Stara je izreka kako pomorci zarađuju kruh sa sedam kora. Dugotrajno izbivanje iz doma, daleko od obitelji i prijatelja, zatvoreni u željeznom kavezu na kojem mjesecima plove svjetskim morima, često bez pristajanja na kopno, a nerijetko i bez internetskog signala i bez utjehe videopoziva. Sve ovo stvari su s kojima pomorci i njihove obitelji žive i na što su manje – više navikli, iako se nikada u potpunosti i ne možeš naviknuti; piše Zadarski List. Međutim, pravu težinu i izoliranost života i rada na moru pokazala je pandemija koronavirusa koja je u jednom trenu u potpunosti paralizirala svijet, a samim time pomorce »zarobila« na brodovima.
Velik broj pomoraca lockdown je zatekao dok su bili na poslu – tisućama milja daleko od kuće, zatvoreni s dvadesetak kolega na brodu u nepoznatoj zemlji koja ima svoje zakone i pravila. Mnogi od njih morali su raditi duže nego što su imali potpisane ugovore, a drugi se, pak, nisu mogli ukrcati na brod jer smjene nisu bile moguće. Ukoliko je do smjene i došlo, zbog raznih kontrola u avioprijevozu i prekinutih linija, od posla do doma su putovali danima. Ipak, sada se situacija više-manje sredila. Romano Perić, ITF koordinator Inspektorata i voditelj ureda Sindikata pomoraca Hrvatske komentira:
“Trenutna situacija sa smjenama pomoraca je ponešto bolja nego što je to bilo za vrijeme tzv. ˝lockdowna˝, ali je daleko od normalnog ritma smjena. Još uvijek svjedočimo, ali i radimo na velikom broju grupnih i individualnih repatrijacija pomoraca. Uglavnom nam se obraćaju pomorci koji su skupili između 7 i 11 mjeseci navigacije, ali smo imali i izoliranih primjera i preko godine. Dužina samog ugovora koji pomorac potpisuje s poslodavcem ovisi o određenoj grani pomorske industrije. Za primjer, u ‘offshore’ industriji ugovori su kraći i kreću se većinom 2-3 mjeseca, dok su u ostatku industrije uglavnom između 4-6 mjeseci. Razlozi različitosti dužine ugovora leže u karakteristikama plovidbe određene grane i stupnju zahtjevnosti ispunjavanja radnih zadaća. Odgovornost kadra je također ključan faktor. Industrija je prepoznala ove čimbenike za vrijeme normalne plovidbe i uglavnom ih je ispoštivala, međutim, nije adekvatno odgovorila na izazove vezane za smjene posada koje je nenadano donijela epidemija pa se to negativno odrazilo na pomorce koji i najvećim dijelom ispaštaju” – pojasnio je trenutnu situaciju s pomorcima Romano Perić.
Najkritičnija područja za obavljanje smjene
Kao najkritičnija područja za obavljanje smjene pomoraca, prema slučajevima na kojima su angažirani, u prvom redu je izdvojio Daleki i Bliski istok na potezu od Kine do zemalja Arabije.
“Singapore i Hong Kong koji su poslovično slovili kao povoljni ‘hubovi’ za smjene pomoraca su se zatvorili, te postavili previsoke zahtjeve za odobravanjem smjene. Indonezija i Filipini i niz drugih država deklarativno dozvoljavaju smjene, dok su u praksi ograničenja enormna. Afrika i Južna Amerika su također problematične. Daljnji problem predstavlja i dostupnost komercijalnih letova prema Europi. Događa se da pomorci pretražuju internetske preglednike te nailaze na oprečne informacije. Dostupnost komercijalnog leta i smjene u određenoj državi postoji, ali u realnosti je ista gotovo nemoguća” – pojašnjava Perić.
Dodaje kako se kao povoljna regija za iskrcaj te repatrijaciju pomoraca, osim Europe, pokazala i mala otočna država Reunion koja je omogućila repatrijacije desetina tisuća pomoraca. Kao pozitivan primjer ističe i Šri Lanku, dok su se Ujedinjeni Arapski Emirati, kao i Sjedinjene Američke Države značajno otvorili posljednjih mjeseci.
“Prema aktivnim slučajevima koje vodim, imam dojam da su iskusniji ili, ako hoćete, stariji pomorci strpljiviji u kriznim situacijama, dok su mlađi pomorci agilniji u potraživanju svojih prava i iskrcaja s broda. Možda takav dojam leži u činjenici da su mlađi pomorci manje opterećeni pronalaskom novog poslodavca. Mogu reći da smo imali veliki broj zaprimljenih slučaja i intervencija i još uvijek ih zaprimamo na svakodnevnoj razini.”
Sve više procedura
“Praksa nam je obratiti se poslodavcu i zatražiti sve one mogućnosti u ime pomorca koje su realno na dispoziciji. Sami poziv mene kao predstavnika međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) i Sindikata pomoraca Hrvatske podiže slučaj na veći razinu i implicira uključivanje svih mojih kolega ITF inspektora širom svijeta, a njih je oko 150 u 60-tak zemalja. Nadalje, po potrebi također uključujemo naše resorno ministarstvo te konzularne predstavnike Hrvatske širom svijeta, a nerijetko se obraćamo predstavnicima inozemnih lučkih vlasti i Registrima zastave broda” – pojašnjava Perić.
Dodaje kako je lista procedura za pomorce koji se ukrcavaju, ali isto tako i one koji se iskrcavaju, svakim danom sve veća.
“COVID- 19 testovi su obavezni za sve. Uglavnom se koristi metoda PcR zbog pouzdanosti i račun iste mora biti podmiren od strane poslodavca. Sami test i ostali podaci o putovanju moraju biti vidljivi u tzv. ˝Fit For Travel˝ certifikatu. Određene države traže i ˝SHN« (Stay Home Notice) odnosno karantenu za pomorce prije samog ukrcaja/iskrcaja koja je u pravilu 14 dana. Neke regulative zahtijevaju sve navedeno pa i karantenu po dolasku na brod. Različiti su zahtjevi država po ovom pitanju, ali se svi svode pod zajednički nazivnik koji se zove ‘ne ponovilo se’” – pojasnio je Perić procedure koje pomorci moraju proći prije ukrcaja i/ili iskrcaja s broda u vrijeme pandemije virusa.
