esmeralde, dodijelio posebnu ulogu viceadmirala, odnosno zamjenika ako se Vascu da Gami što dogodi na putovanju. Vicente je tako unutar 4. Armade predvodio Drugi squadron od pet brodova koji je bio uključen u nekoliko brutalnih napada na neprijateljske brodove blizu obala Indije. Stigavši drugi put u Indiju u kolovozu 1502., Vasco da Gama je imao dosta problema s muslimanima i hindu vladarom Calcutte Zamorinom. Međutim, nakon brojnih sukoba i djelomičnog uspjeha u stjecanju saveznika i osvajanju teritorija, odlučio se s većinom brodovlja 4. Armade 1503. vratiti u Lisabon.
Drugi squadron, pod vodstvom njegovih ujaka Vicentea i Brása Sodre, dobio je zapovijed ostati blizu obala jugozapadne Indije kako bi štitio portugalske saveznike u Cochinu i Cannanoreu od Zamorinovih napada, te napadati arapske trgovačke brodove koji su plovili od Crvenog mora do Kerala. Tko zna, možda Esmeralda nikada ne bi stradala kod Omana da se nije dogodila ključna stvar u cijeloj priči – Vicente Sodre oglušio se na zapovijedi, napustio je akvatorij Indije i s pet brodova zaplovio prema Adenskom zaljevu.
Gramziva braća
Braća Sodre nisu imala milosti prema neprijateljima – napadali su arapske brodove i ubijali sve zarobljenike. Prema kasnijem iskazu zapovjednika trećeg plovila Pera de Ataide, gramziva braća sebi su uzimala lavovski dio plijena u obliku šećera, riže, papra, klinčića i odjeće, što je ljutilo posade ostalih plovila. U travnju 1503. Vicente Sodre doveo je svoju mini flotu do južne obale Omana. Usidrili su se kod najvećeg i tada jedinog naseljenog otoka Al Hallaniyaha, gdje su tjednima popravljali trup jedne od karavela i trgovali s lokalnim stanovništvom.
U svibnju su ribari na vrijeme upozorili Portugalce na nadolazeću oluju koja im može ugroziti usidrene brodove ako se ne premjeste u zavjetrinu otoka. No, arogantna i neodgovorna braća Sodre nisu vjerovala ribarima. Bili su lijeni pomicati brodove, uvjereni kako će ih jaka željezna sidra sačuvati od svake oluje, pa su na drugoj strani otoka zaklonili samo manje brodove, ostavivši Esmeraldu i Sao Pedra gdje su i bili. Kao što su arapski ribari predvidjeli, oluja je oba broda bacila na oštre stijene, pri čemu je stradala cijela posada Esmeralde, zajedno s Vicenteom Sodrom.
Povratak u Indiju
Posada Sao Pedra imala je sreće – veći dio njih spasio se prešavši na kopno preko slomljenog jarbola. Spasio se i Bras Sodre, ali je u gnjevu pogubio dvojicu mavarskih pilota, od kojih je jedan najbolje poznavao akvatorij Indije i kojega je Vasco da Gama ostavio na Sao Pedru. Bras Sodre nije dugo živio nakon havarije u Omanu – nakon nekoliko dana umro je pod nerazjašnjenim okolnostima. Preživjeli Portugalci skupili su što su mogli iz olupina Esmeralde i Sao Pedra, te su na preostala tri broda, pod zapovjedništvom Pêra de Ataíde, zaplovili prema Indiji.
Tamo su se našli s Franciscom D’Albuquerqueom i predali mu 17 topova s Esmeralde i Sao Pedra. Ataida nikada više nije vidio Portugal – tijekom povratka u Lisabon brod mu se 1504. potopio kod Mozambika, a on se razbolio i umro. Prije toga je kralju Manuelu I. napisao pismo na pet stranica i detaljno opisao sve događaje od momenta kada su braća Sodro zanemarila zapovijedi Vasca da Game i uputila se prema Africi, pa sve do havarije u Omanu. To pismo se u originalu i dandanas čuva u arhivu Nacional da Torre do Tombo u Lisabonu, a ono je izvor informacija iz prve ruke značajnih za istraživače olupine Esmeralde.
Tisuće artefakata
A potonuli brod Vicenta Sodre pravi je biser za arheologe. Iz olupine je do kraja 2015. izvađeno više od 2800 vrijednih artefakata, od kojih svakako valja izdvojiti brodsko zvono veličine 19,5 cm i donjeg promjera 22 cm, izrađeno 1498. godine, brončani disk promjera 175 mm s portugalskim i kraljevskim esfera armilar grbom, brojne keramičke predmete, 12 zlatnih portugalskih cruzada iz razdoblja od 1495. do 1501. godine, ručno oružje kalibra 13 mm poznato kao arquebus, drugo streljivo raznih kalibara, kuglice od dragog kamenja, te iznimno rijetku indijsku kovanicu Vira Raya, promjera 8 mm, koja se rabila kao sredstvo plaćanja u razdoblju od 12. do 18. stoljeća.
