Riječki autor, redatelj, scenarist i producent trenutačno radi na dva zanimljiva projekta, uključujući i dugometražni film “Via Roma”
Domaći filmski festivali u kategoriji dokumentarnog filma, kao i oni festivali posvećeni isključivo dokumentarnom filmu, redovito u konkurenciji bilježe ime Davida Lušičića, Riječanina kojeg su naši sugrađani imali prilike bolje (filmski) upoznati na Liburnia Film Festivalu na kojem je prikazano nekoliko njegovih filmova, piše Novi list.
Njegov posljednji film »Mlungu – The White King« otvorio je ovogodišnje izdanje spomenutog festivala, a kao producent potpisuje i drugi film koji je u konkurenciji istog festivala – »Topografija razdiobe«.
Povodom toga i riječke premijere njegova filma »Mlungu – The White King«, koja će biti početkom listopada u Art-kinu, razgovarali smo s ovim proaktivnim riječkim autorom, redateljem, scenaristom i producentom koji odgovara na pitanja za naš list.
Instinktivna odluka
Prije svega, kako ste se odlučili na dokumentarni film tematike kao što je »Mlungu«?
– Odluka o snimanju ovog filma dogodila se sasvim slučajno i instinktivno, te obostrano od mene kao autora i Branimira kao glavnog protagonista koji mi je dao svoje snimke iz Južnoafričkog zatvora u kojem je proveo pet godina zbog krijumčarenja 230 kilograma kokaina.
Riječ je o kratkom, ali autentičnom materijalu koji je sporadično snimao malim mobilnim aparatom bez SIM-kartice, koji se tada mogao bez problema nabaviti u zatvoru. Njegova je priča, koja je tada već bila i javna, prilično ekstremna, a on kao karakter jako zanimljiv, pa mi je odmah bilo jasno da tu postoji perspektiva za film.
Iako u početku nisam ni približno znao u što se upuštam, vrlo brzo sam shvatio da će film biti nošen enigmom njegovoga života na slobodi, a ne otkrivanjem informacija koje će zadovoljavati znatiželju gledatelja.
Odluka da se stvori atmosfera napetosti, neizvjesnosti i efekt neočekivanog iz najobičnijih životnih sekvenci njegove svakodnevice, te da se pritom demistificira predrasudu koja ga je pratila, predstavljala je ključni faktor izazova za početak rada na ovom filmu.
Kad uopće govorimo o filmu koji prikazuje bivšeg zatvorenika, kako je tekao proces rada na filmu, od ideje do finalnog produkta, te koliko je bilo teško pridobiti protagonista da progovori o svojem iskustvu uz koje on, pretpostavljam, vezuje kakve negativne konotacije, uspomene i osjećaje?
– Branimir je obilježen iskustvom koje se dogodilo u Južnoafričkoj Republici, no sve informacije su javne, te nije postojala nikakva prepreka da ih ponovi i podijeli s nama. On je bio zaslužan za rekordnu zapljenu kokaina u toj državi te je i u zatvoru, suprotno našim očekivanjima, uživao poštovanje drugih.
No ovdje nije riječ o filmu koji bi razotkrivao podatke i kreirao neke nove negativne konotacije. Tu se radi o filmu koji prati njegov život nakon zatvora, uz sve neizvjesnosti koje mu obilježavaju svakodnevicu. S obzirom na to da Branimira znam još iz školskih dana, postojalo je i uzajamno povjerenje i poštovanje, a kad smo krenuli u snimanje to je predstavljalo glavnu kvalitetu našeg odnosa.
Zahvaljujući tom povjerenju imao sam privilegij da ga snimam u njegovoj svakodnevnoj rutini. Samo snimanje trajalo je četiri godine, a tijekom tog perioda Branimir je s vremenom postajao sve opušteniji, tako da na kraju nije ni primjećivao kameru. Ono što vidimo i čujemo predstavlja čistu opservaciju njegovog života. Sam projekt je prošao kroz sve faze, od pripreme, razvoja scenarija i razvoja projekta do konačne produkcije koja se dogodila zahvaljujući HAVC-u i Gradu Rijeci.
Svakodnevna neizvjesnost
Filmom ste ujedno pokušali prikazati život bivšeg zatvorenika i težak život pomorca koji se vraća iz zatočeništva. Koliko je bilo zahtjevno prenijeti osjećaj, atmosferu, subjektivnost i život osobe koja nakon takva događaja, na temelju filma možemo ustvrditi, vrluda između prošlosti i sadašnjosti, starog i novog te prilagodbe na ono novo?
– Činjenica da su situacije koje doživljavamo rijetko takve kao što se čine, te da ono čega se najviše pribojavamo ono o čemu najmanje znamo predstavlja okosnicu ovog filma. Atmosfera je koncipirana na potenciranju svakodnevne neizvjesnosti koju proživljava glavni lik, tako da naizgled i najnormalnije životne situacije bivaju prikazane kao potencijalna prijetnja, kao isti obrazac ponašanja koji ga je i odveo do problema.
Ovaj film nas tako uvodi u mentalne procese glavnog lika, te nas poistovjećuje s njegovim problemima, nedoumicama i dvojbama koje proživljavamo s njime. U tom procesu naizgled imamo osjećaj da se miješaju prošlost, sadašnjost i budućnosti, no istovremeno pratimo radnju u kontinuitetu.
Riječ je o mozaičkom filmu koji spaja kadrove snimljene čistom dokumentarističkom opservacijom, no dovodi ih u jedan novi kontekst koji na trenutke asocira osjećaj fikcije. Taj dojam stvoren je zahvaljujući kompleksnom procesu koji se dogodio u montaži filma, te oblikovanju zvuka.
…
Dakle, trenutačno zapravo radite na dvama filmovima, spomenutom filmu »Galeb«, no i na dugometražnom filmu »Via Roma« koji je u fazi snimanja. S obzirom na naziv filma koji upućuje na jednu slavnu riječku i svima dobro znanu ulicu, možete li nam otkriti o čemu se točno radi te je li film dokumentarni ili možda igrani?
– »Via Roma« moj je drugi dugometražni film koji upravo ulazi u fazu snimanja. Riječ je o filmu koji je nastao kao rezultat istraživanja započetog prvim filmom, te nastavlja zatvoreničku priču, no ovaj put iz pozicije žene na slobodi, ostavljene u ozbiljnim problemima koje je preuzela od muža.
U ovom trenutku ne mogu otkrivati konkretnu radnju filma s obzirom na to da postoji čitav niz kompromitirajućih informacija koje je potrebno selektirati i filtrirati. Ovaj film će u konačnici zasigurno kombinirati formu čiste dokumentarističke opservacije, koristeći snimke s lokacije gdje se događa komunikacija između zatvorenika i posjetitelja u parku preko puta ceste, spajajući ih s intimističkim prikazom problematične svakodnevice protagonista u formi koja u jednom trenutku može postati i hibridna, dokumentarno-igrana.
…
Kratka biografija
David Lušičić rođen je 1976. u Rijeci. Završio je magistarski studij za TV i filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, scenografiju na Central Saint Martins College of Arts and Design u Londonu te arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani.
Nakon završetka svog prvog samostalnog filmskog projekta, dugometražnog omnibusa »Transmania«, koji je premijerno prikazan na Sarajevo Film Festivalu 2016., pokreće produkciju Zebra i umjetničku organizaciju Greta Creative Network. »Mlungu – Bijeli kralj« autorov je prvi dugometražni dokumentarac. Trenutačno radi na svom drugom dugometražnom filmu »Via Roma«.
Ervin Pavleković
Cijeli članak pročitajte <<ovdje>>.
