Sindikat pomoraca Hrvatske član je Nautilus Federacije, međunarodne organizacije koja okuplja sindikate pomoraca iz različitih zemalja, te kontinuirano radi na unapređenju uvjeta rada i zaštiti prava svojih članova.
Pročitajte novo izdanje časopisa “The Global Seafarer“, koje možete pronaći OVDJE.
Naftna industrija pomiče granice offshore istraživanja s planovima za bušenje rekordno duboke bušotine u Kolumbiji unutar nekoliko sljedećih mjeseci, piše gCaptain.
Occidental Petroleum Corp. i Ecopetrol SA pripremaju se za istraživanje dubina karipskih mora Kolumbije u potrazi za prirodnim plinom i naftom. Plan je započeti bušiti bušotinu Komodo-1 prije kraja godine u morima dubokim oko 3.900 metara, što bi premašilo trenutnog rekordera po dubini u Angoli.
Kako globalna energetska tranzicija dobiva na zamahu, naftaši se okreću dubokomorskim projektima kako bi nadoknadili usporavanje rasta proizvodnje iz sjevernoameričkih škriljevaca. SLB, vodeći svjetski pružatelj usluga u naftnim poljima, predviđa ulaganja veća od 100 milijardi dolara u offshore projekte tijekom 2024. i 2025. godine.
Offshore bušači koriste dvije ključne mjere za bušotine: dubinu vode i stvarnu vertikalnu dubinu (TVD). Dubina vode mjeri udaljenost između platforme i morskog dna gdje bušenje započinje, dok TVD mjeri udaljenost između platforme i dna bušotine duboko unutar Zemlje.
Napori za obaranje rekorda dubine vode s bušotinom Komodo-1 omogućeni su poboljšanom tehnologijom morskih seizmičkih istraživanja koja omogućuje istraživanje na većim dubinama, rekla je Elsa Jaimes, šefica offshore sektora Ecopetrola.
Kolumbija istražuje svoj veliki offshore potencijal jer neke onshore rezerve počinju opadati. Dubokomorske bušotine će do kraja desetljeća osigurati četvrtinu globalne proizvodnje nafte, u usporedbi s oko 20% danas, prema SLB-u.
Luksuzna jahta Ethos, koja se iznajmljuje za oko 213.000 eura tjedno, iznenada je počela tonuti uz obalu Kefalonije u Grčkoj. Incident se dogodio zbog nesretnog slučaja kada je jedan član posade zaboravio zatvoriti bočna vrata.
Na jahti je bilo pet gostiju i pet članova posade kada je došlo do priljeva vode zbog otvorenih vrata, što je uzrokovalo brzo potapanje donje palube. Situacija se naglo pogoršala, prisiljavajući putnike i posadu da napuste jahtu u samo nekoliko minuta.
Obalna straža i ronioci trenutno rade na spašavanju jahte kako bi spriječili njezino potpuno potonuće, prenosi Net.hr.
A shocking video shows the moment a 150ft luxury superyacht is sinking after a crew member allegedly left a door open.
The yacht called Ethos began to take on water around 12pm local time off the coast of Greek island Kefalonia on Wednesday (31-07-2024). #Greece pic.twitter.com/aw0OA7VHVg
— Martin Cutler (@MartinJourno) July 31, 2024
ICS (International Chamber of Shipping) predstavio je izvještaj pod nazivom “Pretvaranje potražnje za vodikom u stvarnost: Koji sektori dolaze prvi?“, koji identificira sektore i lokacije potražnje za vodikom te vremenski okvir te potražnje. Izvještaj se fokusira na potencijal čistog vodika kao energetskog nositelja i sirovine za dekarbonizaciju različitih sektora, piše Baird Maritime.
Izvještaj naglašava da će za zadovoljavanje buduće potražnje za vodikom biti potrebna neviđena razina obnovljive električne energije za proizvodnju zelenog vodika, što donosi jedinstvene prilike i izazove.
Tri glavna tržišta koja će pokretati potražnju za vodikom su Južna Koreja, Japan i Europska unija. Europa cilja na 20 milijuna tona vodika godišnje do 2030., s polovinom tog volumena iz uvoza. Da bi se zadovoljila ova potražnja, flota će se morati povećati za do 300 brodova.
Stefan Ulreich, profesor energetske ekonomije na Sveučilištu primijenjenih znanosti u Biberachu i koautor izvještaja, ističe da će globalna trgovina vodikom od 30 milijuna tona zahtijevati do 411 novih brodova za transport vodika na velike udaljenosti ili do 500 brodova ako se transportira kao amonijak.
Rekreativni ronioci Nathan i Kim Maker započeli su svoj izlet uz obalu Teksasa, očekujući miran jednodnevni ronilački izlet. Međutim, njihov izlet se pretvorio u višednevnu borbu za preživljavanje u moru, piše The Maritime Executive.
Nathan i Kim Maker su bili na ronilačkom izletu kod Matagorde. Nakon što su završili zaron, vraćali su se prema brodu. Tada je došlo do nepredviđene situacije kada je drugi ronilac u grupi izgubio hvat na konopu za spuštanje. Površinski uvjeti su bili teški, s jakom strujom koja je nosila ženu.
Nathan je brzo reagirao i zaplivao za njom, no struja je bila previše jaka i nije se uspio ponovno uhvatiti za konop. Naknadno su se oboje počeli odvajati od grupe.
“Brod je postajao sve manji i manji dok potpuno nije nestao iz vidokruga,” rekao je Nathan Maker za Good Morning America.
Posada ronilačkog broda je odmah započela potragu za Nathanom i Kim, a ubrzo je i Obalna straža bila obaviještena o njihovom nestanku. Potraga je postala prioritet, ali more i vremenski uvjeti su otežavali napore za njihovo pronalaženje.
Nathan i Kim su pokušali doplivati do najbliže platforme, ali je bila predaleko. Plutali su bez hrane i svježe vode. Njihove šanse za preživljavanje su se smanjivale kako su sati prolazili.
Avion za potragu Obalne straže je preletio iznad njih. Kim je signalizirala avionu bljeskajući “SOS” Morseovom abecedom sa svojom svjetiljkom. Posada aviona je uočila signal i usmjerila brod za potragu i spašavanje prema njihovoj lokaciji.
Nakon 38 sati plutanja u Zaljevu, bez hrane i svježe vode, paru je bila potrebna hitna medicinska pomoć. Nathan je bio na rubu dijabetičke kome, dok je Kim patila od infekcije.
Filipini se suočavaju se s misterijom nakon što je star i zapušten teretni brod pronađen nasukan na obalama Bataana, zapadno od ulaza u zaljev Manila.
Iako postoji zabrinutost zbog mogućeg izlijevanja nafte iz nasukanog broda, Filipinska obalna straža naglašava da je njihov fokus i dalje na glavnim incidentima, potopljenom tankeru Terranova i nasukanom tankeru Jason Bradley.
Neposredno prije tajfuna, Filipinska obalna straža primila je izvješća o malom teretnom brodu Mirola-1 (nosivosti 400 dwt), koji je pronađen u zapuštenom stanju s teškom hrđom i urušenim dijelom palube. Istražni ured, jedinica za pomorsku obavještajnu službu, izvijestila je da je brod nasukan na zapadnoj strani Bataana. Početni pregled pokazao je da na brodu nije bilo nikoga, te se i dalje radi na identifikaciji vlasnika.
Izgrađen 1979. godine u Japanu, teretni brod dug 54 metra bio je aktivan oko Filipina od 2011. godine.
Brod ima povijest s Obalnom stražom. U siječnju 2023. godine, Obalna straža zadržala je 18 članova posade i brod kada su otkrili da iskrcava naftu na tri manja broda. Sumnjali su na krijumčarenje i krađu goriva u količini od 30.000 litara dizelskog goriva, piše The Maritime Executive.
LOOK: Philippine Coast Guard at Bataan-PDRRMO, nagsagawa ng drone aerial surveillance at shoreline assessment sa katubigang sakop ng Sitio Quiapo sa Brgy. Biaan, Mariveles kung saan sumadsad ang MV Mirola 1. | via @luisitosantos03
(????: @coastguardph) pic.twitter.com/0ghyC705T1
— DZBB Super Radyo (@dzbb) July 31, 2024
Transocean je potpisao ugovor vrijedan 531 milijun dolara s BP-om za radove u Meksičkom zaljevu SAD-a. Prema ovom dogovoru, njihov brod za bušenje, Deepwater Invictus, bit će unajmljen oko 1.095 dana, počevši od prvog kvartala 2025. godine, piše Splash247.
Brod Deepwater Invictus, izgrađen 2014. godine, ranije je bio jedan od tri broda predviđena za drugi ugovor vrijedan 518 milijuna dolara za trogodišnje operacije uz obalu Meksika, koji bi trebao početi u veljači 2026.
Vrijednost novog ugovora, koji je uslijedio nakon što je BP odobrio razvoj Kaskida u Meksičkom zaljevu, ne uključuje dodatne troškove usluga i mobilizaciju.
Prošli tjedan, Transocean, također je objavio ugovore za brodove Deepwater Atlas i Deepwater Mykonos za radove u Meksičkom zaljevu i Brazilu. Ovi ugovori dodatno učvršćuju Transoceanovu poziciju na tržištu i pokazuju potražnju za njihovom flotom naprednih ultra-dubokomorskih brodova za bušenje.
Jeremy Thigpen, izvršni direktor Transoceana, izrazio je zadovoljstvo novim ugovorima, naglašavajući jaku potražnju na tržištu i predanost klijenata osiguravanju platformi za dugoročne projekte.
Malezijski službenici objavili su prve detalje o incidentu od 19. srpnja između broda Hafnia Nile i kineskog VLCC-a Ceres 1. Sada tvrde da je Ceres 1 bio usidren, a ne da je pokušao pobjeći nakon požara, i istražuju okolnosti incidenta, piše the Maritime Executive.
Prema preliminarnoj procjeni, Ceres 1, registriran u São Tomé & Príncipe, bio je usidren blizu istočnog kraja Singapurskog tjesnaca, oko 25 nautičkih milja sjeveroistočno od Malezije, zbog tehničkih problema. Brod je imao problema s komunikacijom i navigacijom.
Navode da je Hafnia Nile, prema AIS signalima, plovio brzinom od 14 čvorova i pokušavao izbjeći Ceres 1, ali nije uspio. Nakon sudara, požari su izbili na oba broda.
Prvotno je rečeno da je Ceres 1 napustio područje uz pomoć dva tegljača, no novi izvještaji pokazuju da su tegljači bili prisutni kako bi pomogli u gašenju požara. Zbog kvara u makini, tanker je ostao bez pogona, te su ga struje odnijele čak 20 nautičkih milja od mjesta incidenta. Naveli su da dva tegljača nisu bila dovoljno snažna da zaustave brod.
Izvještaji navode da Ceres 1 prevozi iransku naftu u sklopu “shadow fleet“, kako bi izbjegao sankcije. Brod često isključuje i lažira svoj AIS signal.
Ceres 1 nije imao tereta, ali Hafnia Nile ima 300.000 barela nafte na brodu. Vjeruje se da tankovi broda nisu oštećeni, te da naftna mrlja u blizini broda dolazi iz tankova za bunker. Malezijske vlasti zadržale su oba broda dok traju pregovori za spašavanje i postavljanje zaštitnih barijera.
Video from the site of the collision between the tanker Hafnia_Nile and the tanker Ceres_I off Singapore, which caused a fire on board both ships. pic.twitter.com/pPpgvaLdRQ
— FreeRangeBum (@Free_Range_Bum) July 20, 2024
Najveća brodogradilišta u Južnoj Koreji pripremaju se za masovne štrajkove sljedećeg mjeseca dok se bore s rekordnim narudžbama. Sindikalni radnici u HD Hyundai, Hanwha Ocean i Samsung Heavy Industries – tri najveća brodogradilišta na svijetu – glasovali su za obustavu rada u kolovozu, nakon što menadžment nije uspio postići dogovor o plaćama, piše Splash247.
Zagušenja u proizvodnji pojavljuju se u glavnim brodogradilištima u Aziji. Osim problema s radnom snagom, identificirana su i druga uska grla u Kini i Južnoj Koreji, uključujući kašnjenja u isporuci motora, kapacitete za obradu čelika i kapacitete za premazivanje. Sve to stvara pritisak na izuzetno zauzete proizvodne rasporede.
Detalji o vremenu i trajanju štrajkova očekuju se sljedeći tjedan.
Samoća i usamljenost
Samoća i/ili usamljenost, dva toliko slična ili srodna stanja. Dapače, često se isprepliću u uzajamnim uzročno posljedičnim vezama. Istovremeno, stanja koja se, ni u kojem kontekstu, ne smiju poistovjećivati.
Koliko i kako usamljenost i samoća utječu na prosječnog pomorca, zasigurno i, prije svega ovisi o osobnim predispozicijama pojedinca. Što bi se, sa zadrškom, moglo smatrati „kroničnim“ stanjem. Iako nemali utjecaj imaju trenutne okolnosti kojima je pomorac izložen. I to bi se, s jednakom zadrškom, moglo smatrati „akutnim“ stanjem. Tu bih naveo, kao najutjecajniji čimbenik, stres, bilo pozitivan ili negativan.
Apsolutno neupitno je da li je prosječni pomorac kroz svoj profesionalni život neprestano izložen oboma, samoći i usamljenosti. Jednako neupitno je da nitko od nas pomoraca, bez iznimke, nije izuzet. Jedino što je upitno jest u kolikoj mjeri to na nas utječe i kako se nosimo s time.
U vremenu moderne tehnologije u kojem živimo, gdje nam je kontakt s obitelji, prijateljima, pa i vanjskim svijetom krajnje jednostavan, za očekivati bi bilo da su današnji pomorci više pošteđeni od nekadašnjih. Što je istina, koliko i nije. Pošto sam generacija prije „tehnološke revolucije“, da ju tako nazovemo, sjećam se onoga vremena, ali i živim u ovom. Utoliko mogu i dozvoljavam si uspoređivati onda i sada.
Ovisno o vrsti posla koji obavljamo na brodu, više ili manje vremena provodimo sami sa sobom. I to ne samo što, naizgled, imamo manje ili više posla nego što, prirodno, imamo manje ili više vremena za razmišljanja. Recimo kuhar koji je u pogonu od, kakvih, šest sati ujutro i provede sam u kuhinji osam ili više sati u danu, pretežito sam sa sobom. Zbog prirode posla skoncentriran je na kuhanje i zadovoljavanje potreba drugih ljudi. Zasigurno, tijekom posla, nema previše vremena za razmišljanje o drugim stvarima. Ili ofičal na mostu tokom gvardije, ovisno o obimu posla, barem polovicu radnog vremena provodi sam. Kada su mogućnosti za, eventualna, razmišljanja o bilo čemu, a ne isključivo o poslu prilično prisutne.
Nasuprot navedenima, posade palube i stroja, najčešće, rade u grupama. Dakle, uz sveprisutnu koncentraciju na posao, tu je i faktor da pomorac nije sam. Analogno tome je, manje ili više, podložan interakciji s ostalim članovima grupe.
I, konačno, Komandant, pa i Upravitelj stroja koji najveći dio dana provode sami sa sobom. Što im pruža, gotovo, neograničeno vrijeme za razmišljanja o mnogočemu osim samog posla. Da li smo zbog toga podložniji utjecajima samoće i usamljenosti? Rekao bih da to varira od osobe do osobe.
Posljednja „tehnološka revolucija“ koja nas je zaskočila potpuno nespremne i dovela u stanje sveopćeg „nereda“ u kojem se trenutno nalazimo, uvelike je utjecala na društveni život na brodu. U vremenu prije, osim što su posade bile osjetno mnogobrojnije, postojala su zanimanja koja su postepeno izumrla. Poput Tesara, Vođa stroja i Telegrafista. Slažem se, nastala su neka druga, specijalizirana za određenu vrstu brodova. Međutim, napredak tehnologije i nezasitna borba za zaradom su, postepeno, dovele do smanjivanja broja članova posade. Na kadeturi 1984. i 1985. na brodu nas je bilo trideset i šest, na brodiću od 6661 BRT-a (Bruto Registarskih Tona). Doduše, bilo nas je petorica vježbenika, trojica palube, jedan stroja i jedan telegrafista. Međutim, bila su tri kuhara, tri konobara, Tesar, Telegrafista, Vođa stroja, i da ne nabrajam dalje. Tako da pomorac i kad nije bio na poslu neusporedivo više vremena je provodio u društvu nego što to čini danas. Možda smo bili usamljeniji, iako sumnjam, i teško je o tome diskutirati s tolikim razmakom vremena, ali smo svakako manje vremena provodili sami. Danas, većina nas, provodimo kudikamo više vremena sami, zadubljeni u vlastite misli ili zabavljeni uz internet, video igre, filmove ili serije i sve manje uz knjigu. Danas se, uglavnom, zatvaramo u kabine i u „svoj privatni (ne)mir“.
Zahvaljujući spomenutoj tehnologiji, većina nas ima mogućnosti svakodnevne komunikacije s najbližima i puno više od toga.
No, jesmo li istovremeno manje usamljeni?
Nekada smo čekali i nerijetko nikad dočekali pisma od kuće. O mnogočemu što se dešavalo na kopnu nismo imali saznanja ili bismo saznali o nečemu što više i nije bila novost. Danas sve o svemu znamo, kao i ljudi s kopna izbombardirani smo informacijama, koliko i dezinformacijama. Svjesniji smo protoka vremena i, zapravo, mnogočega što se odvija a nama je nedostupno.
Čini li nas to sve skupa, ipak, usamljenijima nego što smo nekada bili?
No, da se vratim na srž problematike. Ubijeđen sam da većina nas se vremenom navikne na samoću. Netko je po prirodi takav a nekome su potrebne godine da ju prihvati. Čak bih rekao da je određeni broj nas samoću prigrlio i nerijetko nam nedostaje, upravo, biti sam sa sobom. Jednom naviknuti na samoću, sa svakim iskrcajem i povratkom kući se iznova suočavamo sa sveprisutnom užurbanošću modernog življenja.
Uspijevamo li se uklopiti ili se još dodatno udaljavamo od okoline?
Dapače, sve češće čujem od ljudi s kopna kako ponekad požele, jednostavno, se negdje maknuti dalje od svega i svih i biti sami. U tolikoj mjeri nedostaju sebi samima. Iz tog aspekta gledajući, mi pomorci smo itekako privilegirani mogućnošću da budemo sami. Nije da imamo nekog osobitog izbora, dokle god se budemo bavili istim poslom. Unatoč tome, i dalje ostajemo privilegirani jer imamo nekakav izbor, dok ga ostali nemaju.
Brod, iako u neprestanom kretanju, život pojedincu na brodu često ili uglavnom se svodi na ustaljenu monotoniju.
Ipak, ma koliko vremena provodili sami, to ne znači da istovremeno jesmo i usamljeni. Ja bih čak rekao da je usamljenost stvar vlastitih odabira. Podrazumijeva se da su nam na brodu izbori za zabavu jako suženi i da su nam mnoge druge „normalne“ stvari nedostupne.
Pomorac ne može jednostavno se obući i skoknuti do trgovine po pivu.
Međutim, to nam je svima, u opisu radnog mjesta, neovisno o vrsti posla koji obavljamo na brodu. Stoga, iz tako suženih izbora moramo naučiti izvući najbolje za sebe. Kroz ovih tridesetak godina navigacije susretao sam se, kao i svi ostali, s pojedincima koji su stalno u pokretu, stalno nemirni, u vječitim pokušajima da prevare vrijeme. Kao i onima, a ja sam jedan od njih, kojima je dan, najčešće, prekratak za sve što bih volio i želio učiniti. Da mi se, ponekad, dešava da budem „ljut“ što već moram na spavanje. Možda je samo stvar u rutini i vremenu u danu raspoređenom prema vlastitim potrebama, sukladno trenutnim mogućnostima.
Iako često sami, ne dajte usamljenosti da vas ponese i neka su vam uvijek dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe,
Kapetan Aron Baretić – ABe
Rijeka, 14. studeni 2023. godine
