Tlak je velik. Pluća su jako stisnuta i po svemu vidiš da je dubina doista velika. Ali zapravo se dobro osjećaš, jer inače ne bih zaranjao u takvu dubinu. Glavno je da imaš respekt, da znaš da je duboko i da ne bi trebao tamo dugo ostati, bez obzira na to koliko se tebi činilo da možeš. Znaš da si dolje došao odraditi ono što imaš za odraditi i da bi bilo bolje što prije otići, opisuje Josip Urti osjećaj na velikim dubinama
Zaranjao je na dah u dubine veće od 40 metara, bio je talent kakav se rijetko viđa. Postao je 2007. prvak Hrvatske u podvodnom ribolovu, 2010. osvaja zlatnu medalju u ekipnom natjecanju na svjetskom prvenstvu. Josip Urti, 35-godišnji Medulinac, priznat će da je sport kojem je posvetio 20 godina svog života jako opasan. On je profesionalni ribar, po struci ekonomist, vlasnik street sea fooda Hook&Cook u Puli, vijećnik u Općini Medulin. Znao je, kaže, dnevno imati od 60 do 100 zarona. Nema tu puno mjesta za greške, svaka može biti kobna. Zvuči nevjerojatno, udahnuti zrak na površini, zaroniti, leći na dno na 41, 42 metra dubine, što je otprilike visina nebodera od 15 ili više katova, čekati ribu da dođe na nišan i vratiti se na površinu. Naravno, s ulovljenom ribom. Svaka sekunda je tu bitna. O njoj ovisi život.
