Novi posao za splitsku teretnu luku: do kraja godine prekrcat će 50.000 tona bitumena – osnovne sirovine za proizvodnju asfalta. Prvi specijalizirani brod za prijevoz te industrijske crne mase već je na vezu na sjevernoj obali poluotoka, a svakog idućeg mjeseca doći će po jedan takav. Zasad, sve zajedno, šest puta.
Prema riječima Filipa Rogošića, direktora tvrtke “Luka”, prvi teret stigao je brodom “Iver Beauty“, gibraltarske zastave i nosivosti 6000 tona, dugog 110 i širokom 18 metara. Predviđeno vrijeme potrebno za iskrcaj jednog broda je pet dana, piše Slobodna Dalmacija.
– Takvi brodovi ne dolaze često u naše luke, a nama je ovaj posao posebno važan kako bismo povećali iskoristivost lučkih kapaciteta do maksimuma. Nadamo se posao još i proširiti. Važno je istaknuti da bitumen dolazi zagrijan na 150 Celzijevih stupnjeva, u grijanim brodskim spremnicima. Dakle, u tekućem stanju. I prekrcava se izravno u kamionske cisterne koje ga onda prevoze na odredište.
Neki Splićani iz lučkog susjedstva već su na društvenim mrežama reagirali, strahujući da se na dokovima prekrcava nafta i da bi se sve moglo lako zapaliti, uz katastrofalne posljedice po ljude i okoliš. Evo kako na te glasove reagira direktor Rogošić:
– To nije točno! Šire se svakakve dezinformacije, javnost je uznemirena bez ikakva razloga, a istina je sljedeća: zagrijan na 150 stupnjeva, bitumen nije ni zapaljiv, ni eksplozivan. A da bi se uopće mogao ukrcavati na brod ili s broda iskrcavati i njim puniti cisterne, bitumen mora biti zagrijan. Jer je tada u tekućem stanju. Drugačije i ne može. Stvrdnuo bi se kao kamen. Kao asfalt, na koncu konca, pa s njim ne biste mogli baš ništa.
Prema Rogošićevim riječima, bitumen jest deklariran kao potencijalno opasan teret, ali na način da trebaju biti oprezni oni koji manipuliraju njim. To se, prije svega, odnosi na radnike, zbog čega je nabavljena posebna zaštitna oprema. Direktor lučke tvrtke uvjerava da razloga za brigu nema.
– To je, defakto, asfalt, bitumen se u asfaltnim bazama miješa s kamenom i dobije se asfalt. Građani se ne trebaju pribojavati da će doći do zagađenja, zapaljenja, eksplozije ili štetnih emisija.
Da bismo dobili plastičniju sliku značaja količina koje će se prekrcavati u Splitu (50.000 tona u šest toplijih mjeseci, koliko u cijeloj godini traje “sezona asfalta”), u “Luci” navode da čitava regija u kojoj se Hrvatska nalazi u sezoni potroši između 100 i 150 tisuća tona bitumena.
– S ovih 50.000 tona o kojima govorimo, bit će zadovoljene potrebe Bosne i Hercegovine, te dijela Hrvatske, Slovenije i Crne Gore.
Bitumen koji će se prekrcavati u Splitu proizveden je u rafineriji u blizini talijanske luke Augusta na Siciliji. Kupuje ga tvrtka “Trafigura”, čije sjedište je u Singapuru, a glavni europski ured za bitumen nalazi im se u švicarskoj Ženevi. Pa prodaje “Optima Grupi” u Banjoj Luci, u Bosni i Hercegovini.
Cisterne će dio bitumena prevoziti iz Splita izravno “Optiminim” kupcima, a veći dio – od 60 do 70 posto – ide na skladište u “Optiminu” rafineriju nafte u Bosanskom Brodu, gradu koji su vlasti Republike Srpske preimenovale u Brod. Na drugoj savskoj obali je naš Slavonski Brod.
Čelnici splitske teretne luke kažu da je lani prekrcano ukupno 650.000 tona tereta, a ove godine nadaju se dostići čitav milijun. Jedan od većih poslova je prekrcaj starog željeza za zagrebačku tvrtku “Cezar”. Takozvani scrap skupljaju širom Europe i dijelom dovoze u Split, odakle ga brodovi splitskog “Jadroplova” prevoze u turske željezare. U sjevernoj luci trenutačno je oko 30.000 tona scrapa koji će uskoro odvesti brod “Split”. Prošle godine prekrcano ga je 150.000 tona, a Rogošić vjeruje da bi ove godine mogli dosegnuti i četvrt milijuna tona te sekundarne sirovine.
Ugljen, petrokoks i troska krcaju se u suradnji s “Cemexom”, a tu su i žitarice za obližnji silos tvrtke “Žitni terminal”, nekadašnje “Preradino” vlasništvo.
Oko 250.000 tona kalcita, odnosno lomljenog kamena iz Planog, blizu Trogira, prekrcaju Splićani godišnje i upute u Nizozemsku. Još jedan značajan posao je prekrcaj bakrene rude iz rudnika u srbijanskom Boru, čiji vlasnici su Kinezi. Vlakom iz Srbije, u Split mjesečno stiže 15.000 tona.
– Trebalo bi stizati 25.000 tona, a Kinezi bi mogli osigurati i po 50.000 tona svakog mjeseca, ali problem je loša željeznička infrastruktura. Nažalost, to je usko grlo, pruga je zastarjela, zakrčena teretom, lički dio nije elektrificiran, nedovoljnog je kapaciteta i tko zna kada će se to popraviti, a svaki euro koji prođe kroz luku, multiplicira se u četiri eura kroz cijeli niz djelatnosti povezanih s lukom: poput prijevoza, pomorskog, cestovnog i željezničkog, agencijskih i otpremničkih poslova, kao i brojnih drugih, ističe Rogošić.
Damir Tolj / Slobodna Dalmacija
