O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Preživjeli s broda Essex (1820): Priča koja je inspirirala nastanak”Moby Dicka”

Prije gotovo dva stoljeća, tragična priča o brodu „Essex“ i njegovoj posadi ispisala je jednu od najmračnijih stranica pomorske povijesti. Ta nevjerojatna priča o preživljavanju, očaju i sudbinskom okršaju s divovskim kitom ulješurama postala je inspiracija za roman Hermana Melvillea, „Moby Dick“.

Dana 23. siječnja 1821., posada kitolovca „Dauphin“ naišla je na prizor koji će zauvijek ostati urezan u sjećanju mornara. U trošnom čamcu za spašavanje pronašli su dva izgladnjela muškarca – Georgea Pollarda i Charlesa Ramsdalea. Ti nesretni ljudi proveli su više od tri mjeseca plutajući Tihim oceanom, jedući ono malo što su mogli pronaći – čak i ostatke vlastitih kolega. Kada su ih spasili, držali su ljudske kosti u rukama, nesvjesni da je njihova agonija završila.

Sretni brod s nesretnim krajem

Brod „Essex“, dugačak 27 metara, krenuo je iz Nantucketa 12. kolovoza 1819. pod zapovjedništvom mladog kapetana Georgea Pollarda. Brod je već imao reputaciju kao „sretan“, donoseći bogate ulove kitova i masnoće. No, ovaj put sreća nije bila na njihovoj strani.

Od samog početka putovanja, činilo se da brod nosi lošu sudbinu. Prve oluje oštetile su trup broda i skoro ga potopile. Posada je bila primorana na improvizirane popravke kako bi nastavili prema svom odredištu – bogatim lovištima uz pacifičku obalu Južne Amerike.

Tijekom puta, posada je naišla na nesreće koje su, s vremenom, izgledale poput mračnih predznaka. Na Galapagosu su mornari poklali stotine kornjača kako bi napunili zalihe hrane. Thomas Chappel, jedan od mornara, nehotice je izazvao požar koji je opustošio otok Charles. Vatrena stihija mogla se vidjeti kilometrima daleko, a posada je brod napustila s osjećajem da iza sebe ostavlja pakao.

Kapetan Pollard bio je razbješnjen, a prvi časnik Owen Chase proglasio je da su mornari osudili brod na prokletstvo.

Okršaj s kitom

Loši predznaci ostvarili su se 20. studenog 1820., kada je brod „Essex“ naišao na neobično velikog kita ulješuru. Dok su harpunisti pokušavali uloviti plijen, kit nije bježao, već je agresivno uzvratio. Prvim udarom razbio je krmu broda, a drugim udarom probio lijevi bok. Unutar nekoliko minuta, „Essex“ je tonuo, ostavljajući posadu prepuštenu sudbini.

Preživjeli su se ukrcali u tri mala čamca za spašavanje, s minimalnim zalihama hrane i vode. Pred njima je bila plovidba od više od 1.000 milja do najbliže obale. Odlučili su krenuti prema Južnoj Americi, vjerujući da je to njihova jedina šansa za preživljavanje.

Borba za opstanak

Putovanje je bilo jezivo. Posada je brzo ostala bez hrane i vode, prisiljena piti vlastiti urin kako bi preživjela. Nakon nekoliko tjedana, stigli su do otoka Henderson, gdje su pronašli nešto vode i hrane. No, otok nije mogao podržati sve preživjele, pa su odlučili nastaviti.

Jedan čamac nestao je u olujama i nikada više nije viđen. Drugi, pod zapovjedništvom Owena Chasea, uspio je preživjeti, no samo tako što su trojica članova posade pojela četvrtog – Isaaca Colea.

U najstrašnijem scenariju našao se kapetan Pollard i njegova posada. Očaj ih je natjerao na strašan čin – izvlačili su šibice kako bi odabrali koga će ubiti i pojesti. Žrtva je bio 17-godišnji Owen Coffin, Pollardov rođak. Njegov prijatelj Charles Ramsdale izvršio je zadatak. Pollard nikada nije prebolio taj trenutak.

Spas na rubu smrti

Kada je kitolovac „Dauphin“ pronašao preživjele 23. siječnja 1821., od posade „Essexa“ ostala su samo dvojica muškaraca – Pollard i Ramsdale. Njihova fizička i mentalna iscrpljenost bila je neizreciva. Pollard je samo ponavljao ime svog rođaka, „Coffin“, što je posadi „Dauphina“ isprva zvučalo poput riječi „lijes“.

Kada su se preživjeli vratili kući, njihova priča izazvala je ogromnu pozornost. Owen Chase napisao je knjigu o događajima, koja je kasnije inspirirala mladog pisca Hermana Melvillea da napiše „Moby Dick“.

Nasljeđe „Essexa“

Priča o „Essexevoj“ tragediji i dalje živi, podsjećajući na opasnosti mora i granice ljudske izdržljivosti. More je uvijek nosilo rizike, a priča „Essexa“ služi kao upozorenje onima koji ga vole i poštuju.

Za one koji plove, „Essex“ nije samo priča o katastrofi – to je podsjetnik na snagu prirode i hrabrost ljudi suočenih s njezinim najgorim licem.

Prije gotovo dva stoljeća, tragična priča o brodu „Essex“ i njegovoj posadi ispisala je jednu od najmračnijih stranica pomorske povijesti. Ta nevjerojatna priča o preživljavanju, očaju i sudbinskom okršaju s divovskim kitom ulješurama postala je inspiracija za roman Hermana Melvillea, „Moby Dick“.

Dana 23. siječnja 1821., posada kitolovca „Dauphin“ naišla je na prizor koji će zauvijek ostati urezan u sjećanju mornara. U trošnom čamcu za spašavanje pronašli su dva izgladnjela muškarca – Georgea Pollarda i Charlesa Ramsdalea. Ti nesretni ljudi proveli su više od tri mjeseca plutajući Tihim oceanom, jedući ono malo što su mogli pronaći – čak i ostatke vlastitih kolega. Kada su ih spasili, držali su ljudske kosti u rukama, nesvjesni da je njihova agonija završila.

Sretni brod s nesretnim krajem

Brod „Essex“, dugačak 27 metara, krenuo je iz Nantucketa 12. kolovoza 1819. pod zapovjedništvom mladog kapetana Georgea Pollarda. Brod je već imao reputaciju kao „sretan“, donoseći bogate ulove kitova i masnoće. No, ovaj put sreća nije bila na njihovoj strani.

Od samog početka putovanja, činilo se da brod nosi lošu sudbinu. Prve oluje oštetile su trup broda i skoro ga potopile. Posada je bila primorana na improvizirane popravke kako bi nastavili prema svom odredištu – bogatim lovištima uz pacifičku obalu Južne Amerike.

Tijekom puta, posada je naišla na nesreće koje su, s vremenom, izgledale poput mračnih predznaka. Na Galapagosu su mornari poklali stotine kornjača kako bi napunili zalihe hrane. Thomas Chappel, jedan od mornara, nehotice je izazvao požar koji je opustošio otok Charles. Vatrena stihija mogla se vidjeti kilometrima daleko, a posada je brod napustila s osjećajem da iza sebe ostavlja pakao.

Kapetan Pollard bio je razbješnjen, a prvi časnik Owen Chase proglasio je da su mornari osudili brod na prokletstvo.

Okršaj s kitom

Loši predznaci ostvarili su se 20. studenog 1820., kada je brod „Essex“ naišao na neobično velikog kita ulješuru. Dok su harpunisti pokušavali uloviti plijen, kit nije bježao, već je agresivno uzvratio. Prvim udarom razbio je krmu broda, a drugim udarom probio lijevi bok. Unutar nekoliko minuta, „Essex“ je tonuo, ostavljajući posadu prepuštenu sudbini.

Preživjeli su se ukrcali u tri mala čamca za spašavanje, s minimalnim zalihama hrane i vode. Pred njima je bila plovidba od više od 1.000 milja do najbliže obale. Odlučili su krenuti prema Južnoj Americi, vjerujući da je to njihova jedina šansa za preživljavanje.

Borba za opstanak

Putovanje je bilo jezivo. Posada je brzo ostala bez hrane i vode, prisiljena piti vlastiti urin kako bi preživjela. Nakon nekoliko tjedana, stigli su do otoka Henderson, gdje su pronašli nešto vode i hrane. No, otok nije mogao podržati sve preživjele, pa su odlučili nastaviti.

Jedan čamac nestao je u olujama i nikada više nije viđen. Drugi, pod zapovjedništvom Owena Chasea, uspio je preživjeti, no samo tako što su trojica članova posade pojela četvrtog – Isaaca Colea.

U najstrašnijem scenariju našao se kapetan Pollard i njegova posada. Očaj ih je natjerao na strašan čin – izvlačili su šibice kako bi odabrali koga će ubiti i pojesti. Žrtva je bio 17-godišnji Owen Coffin, Pollardov rođak. Njegov prijatelj Charles Ramsdale izvršio je zadatak. Pollard nikada nije prebolio taj trenutak.

Spas na rubu smrti

Kada je kitolovac „Dauphin“ pronašao preživjele 23. siječnja 1821., od posade „Essexa“ ostala su samo dvojica muškaraca – Pollard i Ramsdale. Njihova fizička i mentalna iscrpljenost bila je neizreciva. Pollard je samo ponavljao ime svog rođaka, „Coffin“, što je posadi „Dauphina“ isprva zvučalo poput riječi „lijes“.

Kada su se preživjeli vratili kući, njihova priča izazvala je ogromnu pozornost. Owen Chase napisao je knjigu o događajima, koja je kasnije inspirirala mladog pisca Hermana Melvillea da napiše „Moby Dick“.

Nasljeđe „Essexa“

Priča o „Essexevoj“ tragediji i dalje živi, podsjećajući na opasnosti mora i granice ljudske izdržljivosti. More je uvijek nosilo rizike, a priča „Essexa“ služi kao upozorenje onima koji ga vole i poštuju.

Za one koji plove, „Essex“ nije samo priča o katastrofi – to je podsjetnik na snagu prirode i hrabrost ljudi suočenih s njezinim najgorim licem.

HTML Code here

Novi Vinodolski

HTML Code here