Krajem svibnja 2016. godine, u podmorje rta Kamenjak potonuo je slavni admiralski brod VIS. Po značaju je odmah iza Galeba od kojeg je često preuzimao ulogu glavnog zapovjednog broda nekadašnje ratne mornarice. Brod VIS izgradili su Uljanikovci 1956., kao vojni putnički brod. Projektiran je i sagrađen kao vrhunska jahta. Golem je – dugačak 85 metara, širok osam i pol. Na njemu je moglo ploviti oko 120 ljudi, piše HRT.
Naoružan protuzračnim topovima, čeličnoga trupa i aluminijskih paluba obloženih debelim slojem tikovine, ploviti je prestao 2002.. Raspadom bivše države završio je na mrtvome vezu u crnogorskome Tivtu. Otkupio ga je i u rodni grad doteglio Puljanin Arsen Brajković, misleći ga preurediti u jahtu za luksuzna krstarenja Mediteranom.
Umjesto toga VIS postaje prvi namjerno potopljeni brod na Sredozemlju. Šest godina nakon tog pionirskog čina ovakvog ga prvi put vidi njegov nekadašnji mornar i vlasnik.
– Da, napokon smo se sreli. Bio sam ljut na njega, zaista ga nisam želio vidjeti nakon što smo odradili posao i potopili ga. Rekao sam – neka ostane to neko vrijeme, pričekat ćemo neke bolje trenutke. I sad su valjda došli ti bolji trenuci. (…) Ja sam bio vlasnik tog broda 14 godina. Svakodnevno sam brinuo da se ne desi prodor vode, i onda u jednom momentu namjerno pustiš vodu u njega. Onda je to problem, da, prisjeća se Brajković.
Zauvijek usidren na 34 metra dubine ispred uvale Polje uz Rt Kamenjak, VIS je danas privlačna i pristupačna ronilačka destinacija.
– Mi imamo sreću da smo uspjeli prvi i za sada jedini na Sredozemlju poptopiti brod. Nakon 5, 6 godina od muke s raznim ministarstvima, raznim službama. Danas imamo poziciju na koju dolaze ronioci iz cijele Europe, kaže tajnik Ronilačkog saveza Istarske županije Aldo Verbanac. Predsjednik Udruge “Eko More” Lucio Lorencin dodaje kako je je potopljeni brod danas pun života, ustvari “sam život”. A u stalni monitoring olupine Visa uključena je zadarska Udruga istraživača mora “20 000 milja”.
Iako je VIS dom i skloniše brojnih vrsta riba i morskih trava, nostalgija pritišće. Sjećanja ne blijede a ni žal Arsena Brajkovića za neostvarenim snom o jahti za luksuzna kružna putovanja.
– Godine 1985 god sam bio mornar na njemu, u Splitu bio je vezan, u Lori. Tu smo se mi upoznali. Živio sam na njemu godinu dana tako da s poznamo dobro nas dvojica. Bio sam kormilar i konobar na komandnom brodu flote. Da, bilo je to interesantnih godinu dana, prisjeća se. Radi se o brodu koji je izgrađen 1956. koji je tada imao dizalicu za automobile, mesingano postolje na palubi od tikovine. To je, također – jedini brod Uljanika koji je rađen mješovitom tehnikom na prijelazu od zakovičaste gradnje na varenje, dodaje Brajković.
Ovaj brod bogate povijesti živi neki novi život na morskome dnu. Srećom, jer mogao je kako najčešće biva s isluženim brodovljem, skončati u rezalištu. Usitnjen i neprepoznatljiv, u hrpi starog željeza.
Dorina Tikvicki
