Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) izdala je najnovije statističke podatke o pomorcima u Europskoj uniji, prema kojima Hrvatska zauzima visoko četvrto mjesto po broju zapovjednika i časnika.
Najnovije izvješće Seafarers’ Statistics in the EU predstavlja presjek europskog tržišta rada tijekom 2021. godine. Statistički pregled stanja na pomorskom tržištu temelji se na podacima koji su evidentirani u STCW informacijskom sustavu (STCW-IS) do 31. prosinca 2022., a predstavlja pregled europskog tržišta rada u smislu broja pomoraca koji imaju važeće svjedodžbe i potvrde o osposobljenosti u 2021. godini. Podatke su dostavile države članice Europske Unije, uključujući Island i Norvešku.
Prema EMSA-i, ukupno je u 2021. godini na razini EU bilo 182.207 zapovjednika i časnika koji posjeduju važeće svjedodžbe o osposobljenosti (Certificate of Competency – CoC), dok je još 127.452 zapovjednika i časnika posjedovalo važeće svjedožbe izdane van EU, ali s odobrenjima izdanima od strane članica EU (EaR).
Foto: EMSA
Pet država članica EU-a koje su imale najviše zapovjednika i časnika u 2021. bile su Grčka (21.541), Poljska (19.523), Norveška (17.376), Hrvatska (15.395) i Italija (14.546). Uz, pet država članica EU-a koje su izdale najviše EaR odobrenja bile su Malta (53.265), Cipar (21.834), Portugal (13.605), Norveška (13.574) i Nizozemska (8.979). Konačno, pet zemalja izvan EU koje su imale najviše zapovjednika i časnika sa CoC priznatim od strane država članica EU su Filipini (47.313), Ukrajina (25.440), Ruska Federacija (17.865), Indija (11.881) i Turska (6.170).
Foto: EMSA
Pregledom razdoblja od 2014. do 2021. može se primijetiti da je od 2016. do 2020. zabilježen uzlazni trend u broju zapovjednika i časnika s CoC-om i EaR-om. Ovaj trend je prekinut 2020. i 2021. godine zbog Brexita i pandemije. Usprkos tome, u globalu su brojke ostale uglavnom stabilne kada promatramo distribuciju po zemljama te raspodjelu zapovjednika i časnika po službi na brodu, kapacitetu, spolu, nacionalnosti i dobi.
Foto: EMSA
Općenito govoreći, europsko pomorsko tržište rada je stabilno, što ukazuje na to da i dalje privlači mlade pomorce koji su zamijenili one koji su napustili pomorsku karijeru. Procjenjuje se da je tijekom 2021. godine više od 3.000 časnika po prvi put steklo svjedodžbe “Časnik plovidbene straže na brodu od 500 BT ili većem” ili “Časnik stroja odgovoran za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim”.
Nakon što je izvijestio o padu dobiti od čak 90 posto u prvom kvartalu, južnokorejski brodar HMM odlučio je smanjiti troškove kako bi se prilagodio stanju na tržištu i kraju razdoblja rekordne zarade za pomorski prijevoz.
Obujam prometa na glavnim trgovačkim rutama istok-zapad strmoglavo je opao otkako je krajem prošle godine došao kraj procvatu kojeg je uzrokovala pandemija, unatoč naporima brodara da prilagode kapacitete.
Južnokorejski brodar HMM izvijestio je o padu prihoda u prvom kvartalu od 58 posto u odnosu na godinu ranije, dok je profitabilnost pala još više, za čak 90 posto u istom razdoblju. Doduše, kompanija je u ovom kvartalu ipak ostvarila dobit od 230 milijuna dolara, ali te brojke nisu ni blizu dobiti od nevjerojatnih 2,4 milijarde dolara, koju je HMM ostvario početkom 2022. godine, javlja The Maritime Executive.
Ti se dani neće tako skoro vratiti, ako je vjerovati većini analitičara. Shanghai Containerized Freight Index (SCFI) vratio se na normalnu razinu od oko 1000 bodova, 80 posto manje nego u isto vrijeme prošle godine. Ovo je sjajna vijest za otpremnike i potrošače, ali za brodare to znači povratak na nižu dobit.
HMM predviđa dugotrajno razdoblje niske potražnje, potaknuto inflacijom cijena energije i sirovina. Brodar vjeruje da će se silazni trend globalnog gospodarstva nastaviti i “ne vidi nikakve ohrabrujuće znakove vraćanja povjerenja potrošača u bliskoj budućnosti”.
Kako bi uskladio svoje troškove sa stanjem na tržištu, HMM planira “široki raspon mjera za smanjenje troškova i povećanje operativne učinkovitosti” kako bi osigurao konkurentnost. Maersk je objavio slične smjernice, navodeći da je usredotočen na “proaktivno upravljanje troškovima”.
S padom u sektoru kontejnerskog prijevoza, HMM bi se uskoro mogao proširiti na popularni sektor – LNG brodove. Bivša podružnica HMM-a u LNG sektoru odvojila se prije deset godina kako bi se prikupila sredstva, no prošlog je tjedna HMM podnio obavijest o namjeri za nadmetanje za otkup podružnice od sadašnjeg vlasnika, IMM Holdingsa.
Sharon Lane je umirovljena profesorica koja ima 75 godina, a odlučila je svoje najbolje godine provesti na kruzeru. Točnije, odlučila je živjeti tri godine na moru i putovati svijetom. Odmah je prodala većinu svojih stvari, otkazala je najam stana i pripremila se za život na pučini.
Lane nije dugo razmišljala kada joj je prijateljica rekla za putovanje kruzerom u trajanju od tri godine. I ranije je često putovala, a sada je odlučila ponovno probuditi svoj avanturistički duh.
Sve kreće u studenome, a posjetit će razne destinacije diljem svijeta. Njezin san je živjeti na brodu, ali veliki problem su joj uvijek predstavljali troškovi takvog načina života. Ipak, sada je odlučila kako bi mogla uštedjeti i doći do potrebnog novca, ali i proputovati svijet. Cijelo putovanje će je koštati 90.000 eura.
“Malo iskušavam sudbinu, ali znam da će ovdje biti mjesta za mene kada se vratim. Ili ću možda ostati živjeti u drugoj zemlji. Ne znam, nebo je granica”, rekla je umirovljenica Lane za CNN, prenosi Mirovina.hr.
Lane je tako uzela malu sobu na kruzeru u kojoj nema ni prozora, a kaže kako joj to ne predstavlja veliki problem jer će tamo samo spavati. Aktivnosti joj neće nedostajati jer će brod stajati na 375 raznih luka diljem svijeta, od Indije do Kine, pa sve do Maldiva i Australije.
Lane i drugima preporučuje da odu negdje i da uživaju u životu, baš kao i ona.
“Nemojte biti kod kuće. Dom je gdje je srce, ali dom može biti i tamo gdje stavljate svoj šešir. Otiđite na brod, avion ili sjednite u automobil i otiđite negdje”, poručila je.
Konačno sam priveo kraju čitanje jedne knjige! Dugo je trajalo, dugo mi je stajala na radnom stolu. Često mi se tako događa, čitanje se odužuje, ponekad i nepotrebno. Loša je navika i paralelno čitanje dvije, pa i tri knjige. U ranijim tekstovima tu sam knjigu već spominjao, nazočio njezinoj riječkoj promociji. Autor je Julijano Sokolić, a naslov »Zlatna knjiga lošinjskog pomorstva«. Naziv jasno iskazuje njezinu tematiku. Jedan od niza naslova izuzetno plodnog lošinjskog autora, piše Branko Šuljić za Novi list.
Naprosto mi je neshvatljivo odakle stalno izvlači teme i građu za njih. Kada se čini da je sve iscrpio, da će malo odmoriti, on se javlja s novim naslovom. Svojedobno mi je govorio da ima još puno tema za istražiti i napisati, da ih mora sačuvati od zaborava. Bogata lošinjska povijest neiscrpno je vrelo njegova stvaralaštva. Još se žalio, govorio da nema nikoga tko bi mu se pridružio, danas-sutra nastavio njegov rad. Kao da je jedini koji se susreće sa sličnim problemima…
»Zlatna knjiga« objavljena je krajem prošle godine, i to dvojezično – na hrvatskom i engleskom u istom izdanju. Objavljena je »na spomen nebrojenim neimarima lošinjskog pomorstva koji su svoji radom, znanjem i smionošću preplovili sva mora i prenijeli slavu rodnog otoka diljem svijeta«. Pa u uvodu autor nastavlja: »Do danas je poznato što su sve uspjeli, kada i kako dostigli i postigli, ali ostaje još mnogo toga za istražiti u dokumentima koji su sačuvani, a ima i dijelova povijesti koja nikad neće biti poznata u cijelosti. Međutim, već ovo što znamo dovoljno je za jednu zlatnu spomen-knjigu u kojoj će biti prikazani događaji i osobe koji su bili sudionici te vječne i čuvene borbe čovjeka s morem i života prilagođenog njegovoj prirodi, snazi i ćudima. Zato je svaki dijelić te povijesti nauk i tajna življenja i opstojnosti.«
Istaknuti lošinjski pomorci
Nakon standardnih uvodnih tekstova knjiga počinje »Kronologijom o tome kako je Lošinj postao čuven u svijetu pomorskog privređivanja«, što je naslov prvog od pet poglavlja knjige. Ostalima su naslovi: »Pomorci i osobe koje pamti novija povijest pomorstva lošinjskog otoka«, »Razno – Mozaik raznolikih aktivnosti u povijesti pomorstva Lošinja«, »Ostalo – Proizašlo iz pomorske aktivnosti lošinjskog pomorstva« te »Dodaci – Pojmovnik«. U svakome od tih poglavlja više je podnaslova i oni preciznije uvode u dio teksta što slijedi. Svaki je maksimalno sadržajan, s mnoštvom podataka, imena ljudi i brodova, te brojki koje oslikavaju lošinjsku pomorsku aktivnost. A dobro mi je znana pedantnost Julijana Sokolića, koliko je uporan i strpljiv u traženju podataka, pa nema sumnje da su točni i pouzdani. Mogli bi poslužiti nekom drugom istraživaču hrvatske pomorske povijesti. I ne samo pomorske.
Posebnu vrijednost knjige čini poglavlje u kojemu su predstavljeni istaknuti lošinjski pomorci. Ponešto sam znao o nekima od njih, pročitao u ranije objavljenim tekstovima Julijana Sokolića. Sada su prvi put svi na jednom mjestu, uključujući i one o kojima dosad nije pisao. Potaknuli su ga drugi, čak i ljudi koji nisu od mora. Kako uvodno napominje, počelo je 2006. godine, prilikom velike rekonstrukcije malološinjske rive. Pa je nastala Riva lošinjskih kapetana, potom i Riva Priko. Pa je arhitekt predložio da se postavi trajni spomen na pomorske kapetane, na način da se na kameni pokrov priključnih ormarića za struju uklešu njihova imena. A tko će napraviti izbor ako ne Julijano Sokolić. I tako je počelo… Prvi popis kapetana i admirala otoka Lošinja objavio je u listu Pomorac, glasilu Kluba pomoraca iz Malog Lošinja. Sada su oni detaljno predstavljeni.
Niska kapetana iz jedne obitelji
Julijano Sokolić grupirao je biografije pomoraca prema mjestu njihova rođenja ili podrijetla – Veli Lošinj, Mali Lošinj i Nerezine. Biografije su detaljne i iz njih otkrivamo mnoštvo široj javnosti nepoznatih pojedinosti o tim pomorcima i njihovim podvizima na moru. Nećemo ih ovdje nabrajati i prepričavati kada su i kako počeli ploviti, na kojem brodu, kada je svaki od njih postao zapovjednik, koliko je plovio… To bismo trebali objavljivati u nastavcima. Tko se odluči za čitanje knjige, saznat će, između ostaloga, da je prvi otočni kapetan duge plovidbe rođen u Velom Lošinju 1608. godine. Također, predstavljena je niska kapetana iz jedne velološinjske obitelji, pa kapetani koji su prvi s obala istočnog Jadrana oplovili zloglasni rt Horn i stigli u Čile, odnosno oko rta Dobre nade u tadašnji Bombay. Kapetan lošinjskog podrijetla rođen u Veneciji postao je egipatski admiral i paša. Malo tko zna za lošinjskog kapetana koji je razoružao posadu francuskog ratnog broda koja ih je prethodno zarobila. Nabrajanju nikad kraja, sve do čuvenog talijanskog admirala i velikog jedriličara, jednog od najvećih svih vremena. A lista nije zaključena, ima na njoj puno slavnih imena. Nisu samo kapetani ispisivali slavnu povijest lošinjskog pomorstva.
Pozabavio se Julijano Sokolić i brodograditeljskim obiteljima, pomorskim poslovanjem na otoku i izvan rodnog otoka, a predstavio je i Pomorsku školu u Malom Lošinju.
Mora se istaknuti i bogatstvo ilustracija. Fotografije, crteži… gdje je samo izvukao sve ono iz davnih vremena. Pohvaliti treba edukativne prikaze, kao što su »podjela jedrenjaka prema snasti« te detaljan prikaz opreme jedrenjaka »da nas podsjeti koliko je toga trebalo znati i s time upravljati po svim klimama i vremenu da bi se obavljao komercijalni promet, a sačuvao i održavao brod, ali i posadu.«
»Zlatnu knjigu lošinjskog pomorstva« izdavački potpisuje Klub pomoraca Lošinj kao prvijenac kojim su uplovili u novu aktivnost, u izdavačke vode.
Prvi doseljenici s kopna
Iz Uvoda knjige prepisujem nekoliko zanimljivih rečenica koje otkrivaju najstariji dio lošinjske povijesti. »Dosadašnja povijesna istraživanja doseljenja prvih stalnih žitelja na južnom dijelu otoka Lošinja zbjeg je dvanaest hrvatskih obitelji s kopna na otok koji se nalazio pod vlašću grada Osora, a koji je dozvolio krajem 13. stoljeća naseljenje novih otočana. To je bilo povezano s potrebom obrade zemljišta i paše sitne stoke, kojoj su došljaci bili vični, a čime su pridonijeli s jedne strane obrani otoka od stranih ugroza, a s druge boljim osorskim prihodima«, piše Julijano Sokolić.
Parobrod »Tagliamento« je nadasve zanimljive povijesti – triput je torpediran, jednom je ostao bez pramca kada je uplovio u minsko polje, a na njemu su stalno bili ukrcani pomorci iz naših krajeva.
Sve je počelo desetog lipnja 1940. godine kada Italija ulazi u rat – nalazi se »Tagliamento« u francuskoj luci Port-de-Bouc, pa ga Francuzi, koji su postali neprijatelji, zarobljavaju, a posadu uhićuju. Odmah je dat na upravljanje francuskoj kompaniji Messageries Maritimes. No, uskoro se Francuska predala, pa je 16. srpnja 1940. posada oslobođena i brod je vraćen vlasniku. Uskoro je brod rekviriran od Regio Marine te počinje prevoziti trupe i ratni materijal, uključujući i konje, iz talijanskih luka prema Albaniji, piše Danilo Prestint za Novi list.
Ratne posljedice
Devetnaestog srpnja 1941. godine u plovidbi Pirej – Candia (Heraklion) uplovljava u minsko polje koje je postavila britanska podmornica »HMS Rorqual« te ostaje bez pramca. Asistira joj torpiljarka »Lupo« (izgrađena u Rijeci) kojom zapovjeda F. Mimbelli (podrijetlom iz Orebića). O mjestu popravka nema podataka, ali od 1942. do kraja 1943. godine u najmu je njemačkog Luftwaffea! Šestog lipnja 1942. godine na brodu umire ložač Giovanni Bacillo (otac Luigi) s otoka Silbe, a kao uzrok navodi se – bolest nastala zbog ratnih posljedica.
Nakon toga brod počinje ploviti prema luci Bastia na Korzici: 12. ožujka 1943. francuska podmornica »Casablanca« ispaljuje prema konvoju u kojem se nalazi »Tagliamento« čak četiri torpeda. Sva četiri promašuju i eksplodiraju na obližnjoj plaži. Niti mjesec dana kasnije, osmog travnja 1943., britanska podmornica »HMS Trident« (zapovjednik P. E. Newstead) također ispaljuje četiri torpeda prema parobrodu i sva četiri promašuju, jer je brod bio prazan i imao vrlo mali gaz.
No, sreća ne može trajati vječno: 14. (ili 16.) travnja 1943. parobrod »Tagliamento« počinje ukrcavati u luci Livorno teret vozila za Olbiju. Ukrcaj, koji je uključivao i 273 tone mitraljeza, dovršen je 17. travnja. U 11 sati 21. travnja »Tagliamento« isplovljava iz Livorna za luku La Maddalena, u konvoju u kojem su talijanski brod »Ercole« i francuski »Ste. Marguerite« (bivši norveški »Ringulv« u njemačkim rukama). U pratnji je pomoćna krstarica »Cattaro«.
Potjera za konvojem
Na parobrodu su, uz 48 civilnih članova posade (građen kao putničko-teretni) i 72 vojnika, postoji i mogućnost da je bio ukrcan i nepoznat broj poslužitelja-protuavionaca), a prevozio je opskrbu za talijanske i njemačke trupe, pogotovo vozila i municije pod zapovjedništvom kap. Maria Miranija iz Milja (Muggia).
Pet minuta nakon ponoći 22. travnja konvoj je otkrila britanska podmornica »HMS Saracen« (poručnik Michael Geoffrey Rawson Lumby), unatoč jakoj kiši, s udaljenosti od 1.830 metara. Brodovi su plovili brzinom od samo sedam čvorova, »HMS Saracen« se pripremao za napad, kada je zamijetio da prema njemu plovi »Cattaro« te je zaronio. Kada se Lumby uvjerio da nije otkriven, već je »Cattaro« samo napravio krug oko konvoja, podmornica je izronila i krenula u potjeru za konvojem. U 1.02 Lumby je naredio ispaljivanje tri torpeda s udaljenosti od 1.830 metara prema drugom brodu u konvoju, a to je bio »Tagliamento«. Dva torpeda su prošla ispod trupa, a treći je prošao ispred pramca. Napad je ponovljen četiri minute kasnije s nova tri torpeda s udaljenosti od 1.100 metara. Prvi je prošao pred pramcem, drugi je pogodio »Tagliamento« u skladište iza dimnjaka. Eksplozija je aktivirala municiju u teretu – eksplozija je bila toliko jaka da je izbacila zapovjednički most, preko podmornice koja je uronjavala, u more. Lumby je zapisao u brodskom dnevniku da je samo srećom izbjegao da bude oštećen kišom krhotina. Napad se dogodio južno od otoka Pianosa…
Nijedan preživjeli
«Cattaro« je izbacio šest dubinskih bombi – predaleko da bi oštetile podmornicu, a nakon toga je konvoj nastavio prema svom cilju bez zaustavljanja i pokušaja spašavanja preživjelih iako je malo vjerojatno da je netko preživio…
Iz Bastije je u potragu za preživjelima poslana stara torpiljarka »Giuseppe La Masa«, dok hidroavioni, koji su bili zatraženi, nisu mogli uzletjeti zbog magle. »La Massa« je na mjestu torpediranja pronašla samo plutajuće dijelove broda i nijednog – preživjelog. Nakon duge i bezuspješne potrage, torpiljarka se vratila u bazu.
»Tagliamento«
Godina gradnje: 1922.
Brodogradilište: Cantiere San Rocco S.A., Trieste
Novogradnja br. 39
Vlasnik: Navigazione Libera Triestina S.A., Trieste
GRT: 5794 t
Dimenzije: 123,2×16,5×8,8 m
Pogon: parni stroj trostruke ekspanzije; tri kotla
Snaga:465 IKS
Brzina; 10,0 čv
1937 – Lloyd Triestino S.A. di Navigazione, Trieste
Stradali upravitelji stroja iz naših krajeva
Giuseppe Ahel (pok. Leone), iz Pule, stradao 25/4/1944. pri brodolomu u nevremenu parobroda »Jakljan«; Giuseppe Balassi iz Pule stradao 31/12/1940. na brodu »Quinto«; Giovanni Castellani (Giovanni) iz Gruža, stradao 27/5/1943. u bombardiranju broda »Sansego«; Biagio Cossara (pok. Giorgio) iz Pule, stradao 22/12/1943. pri potonuću remorkera »Parenzo«; Teodolindo Cristoffi (Leonardo) iz Pule, stradao 7/5/1943. pri potapanju broda »Peppino Palomba«; Giuseppe (ev. Giovanni) Della Motta (pok. Domenico) iz Rovinja stradao 31/5/1942. pri potapanju broda »Gino Allegri«; Gerolamo Doro (Raimondo) iz Rovinja stradao pri potapanju broda »Crispi« 29/3/1943.; Antonio Ducci (pok. Guglielmo) iz Karlobaga stradao 2/12/1942. pri potapanju broda »Puccini«; Giovanni Franchetti (pok. Giovanni) iz Rijeke stradao 15/2/1942.. pri torpediranju broda »Ariosto«; Ferdinando Gulich (Francesco) stradao 29/12/1942. na brodu »Iseo«; Lino Labinac (pok. Antonio) iz Labina, stradao11/12/1941. na brodu »Calitea«; Carlo Liberti (pok. Carlo) iz Zadra stradao 8/2/1944. pri granatiranju broda »Salona«; Giuseppe Marotti (Giuseppe) iz Kastva, stradao 5/3/1942.pri potapanju broda »Marin Sanudo«; Emilio Mauro (pok. Cosimo) iz Šušnjevice, stradao 21/3/1945 pri bombardiranju remorkera »No.47«; Wladimiro Mirkovich (Giovanni) stradao 29/3/1942. na brodu »Galilea«; Antonio Muschi (Antonio) iz Pule, stradao 17/1/1942. na brodu »Rampino«; Antonio Muscoli (pok. Antonio) iz Rijeke, stradao pri torpediranju 26/6/1940. broda »Francesco Barbaro«; Francesco Rainis (pok. Zaccaria) iz Malog Lošinja, stradao 4/9/1942. pri torpediranju broda »Padenna«; Francesco Robba (Pietro) iz Pule, stradao 13/7/1941 na brodu »Caldea«; Cosimo Ružić (pok. Cosimo) iz Sušaka, stradao pri mitraljiranju 14/1/1944. broda »Spalato«; Giovanni Sillich (pok. Gualtiero) stradao pri torpediranju 28/6/1940. broda »Paganini«; Giorgio Slajmer (pok. Emilio) iz Rijeke, stradao 7/4/1944. pri bombardiranju broda »Eneo«; Massimiliano Stefani iz Pule stradao 24/1//1944. na brodu »Costante«; Giuseppe Valentin (pok. Paolo) iz Cresa stradao 26/10/1942. na brodu »Tergestea«; Antonio Vianelli (pok. Luciano) stradao 4/10/1940. pri torpediranju broda »F. Fassio«; Boško Betiza (pok. Gasparo) iz Trogira, nestao 21/10/1944. s brodom »Isto«.
Žrtve među civilnom posadom iz naših krajeva
Giulio Giorgeri (otac Enrico), prvi časnik palube (kapetan duge plovidbe) rođen u Zadru; Giuseppe Godina (ev. Godigna, otac Francesco), mehaničar, rođen u Puli; Giuseppe Iurman (pok. Antonio), ložač, rođen u Novoj Vasi (Villanova d’Arsa); Giuseppe Millo (pok. Domenico), prvi kuhar rođen u Bujama; Carlo Muggia (Giovanni), tesar, rođen u Puli.
Cattaro
Izgradnja parobroda »Hunyad« (Ungaro-Croata, Fiume) počela je 1916. godine u riječkoj tvrtki Ganz & Co. Machine, Waggon & Shipyard Co. Ltd., Bergudi. No, gradnja nije dovršena zbog izbijanja rata, pa je porinut tek četiri godine kasnije u brodogradilištu Cantieri Navali del Quarnaro. Trup je na mrtvom vezu u Mrtvom kanalu do 1923. godine. Nedovršen je dodijeljen Kraljevini SHS, a konačno je dovršen u prosincu 1932. godine, a par mjeseci kasnije (siječanj 1933.) postaje »Jugoslavija« u floti Jadranske plovidbe d.d., Sušak. Po okupaciji je zaplijenjen te postaje »Cattaro«, pomoćna krstarica, a 1942. ima oznaku D 26 (Regia marina). Devetog rujna 1943. Italija kapitulira te je brod namjerno potopljen kod Santa Margherite da bi ga Nijemci izvukli i obnovili. Nijemci ga 22. ožujka 1944. namjerno djelomično potapaju na ulazu u luku Livorno, a posao dovršavaju saveznički zrakoplovi 14. svibnja 1944. godine. Podignut je 1947., uvršten u flotu riječke Jadrolinije i odmah otegljen u rezalište u Split.
Fiktivna tvrtka sa sjedištem u Hrvatskoj pomorcima izdaje lažne reference o prijašnjem zaposlenju, na temelju kojih se zapošljavaju pomorci s neadekvatnim iskustvom
Zaposliti se na brodu bez dostatnog iskustva – i to je moguće, zahvaljujući prevarantima koji love u mutnom.
Jedna hrvatska pomorska agencija nedavno se susrela upravo s takvim slučajem. Kako doznaje Pomorac.hr, djelatnici agencije za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca primijetili su sumnjivu tvrtku prilikom tzv. ‘Reference Checka’, provjere prijašnjeg radnog iskustva jednog kandidata, uobičajene prakse prilikom zapošljavanja pomoraca.
Naime, kandidat je kao jednog od prijašnjih poslodavaca u svom životopisu naveo tvrtku Istria Ship Management sa sjedištem u Puli.
“Bilo nam je neobično što nikad nismo čuli za ovu kompaniju. Telefonski broj je stalno bio nedostupan, što je izazvalo još veću sumnju naših crew coordinatora. Stoga smo pokušali stupiti u kontakt s Istria SM putem e-maila. Odgovor smo dobili istog dana, no odmah smo primijetili da se podaci navedeni u potpisu maila ne poklapaju s podacima na stranicama tvrtke”, kažu nam iz agencije.
Rezultati pretraživanja vode na službene stranice kompanije, na kojoj na engleskom jeziku stoji kako je “Istria Ship Management poznata Crewing tvrtka koja već više od 28 godina uspješno radi na profesionalnom upravljanju posadom … Trenutna se flota sastoji od 200 brodova” … Premda nitko za nju nije čuo.
Kao sjedište tvrtke na stranicama se navodi Trierska ulica 4 u Puli, na kojoj nema registriranog subjekta pod tim imenom. U potpisu maila, izvjesni Crew Staff Manager kao adrese tvrtke naveo je, ni manje ni više, adrese ureda Istarske županije – Dršćevka 3 u Pazinu i Flanatička 29 u Puli.
Foto: Screenshot
Foto: Screenshot
Podatke smo provjerili i na stranicama Sudskog registra Republike Hrvatske, na kojima nema ni traga postojanju subjekta pod imenom ili OIB-om navedenima na stranicama tvrtke. Pretragom javno dostupnih stranica za provjeru domena došli smo do podatka da je domena istriasm.com registrirana još 2018. godine u Ukrajini.
“Slučaj smo prijavili Udruzi hrvatskih posrednika pri zapošljavanju pomoraca (CROSMA), koja će dalje djelovati i slučaj prijaviti nadležnim službama”, kažu nam iz agencije.
Foto: Screenshot
Prevaranti čine štetu pomorcima
Za komentar o ovom slučaju kontaktirali smo i predsjednika Udruge hrvatskih posrednika pri zapošljavanju pomoraca, g. Marija Zorovića.
“Svjedoci smo da se svako malo u Hrvatskoj pojavi netko tko zapošljava hrvatske pomorce bez Dopusnice izdane od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, u skladu s Pravilnikom o zapošljavanju pomoraca. Imamo slučajeva da i fakulteti posreduju pri zapošljavanju, ponajprije na putničke kompanije, a ne samo pojedinci ili tvrtke koje to čine bez potrebnih dozvola.
Koliko nam je poznato, slučaj Istria Ship Managementa je nešto novo, gdje tvrtka uopće ne postoji na adresi na kojoj se prijavljuje. Dakle, očito je da se radi o prevarantima koji love u mutnom i čine štetu najprije pomorcima, a onda i svima nama u pomorskoj industriji”, kaže nam Mario Zorović.
Međutim, prevaranti se rijetko suoče s posljedicama ovih ilegalnih radnji.
“Nažalost, kako se to pokazalo kroz povijest, takve slučajeve je teško sankcionirati jer su se sve naše prijave nadležnim tijelima pokazale relativno bezuspješnima. CROSMA će ih svakako prijaviti Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture te Državnom inspektoratu”, kazao je Zorović.
Foto: Screenshot
Čemu služe Dopusnice za posrednike pri zapošljavanju?
“Želio bih napomenuti i to da se mi, ovlašteni posrednici za zapošljavanje pomoraca, često pitamo čemu nama uopće služi Dopusnica ako pomorci pronalaze posao preko internet portala ili ih zapošljavaju direktno brodari sa sjedištem van Republike Hrvatske.
Ideja je da se svi pomorci zapošljavaju preko ovlaštenih državnih ili privatnih tijela kako bi svi pomorci bili u sustavu. Na taj način, neki ne bi bili u mogućnosti stalno ili povremeno izbjegavati svoje obveze prema državi, a pomorci bi imali sigurnost pri zapošljavanju kod stranih brodara, pošto takva ovlaštena tijela provjeravaju te iste brodare i njihova osiguranja.
Istovremeno bi ovlašteni posrednici imali puno više posla i zaposlenih te na taj način, kroz veću zaposlenost, profit te kroz obveze plaćanja poreza i doprinosa, doprinosili ekonomskom sustavu. Sve je to u skladu i propisano MLC konvencijom.
Nadamo se da će u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture jednoga dana shvatiti da je jedan takav uređeniji sustav puno bolji za svih”, kazao je Zorović.
Teretni jedrenjak, prvi brod nizozemske tvrtke EcoClipper, isplovio je na prvo putovanje iz Amsterdama prema luci Porto u Portugalu. Jedrenjak će ploviti redovnom rutom preko sjeverne i zapadne Europe.
Nakon remonta i morskih testiranja, De Tukker, teretni jedrenjak koji je izgrađen prije više od 110 godina i tijekom ‘života’ plovio kao obalni trgovački brod i školski brod, sada je ponovno zaplovio. Uz snagu vjetra i više od 300 kvadratnih metara jedara, ovaj brod može prevoziti od 50 do 70 tona tereta.
Prvi teret koji brod prevozi je čokolada koju proizvodi nizozemska tvrtka Chocolatemakers, a namijenjena je distribuciji u Europi. Kakao koji se koristi u procesu proizvodnje čokolade također je isporučen drugim jedrenjakom, Tres Hombres, iz Dominikanske Republike, piše Splash247.
“Nakon jednogodišnjeg remonta u brodogradilištu Talsma, sa zadovoljstvom smo ispratili De Tukker prema horizontu. Ovo je sljedeći korak u povratku teretnih jedrenjaka,” rekao je Jorne Langelaan, osnivač i glavni izvršni direktor EcoClippera.
De Tukker je izgrađen davne 1912. godine pod imenom Harle Tiefand, a dugi niz godina koristio se za obalnu plovidbu. U 1980-ima prenamijenjen je u školski brod u Nizozemskoj, a plovio je sve dok se nije nasukao 2011. godine. U prosincu 2019. godine prodan je njemačkoj tvrtki Spirit of the Oceans, koja ga je planirala pretvoriti u rezidencijalni brod. Međutim, nizozemski Eco Clipper je kupio ovaj jedrenjak u siječnju prošle godine.
Očekuje se da će brod stići u Porto 13. svibnja, gdje će preuzeti teret vina i maslinova ulja. Brod će također ticati luke Noirmoutier, Saint Nazaire, Penzance, Torquay i London. Iz EcoClippera kažu da ruti mogu dodati još luka.
Offshore je oduvijek bio privlačan pomorcima, no u zadnje vrijeme sve češće čujemo kako se velik broj pomoraca odlučuje za rad u ovoj industriji. Ovaj trend ne čudi, s obzirom na to da offshore često nudi kraće ugovore i bolja primanja.
Naš sugovornik poslom je i više nego zadovoljan, a odlučio je podijeliti svoju offshore priču s nama.
„Dugi niz godina radio sam u državnoj službi, no odlučio sam je napustiti. Dugo sam razmišljao o tome što me čeka, ali ipak je presudio novac. Želio sam si priuštiti lagodniji život, a smatrao sam da će mi brod to omogućiti. Iako smo supruga i ja znali što posao pomorca nosi, kada smo izvagali dobre i loše strane pomorstva, odluka je pala – DA. Supruga je svoj posao i obveze podredila mojoj novoj karijeri. Znali smo što će nam taj život donijeti, ali i što će nam oduzeti. U to vrijeme su me naši prijatelji i ostatak obitelji odgovarali od toga da navigavam, ali presudili su cjelokupna situacija i troškovi života. Danas mi je drago da sam tako postupio. Isplatilo se…
Plan je bio offshore. Za početak je trebalo dosta novca, ali i vremena uložiti u brevete za prvi ukrcaj. No, nakon prikupljenih osnovnih breveta, došao je problem broj jedan. U to vrijeme offshore je stao, a unatoč mojoj upornosti i ustrajanosti, ukrcaj nije bio moguć.
No, tada više nije bilo povratka. Svoju odluku htio sam provesti do kraja i ukrcati se, ma gdje god, samo da se ukrcam. Nakon mnogobrojnih upita i mailova poslanih na razne adrese te registracija na pomorske stranice, na moju žalost, ništa nije urodilo plodom.
Nisam imao izbora, pa sam onda svoju pomorsku karijeru započeo u ljetnoj sezoni na turističkom brodu. Mislio sam da je to dobro za ‘šporkat matrikulu’, koja je do tada bila prazna. Dok sam radio sezonu na turističkom brodu i dalje nisam odustajao te sam nastavio sa slanjem životopisa i zamolbi pomorskim agencijama i kompanijama.
Tako je bilo sve do dana kada je stigao poziv jedne hrvatske kompanije. Od tog trenutka započinje moja prava pomorska karijera i susret s brodom. Ponudili su mi ugovor za mornara od šest mjeseci i pristao sam. Htio sam to više od ičega.
Moram priznati, u početku je tu bilo malo nećkanja. Bilo je to više iz straha jer sam mislio da ću dobiti ugovor od dva, tri ili četiri mjeseca, pa mi je bio šok kad sam potpisao šest. Kako bilo da bilo, tu sam započeo karijeru i prvi ugovor plovio dugih sedam mjeseci. Tu sam, uz divne ljude pune znanja i vještina, ‘izučio zanat’. Oplovio sam gotovo cijele Filipine, Kinu, Tajland, Tajvan i Indoneziju…
Foto: Ilustracija / Unsplash
Po povratku kući, sreći nije bilo kraja. Nisam tada zaradio prevelik novac, ali, s obzirom na to da mi je to bio prvi brod, bio sam jako zadovoljan odrađenim ugovorom.
Nakon toga su mi se, ne znam ni sam kako, prilike počele same stvarati. I to do te mjere da sam mogao birati vrstu broda i kompaniju. Znam da zvuči nevjerojatno, ali uistinu je tako i bilo.
Odmah po iskrcaju, kako sam imao preko šest mjeseci navigacije, izašao sam na ispit za kormilara te se potom ukrcao na RO/PAX brodove jedne od vodećih španjolskih kompanija. Tamo sam također počeo kao mornar, a nastavio kao kormilar te okončao karijeru kao vođa palube. Moram reći, predivnih devet godina s ugovorima 4/2 i 3/3.
Moram naglasiti da sam cijeli proces od početka, odnosno sve do sada, prošao sam – bez ičije pomoći.
Kako ste se onda prebacili na offshore?
Prošle godine offshore ponovno ulazi kao opcija u moj život, a nastavio sam slati životopis kompanijama i agencijama. Ponajviše zbog ugovora od 28/28 – no, ovaj put u danima 🙂
Moj prvi mail za offshore urodio je plodom i pozvan sam u Italiju na razgovor. Rečeno mi je da pripremim CV te da, ukoliko zadovoljim na razgovoru, odmah potom idem u njihovu kliniku na liječnički pregled. I tada sam dobio posao na offshoreu.
Došao sam na početnu poziciju, s koje sam vrlo brzo napredovao, u skladu sa svojim željama, mogućnostima i znanjima.
Kako izgleda Vaš radni dan?
Radni dan nam traje 12 sati. Radi se u dvije smjene, od podne do ponoć te od ponoć do podne, s jednom međusmjenom od šest do 18 te od 18 do šest.
Dan započinjemo doručkom i kavom. Obvezan je pre-job meeting prije svake smjene, gdje se točno zna tko što radi i u kojem trenutku. Naravno, sigurnost je uvijek na prvom mjestu.
Također, vrlo su rigorozni što se tiče safety opreme. Naravno, safety opremu mora imati cijela posada. Sve je servirano što se sigurnosti tiče te se time omogućuje da se posao uvijek obavlja na najsigurniji mogući način. Isto tako, imamo i tjedne sastanke o sigurnosti na radu, a na kraju mjeseca se dobiva novčani bonus ako grupa u kojoj radimo nema nikakvih ozljeda.
U slobodno vrijeme možemo koristiti teretanu i TV salu, a Internet nam je dostupan od 0 do 24. Što se tiče hrane, tu se nemam na što žaliti. Ima je u izobilju. Postoji i catering team, koji brine o čistoći naših kabina i odjeće (radne i privatne) te o postavljanju kreveta. Dakle, na nama je da tih 28 dana radimo, jedemo i spavamo.
Nikada ne radimo prekovremeno. Sve što napravimo u smjeni napravili smo, a što ne stignemo, to predajemo smjeni koja nas mijenja.
Foto: Ilustracija / Shutterstock
Je li Vaš posao patio za vrijeme pandemije?
Tada sam se još nalazio na RO/PAX brodovima i mogu vam reći da ju srećom nisam ni osjetio. Radili smo uobičajeno i prema uputama pandemijskog centra jer smo bili jedina poveznica između Kanarskih otoka, tako da taj dio prometa nije smio biti obustavljen.
Što se platforme tiče, donedavno smo imali plaćenu karantenu pa smo tako jedan tjedan provodili u hotelu, četiri na platformi i pet tjedana kući. Sada se i taj dio normalizirao, pa je sve vraćeno na četiri tjedna ON i četiri OFF.
Kako biste usporedili rad u offshore industriji i na putničkim brodovima?
Što se tiče razlike između plovidbe i offshora, ona je ogromna, u svakom smislu – počevši od ugovora, plaće pa sve do školovanja.
Na offshoreu me iznenadilo to što sve troškove ukrcaja, kao i sve tečajeve, plaća kompanija. Jedna bitna stavka bila mi je da u sklopu zdravstvenog osiguranja imam pravo na povrat novca za bilo koji pregled. Dakle i za obavezne preglede, ali i za one koje obavljate privatno.
Radi se o tome da na platformi, bez obzira na stupanj školovanja, vi idete s pozicije na poziciju i uvijek vam je omogućeno da se vratite na staru, napredujete na neku višu poziciju ili se prebacujete s Drillig departmenta u Marine department ili obratno. Sve ovisi o vašim željama.
Ukoliko postoji ‘rupa’ za neku poziciju, prednost imaju tamošnji zaposlenici. Nebito znate li vi raditi taj posao ili ne, oni će vam u svako doba omogućiti da ga naučite.
Što biste poručili mladim pomorcima?
Želim naglasiti da ne podcjenjujem rad na brodu jer znam kako taj posao izgleda. No, zbog mogućnosti bržeg napretka, za mlađeg čovjeka moja je preporuka offshore.
Da bih vam dočarao koliko je u novčanom smislu na offshoreu bolje, reći ću vam samo da jedan painter na offshoreu ima plaću kao treći časnik na brodu. Svi smo tu i radimo taj posao isključivo radi novca.
Koji su Vam planovi za budućnost?
Pa raznovrsni su, ali svakako ostajem na offshoreu.
Hrvatski pomorac Luka Krmić iz Komina kod Opuzena jedan je od glavnih aktera nedavnog spašavanja 16 života na moru!
Zajedno sa kolegama s teretnog broda Reestborg, na kojemu plovi kao drugi časnik, Luka je sudjelovao u svetoj dužnosti svih pomoraca. Naime, iz voda Meksičkog zaljeva spasili su 16 brodolomaca, koji su dugih deset dana plutali zaljevom na maloj brodici.
U tih deset dana bespomoćno su gledali kako brodovi prolaze. U jednom trenutku zateklo ih je i nevrijeme, a drugo je već bilo na obzoru. Njihovo putovanje moglo je završiti kobno, no hrabrošću posade broda Reestborg svi su brodolomci sretno spašeni.
Priču o spašavanju i preživljavanju nesretnih Kubanaca iz prve ruke nam je ispričao sam Luka Krmić.
“Svi mi pomorci znamo da Meksički zaljev obiluje brodovima svih vrsta, od najmanjih pa do onih najvećih. Ovo je vrlo bitno naglasiti zbog događaja koji su se odvili na dan 08.03.2023., na poziciji 25.07° N / 89.34° W.
U mojoj jutarnjoj gvardiji ugledao sam svjetlo koje mi je dolazilo s lijeve strane pramca. Udaljenost od najbližeg kopna je bila oko 300 Nm. Unatoč velikoj dubini na toj lokaciji, nije se moglo isključiti da se radi o ribarici koja mi možda daje upozorenje na svoju lokaciju.
Prvo što mi je privuklo pozornost je to što plovilo nije imalo nikakvu navigacijsku signalizaciju ni AIS. Međutim, način na koji je signaliziralo bio je kao da mi je željelo privući pozornost. Promijenio sam kurs da bi što bliže prošao toj brodici, ne bi li potvrdio svoje sumnje.
Foto: Privatna arhiva
Kad sam već bio sigurniji da bi se moglo raditi o ljudima u potrebi, na most sam pozvao kapetanicu. Unatoč početnoj sumnjičavosti, ipak me poslušala i okrenula brod da još jednom i još bliže prođemo kraj nepoznate brodice.
Nakon što smo reflektorima za potragu otklonili svaku sumnju i bili sigurni da se radi u ljudima u nevolji, brodskom sirenom smo im dali do znanja da smo ih ugledali i zaustavili smo motore u njihovoj relativnoj blizini. Nakon toga je kapetanica kontaktirala osobu za sigurnost iz kompanije, a ja sam preko radiotelefonije obavijestio američku Obalnu stražu USCG.
Foto: Privatna arhiva
USCG nas je zamolio da im pomognemo i pokrenemo akciju spašavanja. U tom trenutku nismo točno znali koliko ljudi se nalazi na brodici i ima li među njima malodobne djece.
Cijela posada je nakon toga pristupila spašavanju i uspjeli smo privezati brodicu i privući je do brodske skale. Šesnaest osoba sigurno se popelo na našu palubu, gdje im je pružena prva pomoć i sve ostalo potrebno u toj situaciji.
Na sreću, nitko nije bio teže ozlijeđen. Među spašenima nije bilo maloljetnika.
Davno nekada sam gledao dokumentarac da izbjeglice s Kube ne pokušavaju direktno s otoka prijeći u SAD, već da prvo otiđu na Yucatan te se otamo pokušaju domoći njima obećane zemlje.
Naravno, svi spašeni bili su s Kube. Nestalo im je goriva i 10 dana su plutali na otvorenom moru. Nemali broj brodova je prošao kraj njih i nitko im nije pomogao. Jednom ih je čak pogodilo i nevrijeme, a po njihovim riječima, jedva su ga preživjeli. Pitanje je bi li preživjeli nevrijeme koje je dolazilo idući dan.
Foto: Privatna arhiva
Na putu za Port Arthur skrenuli smo s planirane rute, gdje smo se susreli sa brodom USCG i predali im brodolomce.
Kada smo stigli u luku Port Arthur, na brod nam je došao predstavnik USCG i predao Certificate of Merit kao zahvalu za pomoć u SAR operaciji”, ispričao nam je drugi časnik Luka Krmić.
Svaka čast našem Luki Krmiću i svim ostalim članovima posade teretnog broda Reestborg!
Pomorsko učilište Adria Libar i Vinarija Baraka i ove godine su bili domaćini Yachting & Wine susreta.
Sedamdesetak poslovnih partnera učilišta, predstavnika charter industrije, kapetana, skipera, predavača, predstavnika medija i raznih institucija Šibensko – kninske županije okupilo se prošli četvrtak u Vinariji Baraka, kako bi uz ovaj event za druženje nautičara iskoristili predivan dan izvan uredske svakodnevnice.
U domaćinskoj atmosferi, kako to organizator već nekoliko godina čini, spojio se užitak posla i druženja. Nakon 2 godine neodržavanja zbog pandemijskih okolnosti, organizatori su prošle godine nastavili tradiciju, a ove godine se vratili na početnu ideju susreta. U ležerno-poslovnoj atmosferi informirali su nautičare o aktualnostima u poslu uz zanimljive sugovornike, panel te izvrsno vino i odabir hrane koja se za uzvanike pripravljala na licu mjesta.
Foto: AdriaLibar
No osvrnimo se prvo na program.
Iz učilišta nam kažu kako je namjera susreta okupljati suradnike iz branše s kojima dijele iste vrijednosti i razmišljanja o nautici u Hrvatskoj uz dugoročni razvoj s naglaskom na sigurnost, održivost i podizanje razine usluge.
Uzvanike je na samom početku pozdravio domaćin Filip Baraka, vlasnik obiteljske butik vinarije Baraka, koja trenutno proizvodi 30.000 butelja vina te uz obiteljsku povezanost s morem uspješno spaja ljubav prema vinu i moru kroz jedinstvenu priču.
Panel predavanje nastavilo se kroz ugodne razgovore koje je vodila Katarina Barić iz Pomorskog učlišta Adria Libar, u odličnom društvu sugovornika, a prema temama:
Navigacija nautičkim osiguranjem – Ili, na što sve trebate paziti
Marijan Dželalija, po struci diplomirani kineziolog, zaljubljenik u jedrenje i stručnjak u području maritimnih osiguranja (Lloyd akademija), 13 je godina u osiguranju nautičara. Marijan je uzvanicima predstavio Yacht-Pool International tvrtku s 45 godina iskustva u osiguranju brodica, jahti i skipera na području Mediterana, a u Hrvatskoj s uredom u Poreču. Brojni razgovori na sajmovima, na kojima se susreće s učilištem, doveli su Marijana na susret kako bi odgovorio na pitanja vezana uz osiguranja plovila, skipera, kaska, skiperske odgovornosti i ostalih pokrića. Marijan se u svom izlaganju dodirnuo i „najosjetljivijeg“ pokrića gubitka prihoda u čarteru i pogonskih šteta, što je posebno interesiralo vlasnike chartera.
Foto: AdriaLibar
Financiranje poslova u nautici
Uz dugogodišnju karijeru u bankarstvu, Ivica Žuro vrhunski je savjetnik za financiranje i upravljanje u poduzetništvu u tvrtci MM Benefinium. Uža specijalnost su mu financiranje, refinanciranje povoljnijim kreditiranjem, organizacijska poboljšanja, uštede na troškovima poslovanja. O svemu tome je i govorio na panelu te se stavio na raspolaganje poduzetnicima u nautici za pomoć. Osim što je zabavan sugovornik, strastveni kvizaš i bivši košarkaš, njegov poseban stil pisanja je zamjetan, kroz blogove na društvenim mrežama, ali i kroz ciljane medije. Složene teme, poput financiranja putem banaka, fondova, potpora, investicijske studije i elaborate, opisuje razumljivim jezikom. U svom izlaganju je posebno pohvalio Šibensko – kninsku županiju kao jednu od aktivnijih po pitanju potpore poduzetnicima, subvencioniranju kamate te općenito sluhu i razumijevanju za poduzetnike.
Tko su “Skeneri”
Beti Puž, ‘prva dama’ Skener Yachtinga, voditeljica marketinga i Petar Kir Hromatko, direktor i suosnivač, mladi su poduzetnici, diplomirani kineziolozi koji su organizatore oduševili već pri prvom susretu prošle godine na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Originalnim idejama i projektom koji nudi nešto drugačije u nautici s ciljem produženja nautičke sezone i originalnosti ponude, primjer su mladih koji razmišljaju kako ostati i raditi u Hrvatskoj. Skiperi tvrtke Skener Yachting, svi diplomirani kineziolozi, spojili su pedagogiju, znanje i posebne vještine u kojima su specijalizirani kao instruktori – jedrenje na dasci, joga, fitness, masaža, plivanje – kroz nautičku ponudu aktivnog odmora i animacije.
Tradicinalna kuhinja na moderan način
Nakon nekoliko godina rada i vođenja kuhinja u u restoranima i hotelima, Chef Mate Sučić se u vihoru pandemije okrenuo privatnim vodama uz obitelj, koja mu je desna ruka, u djedovom rodnom mjestu – Mirlović Zagori. Uz njegov kuharski poziv, specifično okruženje u kojem u vlastitom restoranu Campanelo gradi svoju priču i ponudu, suradnju s OPG-ovima i ljubav prema lokalnim namirnicama, organizator je želio potaknuti nautičare u isticanju lokalne gastronomske ponude budući da su upravo nautičari promotori destinacija. Chef Mate je s uzvanicima podijelio posebno zadovoljstvo priznanja i nagrade za trud i rad, koje mu je prije par dana u Zagrebu uručilo Gault&Millau za Mladog Chefa 2023. Nakon službenog dijela programa, kao pravo iznenađenje priredio je za uzvanike specijalitet od dagnji u suradnji s Dalmatia Sea Food.
Foto: AdriaLibar
Nakon službenog programa, druženje sa uzvanicima nastavilo se na vanjskom dijelu vinarije uz iskustvo kušanja vina, lokalne hrane i predivan pogled na vinograd i okruženje.
Prema reakcijama uzvanika, domaćini su i ove godine pružili poseban doživljaj povezujući ljubav prema nautici i podneblju u kojem razvijaju posao i odnose kroz okupljanja i druženje u zajednici nautičara.
