Marović, prekooceansko društvo s ograničenim jamstvom utemeljeno je 1934. godine s temeljnim kapitalom od 70 tisuća dinara, a registrirano je u Omišlju zbog manjeg poreza nego na Sušaku. Dana 19. veljače 1905. održana je u Polju osnivačka skupština na kojoj je zaključeno da se osnuje Krčko parobrodarsko društvo sa sjedištem u – Šilu. Austro-hrvatsko parobrodarsko društvo utemeljeno je 25. travnja 1906. u Puntu, piše Novi list.
Prolaskom godina, u sjećanju ostaju samo veliki brodari, a oni manji, sa samo tri broda u floti polako padaju u zaborav.
Iako je društvo Marović d.s.o.j. imalo adresu na Jelačićevom trgu broj pet na Sušaku ono je bilo registrirano u – Omišlju na Krku. Bio je to jedini teretni krčki brodar… Društvo, punog naziva Marović, prekooceansko društvo s ograničenim jamstvom (d.s.o.j.) utemeljeno je 1934. godine s temeljnim kapitalom od 70 tisuća dinara, a registrirano je u Omišlju zbog manjeg poreza nego na Sušaku. Upravni i Nadzorni odbor činili su kapetani Mato Marović i Gino Marović.
Članovi obitelji Marović bili su brodari i imali pomorske agencije još dvadesetih godina prošlog stoljeća u Trstu, a kasnije i na Sušaku, ali su bili podrijetlom iz Boke. U Trstu je bila velika kolonija brodara iz Boke: Florio, Verona, Vizin, Tripković, Marović…
Ostalo je zabilježeno da je 1870. godine u kompaniji Lloyd Austriaco iz Trsta među posadama bilo 80 posto Hrvata od čega 33,5 posto iz Boke. A u pomorskim godišnjacima smo pronašli da su, između 1869. i 1900. godine, bila tri kapetana duge plovidbe prezimena Marovich: Antonio (pok. Natale), Ljubomiro (Tommaso) i Vito (Tommaso)…
Jedan parobrod
Prigodom utemeljenja društvo je imalo samo jedan parobrod – »Pavla« – namijenjen za plovidbu po Sredozemlju od 1.435 tona (dužina 72,8 i širina 10,4 metra). Izgrađen je 1895. godine u njemačkom brodogradilištu Flenburger u Flensburgu, kao novogradnja broj 160, kao »Mercur« za brodara Schmidt & Hansen iz Flensburga. Godine 1919. postaje francuski ratni plijen u Kiel fjordu, a dvije godine kasnije mijenja ime u »Cheliff« u floti Scotto, Ambrosino, Pugliese & Cie iz Orana. Godine 1931. mijenja ime – »Mosor« – i vlasnika Karaman & Co. iz turskog Iskenderuna, a 1934. godine postaje »Pavla«, a registriran je samo za plovidbu Sredozemljem. Zanimljivo je da u godišnjaku Lloyds Registera (1934. – 1935.) piše da je brod »Pavla« u vlasništvu Slobodne plovidbe Naprijed iz Splita… Svoje plovidbe vremešni parobrod završava 29. rujna 1942. godine kada se nasukao u plovidbi Demerara-Trinidad s teretom praznih bačvi i nešto generalnog tereta.
Godine 1936. Marović kupuje parobrod kojem daje ime »Petar«, a koji je namijenjen za dugu plovidbu svim svjetskim morima. Brod je izgrađen 1910. u brodogradilištu Jan Smit Scheepswerven u Alblasserdamu (novogradnja 457) kao »Rijswijk« u vlasništvu kompanije Stoomvaart Maatschappij Wijklijn iz Rotterdama. Bio je neznatno veći od »Pavle« (1.673 tona, dužine 78,2 i širine 11,9 metara). Krajem Prvog svjetskog rata nalazimo ga pod upravom US Shipping Board iz Washingtona, a nizozemskom vlasniku vraćen je 1919. godine. U tom vlasništvu ostaje sve do 1932. godine kada mijenja ime u »Aegaeon«, a vlasnik je Danube SS Trading Co. Ltd. (menadžer T.N. Vlassopulos), London.
Kao »Petar«, probrod je završio svoje plovidbe 8. ožujka 1942. godine kada se sudario s američkim mornaričkim tankerom USS Kennebec dok je plovio s teretom boksita iz Demerare za St. Thomas. Od 25 članova posade samo ih se sedam spasilo.
Ubrzo obiteljski brodar kupuje treći brod od sušačkog parobrodarskog društva Topić – i parobrod dobiva ime – »Neti«. Izgrađen je 1900. godine kao »Frank Parish« u brodogradilištu William Pickersgill & Sons Ltd. iz Southwicka (Sunderland) kao novogradnja 128 za kompaniju Buenos Aires Great Southern Railway Co. Ltd. (menadžer A. Holland & Co. Ltd.), London. Postaje »Ben Corlic« 1923. godine u floti Morrison SS Co. Ltd. (menadžer J. Morrison & Son), London i plovi pod zastavom Velike Britanije. Slobodna plovidba Topić d.d. iz Sušaka kupuje parobrod (parni stroj trostruke ekspanzije od 1.200 IKS, brzina 8,0 čv) 1928. godine i postaje »Olga Topić«, a 1935. mijenja ime u »Jela Topić«. Marović kupuje brod 1939. godine te mu daje ime – »Neti«. Nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine, brod je nacionaliziran te mijenja ime u – »Šibenik«, a država ga daje novoosnovanom riječkom brodaru Jugolinija, ali iste godine prebačen je u flotu Jadranske slobodne plovidbe (kasniji splitski Jadroplov) koji je tada imao sjedište u Rijeci. Odlazi, 1951. godine, na mrtvi vez zbog dotrajalosti, a početkom 1952. godine odlazi u Brodospasovo rezalište u Sveti Kajo.
Zanimljivo je da su sva tri broda – »Pavla«, »Petar« i »Neti« – dobili imena po članovima obitelji Marović, a najzanimljiviji je životni put »Neti« (rođena 1877. godine) u američkom Galvestonu. Neti je bila kći hrvatskog emigranta Jakova Vičevića iz Škrljeva (kod Rijeke) i Đive Curić iz Dubrovnika. Obitelj se 1890. vratila u Dubrovnik gdje se Neti, na prijelazu stoljeća, udala za Bokeljana Marovića. Dobili su sedmero djece, od kojih su četiri bila pomorski kapetani – kasnije utemeljitelji obiteljske kompanije: Branko, Gino, Rinko i Anto. Neti Marović je umrla 1965. godine u Splitu.
Još dva društva
Na ideju Crikveničana – dr. Ivan Polić, dr. Roko Joković, dr. Nikola Veljačić i dr. Herman Coltelli – 19. veljače 1905. godine održana je u Polju osnivačka skupština na kojoj je zaključeno da se osnuje Krčko parobrodarsko društvo sa sjedištem u – Šilu. Upisane su dionice te je u Trstu nabavljen željezni brod drvene palube koji je dobio ime »Dinko Vitezić« i održavao je liniju Šilo – Crikvenica – prvi put 1. lipnja 1905. Zanimljivo je da je brod izgrađen kao lučki tegljač, a onda pretvoren u putnički (70 putnika), a druga je zanimljivost da je taj parobrodić tridesetih godina u nevremenu potonuo u vrbničkoj luci. Nekoliko godina kasnije je izvađen i otegljen u rezalište.
U Kanajtu (Punat) 18. listopada 1905. godine, uz prisustvo dr. Matka Laginje, donijeta je odluka o osnivanju Austro-hrvatskog parobrodarskog društva koje je utemeljeno 25. travnja 1906. u Puntu. Trebalo je čekati dvije godine da se izgradi prvi parobrod »Frankopan«, a slijedili su »Kvarner« i »Slavija«. »Frankopan« je mogao prevoziti 282 putnika, a prvi zapovjednik bio je kapetan Marijan Medanić iz sv. Lucije (Kostrena). U travnju 1916. rekviriran je od austro-ugarske ratne mornarice i kao naoružani peljarski brod bio baziran u Šibeniku. Od travnja 1918. bio je transportni brod. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije (ugljen) brzinom od 11 čvorova. »Kvarner« (kasnije »Quarnaro« i »Cres«), blizanac, zaplovio je u siječnju 1909. godine (prvi zapovjednik kapetan Mate Pašvan s Podvežice), 1916. je rekviriran i postaje topovnjača Kanonenboot II. U očekivanju Slavije, unajmljen je od P. Vidulića iz Trsta parobrod »Andromeda«, a »Slavija« je zaplovila 1911. godine (sve tri novogradnje izgrađene su u brodogradilištu Marco U. Martinolich S.A. u Malom Lošinju).
U prosincu 1911. Krčko parobrodarsko društvo prestaje postojati, a »Dinko Vitezić« ulazi u puntarsku flotu, a oni su 1913. kupili u Hamburgu motorni brodić »Vitezić« (40 putnika). Već 31. prosinca 1921. i ovo društvo prestaje postojati, a njegovi brodovi ulaze u sastav Jadranske plovidbe d.d. Nakon Drugog svjetskog rata, brodovi su nacionalizirani i ušli u sastav Jadrolinije. »Frankopan«, (kasnije »Frangipane«, »Lavsa« i »Krk«) plovio je sve do 1961. godine, 1948. naletio je na minu kod Fažane, nasukan i popravljen, »Slavija« je 1941. potopljena u zaljevu Klimno, postala »Giuseppe Fontana«, 1943. potopljena u Puntu, 1944. potopljena kod Senja, popravljena, postala »Rovinj« i plovila sve do 1964. godine.
Danilo Prestint
