Superluksuzni putnički jedrenjak Aiaxaia, izgrađen prije tri godine u Brodosplitu, koji plovi s hrvatskom posadom i pod hrvatskom zastavom, sretno i sigurno vratio se u Krilo Jesenice. Stigli su s Kariba, nakon sedmomjesečne avanture čije razmjere nitko nije mogao naslutiti kada su prošle jeseni krenuli preko Atlantika. Riječ je o prvoj hrvatskoj jahti koja je održavala turističke plovidbe na Karibima, a upravo u tom raju na zemlji posada i brod su ostali zarobljeni nakon što je koronakriza paralizirala svijet, piše Večernji List.
Nakon uspješne sezone odrađene u Jadranu i na Mediteranu, plan je bio luksuznim 46-metarskim motornim jedrenjakom prijeći Atlantik te posao nastaviti na Karibima. Luksuz i vrhunska usluga koje brod nudi, s naglaskom na hrvatska vina i maslinova ulja, traženi su i na drugoj strani svijeta.
Na Karibe smo krenuli 31. listopada 2019. godine. Još smo bili na Mediteranu kada nam je more odlučilo pokazati tko je gazda. Valovi su bili viši od tri metra, bilo je vrlo neugodno, ali čovjek se navikne, jedino kada izađe na kopno, čudi se zašto se tlo ljulja – sa smijehom nam je kazao suvlasnik Aiaxaije Krešimir Penavić.
Priznaje kako nitko od članova posade prije toga nije preplovio Atlantik, ali na sve su mislili pa ih je u Gibraltaru čekao Leo Lemešić, iskusni morski vuk, avanturist i svjetski putnik, kojega su ukrcali na Aiaxaiju i koji im je savjetima i iskustvom mnogo pomogao. Sami popravljali jedrenjak – Prvo kopno na Karibima bio je Martinique, francuski teritorij. Leo Lemešić upoznao nas je s otocima i uputio kako ćemo najbolje odraditi svoj posao. Baza nam je bila Saint Martin, to je francusko-nizozemski teritorij.
Prve goste ukrcali smo 27. prosinca i sve je bilo po planu. Radili smo čarter, prvi, drugi, treći, sve do petog – kaže Jure Strižić, kapetan Aiaxaije. Na brodu je bilo 11 članova posade. Nakon što su preplovili Atlantik, Penavić se vratio u SAD, Lemešić u Hrvatsku i činilo se da su ušli u rutinu… Posao je išao dobro. Njihovi su gosti bili sportaši, celebrityji, direktori i predsjednici uprava velikih kompanija, a uživali su u najvišem luksuzu.
Ukrcali smo jednog jako dobrog gosta, došao je na brod 12. ožujka, kad smo odjednom dobili internu informaciju iz Saint Martina da se zatvaraju pomorske granice i da se nećemo moći vratiti. Što sad? Tamo nam je baza. Tamo nam je skladište, ostavili smo dva spremnika s naftom, tamo nam je logistika. Naručili smo dodatne dijelove za motor i novi radar, morali smo pričekati da dođu iz Amerike. Gosta smo iskrcali i jedva uplovili u svoju matičnu luku na Karibima, u “sudačkoj nadoknadi”, među zadnjih pet brodova. Oni su prijetnje ostvarili, zatvorila se luka, aerodrom, paralizirao se cijeli otok – kaže Strižić.
Uvedena je stroga zabrana kretanja. Naši su se junaci, međutim, dobro opskrbili namirnicama i čekali rezervne dijelove kako bi uredili brod i krenuli put Jadrana. Bili su dobro opskrbljeni, ali putovati nisu smjeli i trebalo je imati strpljenja. – Amerika je ušla u kolaps, a mi smo čekali dijelove koje smo naručili za motor, radar, pojačanja za sajle, sve je kasnilo. Bez toga bilo bi vrlo rizično uputiti se preko Atlantika. Problem je bila i nafta koje na otoku nije bilo dovoljno – govori Strižić. Penavić je bio u SAD-u i kaže da mu taj period spada u najgorih 20 dana u životu.
Do Tenerifea smo putovali 12 dana. Iako smo najavili dolazak, pred lukom su nam rekli da ne možemo ući jer dolazimo iz Amerike, a situacija u Španjolskoj se postrožila. Ja im kažem: “Pa najavili smo se i nemamo kamo, nemamo goriva. Nasukat ću se, postat ću diplomatski problem i vama i nama.” To je trajalo nekoliko sati dok nam nisu dopustili ulaz. “Imate četiri sata. Uzmite što trebate i odlazite!” Tako je i bilo. Probijali smo svjetsku blokadu i borili se. Došli smo do Tivta i onda, konačno, u Dubrovnik. Ni u jednoj luci do tada nismo smjeli stupiti nogom na obalu, a putovali smo tri tjedna. Dočekivali su nas ljudi u skafanderima, uzimali konop, sve, ukrcali što nam treba, dezinficirali i slali nas dalje – govori kapetan Jure o neuobičajenom režimu neobične plovidbe.
Nakon sedam mjeseci ugledali smo svoj rodni kraj. Nikad takav osjećaj nisam imao. Kad smo prošli kroz naše rodnom misto, cijeli Orij nas je dočekao, bengalke, radost, neopisivo, bilo je jače nego na dočeku Gorana Ivaniševića kada je osvojio Wimbledon – tvrdi Jure Strižić. Penavić nam otkriva da je ime brod dobio po nadrealističkoj drami Radovana Ivšića “Aiaxaia ili moći reći”, a unutrašnjost broda krase grafike Joana Miróa. Inače, jedrenjak su konstruirale hrvatske tvrtke Ultramarine i Simtec Marine, a dizajn interijera, zbog kojeg ga nazivaju najluksuznijim jedrenjakom na Jadranu, potpisuje arhitektonski studio FEARH iz Zagreba.
Grafički identitet broda napravio naš poznati dizajner Mirko Ilić. Aiaxaiju s ponosom nazivaju najluksuznijim jedrenjakom na Jadranu. Uz vrhunski uređen interijer koji je prilagođen odmoru, ali i poslovnim prigodama, brod svojim gostima nudi veliki izbor vrhunskih hrvatskih vina te maslinovih ulja (ponajviše iz podruma vinarije Clai, ali i drugih hrvatskih vinara i maslinara), a ponuda je dodatno obogaćena i specijalitetima hrvatske i internacionalne kuhinje vrhunskog chefa Karla Kaleba.
– Mi smo jedini brod s hrvatskom zastavom za tu vrstu plovidbe. Aiaxaia je preplovila Atlantik, otišla i vratila se natrag bez ikakvog oštećenja. Spremna je za sezonu na Jadranu, ako je bude – kaže suvlasnik Ante Ercegović. Buking za sezonu nije otkazan i nada se da i neće biti. I na Karibe će opet.
