Kada su moćni reflektori Octo ROV robota na daljinsko upravljanje početkom ožujka ove godine, na oko 1000 metara dubine, obasjali ostatke broda koji je očito davno potonuo, veliko uzbuđenje zavladalo je među ljudima okupljenima u komandnoj kabini istraživačke megajahte Octopus. Nakon početnog žamora, zavladala je tišina i svi su netremice gledali u veliki ekran očekujući potvrdu pronalaska olupine koju su tražili godinama.
Kamere robota na dnu su zatim snimile dijelove pogonskog stroja, dimnjaka, golemog sidra i topovske kupole, ali je opće oduševljenje nastalo kada je Octo osvijetlio katapult za lansiranje zrakoplova i pramac s okruglim znakom krizanteme sa 16 latica. Nazočni vlasnik Octopusa, američki milijarder Paul Allen (62), dobro je znao što to znači jer su upravo taj Kiku no Gomon znak japanskog cara u Drugom svjetskom ratu smjeli nositi samo bojni brodovi. Stoga nije mogao sakriti radost – počeo je skakati unaokolo vičući: – Našli smo ga, našli smo Musashija…
Jedan od najvećih
Allen je zajedno s ekipom istraživača punih osam godina tragao za japanskim Musashijem, jednim od najvećih bojnih brodova u povijesti. Naime, Amerikanci su 24. listopada 1944. godine, tijekom pomorske bitke kod zaljeva Leyte, najveće u Drugom svjetskom ratu, potopili japansku grdosiju dugu 263 i široku 36,9 metara. Međutim, nitko do ožujka 2015. nije točno znao gdje ona leži. Allen je sada uspio u svom naumu, i to ga, uz Roberta Ballarda, svrstava među najuspješnije tragače za potonulim brodovima. Štoviše, mnogi smatraju da je otkriće olupine Musashija jedno od najvećih u pomorskoj arheologiji i može se usporediti s pronalaskom slavnog Titanica.
Allen je bogatstvo stekao s Billom Gatesom kao suosnivač Microsofta, a u istraživačku megajahtu Octopus dugu 126 metara, svojedobno je uložio čak 170 milijuna eura. Otada se, među ostalim, bavi traganjem za morskim olupinama, u čemu mu pomažu sva moderna čuda tehnike. Njegova jahta spada među 12 najvećih na svijetu, a opremljena je dvama helikopterima, pomoćnim brodom od 19 metara, ROV robotom i podmornicom za osam osoba. Nakon nekoliko neuspješnih ekspedicija, u kojima ni uz pomoć sonara nije uspio locirati Musashija u modrim dubinama mora Sibuyan kod Filipina, u novu je potragu krenuo u veljači 2015. isplovivši iz australske luke Cairns. Trud mu se ovaj put isplatio jer su sonari ipak vidjeli nešto na dnu, a robot provjerio i potvrdio da je riječ o nekadašnjem ponosu japanske carske mornarice.
Potvrda iz Japana
Daljnja potvrda stigla je upravo iz Japana čim su fotografije objavljene u svjetskim medijima. Naime, odmah se javio sada 93-godišnji Japanac Shizuhiko Haraguchi koji je bio časnik na Musashiju i uklonio svaku sumnju da je možda riječ o nekom drugom brodu.
– To uistinu jest Musashi, prepoznao sam katapult i znak krizantema – poručio je preko medija Haraguchi, koji nije sudjelovao u posljednjoj bitki jer je prije toga dobio prekomandu.
Musashi je uz Yamata bio najveći bojni brod u povijesti. No, unatoč veličini i vatrenoj moći, oba su neslavno završila na dnu mora. Musashi je od 1938. do 1940. godine građen u škveru Mitsubishi u Nagasakiju, ali je u sastav carske mornarice ušao 5. kolovoza 1942. Orijaša s istisninom od 72.800 tona i gazom od 10,86 metara pokretale su, uz pomoć četiri propelera, četiri parne turbine ukupne snage 150.000 KS. Imao je dva katapulta za hidrozrakoplove Mitsubishi F1M i Aichi E13A1, devet topova Type 94 i teški oklop od 410 mm, dok mu je maksimalna brzina bila 27,46 čvorova.
Zapovjedni brod
Pod zapovjedništvom Kaorua Arime, Musashi je u prvo vrijeme zajedno s Yamatom, Nagatom i Mutsuom, bio dio Prve pomorske divizije bojnih brodova. U siječnju 1943. prebačen je u Kombiniranu flotu na čijem se čelu nalazio admiral Isoruku Yamamoto, a već je od 11. veljače 1943. djelovao kao zapovjedni brod cijele flote. Nakon što su u travnju iste godine američki lovci Lockheed P-38 Lightning presreli i oborili zrakoplov admirala Yamamota, njegov pepeo je na Musashiju prevezen do grada Kurea.
Nakon toga zapravo počinje njegovo borbeno djelovanje, a bliski susret s neprijateljem imao je 29. ožujka 1944., kada ga je sa šest torpeda napala američka podmornica USS Tunny. Pet ih je promašilo je cilj, ali je šesti napravio rupu na trupu promjera 5,8 metara, kroz koju je prodrlo 3000 tona mora. U napadu je smrtno stradalo sedam mornara, dok je ozlijeđeno bilo njih još 11. Zbog toga je Musashi početkom travnja morao na popravak u Kure, gdje je šteta sanirana, s time da je dobio dodatno naoružanje i nove radare.
Posljednji zadatak
Njegov novi zapovjednik 12. kolovoza postao je Toshihira Inoguchi, a tri dana poslije isplovio je za Brunejski zaljev pripremajući se za sudjelovanje u operaciji Sho-1 čiji je cilj bio napasti Amerikance koji su se već iskrcali na otok Leyte. Musashi je na posljednji zadatak prema Filipinima isplovio iz Bruneja 22. listopada 1944. No, cijela stvar je krenula loše za Japance – američka podmornica USS Dace je kod Palawana torpedirala i potopila teškog krstaša Mayu, pri čemu je 769 preživjelih prebačeno s razarača Akishima na Musashija.
Kretanje japanske flote je 24. listopada u moru Sibuyan, oko 8 sati ujutro, uočila posada izviđačkog zrakoplova s nosača USS Interpid. Dva sata poslije počela je pomorska bitka kod Leytea za koju povjesničari tvrde da je bila posljednja u povijesti. S američkih nosača USS Interpid i USS Cabot na Japance poletjelo oko 50 borbenih zrakoplova tipa Grumman TBF Avenger, Curtiss SB2C Helldiver i Grumman F6F Hellcat. Oni su gađali Musashija i ostale brodove bombama težine 227 kilograma koje su bacali s visine od 600 metara, ali i torpedima. Unatoč očajničkim naporima protuzračne obrane, Musashija je pogodilo torpedo ispušteno u more s jednog Avengera, što mu je otvorilo veliku rupu u trupu i izazvalo naginjanje za 5,5 stupnjeva. U tom naletu su Amerikanci izgubili dva Avengera, ali nisu odustali.
Napadi u valovima
Naprotiv, roj sastavljen od 42 zrakoplova zasuo je japansku flotu u 12.45 novim bombama i torpedima. Od toga je osam Helldivera gađalo Musashija i pogodilo ga s tri torpeda i dvije bombe, pri čemu je jedna oštetila strojarnicu, a druga izazvala eksploziju u jednom od skladišta streljiva. To je smanjilo brzinu broda na 22 čvora, ali je najgore tek dolazilo… U 12.53 zrakoplovi su opet napali i pogodili bojni brod s još četiri torpeda i četiri bombe, teško ga oštetivši.
Iako je imao 1147 vodonepropusnih komora, Musashi je teško podnio treći napad američkih zrakoplova koji je uslijedio u 13.30 – pogođen je s još dva torpeda i jednom bombom. Posljednji udar zrakoplovstva dogodio se između 14.10 i 14.45, kada je Musashi već bio toliko oštećen i pun mora da je jedva plovio. Pogodilo ga je još desetak torpeda i bombi, pa je zapovjednik Inoguchi shvatio da neće uspjeti stići do otoka Mindoroa i u 19.20 preživjelima naredio napuštanje broda.
Potonuli časnici
On je zajedno s drugim časnicima ostao na Musashiju koji je pramcem već počeo tonuti. Kada je krma izišla iz mora, na njoj su se još uvijek vrtjela dva propelera, a onda je japanski orijaš nestao u valovima. Kratko poslije toga čule su se dvije potmule eksplozije pa se brod raspao u nekoliko dijelova. Na Musashiju je toga dana bilo 2399 ljudi, od čega su poginula 1023, dok su posade razarača Kiyoshimo i Shimakaze spasile njih 1376.
