O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Što sve trebate znati o kontejnerima

U prijevozu robe i dobara, kontejnerski prijevoz danas je jedna od najvećih inovacija.

Prema definiciji, kontejner (engl. container) je manipulativna transportna oprema, najčešće u obliku čvrstog, hermetički zatvorenog prijenosnog spremnika standardiziranih dimenzija. Kontejneri služe za formiranje krupnih jedinica tereta s ciljem racionalizacije skladišnih operacija; piše Hubbig.com.

Postoje različite definicije kontejnera, ali opće prihvaćena je definicija Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO2).

Prema ISO, kontejner se definira kao transportni uređaj pravokutnog oblika, otporan na sve vremenske uvjete, namijenjen prijevozu i slaganju tereta tako da sadržaj bude zatvoren i zaštićen od oštećenja i nedostataka te odvojen od prijevoznog sredstva.

Zbog sve većih potreba na tržištu, raste i potražnja za proizvodnjom kontejnera pa se sve više proizvode veći kontejneri iznad 40 stopa (45, 48, 53 i 60 stopa).

Diljem svijeta postoji više od 20 milijuna kontejnera različitih dimenzija i namjena, a najveći broj otpada na pomorsko brodarstvo u kojem ima otprilike devet milijuna TEU (jedinica ekvivalent 20-stopnog) kontejnera.

Standardizaciju kontejnera prva je započela ASA (American Standards Association), koja je 1959. godine predložila dimenzije od 8 stopa u širinu i visinu te 12, 17, 20, 24, 35 i 40 stopa u dužinu.

Dvije godine kasnije, 1961., prihvaćene su dimenzije dužine od 10, 20 i 40 stopa te širine i visine od 8 stopa, danas poznate kao “američki kontejnerski standard”.

Univerzalni sustav označavanja propisala je i ISO organizacija. Sustav su prihvatili svi glavni svjetski proizvođači kontejnera, a moraju ih se pridržavati i svi sudionici prijevozne industrije.

Kontejneri su uvedeni kako bi se olakšao prijevoz robe, a dizajnirani su tako da se mogu brzo, sigurno i jednostavno puniti i prazniti. Opremljeni su sustavima za brzo, sigurno i lako rukovanje i napravljeni od dovoljno jakih i rezistentnih materijala za višekratnu uporabu te su otporni na atmosferske utjecaje.

Izgradnjom velikih i specijaliziranih brodova za prijevoz kontejnera smanjuju se fiksni i varijabilni troškovi po jedinici prevezenog tereta, što je velika prednost.

Gotovo 90% ukupnog međunarodnog robnog prometa danas se odvija pomorskim putem, a ukupnom porastu pomorskog prometa doprinijela je i veća kontejnerizacija. Kako bi primile suvremene kontejnerske brodove, luke moraju zadovoljiti nekoliko uvjeta, kao što su dubina mora, prekrcajna sredstva, količina tereta.

Prilikom odabira kontejnerskih luka, brodari moraju paziti na nekoliko važnih stvari – udaljenost, lučke troškove, količinu tereta, prometnu povezanost, efikasnost luke, brzinu manipulacije teretom, vrstu robe i adekvatnost infrastrukture.

Povijest kontejnerizacije

Brodski prijevoz kontejnera postoji više od 50 godina. Da bi prevozili robu, ljudi su se kroz povijest koristili različitim sredstvima i načinima prijevoza, poput starih Egipćana, koji su za prijenos robe koristili košare.

Najraniji kontejnerski brodovi bili su pregrađeni tankeri nakon drugog svjetskog rata. Prvi namjenski izgrađen kontejnerski brod svoju je službu započeo 1951. godine u Danskoj. Iste su godine u SAD-u brodovi započeli prijevoz kontejnera između Seattlea i Aljaske.

Prvi stvarni intermodalni kontejnerski sustav koristio je namjenski kontejnerski brod Clifford J. Rodgers, izgrađen 1955. u Montrealu. Na svom prvom putovanju prevozio je čak 600 kontejnera između North Vancouvera u Kanadi i Skagwaya na Aljasci.

Iako o početku kontejnerizacije postoje različita mišljenja, većina autora navodi da je kontejnerizacija započela 26. travnja 1956. godine. Na ovaj je datum ukrcan prvi kontejner na palubu broda IDEAL X koji je od Port Newarka do Houstona prevozio 58 kontejnera od 33 stope.

Kontejnerizacija je jedna od najrasprostranjenijih modernih tehnologija prijevoza. Prema procjenama, ukupni svjetski kontejnerski park danas raspolaže s više od deset milijuna različitih kontejnera, kojima se godišnje provozi oko 5 milijardi tona tereta, čija vrijednost iznosi otprilike dvadeset pet milijardi američkih dolara.

Kako prijevoz robe kontejnerima postaje sve značajniji, tako kontejnerizacija postaje jedna od najdjelotvornijih modernih tehnologija prijevoza.

Vrste i dimenzije kontejnera

Kontejneri se mogu razlikovati po svojim specifičnostima i obilježjima. Prema namjeni, kontejneri se uglavnom dijele na dvije osnovne skupine: univerzalne i specijalne.

Univerzalni kontejneri koriste se za prijevoz ambalažirane robe namijenjene za široku potrošnju.

Oni obuhvaćaju više podskupina:

  • kontejneri za opću uporabu, koji su namijenjeni za skladištenje, čuvanje i prijevoz raznih tereta
  • kontejneri za posebne namjene, koji mogu biti otvoreni ili zatvoreni te
  • kontejneri-platforme s otvorenim bočnim stranicama

Foto: Hubbig.com

Specijalni kontejneri podrazumijevaju kontejnere koji su namijenjeni za prijevoz robe i tereta koji zahtijevaju određene uvjete prijevoza. To su kontejneri s izotermičkim obilježjima te kontejneri-cisterne, namijenjeni za prijevoz robe u tekućem i plinovitom stanju.

S obzirom na veličinu, kontejneri se dijele na male, srednje i velike.

Mali kontejneri

Mali kontejneri opće namjene mogu se svrstati u 3 kategorije: volumen do 1 m3, od 1 do 2 m3 i preko 2 m3. Ovi su kontejneri češće u posjedu željeznice i ne koriste se u prekomorskom prijevozu.

Srednji kontejneri

Srednji kontejneri dugački su manje od 6 m, teški od 2,5 do 5 t i imaju zapreminu do 21 m3. Ova kategorija kontejnera najčešće služe za prijevoz sirovina, minerala i specifičnog građevinskog materijala i najčešće se koristi u željezničkom prometu.

Veliki kontejneri

Veliki kontejneri imaju zapreminu veću od 10 m3 i nosivost do 10 tona.

Dijele se prema vrsti tereta kojoj su namijenjeni pa tako razlikujemo kontejnere za suhi teret, izotermičke kontejnere (za održavanje termoizolacijskih uvjeta), kontejnere za rasute terete i plinove te kontejnere za tekućine.

Veliki kontejneri su poznatiji kao prekomorski kontejneri jer se najčešće se koriste u pomorskom prometu.

Foto: Hubbig.com

Standardni ISO transportni kontejneri široki su 2,45 m, visoki 2,59 m i dolaze u dvije dužine: 20 stopa (6,06 m) i 40 stopa (12,2 m).

Vrlo visoki brodski kontejneri imaju visinu od 2,89 metara.

Dostupni su i manji kontejneri od 10 stopa (2,99 m) i 8 stopa (2,43 m), ali ih se ne može otpremiti na isti način kao kontejnere od 20 i 40 stopa.

Zanimljivost: Standardni ISO kontejner od 20 stopa ima zapreminu od 33,1 m3, što je dovoljno mjesta za gotovo 100 perilica rublja!

Foto: Hubbig.com

ISO preporuke

Prema ISO standardima razlikujemo tri osnovne vrste velikih kontejnera: od 20, 30 i 40 stopa duljine i od 8 stopa širine i visine. ISO standardizacija kontejnere dijeli u dvije osnovne skupine.

Oznake za prvu skupinu su 1A, 1B, 1C, 1D, 1E i 1F, nosivost je od 5 do 30 t, a dužina je u rasponu od 1,52 do 12,2 m (5 do 40 stopa). Za drugu skupinu oznake su 2A, 2B i 2C, dužina je u rasponu od 1,45 do 2,92 m, a nosivost je 7t.

Foto: Hubbig.com

ISO kontejneri moraju zadovoljavati nekoliko uvjeta:

  • otpornost kontejnera na udare prilikom prijevoza
  • minimalan otpor cjelokupne konstrukcije pri proporcionalnom opterećenju osnovice kontejnera
  • otpornost kontejnera pri slaganju jednog kontejnera na drugi
  • moraju imati opremu za manipuliranje i pričvršćivanje kontejnera na prijevozna sredstva
  • unutarnja nepropustljivost kontejnera

Svaki kontejner ima svoj jedinstveni identifikacijski broj i oznaku dimenzija, što olakšava planiranje prijevoza. Dimenzije su nominalne i mogu varirati.

Foto: Hubbig.com

Što sve prevoze kontejneri?

Tereti koji se mogu prevoziti u kontejnerima dijele se u dvije skupine: klasični (generalni) i specijalni tereti.

Klasični tereti su generalni tereti koji se javljaju u pomorskom prijevozu. To su tereti u jutenim, papirnim ili plastičnim vrećama, bačvama (prijevoz tekućine, prašinastih i zrnatih materijala), tereti u balama (prijevoz tekstila, kože, vune, papira i sličnih proizvoda), drvenim sanducima i košarama (laki i teški, krhki, lomljivi te robusni tereti), kartonskim i plastičnim kutijama (prijevoz lakih tereta, konzerva, boca, lomljivih tereta), krletkama, svežnjevima, automobili, kućanski aparati, itd.

Specijalni tereti koji se mogu prevoziti kontejnerima su rasuti tereti, tekućine, stlačeni plinovi, izvangabaritni tereti, žive životinje i lako pokvarljiva roba.

Ukrcaj robe u kontejnere treba obaviti pažljivo i prema određenom redoslijedu slaganja te težini robe, kako ne bi došlo do oštećenja ambalaže.

 

 

 

Video: Što se događa s otpadom s najvećeg svjetskog kruzera?

U prijevozu robe i dobara, kontejnerski prijevoz danas je jedna od najvećih inovacija.

Prema definiciji, kontejner (engl. container) je manipulativna transportna oprema, najčešće u obliku čvrstog, hermetički zatvorenog prijenosnog spremnika standardiziranih dimenzija. Kontejneri služe za formiranje krupnih jedinica tereta s ciljem racionalizacije skladišnih operacija; piše Hubbig.com.

Postoje različite definicije kontejnera, ali opće prihvaćena je definicija Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO2).

Prema ISO, kontejner se definira kao transportni uređaj pravokutnog oblika, otporan na sve vremenske uvjete, namijenjen prijevozu i slaganju tereta tako da sadržaj bude zatvoren i zaštićen od oštećenja i nedostataka te odvojen od prijevoznog sredstva.

Zbog sve većih potreba na tržištu, raste i potražnja za proizvodnjom kontejnera pa se sve više proizvode veći kontejneri iznad 40 stopa (45, 48, 53 i 60 stopa).

Diljem svijeta postoji više od 20 milijuna kontejnera različitih dimenzija i namjena, a najveći broj otpada na pomorsko brodarstvo u kojem ima otprilike devet milijuna TEU (jedinica ekvivalent 20-stopnog) kontejnera.

Standardizaciju kontejnera prva je započela ASA (American Standards Association), koja je 1959. godine predložila dimenzije od 8 stopa u širinu i visinu te 12, 17, 20, 24, 35 i 40 stopa u dužinu.

Dvije godine kasnije, 1961., prihvaćene su dimenzije dužine od 10, 20 i 40 stopa te širine i visine od 8 stopa, danas poznate kao “američki kontejnerski standard”.

Univerzalni sustav označavanja propisala je i ISO organizacija. Sustav su prihvatili svi glavni svjetski proizvođači kontejnera, a moraju ih se pridržavati i svi sudionici prijevozne industrije.

Kontejneri su uvedeni kako bi se olakšao prijevoz robe, a dizajnirani su tako da se mogu brzo, sigurno i jednostavno puniti i prazniti. Opremljeni su sustavima za brzo, sigurno i lako rukovanje i napravljeni od dovoljno jakih i rezistentnih materijala za višekratnu uporabu te su otporni na atmosferske utjecaje.

Izgradnjom velikih i specijaliziranih brodova za prijevoz kontejnera smanjuju se fiksni i varijabilni troškovi po jedinici prevezenog tereta, što je velika prednost.

Gotovo 90% ukupnog međunarodnog robnog prometa danas se odvija pomorskim putem, a ukupnom porastu pomorskog prometa doprinijela je i veća kontejnerizacija. Kako bi primile suvremene kontejnerske brodove, luke moraju zadovoljiti nekoliko uvjeta, kao što su dubina mora, prekrcajna sredstva, količina tereta.

Prilikom odabira kontejnerskih luka, brodari moraju paziti na nekoliko važnih stvari – udaljenost, lučke troškove, količinu tereta, prometnu povezanost, efikasnost luke, brzinu manipulacije teretom, vrstu robe i adekvatnost infrastrukture.

Povijest kontejnerizacije

Brodski prijevoz kontejnera postoji više od 50 godina. Da bi prevozili robu, ljudi su se kroz povijest koristili različitim sredstvima i načinima prijevoza, poput starih Egipćana, koji su za prijenos robe koristili košare.

Najraniji kontejnerski brodovi bili su pregrađeni tankeri nakon drugog svjetskog rata. Prvi namjenski izgrađen kontejnerski brod svoju je službu započeo 1951. godine u Danskoj. Iste su godine u SAD-u brodovi započeli prijevoz kontejnera između Seattlea i Aljaske.

Prvi stvarni intermodalni kontejnerski sustav koristio je namjenski kontejnerski brod Clifford J. Rodgers, izgrađen 1955. u Montrealu. Na svom prvom putovanju prevozio je čak 600 kontejnera između North Vancouvera u Kanadi i Skagwaya na Aljasci.

Iako o početku kontejnerizacije postoje različita mišljenja, većina autora navodi da je kontejnerizacija započela 26. travnja 1956. godine. Na ovaj je datum ukrcan prvi kontejner na palubu broda IDEAL X koji je od Port Newarka do Houstona prevozio 58 kontejnera od 33 stope.

Kontejnerizacija je jedna od najrasprostranjenijih modernih tehnologija prijevoza. Prema procjenama, ukupni svjetski kontejnerski park danas raspolaže s više od deset milijuna različitih kontejnera, kojima se godišnje provozi oko 5 milijardi tona tereta, čija vrijednost iznosi otprilike dvadeset pet milijardi američkih dolara.

Kako prijevoz robe kontejnerima postaje sve značajniji, tako kontejnerizacija postaje jedna od najdjelotvornijih modernih tehnologija prijevoza.

Vrste i dimenzije kontejnera

Kontejneri se mogu razlikovati po svojim specifičnostima i obilježjima. Prema namjeni, kontejneri se uglavnom dijele na dvije osnovne skupine: univerzalne i specijalne.

Univerzalni kontejneri koriste se za prijevoz ambalažirane robe namijenjene za široku potrošnju.

Oni obuhvaćaju više podskupina:

  • kontejneri za opću uporabu, koji su namijenjeni za skladištenje, čuvanje i prijevoz raznih tereta
  • kontejneri za posebne namjene, koji mogu biti otvoreni ili zatvoreni te
  • kontejneri-platforme s otvorenim bočnim stranicama

Foto: Hubbig.com

Specijalni kontejneri podrazumijevaju kontejnere koji su namijenjeni za prijevoz robe i tereta koji zahtijevaju određene uvjete prijevoza. To su kontejneri s izotermičkim obilježjima te kontejneri-cisterne, namijenjeni za prijevoz robe u tekućem i plinovitom stanju.

S obzirom na veličinu, kontejneri se dijele na male, srednje i velike.

Mali kontejneri

Mali kontejneri opće namjene mogu se svrstati u 3 kategorije: volumen do 1 m3, od 1 do 2 m3 i preko 2 m3. Ovi su kontejneri češće u posjedu željeznice i ne koriste se u prekomorskom prijevozu.

Srednji kontejneri

Srednji kontejneri dugački su manje od 6 m, teški od 2,5 do 5 t i imaju zapreminu do 21 m3. Ova kategorija kontejnera najčešće služe za prijevoz sirovina, minerala i specifičnog građevinskog materijala i najčešće se koristi u željezničkom prometu.

Veliki kontejneri

Veliki kontejneri imaju zapreminu veću od 10 m3 i nosivost do 10 tona.

Dijele se prema vrsti tereta kojoj su namijenjeni pa tako razlikujemo kontejnere za suhi teret, izotermičke kontejnere (za održavanje termoizolacijskih uvjeta), kontejnere za rasute terete i plinove te kontejnere za tekućine.

Veliki kontejneri su poznatiji kao prekomorski kontejneri jer se najčešće se koriste u pomorskom prometu.

Foto: Hubbig.com

Standardni ISO transportni kontejneri široki su 2,45 m, visoki 2,59 m i dolaze u dvije dužine: 20 stopa (6,06 m) i 40 stopa (12,2 m).

Vrlo visoki brodski kontejneri imaju visinu od 2,89 metara.

Dostupni su i manji kontejneri od 10 stopa (2,99 m) i 8 stopa (2,43 m), ali ih se ne može otpremiti na isti način kao kontejnere od 20 i 40 stopa.

Zanimljivost: Standardni ISO kontejner od 20 stopa ima zapreminu od 33,1 m3, što je dovoljno mjesta za gotovo 100 perilica rublja!

Foto: Hubbig.com

ISO preporuke

Prema ISO standardima razlikujemo tri osnovne vrste velikih kontejnera: od 20, 30 i 40 stopa duljine i od 8 stopa širine i visine. ISO standardizacija kontejnere dijeli u dvije osnovne skupine.

Oznake za prvu skupinu su 1A, 1B, 1C, 1D, 1E i 1F, nosivost je od 5 do 30 t, a dužina je u rasponu od 1,52 do 12,2 m (5 do 40 stopa). Za drugu skupinu oznake su 2A, 2B i 2C, dužina je u rasponu od 1,45 do 2,92 m, a nosivost je 7t.

Foto: Hubbig.com

ISO kontejneri moraju zadovoljavati nekoliko uvjeta:

  • otpornost kontejnera na udare prilikom prijevoza
  • minimalan otpor cjelokupne konstrukcije pri proporcionalnom opterećenju osnovice kontejnera
  • otpornost kontejnera pri slaganju jednog kontejnera na drugi
  • moraju imati opremu za manipuliranje i pričvršćivanje kontejnera na prijevozna sredstva
  • unutarnja nepropustljivost kontejnera

Svaki kontejner ima svoj jedinstveni identifikacijski broj i oznaku dimenzija, što olakšava planiranje prijevoza. Dimenzije su nominalne i mogu varirati.

Foto: Hubbig.com

Što sve prevoze kontejneri?

Tereti koji se mogu prevoziti u kontejnerima dijele se u dvije skupine: klasični (generalni) i specijalni tereti.

Klasični tereti su generalni tereti koji se javljaju u pomorskom prijevozu. To su tereti u jutenim, papirnim ili plastičnim vrećama, bačvama (prijevoz tekućine, prašinastih i zrnatih materijala), tereti u balama (prijevoz tekstila, kože, vune, papira i sličnih proizvoda), drvenim sanducima i košarama (laki i teški, krhki, lomljivi te robusni tereti), kartonskim i plastičnim kutijama (prijevoz lakih tereta, konzerva, boca, lomljivih tereta), krletkama, svežnjevima, automobili, kućanski aparati, itd.

Specijalni tereti koji se mogu prevoziti kontejnerima su rasuti tereti, tekućine, stlačeni plinovi, izvangabaritni tereti, žive životinje i lako pokvarljiva roba.

Ukrcaj robe u kontejnere treba obaviti pažljivo i prema određenom redoslijedu slaganja te težini robe, kako ne bi došlo do oštećenja ambalaže.

 

 

 

Video: Što se događa s otpadom s najvećeg svjetskog kruzera?

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video