O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Agonija za pomorce Atlanske Plovidbe je gotova, a jedan od njih ispričao je svoju priču

IZVORHRT
IZVORHRT

Posada broda Zagreb Atlantske plovidbe – vratila se u Hrvatsku. Na brodu su bili još od studenog prošle godine, a posljednjih šest mjeseci proveli su usred pacifičkog oceana jer im je zabranjeno uplovljenje zbog globalne pandemije. Jedan od 26-orice mornara ispričao je svoju priču za HRT.

Nakon dugih 310 dana Nikoli tlo ne ljuljaju valovi. Čvrsto stoji na domaćem – varaždinskom – terenu. Unazad nekoliko dana spavao je svega pet sati. Evo što će, kaže ovaj kuhar u šali, prvo učiniti.

„Idem pojesti puricu s mlincima, nisam ju deset mjeseci pojeo“ – kaže Nikola Jaklin.

Zbog pandemije, posada je posljednjih šest mjeseci provela zatvorena na brodu bez mogućnosti iskrcavanja. Eksperiment koji će dugo pamtiti. Zbog napetosti među posadom, iskrcavanje im je bilo jedino rješenje.

„Ostali smo toliko fer i tolerantni, nije bilo šakanja, sve je bilo na nekim verbalnim prepucavanjima, tu i tamo je neki tanjur slučajno pao na pod“ – kaže Jaklin.

A kontakt s obitelji – preko satelitskog telefona. Pita se, zašto je njihovo putovanje toliko trajalo?

„Kapetan je po tom pitanju slao kompaniji u više navrata službeni mail da postoji mogućnost iskrcaja posade“ – kaže Nikola.

Iz Atlantske plovidbe odgovaraju da se smjena nije mogla napraviti iz objektivnih razloga – ponajviše zbog zatvorenosti luka.

Agonija je, za pomorce gotova, a nakon ove, najduže plovidbe, Nikoli će put, kaže, ići drugim tokom.

Video reportažu pogledajte ovdje.

 

 

Napokon završena agonija broda Atlanske Plovidbe duga 310 dana

Posada broda Zagreb Atlantske plovidbe – vratila se u Hrvatsku. Na brodu su bili još od studenog prošle godine, a posljednjih šest mjeseci proveli su usred pacifičkog oceana jer im je zabranjeno uplovljenje zbog globalne pandemije. Jedan od 26-orice mornara ispričao je svoju priču za HRT.

Nakon dugih 310 dana Nikoli tlo ne ljuljaju valovi. Čvrsto stoji na domaćem – varaždinskom – terenu. Unazad nekoliko dana spavao je svega pet sati. Evo što će, kaže ovaj kuhar u šali, prvo učiniti.

„Idem pojesti puricu s mlincima, nisam ju deset mjeseci pojeo“ – kaže Nikola Jaklin.

Zbog pandemije, posada je posljednjih šest mjeseci provela zatvorena na brodu bez mogućnosti iskrcavanja. Eksperiment koji će dugo pamtiti. Zbog napetosti među posadom, iskrcavanje im je bilo jedino rješenje.

„Ostali smo toliko fer i tolerantni, nije bilo šakanja, sve je bilo na nekim verbalnim prepucavanjima, tu i tamo je neki tanjur slučajno pao na pod“ – kaže Jaklin.

A kontakt s obitelji – preko satelitskog telefona. Pita se, zašto je njihovo putovanje toliko trajalo?

„Kapetan je po tom pitanju slao kompaniji u više navrata službeni mail da postoji mogućnost iskrcaja posade“ – kaže Nikola.

Iz Atlantske plovidbe odgovaraju da se smjena nije mogla napraviti iz objektivnih razloga – ponajviše zbog zatvorenosti luka.

Agonija je, za pomorce gotova, a nakon ove, najduže plovidbe, Nikoli će put, kaže, ići drugim tokom.

Video reportažu pogledajte ovdje.

 

 

Napokon završena agonija broda Atlanske Plovidbe duga 310 dana

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video