O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

50 godina od tragičnog požara na brodu “RAGNA GORTHON” u brodogradilištu 3. maj

Crne slutnje

Porinuće najvećeg do tada izgrađenog broda u brodogradilištu 3. maj u Rijeci koje je bilo predviđeno za subotu 18. lipnja 1971. godine bilo je odgođeno za četiri dana kasnije. Tih dana Kvarnerom je vladalo orkansko jugo; iz SUŠAČKE REVIJE br. 76 – nesreće, RAGNA GORTHON- Slavko Suzić, donosi Lanterna

Na dan predviđenog porinuća, po običaju kuma broda daje brodu ime te sjekiricom presijeca uže sa bocom šampanjca, ali ta se boca nije razbila o trup broda. Ponovljena je radnja presijecanja, ali kod ponovnog pokušaja presijecanja sječivo sjekirice je promašilo uže. Kuma se rasplakala te je neko od uzvanika priskočio i pomogao zajedničkim snagama presjeći uže i konačno se šampanjac razbio i zapjenio provu broda. Zatrubila je brodska sirena, uzvanici i brodograditelji su zapljeskali, ali brod je ostao nijemo stajati na navozu.

Nastupili su višednevni radovi na popravljanju podvodnog dijela saonika kojeg je jako jugo poremetilo. Prilikom podvodnih radova došlo je do urušavanja jednog dijela konstrukcije saonika te do prignječenja i ranjavanja jednog profesionalnog ronioca koji je radio na popravku saonika.

Nakon što su savladane teškoće odlučeno je da se porinuće obavi u utorak 22. lipnja 1971. godine u popodnevnim satima. Riječki brodograditelji su sada bez ikakvih poteškoća spustili u more brod od 68 000 long tona. Novi brod koji se gradi za potrebe švedskog brodovlasnika. „Rederiaktiebolaget Gylfe“ dobio je ime Ragna Gorthon.

Brod Ragna Gorthon dugačak je 243, širok 32 i visok 18 metara. Gaz mu je 12,87 metara. Pokretao ga je motor „3. maj- Sulzer“ novog tipa, od 17.400 KS. To je bio najveći brodski motor koji je do tada izgrađen u riječkom brodogradilištu. Na oslobođeni navoz položena je kobilica za veliki brod od 68,500 tona, koji će se graditi za istu štokholmsku kompaniju.

Na dan 18. lipnja 1971. godine kada je došlo do neuspješnog porinuća broda Ragna Gorthon desila se teška pomorska nesreća u našem akvatoriju; u noći oko 1.20 sati izbio je požar na m/b AUGUST CESAREC na poziciji Punta Črna nedaleko od mjesta Koromačno na istočnom dijelu poluotoka Istre. Brod je prevozio generalni teret i plovio je iz Rijeke u Trst pa u Genovu, a zatim u luku Ploče na redovitoj liniji Jadran-Indija, Pakistan, Burma. Na brodu se nalazilo 37 članova posade i četiri putnika od kojih su tri bile žene. U toj nesreći živote je izgubilo deset ljudi i to osam članova posade i dvije putnice.

Crni petak 17. rujna 1971. godine

M/V – Motorni brod RAGNA GORTHON novogradnja br. 531 nalazio se u opremnoj luci na vezu u završnoj fazi opreme brodogradilišta 3. maj. Dan uoči probne vožnje za brodograditelje je posebno kaotičan jer se moraju završiti svi radovi i ispravci na brodu. Vari se, reže, pitura, popravlja struja, isprobavaju uređaji, postavlja interijer, odnose alati, kablovi, demontiraju razni uređaji, skele, brod se čisti, ljudi samo što ne gaze jedan po drugom.

Na brodu se nalaze na desetine radnika poslovođa, šefova, koji su pod jakim pritiskom nadzora i rokova, teško je sve uskladiti i tada su greške lako moguće.

Taj dan na brodu se nalazilo 300 radnika, a u samoj strojarnici 130 radnika brodogradilišta i sedam koperantskih firmi. Centralni i dnevni tankovi bili su  puni goriva, generator za struju je radio i brod je bio pod naponom. U svakom dnevnom tanku bilo je 140 tona nafte.

Foto: Ragna Gorthon – drugo porinuće/ arhiva Slavko Suzić/Lanterna magazin

Požar u strojarnici

Stručnjaci su ispitivali protok dizel goriva i tada je netko od radnika otvorio ventil. Dizel gorivo je poteklo. Međutim, u sistemu cijevi jedan dio je nedostajao, cjevari su ga skinuli, zbog naknadne popravke jedne kraće fleksibilne cijevi u blizini filtera. Nafta čija je protočna moć 1,40 tona u minuti potekla je prirodnim padom kroz taj otvor u debelom mlazu. Mlaz nafte udario je u rezervni klip i košuljicu na drugom podestu strojarnice te se raspršila u obliku kapljica po strojarnici.

Kako se u blizini varilo aparatom za autogeno varenje raspršena nafta se u dodiru sa užarenom površinom zapalila. U trenutku je nastao plamen koji je od podnice strojarnice dosezao iznad glava motora, zatim se proširio ka gornjim platformama i dimnjaku.

Vatra je zahvatila uređaje, instalacije, energetiku i ljude. Za nekoliko sekundi sve je bilo puno dima. Dizel generator je prestao raditi gotovo trenutno i strojarnica je ostala bez svjetla. Dim se munjevito širio, nestalo je kisika, ljudi su bili omamljeni, nije bilo eksplozije zvukova, samo pucketanje i poneki tihi jauk, vladala je čudna tišina.
Ljudi su potrčali prema izlazima. Radnici su se gušili, gorili, padali, ostajali bez snage, gubili su snagu prvo u nogama, izlazili su posljednjim snagama oslanjajući se na ruke. Jači su izvlačili slabije, vani su padali u nesvijest . Neki su izlazili napamet, neki na slijepo, a neki otišli u nepoznato.

Toga dana u smjeni IPVJ 3. maj  na čelu sa zapovjednikom Vitom Barbišem bilo je pet vatrogasaca-zapovjednik smjene Emil Simčić,  Josip Kranjčić, Željko Šćulac i Mirko Klincov. U strojarnici broda vatrogasno osiguranje vršio je Rikard Ivančić. Petorica vatrogasaca  pumpali su vodu iz štive broj osam, koja se nalazi prva do strojarnice. Na oplati pregrade između štive osam i strojarnice  ostao je nezatvoreni tehnološki otvor 80 x 80 centimetara.

Iznenada bez ikakve najave i uzbune iz toga otvora počeli su izlaziti prestravljeni radnici i penjati se po brodskim penjalicama jedva izgovarajući “vatra, vatra“. Vatrogasci, iako ne znajući što se desilo odmah su priskočili u pomoć pomažući radnicima da izađu iz štive. U jednom trenutku shvatili su da ljudi više ne mogu izlaziti kroz pomoćni otvor jer se napravio ljudski čep te su ih oni rukama izvlačili i naprosto čupali van i pomagali kod evakuacije.

Tu se posebno istakao vođa smjene  Emil Simčić, inače vrlo visok i snažan čovjek, gorostas iz Škalnice. Simčić je koristio svu svoju snagu pri izvlačenju ljudi te ih naprosto nosio i dizao na brodske penjalice. Izvlačenje je otežavao snop energetskih kablova koji su vodili u strojarnicu kroz taj otvor. Jedan od radnika koji je uspio izaći, kada je uzeo zraka vratio se nazad u utrobu broda kazavši „moram ići po njih“, ali nažalost nije se više vratio.

Po pričanju spašenih radnika jedan njihov kolega, vrlo debeli čovjek pokušao je izaći kroz taj izlaz, ali kada je shvatio da se neće moći provući vratio se natrag i pomogao drugima u evakuaciji. Vatrogasci su se do posljednjeg trenutka uvlačili u otvor pokušavajući još nekoga dohvatiti kako bi ga izvukli. Tako je spašeno na desetine radnika. Zatim je kroz otvor počeo sukljati crni dim, ali oni su još uvijek bili tu, do onoga trenutka kada je iz otvora počela teći zapaljena nafta i njima gorjeti obuća na nogama.

U zadnjem su trenutku napustili štivu broj osam u koju se ubrzo iz strojarnice pretočila ogromna količina nafte, a požar se proširio na nju. U nastaloj panici uslijed izbijanja požara ljudi su se spašavali bježanjem u pravcu poznatih im otvora ili izlaza. S obzirom na postojanje sedam dostupnih izlaza, kasnije je konstatirano da se kroz pomoćni izlaz prema skladištu broj osam, spasilo najviše radnika. Spašavanje je trajalo oko jedne i pol minute i tko nije uspio u tom roku izaći kroz jedan od sedam izlaza zahvaćen je koncentracijom ugljičnog monoksida i ugušen te je izgorio. Nije ustanovljeno koliko se radnika spasilo kroz te ostale glavne i pomoćne izlaze.

Na glavnoj palubi nadgrađa sva brodska vrata bila su otvorena i požar se proširio na nadgrađe broda. Iznad Riječkog brodogradilišta sukljao je ogroman oblak crnog čađavog dima.

Požar u strojarnici broda Ragna Gorthon izbio je u 7,35 sati. Vatrogasna Jedinica Rijeka dojavu o požaru dobila je u 7,43 sati od dežurne vatrogasne službe 3. maj. Na intervenciju je krenulo šest vatrogasnih vozila sa sedamnaest vatrogasaca „3. vatrogasnog voda PVJ Rijeka“, na čelu sa komandirom voda Josipom Klepcem i komandirima odjeljenja Tomom Žubrinićem i Jurjem Paskom. Uzbunjeni su i lučki remorkeri. Na gašenje požara broda u riječko brodogradilište morskim putem, krenuli su tri remorkera: Pluton, Titan i Ahil pod rukovodstvom Željka Glavana. U pomoć je pozvana industrijska profesionalna vatrogasna jedinica INA Rijeka koja je došla sa specijalnim vozilom za gašenje pjenom i sedam vatrogasaca pod rukovodstvom inženjera Slavka Rustije.

Svim vatrogasnim snagama i akcijom gašenja zapovijedao je komandir PVJ Rijeka Veljko Delak. Nakon izvršenog izviđanja, procjene situacije, donošenja odluke i izdanih zapovjedi sa gašenjem se započelo u 8 sati sa svim prispjelim snagama. Glavni napad na požar bio je sa glavne palube, od kuda se kroz razne otvore ubacivala pjena u utrobu broda, štivu broj osam i mlazovima vode gasilo nadgrađe broda. Remorkeri su sa osam monitora snažnim mlazovima hladili krmenu oplatu broda i gađali vodom otvore na nadgrađu.

Veliku pomoć vatrogascima, oko postavljanja cijevnih pruga, nošenja opreme i sredstava, gašenja nesebično su pružali radnici brodogradilišta. Kada su radnici izrerezali otvor na lijevom boku strojarnice kroz njega se počela ubacivati zračna pjena. Kasnije je izrezan otvor i sa desne strane strojarnice kroz kojega se ubacivala zračna pjena sa remorkera. Sa remorkera su povučene i dvije cijevne pruge promjera 110mm na glavnu palubu i postavljene razdjelnice. Korištena je divovska moć centrifugalnih pumpi velikog kapaciteta, koje posjeduju remorkeri, tako da sa opskrbom vode nije bilo problema.

Organiziranim napadom na požar, paralelno se gasila utroba broda, nadgrađe broda i štiva broj osam. U 9.10 sati pogašen je požar u štivi broj osam, pa su mlazovi pjene preusmjereni u strojarnicu broda, koja se ubacivala kroz izlaze za nuždu. Oko 11.00 sati požar u strojarnici je počeo gubiti na intenzitetu.

Točno u podne  grupa od sedam vatrogasaca na čelu sa komandirom odjeljenja Jurjem Paskom, upućuje se po nalogu komandira PVJ Rijeka sa dva mlaza do dna strojarnice. Oni gase posljednja žarišta požara i hlade drugi dnevni tank u kojemu se nalazilo160 tona nafte. Tako je uklonjena posljednja opasnost od eksplozije, izlijevanja i širenja požara, te ponovne nesreće većih razmjera s obzirom na veliki broj gasitelja koji se nalazio na brodu.

Ova akcija završila je u 12.30 sati. Prilikom ulaska ove grupe vatrogasaca u strojarnici je pronađeno trinaest tijela izgorjelih radnika. Svi su se najprije ugušili , a zatim izgorili. Daljnjom pretragom pronađena su još dva tijela, od kojih je jedno pronađeno kako pluta na površini tekućine na dnu strojarnice. U 13.20 sve vatrogasne ekipe su napustile brod, a osiguranje garišta su preuzeli vatrogasci 3. maj-a.

Za tri sata gašenja vatrogasci su na brod buktinju“ Ragna Gorthon“ potrošili 2600 tona vode, 2000 kubika teške pjene i 15000 kubika lagane pjene. Požar se gasio s 23 mlaza koji su bili usmjereni u sve dijelove broda gdje je buktio plamen ili su hlađeni usijani dijelovi broda.
Požar je gasilo 36 vatrogasca iz tri vatrogasne postrojbe, sa osam vatrogasnih vozila. Posade remorkera su rame uz rame sa vatrogascima gasile nastali požar. Nije poznato koliko je članova posada sa tri remorkera učestvovalo u gašenju požara broda u riječkom škveru.  Aktivno se uključilo u gašenje oko 40  radnika brodogradilišta 3. maj.

U požaru broda Ragna Gorthon teže ili lakše ozlijeđeno je devet radnika koji su bili opečeni i otrovani ugljičnim monoksidom, te su hitno prevezeni u riječke bolnice.
Na mjesto nesreće stigao je istražni sudac riječkog Okružnog suda Živko Odorčić s predstavnicima SUP-a. Predstavnik Zavoda za sudsku medicinu Rijeka, docent prof. dr Branko Volarić vršio je indentifikaciju leševa. Petoročlanu formiranu komisiju brodogradilišta predvodio je ing. Alain Serdoz, u kojoj je bio kao član i Vito Barbiš komandir IPVJ 3 maj.

Ekipe riječkog SUP- kriminalističkog odjela predvodio je načelnik Rudolf Lorencin. Saslušani su radnici te prikupljana obavještenja od preživjelih radnika. Nakon obavljenog uviđaja i prethodno prikupljenih informacija kako od preživjelih tako i od rukovodećeg osoblja na ovom objektu, i na temelju te istrage lišeni su slobode, glavni rukovodilac gradnje sektora strojarnice, specijalist na poslovima ispitivanja funkcionalnosti sistema goriva i poslovođa brodocjevara zbog aljkavosti i nedovoljnog opreza koje su dovele do ovog tragičnog događaja. Nakon nekoliko dana dignuta je optužnica  za poslovođu cjevara poduzeća „Vulkan“, jer nikoga nije obavijestio da je skinuta i da nedostaje jedna cijev u sistemu cjevovoda za dovod goriva iz jednog tanka goriva u filter za gorivo.

Junaci broda „RAGNA GORTHON“

Junaci broda Ragna Gorthon su vatrogasci brodogradilišta 3.maj koji su spasili najviše ljudskih života kroz tehnološki izlaz u štivi osam.

Junaci broda Ragna Gorthon vatrogasne ekipe PVJ Rijeka INA Rijeka, te posade  tri remorkera sa svojim zapovjednicima i rukovodiocima..

Junaci broda Ragna Gorthon su četrdeset radnika  brodogradilišta 3. maj koji su tako nesebično pomagali vatrogascima u ostvarenju njihovog cilja.

Junaci broda Ragna Gorthon su svi radnici kojima je bio ugrožen život u utrobi broda i koji su uspjeli spasiti još nekome život, kao što je cjevar Klaudio Vozila vrativši se iz štive osam kroz otvor natrag u goreću strojarnicu broda i pronašao kolegu Vladu Čendeka u besvjesnom stanju te ga izvukao van.

Junaci broda Ragna Gorthon su onih sedam vatrogasaca koji su riskirajući život ušli u utrobu broda da bi pogasili još goreću strojarnicu i ohladili jedan dnevni tank pun goriva.

Junak broda Ragna Gorthon je radnik Đuro (Đoko) Radić koji nije dozvolio da ga uhvati panika i svojim tijelom onemogući izlaz desetinama radnika u štivi broj osam, nego se vratio u pakao goreće utrobe broda, kada je shvatio da se neće moći provući kroz otvor za van.

Junak broda Ragna Gorthon je radnik Bruno Benussi koji se izvukao iz vatre , ali je pohrlio natrag da bi spasio svoje drugove. Njegovo tijelo je pronađeno u strojarnici broda odmah tik uz glavni izlaz na palubu broda. Pokraj njega su nađena još tri tijela, iz čega se može zaključiti da je te ljude vodio prema izlazu, ali nažalost nisu se spasili.

Foto: Dim iznad brodogradilišta 3. maj/arhiva Slavko Suzić/Lanterna magazin

Popis nastradalih

Cijelu stranicu »Novog lista« »uzela« je osmrtnica »3. maja« na kojoj su objavljena imena i fotografije petnaestorice poginulih. Bili su to: Bruno BENUSSI, Mirko BLANUŠA, Vlado BRAJKOVIĆ, Ivan FLEGO, Mate MIRIĆ, Ivan ORLIĆ, Đuro RADIĆ, Marijan TURKOVIĆ, Stjepan FADLJEVIĆ, Pejo JAKOVLJEVIĆ, Đuro PAČANDI, Stojan SARAJLIĆ, Georgije ATANASOV, Slavko BOŽUNOVIĆ i Predrag LEKIĆ.


Nakon nesreće

Poslije tragedije Sindikat brodograditelja donesao je odluku  o osiguranju sredstava  i pružanje pomoći  u odgoju i  i školovanju djece poginulih radnika. Naručitelj broda Ragna Gorthon, Šveđanin Stig Gorthon, dao je svoj prilog u fond obitelji poginulih brodograditelja.

Dana 1. prosinca 1971. brod se nalazio privezan na riječkom lukobranu, kada ga je u tegalj uzeo veliki zapadno njemački tegljač od 9000 KS i oteglio u Švedsko brodogradilište grada Gotaverken na remont. Putovanje je trajalo mjesec dana. Nakon remonta predan je vlasnicima za koje je plovio do 1978. Godine, kada je prodan Grčkoj kompaniji INTER SEAS NAV LTD i mijenja ime u M/S MARIS HUNTSMAN. Godine 1981. Brod je prodan kompaniji NEWAYS TRANSP. CO Panama te mijenja ime u M/S NEWAYS. Izrezan je 1998. Godine u Kini.

Radnicima koji su bili optuženi za tragediju na brodu Ragna Gorthon kasnije je suđeno i neki su dobili zatvorsku kaznu, ali kazna nikada nije realizirana jer se nije ustanovila i dokazala potpuna odgovornost za tragediju.

Na osnovi  posebno pokazane požrtvovnosti na gašenju požara i spašavanju ljudskih života na brodovima AUGUST CESAREC, RIO CARCARANA, MASTER DASKALOS, ZEMUN, BLU DIAMOND, ZATIM poduzeće Exsportdrvo-Luka Rijeka, Lučka skladišta, rezervoara u INI Urinj, posebno za gašenje požara na brodu RAGNA GORTHON, odlikovani su Vatrogasnom zvijezdom 1. Reda, Profesionalna Vatrogasna Jedinica Općine Rijeka, a Vatrogasna zajednica Rijeka – Opatija dodijelila je Zlatnu medalju za požrtvovnost : IPVJ 3MAJ Rijeka, IPVJ INA Rafinerija nafte Rijeka, OOUR Plovni objekti Luka-Rijeka posadama remorkera TITAN, PLUTON, AHIL, te Lučkoj kapetaniji Rijeka.

Srebrnu medalju za požrtvovnost dobili su vatrogasci PVJ Rijeka: Tomo Žubrinić, Juraj Paska, Zorko Vagaja, Simo Živković, Josip Hegy, Ante Palaš, Zlatko Vodopić, Josip Kosić, Stojan Zinajić, Gino Segnan, Božo Kostešić, Viktor Smerdel, Marijan Vočanec,  Milan Medanić, Dušan Radaković i Slavko Gauš te Stanko Glavan rukovodilac OOUR plovni objekti „LUKA“ Rijeka.

Komandir odjeljenja Tomo Žubrinić odmah nakon požara na brodu Ragna Gorthon, odlukom komandira jedinice i Radničkog savjeta Jedinice promaknut je u komandira 3. Vatrogasnog voda PVJ Rijeka, na mjesto Josipa Klepca koji je otišao u mirovinu. Žubrinić se prvi popeo do goreće buktinje na brodu i izvršio izviđanje i procjenio situaciju. Temeljem tih procjena mogle su se donositi pravilne odluke i zapovjedi koje su odlučile o ishodu intervencije gašenja požara broda Ragna Gorthon.

Izvor: SUŠAČKA REVIJA br. 76 – nesreće, RAGNA GORTHON- Slavko Suzić

Poučeni tim događajem „Međunarodna konvencija za spašavanje života na moru“ SOLAS donosi uredbu da predviđeni tehnološki otvor iz strojarnice prema obali ostaje otvoren, to jest zatvara se,tek prije isplovljenja broda.

Crne slutnje

Porinuće najvećeg do tada izgrađenog broda u brodogradilištu 3. maj u Rijeci koje je bilo predviđeno za subotu 18. lipnja 1971. godine bilo je odgođeno za četiri dana kasnije. Tih dana Kvarnerom je vladalo orkansko jugo; iz SUŠAČKE REVIJE br. 76 – nesreće, RAGNA GORTHON- Slavko Suzić, donosi Lanterna

Na dan predviđenog porinuća, po običaju kuma broda daje brodu ime te sjekiricom presijeca uže sa bocom šampanjca, ali ta se boca nije razbila o trup broda. Ponovljena je radnja presijecanja, ali kod ponovnog pokušaja presijecanja sječivo sjekirice je promašilo uže. Kuma se rasplakala te je neko od uzvanika priskočio i pomogao zajedničkim snagama presjeći uže i konačno se šampanjac razbio i zapjenio provu broda. Zatrubila je brodska sirena, uzvanici i brodograditelji su zapljeskali, ali brod je ostao nijemo stajati na navozu.

Nastupili su višednevni radovi na popravljanju podvodnog dijela saonika kojeg je jako jugo poremetilo. Prilikom podvodnih radova došlo je do urušavanja jednog dijela konstrukcije saonika te do prignječenja i ranjavanja jednog profesionalnog ronioca koji je radio na popravku saonika.

Nakon što su savladane teškoće odlučeno je da se porinuće obavi u utorak 22. lipnja 1971. godine u popodnevnim satima. Riječki brodograditelji su sada bez ikakvih poteškoća spustili u more brod od 68 000 long tona. Novi brod koji se gradi za potrebe švedskog brodovlasnika. „Rederiaktiebolaget Gylfe“ dobio je ime Ragna Gorthon.

Brod Ragna Gorthon dugačak je 243, širok 32 i visok 18 metara. Gaz mu je 12,87 metara. Pokretao ga je motor „3. maj- Sulzer“ novog tipa, od 17.400 KS. To je bio najveći brodski motor koji je do tada izgrađen u riječkom brodogradilištu. Na oslobođeni navoz položena je kobilica za veliki brod od 68,500 tona, koji će se graditi za istu štokholmsku kompaniju.

Na dan 18. lipnja 1971. godine kada je došlo do neuspješnog porinuća broda Ragna Gorthon desila se teška pomorska nesreća u našem akvatoriju; u noći oko 1.20 sati izbio je požar na m/b AUGUST CESAREC na poziciji Punta Črna nedaleko od mjesta Koromačno na istočnom dijelu poluotoka Istre. Brod je prevozio generalni teret i plovio je iz Rijeke u Trst pa u Genovu, a zatim u luku Ploče na redovitoj liniji Jadran-Indija, Pakistan, Burma. Na brodu se nalazilo 37 članova posade i četiri putnika od kojih su tri bile žene. U toj nesreći živote je izgubilo deset ljudi i to osam članova posade i dvije putnice.

Crni petak 17. rujna 1971. godine

M/V – Motorni brod RAGNA GORTHON novogradnja br. 531 nalazio se u opremnoj luci na vezu u završnoj fazi opreme brodogradilišta 3. maj. Dan uoči probne vožnje za brodograditelje je posebno kaotičan jer se moraju završiti svi radovi i ispravci na brodu. Vari se, reže, pitura, popravlja struja, isprobavaju uređaji, postavlja interijer, odnose alati, kablovi, demontiraju razni uređaji, skele, brod se čisti, ljudi samo što ne gaze jedan po drugom.

Na brodu se nalaze na desetine radnika poslovođa, šefova, koji su pod jakim pritiskom nadzora i rokova, teško je sve uskladiti i tada su greške lako moguće.

Taj dan na brodu se nalazilo 300 radnika, a u samoj strojarnici 130 radnika brodogradilišta i sedam koperantskih firmi. Centralni i dnevni tankovi bili su  puni goriva, generator za struju je radio i brod je bio pod naponom. U svakom dnevnom tanku bilo je 140 tona nafte.

Foto: Ragna Gorthon – drugo porinuće/ arhiva Slavko Suzić/Lanterna magazin

Požar u strojarnici

Stručnjaci su ispitivali protok dizel goriva i tada je netko od radnika otvorio ventil. Dizel gorivo je poteklo. Međutim, u sistemu cijevi jedan dio je nedostajao, cjevari su ga skinuli, zbog naknadne popravke jedne kraće fleksibilne cijevi u blizini filtera. Nafta čija je protočna moć 1,40 tona u minuti potekla je prirodnim padom kroz taj otvor u debelom mlazu. Mlaz nafte udario je u rezervni klip i košuljicu na drugom podestu strojarnice te se raspršila u obliku kapljica po strojarnici.

Kako se u blizini varilo aparatom za autogeno varenje raspršena nafta se u dodiru sa užarenom površinom zapalila. U trenutku je nastao plamen koji je od podnice strojarnice dosezao iznad glava motora, zatim se proširio ka gornjim platformama i dimnjaku.

Vatra je zahvatila uređaje, instalacije, energetiku i ljude. Za nekoliko sekundi sve je bilo puno dima. Dizel generator je prestao raditi gotovo trenutno i strojarnica je ostala bez svjetla. Dim se munjevito širio, nestalo je kisika, ljudi su bili omamljeni, nije bilo eksplozije zvukova, samo pucketanje i poneki tihi jauk, vladala je čudna tišina.
Ljudi su potrčali prema izlazima. Radnici su se gušili, gorili, padali, ostajali bez snage, gubili su snagu prvo u nogama, izlazili su posljednjim snagama oslanjajući se na ruke. Jači su izvlačili slabije, vani su padali u nesvijest . Neki su izlazili napamet, neki na slijepo, a neki otišli u nepoznato.

Toga dana u smjeni IPVJ 3. maj  na čelu sa zapovjednikom Vitom Barbišem bilo je pet vatrogasaca-zapovjednik smjene Emil Simčić,  Josip Kranjčić, Željko Šćulac i Mirko Klincov. U strojarnici broda vatrogasno osiguranje vršio je Rikard Ivančić. Petorica vatrogasaca  pumpali su vodu iz štive broj osam, koja se nalazi prva do strojarnice. Na oplati pregrade između štive osam i strojarnice  ostao je nezatvoreni tehnološki otvor 80 x 80 centimetara.

Iznenada bez ikakve najave i uzbune iz toga otvora počeli su izlaziti prestravljeni radnici i penjati se po brodskim penjalicama jedva izgovarajući “vatra, vatra“. Vatrogasci, iako ne znajući što se desilo odmah su priskočili u pomoć pomažući radnicima da izađu iz štive. U jednom trenutku shvatili su da ljudi više ne mogu izlaziti kroz pomoćni otvor jer se napravio ljudski čep te su ih oni rukama izvlačili i naprosto čupali van i pomagali kod evakuacije.

Tu se posebno istakao vođa smjene  Emil Simčić, inače vrlo visok i snažan čovjek, gorostas iz Škalnice. Simčić je koristio svu svoju snagu pri izvlačenju ljudi te ih naprosto nosio i dizao na brodske penjalice. Izvlačenje je otežavao snop energetskih kablova koji su vodili u strojarnicu kroz taj otvor. Jedan od radnika koji je uspio izaći, kada je uzeo zraka vratio se nazad u utrobu broda kazavši „moram ići po njih“, ali nažalost nije se više vratio.

Po pričanju spašenih radnika jedan njihov kolega, vrlo debeli čovjek pokušao je izaći kroz taj izlaz, ali kada je shvatio da se neće moći provući vratio se natrag i pomogao drugima u evakuaciji. Vatrogasci su se do posljednjeg trenutka uvlačili u otvor pokušavajući još nekoga dohvatiti kako bi ga izvukli. Tako je spašeno na desetine radnika. Zatim je kroz otvor počeo sukljati crni dim, ali oni su još uvijek bili tu, do onoga trenutka kada je iz otvora počela teći zapaljena nafta i njima gorjeti obuća na nogama.

U zadnjem su trenutku napustili štivu broj osam u koju se ubrzo iz strojarnice pretočila ogromna količina nafte, a požar se proširio na nju. U nastaloj panici uslijed izbijanja požara ljudi su se spašavali bježanjem u pravcu poznatih im otvora ili izlaza. S obzirom na postojanje sedam dostupnih izlaza, kasnije je konstatirano da se kroz pomoćni izlaz prema skladištu broj osam, spasilo najviše radnika. Spašavanje je trajalo oko jedne i pol minute i tko nije uspio u tom roku izaći kroz jedan od sedam izlaza zahvaćen je koncentracijom ugljičnog monoksida i ugušen te je izgorio. Nije ustanovljeno koliko se radnika spasilo kroz te ostale glavne i pomoćne izlaze.

Na glavnoj palubi nadgrađa sva brodska vrata bila su otvorena i požar se proširio na nadgrađe broda. Iznad Riječkog brodogradilišta sukljao je ogroman oblak crnog čađavog dima.

Požar u strojarnici broda Ragna Gorthon izbio je u 7,35 sati. Vatrogasna Jedinica Rijeka dojavu o požaru dobila je u 7,43 sati od dežurne vatrogasne službe 3. maj. Na intervenciju je krenulo šest vatrogasnih vozila sa sedamnaest vatrogasaca „3. vatrogasnog voda PVJ Rijeka“, na čelu sa komandirom voda Josipom Klepcem i komandirima odjeljenja Tomom Žubrinićem i Jurjem Paskom. Uzbunjeni su i lučki remorkeri. Na gašenje požara broda u riječko brodogradilište morskim putem, krenuli su tri remorkera: Pluton, Titan i Ahil pod rukovodstvom Željka Glavana. U pomoć je pozvana industrijska profesionalna vatrogasna jedinica INA Rijeka koja je došla sa specijalnim vozilom za gašenje pjenom i sedam vatrogasaca pod rukovodstvom inženjera Slavka Rustije.

Svim vatrogasnim snagama i akcijom gašenja zapovijedao je komandir PVJ Rijeka Veljko Delak. Nakon izvršenog izviđanja, procjene situacije, donošenja odluke i izdanih zapovjedi sa gašenjem se započelo u 8 sati sa svim prispjelim snagama. Glavni napad na požar bio je sa glavne palube, od kuda se kroz razne otvore ubacivala pjena u utrobu broda, štivu broj osam i mlazovima vode gasilo nadgrađe broda. Remorkeri su sa osam monitora snažnim mlazovima hladili krmenu oplatu broda i gađali vodom otvore na nadgrađu.

Veliku pomoć vatrogascima, oko postavljanja cijevnih pruga, nošenja opreme i sredstava, gašenja nesebično su pružali radnici brodogradilišta. Kada su radnici izrerezali otvor na lijevom boku strojarnice kroz njega se počela ubacivati zračna pjena. Kasnije je izrezan otvor i sa desne strane strojarnice kroz kojega se ubacivala zračna pjena sa remorkera. Sa remorkera su povučene i dvije cijevne pruge promjera 110mm na glavnu palubu i postavljene razdjelnice. Korištena je divovska moć centrifugalnih pumpi velikog kapaciteta, koje posjeduju remorkeri, tako da sa opskrbom vode nije bilo problema.

Organiziranim napadom na požar, paralelno se gasila utroba broda, nadgrađe broda i štiva broj osam. U 9.10 sati pogašen je požar u štivi broj osam, pa su mlazovi pjene preusmjereni u strojarnicu broda, koja se ubacivala kroz izlaze za nuždu. Oko 11.00 sati požar u strojarnici je počeo gubiti na intenzitetu.

Točno u podne  grupa od sedam vatrogasaca na čelu sa komandirom odjeljenja Jurjem Paskom, upućuje se po nalogu komandira PVJ Rijeka sa dva mlaza do dna strojarnice. Oni gase posljednja žarišta požara i hlade drugi dnevni tank u kojemu se nalazilo160 tona nafte. Tako je uklonjena posljednja opasnost od eksplozije, izlijevanja i širenja požara, te ponovne nesreće većih razmjera s obzirom na veliki broj gasitelja koji se nalazio na brodu.

Ova akcija završila je u 12.30 sati. Prilikom ulaska ove grupe vatrogasaca u strojarnici je pronađeno trinaest tijela izgorjelih radnika. Svi su se najprije ugušili , a zatim izgorili. Daljnjom pretragom pronađena su još dva tijela, od kojih je jedno pronađeno kako pluta na površini tekućine na dnu strojarnice. U 13.20 sve vatrogasne ekipe su napustile brod, a osiguranje garišta su preuzeli vatrogasci 3. maj-a.

Za tri sata gašenja vatrogasci su na brod buktinju“ Ragna Gorthon“ potrošili 2600 tona vode, 2000 kubika teške pjene i 15000 kubika lagane pjene. Požar se gasio s 23 mlaza koji su bili usmjereni u sve dijelove broda gdje je buktio plamen ili su hlađeni usijani dijelovi broda.
Požar je gasilo 36 vatrogasca iz tri vatrogasne postrojbe, sa osam vatrogasnih vozila. Posade remorkera su rame uz rame sa vatrogascima gasile nastali požar. Nije poznato koliko je članova posada sa tri remorkera učestvovalo u gašenju požara broda u riječkom škveru.  Aktivno se uključilo u gašenje oko 40  radnika brodogradilišta 3. maj.

U požaru broda Ragna Gorthon teže ili lakše ozlijeđeno je devet radnika koji su bili opečeni i otrovani ugljičnim monoksidom, te su hitno prevezeni u riječke bolnice.
Na mjesto nesreće stigao je istražni sudac riječkog Okružnog suda Živko Odorčić s predstavnicima SUP-a. Predstavnik Zavoda za sudsku medicinu Rijeka, docent prof. dr Branko Volarić vršio je indentifikaciju leševa. Petoročlanu formiranu komisiju brodogradilišta predvodio je ing. Alain Serdoz, u kojoj je bio kao član i Vito Barbiš komandir IPVJ 3 maj.

Ekipe riječkog SUP- kriminalističkog odjela predvodio je načelnik Rudolf Lorencin. Saslušani su radnici te prikupljana obavještenja od preživjelih radnika. Nakon obavljenog uviđaja i prethodno prikupljenih informacija kako od preživjelih tako i od rukovodećeg osoblja na ovom objektu, i na temelju te istrage lišeni su slobode, glavni rukovodilac gradnje sektora strojarnice, specijalist na poslovima ispitivanja funkcionalnosti sistema goriva i poslovođa brodocjevara zbog aljkavosti i nedovoljnog opreza koje su dovele do ovog tragičnog događaja. Nakon nekoliko dana dignuta je optužnica  za poslovođu cjevara poduzeća „Vulkan“, jer nikoga nije obavijestio da je skinuta i da nedostaje jedna cijev u sistemu cjevovoda za dovod goriva iz jednog tanka goriva u filter za gorivo.

Junaci broda „RAGNA GORTHON“

Junaci broda Ragna Gorthon su vatrogasci brodogradilišta 3.maj koji su spasili najviše ljudskih života kroz tehnološki izlaz u štivi osam.

Junaci broda Ragna Gorthon vatrogasne ekipe PVJ Rijeka INA Rijeka, te posade  tri remorkera sa svojim zapovjednicima i rukovodiocima..

Junaci broda Ragna Gorthon su četrdeset radnika  brodogradilišta 3. maj koji su tako nesebično pomagali vatrogascima u ostvarenju njihovog cilja.

Junaci broda Ragna Gorthon su svi radnici kojima je bio ugrožen život u utrobi broda i koji su uspjeli spasiti još nekome život, kao što je cjevar Klaudio Vozila vrativši se iz štive osam kroz otvor natrag u goreću strojarnicu broda i pronašao kolegu Vladu Čendeka u besvjesnom stanju te ga izvukao van.

Junaci broda Ragna Gorthon su onih sedam vatrogasaca koji su riskirajući život ušli u utrobu broda da bi pogasili još goreću strojarnicu i ohladili jedan dnevni tank pun goriva.

Junak broda Ragna Gorthon je radnik Đuro (Đoko) Radić koji nije dozvolio da ga uhvati panika i svojim tijelom onemogući izlaz desetinama radnika u štivi broj osam, nego se vratio u pakao goreće utrobe broda, kada je shvatio da se neće moći provući kroz otvor za van.

Junak broda Ragna Gorthon je radnik Bruno Benussi koji se izvukao iz vatre , ali je pohrlio natrag da bi spasio svoje drugove. Njegovo tijelo je pronađeno u strojarnici broda odmah tik uz glavni izlaz na palubu broda. Pokraj njega su nađena još tri tijela, iz čega se može zaključiti da je te ljude vodio prema izlazu, ali nažalost nisu se spasili.

Foto: Dim iznad brodogradilišta 3. maj/arhiva Slavko Suzić/Lanterna magazin

Popis nastradalih

Cijelu stranicu »Novog lista« »uzela« je osmrtnica »3. maja« na kojoj su objavljena imena i fotografije petnaestorice poginulih. Bili su to: Bruno BENUSSI, Mirko BLANUŠA, Vlado BRAJKOVIĆ, Ivan FLEGO, Mate MIRIĆ, Ivan ORLIĆ, Đuro RADIĆ, Marijan TURKOVIĆ, Stjepan FADLJEVIĆ, Pejo JAKOVLJEVIĆ, Đuro PAČANDI, Stojan SARAJLIĆ, Georgije ATANASOV, Slavko BOŽUNOVIĆ i Predrag LEKIĆ.


Nakon nesreće

Poslije tragedije Sindikat brodograditelja donesao je odluku  o osiguranju sredstava  i pružanje pomoći  u odgoju i  i školovanju djece poginulih radnika. Naručitelj broda Ragna Gorthon, Šveđanin Stig Gorthon, dao je svoj prilog u fond obitelji poginulih brodograditelja.

Dana 1. prosinca 1971. brod se nalazio privezan na riječkom lukobranu, kada ga je u tegalj uzeo veliki zapadno njemački tegljač od 9000 KS i oteglio u Švedsko brodogradilište grada Gotaverken na remont. Putovanje je trajalo mjesec dana. Nakon remonta predan je vlasnicima za koje je plovio do 1978. Godine, kada je prodan Grčkoj kompaniji INTER SEAS NAV LTD i mijenja ime u M/S MARIS HUNTSMAN. Godine 1981. Brod je prodan kompaniji NEWAYS TRANSP. CO Panama te mijenja ime u M/S NEWAYS. Izrezan je 1998. Godine u Kini.

Radnicima koji su bili optuženi za tragediju na brodu Ragna Gorthon kasnije je suđeno i neki su dobili zatvorsku kaznu, ali kazna nikada nije realizirana jer se nije ustanovila i dokazala potpuna odgovornost za tragediju.

Na osnovi  posebno pokazane požrtvovnosti na gašenju požara i spašavanju ljudskih života na brodovima AUGUST CESAREC, RIO CARCARANA, MASTER DASKALOS, ZEMUN, BLU DIAMOND, ZATIM poduzeće Exsportdrvo-Luka Rijeka, Lučka skladišta, rezervoara u INI Urinj, posebno za gašenje požara na brodu RAGNA GORTHON, odlikovani su Vatrogasnom zvijezdom 1. Reda, Profesionalna Vatrogasna Jedinica Općine Rijeka, a Vatrogasna zajednica Rijeka – Opatija dodijelila je Zlatnu medalju za požrtvovnost : IPVJ 3MAJ Rijeka, IPVJ INA Rafinerija nafte Rijeka, OOUR Plovni objekti Luka-Rijeka posadama remorkera TITAN, PLUTON, AHIL, te Lučkoj kapetaniji Rijeka.

Srebrnu medalju za požrtvovnost dobili su vatrogasci PVJ Rijeka: Tomo Žubrinić, Juraj Paska, Zorko Vagaja, Simo Živković, Josip Hegy, Ante Palaš, Zlatko Vodopić, Josip Kosić, Stojan Zinajić, Gino Segnan, Božo Kostešić, Viktor Smerdel, Marijan Vočanec,  Milan Medanić, Dušan Radaković i Slavko Gauš te Stanko Glavan rukovodilac OOUR plovni objekti „LUKA“ Rijeka.

Komandir odjeljenja Tomo Žubrinić odmah nakon požara na brodu Ragna Gorthon, odlukom komandira jedinice i Radničkog savjeta Jedinice promaknut je u komandira 3. Vatrogasnog voda PVJ Rijeka, na mjesto Josipa Klepca koji je otišao u mirovinu. Žubrinić se prvi popeo do goreće buktinje na brodu i izvršio izviđanje i procjenio situaciju. Temeljem tih procjena mogle su se donositi pravilne odluke i zapovjedi koje su odlučile o ishodu intervencije gašenja požara broda Ragna Gorthon.

Izvor: SUŠAČKA REVIJA br. 76 – nesreće, RAGNA GORTHON- Slavko Suzić

Poučeni tim događajem „Međunarodna konvencija za spašavanje života na moru“ SOLAS donosi uredbu da predviđeni tehnološki otvor iz strojarnice prema obali ostaje otvoren, to jest zatvara se,tek prije isplovljenja broda.

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video