Prije 52 godine (22. travnja 1969. godine) u vodu je spuštena nuklearna podmornica K-64, točnije prvo podvodno borbeno plovilo klase 705 “Lira”.
U to vrijeme predstavljala je oružje na vrhu hranidbenog lanca, kao što je to, recimo, u životinjskom svijetu kit ubojica. Zahvaljujući revolucionarnim tehničkim rješenjima K-64 je mogla uništiti bilo koji morski cilj, dok se ona vrlo teško ili nikako nije mogla uništiti.; piše Russiabeyond
Protupodmornička torpeda tog vremena jednostavno nisu mogla doprijeti do sovjetske “Alfe”, kako su ovu podmornicu kodificirali u NATO savezu.
Glavno oružje atomskih podmornica klase 705 “Lira” su bila njezina torpeda, šest komada u njezinom nosnom dijelu. “Lira” je projektirana za operacije lova na neprijateljske podmornice, posebno za podvodni ‘dogfight’.
Zahvaljujući integraciji izuzetno snažno nuklearnog reaktora kao osnovnog pogona, ali i jedinstvenog dizajna, ove podmornice su pod vodom mogle razviti čudovišnu brzinu od gotovo 76 km/sat, kao i prilikom izbjegavanja protivničkih torpeda zaroniti do 450 metara dubine.
Podmornica nije bila velika. Njezin deplasman je iznosio 3000 tona, dok je brojnost posade po standardima sovjetske ratne mornarice bila vrlo mala. Naime, na podmornici je služila 31 osoba, od čega su 24 bile časnici.
Naime, K-64 je bila prva podmornica kod koje se pojavio bojevi zapovjedno-informacijski sustav. On je pratio sve parametre koji su bili vezani za uvjete neposrednog okruženja, kao i stanje reaktora, hidrolokator i sustavi s naoružanjem su radili samostalno, a mehanizirana je čak i kuhinja za pripremu hrane.
Na podmornicama klase “Lira” se po prvi put pojavila i specijalna kapsula za spašavanje posade uslijed havarije. Naravno, radilo se o vrlo kompleksnom sustavu koji je imao veliki broj tehničkih problema, ali je indikativno da za 20 godina intenzivne eksploatacije ove podmornice nije poginuo niti jedan jedini član posade.
Slobodan Đukić
