O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Bogati jahtaši vole Hrvatsku, ali njihove ljepše polovice baš i ne…

Ivan Jurišić prije nešto manje od godine dana postao je kapetan 140-metarske jahte “Ocean Victory” koja se zbog broja posade i hijerarhije vodi kao manji kruzer i koja je prošlog tjedna pristala u Bašku Vodu.

Plijenila je lukszuna ljepotica poglede i u drugim lukama duž naše obale, što i nije čudno s obzirom da je jedna od deset najvećih jahti u svijetu, a što dalje govoriti kada znamo da se na njoj, primjerice, nalazi i opservatorij ili pak heliodrom.

Na jahti ima čak 65 članova posade, među kojima su još trojica Hrvata, od kojih je upravitelj stroja Hvaranin. Sve je to, otkriva nam Ivan, kojega smo dobili na telefon već kada je jahta isplovila dalje, iznimna rijetkost. I to da je Hrvat upravitelj stroja, a još više da je netko iz ovako male zemlje kapetan ovakve jedne jahte čija se vrijednost procjenjuje na 120 milijuna dolara.

No, za našu lokalnu novinu ova vijest je još zanimljivija jer se radi o Baškovođaninu.

Dakle, stvari stoje ovako: Baškovođanin je kapetan jedne od najvećih jahti svijeta, i jedini je, eto, Hrvat na takvoj funkciji! Ivan zvuči kao netko tko se ne voli hvaliti, naprotiv, zvuči kao vrlo jednostavan i skroman čovjek, no sam nam je priznao da je točna ova informacija koju njegovi Baškovođani ponosno razmjenjuju.

Iz Baške Vode smo doznali i da je ruski tajkun vlasnik jahte, ali Ivan o tome nije želio govoriti. Potpisao je, objašnjava nam, posebne ugovore o privatnosti pa ne može puno otkrivati.

– Ali mogu vam reći da rad na ovakvoj jahti zaista nije jednostavan, a nije jednostavno niti doći do te pozicije. Potencijalni problemi su s posadom, jer je brojna, kao i s gostima, jer očekuju najbolji servis. A to je nekad teško dobiti jer jako puno ovisi o destinaciji – govori nam Ivan.

Prošle su zime bili na Tajlandu, Maldivima i Sejšelima, a ljeto je uvijek rezervirano za Hrvatsku. Hrvatska je što se tiče prirode vrlo poželjna destinacija, ali ima, dodaje kapetan, jednu manu. U pravilu to nije destinacija za jahtaše, jer će se muška strana možda i zadovoljiti odličnom hranom i činjenicom da je Hrvatska puna otoka kao šipak koštica.

No, njihove ljepše polovice i kćeri nisu sretne ako ne mogu potrošiti 30 tisuća eura na torbicu, kao što to mogu u Cannesu ili Monacu.

– Muškima je zanimljivo zbog dobrih restorana i kupanja, a žene koje vole šopingirati, a većina voli, baš i nemaju što god nas raditi, pa uglavnom navijaju za Azurnu obalu – pripovijeda naš sugovornik.

U Hrvatskoj su već drugi put, a prvi put su došli u kapetanovu Bašku Vodu.

– Da nisam ja odavde, sigurno ne bi ovdje došli jer ovo nisu destinacije za jahte. Osobno sam ih pozvao u Bašku Vodu na večeru. Vlasnik, naime, jako voli našu hranu, i općenito je zadovoljan Hrvatskom, pa sam ga zato pozvao na večeru. Svidjelo mu se – kaže Ivan. Doznajemo da je večera organizirana u konobi Galinac.

Zanima nas kako su ruski bogataši komentirali Bašku Vodu.

– Vlasnik je odmah bacio komentar da zašto su ga vodili u Split kad Baška Voda ima ljepšu rivu! Sigurno i zato jer u Splitu ogromna gužva, pa se moraju micati, a oni nisu na to navikli, to je jedan posve drugačiji svijet od nas – kaže kapetan.

Dodaje da se gazdi svidio i pogled s jahte, mjesto uokvireno impresivnim Biokovom.
Ivan je ne jahti već skoro dvije godine, a prošle ga je godine vlasnik unaprijedio s mjesta prvog oficira u kapetana. Pitam ga je li se rodilo i prijateljstvo, što nam se nameće s obzirom da je pozvao vlasnika jahte u svoje mjesto i da je ovaj to tako rado prihvatio.

– To je rijetkost, da takvi gosti, odnosno vlasnici postanu bliski s članovima posade. Mene je cijela obitelj vlasnika prihvatila jako dobro, ali ja ipak nastojim održati tu neku distancu i profesionalni odnos. Ne samo s njima nego sa svim članovima posade. Nikad ne znaš što se može dogoditi i pametnije je biti na profesionalnom odstojanju – kaže Ivan.

Je li neobično da je u tako kratkom roku od prvog oficira došao na mjesto kapetana i da je u tome tako uspješan?

Baškovođani će reći da nije, jer je Ivanov otac Nikola 42 godine plovio morima svijeta. Također je bio kapetan. Unatoč očevoj figuri i svemu što je od njega mogao naučiti, te čime se mogao inspirirati, 40-godišnji kapetan iz Baške Vode uz oca posebno ističe majku Anu.
Njena je zasluga, veli, neizmjerna, jer ga je gurala i poticala kroz školovanje. Obitelj mu jako puno znači, a posebno se raduje kada nakon dva mjeseca na jahti sljedećih 60 dana može provesti sa sinčićem Tomislavom i suprugom Ivutom.

Naime, ugovor ga obvezuje na dva mjeseca rada, te potom dva mjeseca odmora. Tijekom dva mjeseca rada Ivan putuje po cijelome svijetu jer se, kako veli, tako velike jahte non-stop gibaju. Ako se gazdi toliko svidjela baškovoška riva i spiza, možda drugi put, tko zna, on bude taj koji kapetanu kaže: Via Baška Voda!

Ivan Jurišić prije nešto manje od godine dana postao je kapetan 140-metarske jahte “Ocean Victory” koja se zbog broja posade i hijerarhije vodi kao manji kruzer i koja je prošlog tjedna pristala u Bašku Vodu.

Plijenila je lukszuna ljepotica poglede i u drugim lukama duž naše obale, što i nije čudno s obzirom da je jedna od deset najvećih jahti u svijetu, a što dalje govoriti kada znamo da se na njoj, primjerice, nalazi i opservatorij ili pak heliodrom.

Na jahti ima čak 65 članova posade, među kojima su još trojica Hrvata, od kojih je upravitelj stroja Hvaranin. Sve je to, otkriva nam Ivan, kojega smo dobili na telefon već kada je jahta isplovila dalje, iznimna rijetkost. I to da je Hrvat upravitelj stroja, a još više da je netko iz ovako male zemlje kapetan ovakve jedne jahte čija se vrijednost procjenjuje na 120 milijuna dolara.

No, za našu lokalnu novinu ova vijest je još zanimljivija jer se radi o Baškovođaninu.

Dakle, stvari stoje ovako: Baškovođanin je kapetan jedne od najvećih jahti svijeta, i jedini je, eto, Hrvat na takvoj funkciji! Ivan zvuči kao netko tko se ne voli hvaliti, naprotiv, zvuči kao vrlo jednostavan i skroman čovjek, no sam nam je priznao da je točna ova informacija koju njegovi Baškovođani ponosno razmjenjuju.

Iz Baške Vode smo doznali i da je ruski tajkun vlasnik jahte, ali Ivan o tome nije želio govoriti. Potpisao je, objašnjava nam, posebne ugovore o privatnosti pa ne može puno otkrivati.

– Ali mogu vam reći da rad na ovakvoj jahti zaista nije jednostavan, a nije jednostavno niti doći do te pozicije. Potencijalni problemi su s posadom, jer je brojna, kao i s gostima, jer očekuju najbolji servis. A to je nekad teško dobiti jer jako puno ovisi o destinaciji – govori nam Ivan.

Prošle su zime bili na Tajlandu, Maldivima i Sejšelima, a ljeto je uvijek rezervirano za Hrvatsku. Hrvatska je što se tiče prirode vrlo poželjna destinacija, ali ima, dodaje kapetan, jednu manu. U pravilu to nije destinacija za jahtaše, jer će se muška strana možda i zadovoljiti odličnom hranom i činjenicom da je Hrvatska puna otoka kao šipak koštica.

No, njihove ljepše polovice i kćeri nisu sretne ako ne mogu potrošiti 30 tisuća eura na torbicu, kao što to mogu u Cannesu ili Monacu.

– Muškima je zanimljivo zbog dobrih restorana i kupanja, a žene koje vole šopingirati, a većina voli, baš i nemaju što god nas raditi, pa uglavnom navijaju za Azurnu obalu – pripovijeda naš sugovornik.

U Hrvatskoj su već drugi put, a prvi put su došli u kapetanovu Bašku Vodu.

– Da nisam ja odavde, sigurno ne bi ovdje došli jer ovo nisu destinacije za jahte. Osobno sam ih pozvao u Bašku Vodu na večeru. Vlasnik, naime, jako voli našu hranu, i općenito je zadovoljan Hrvatskom, pa sam ga zato pozvao na večeru. Svidjelo mu se – kaže Ivan. Doznajemo da je večera organizirana u konobi Galinac.

Zanima nas kako su ruski bogataši komentirali Bašku Vodu.

– Vlasnik je odmah bacio komentar da zašto su ga vodili u Split kad Baška Voda ima ljepšu rivu! Sigurno i zato jer u Splitu ogromna gužva, pa se moraju micati, a oni nisu na to navikli, to je jedan posve drugačiji svijet od nas – kaže kapetan.

Dodaje da se gazdi svidio i pogled s jahte, mjesto uokvireno impresivnim Biokovom.
Ivan je ne jahti već skoro dvije godine, a prošle ga je godine vlasnik unaprijedio s mjesta prvog oficira u kapetana. Pitam ga je li se rodilo i prijateljstvo, što nam se nameće s obzirom da je pozvao vlasnika jahte u svoje mjesto i da je ovaj to tako rado prihvatio.

– To je rijetkost, da takvi gosti, odnosno vlasnici postanu bliski s članovima posade. Mene je cijela obitelj vlasnika prihvatila jako dobro, ali ja ipak nastojim održati tu neku distancu i profesionalni odnos. Ne samo s njima nego sa svim članovima posade. Nikad ne znaš što se može dogoditi i pametnije je biti na profesionalnom odstojanju – kaže Ivan.

Je li neobično da je u tako kratkom roku od prvog oficira došao na mjesto kapetana i da je u tome tako uspješan?

Baškovođani će reći da nije, jer je Ivanov otac Nikola 42 godine plovio morima svijeta. Također je bio kapetan. Unatoč očevoj figuri i svemu što je od njega mogao naučiti, te čime se mogao inspirirati, 40-godišnji kapetan iz Baške Vode uz oca posebno ističe majku Anu.
Njena je zasluga, veli, neizmjerna, jer ga je gurala i poticala kroz školovanje. Obitelj mu jako puno znači, a posebno se raduje kada nakon dva mjeseca na jahti sljedećih 60 dana može provesti sa sinčićem Tomislavom i suprugom Ivutom.

Naime, ugovor ga obvezuje na dva mjeseca rada, te potom dva mjeseca odmora. Tijekom dva mjeseca rada Ivan putuje po cijelome svijetu jer se, kako veli, tako velike jahte non-stop gibaju. Ako se gazdi toliko svidjela baškovoška riva i spiza, možda drugi put, tko zna, on bude taj koji kapetanu kaže: Via Baška Voda!

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video