Navodno je oko 100 kontejnera izgubljeno s kontejnerskog broda 16. siječnja u sjevernom Tihom oceanu.
Brod je bio na putu iz Kine u SAD, no promijenio je smjer nakon što je prošao područje gdje su izgubljeni kontejneri.
Čeka se potvrda i informacije o brodu.
Kineska tvrtka Dingheng Shipping je u brodogradilištu Wuhu naručila izgradnju šest chemical tankera.
Narudžba uključuje pet 6.600 dwt tankera i jednog 9.000 dwt tankera. Sva plovila bit će opremljena pametnim navigacijskim sustavima kao dio Dinghengova plana za formiranje “pametne zelene” flote.
Isporuke plovila predviđene su za 2022. godinu.
Dingheng Shipping započeo je ambiciozni plan proširenja 2018. godine. Plan je bio izgraditi flotu od 100 malih i srednjih tankera kapaciteta od 2,000 do 15,000 dwt do 2028. godine.
Teretni brod potonuo je uz obalu turske provincije Bartin. Četiri od 13 članova posade je pronađeno mrtvo, a troje ih je još uvijek nestalo.
“Brod Arvin pokušao se skloniti u luku Bartin zbog loših vremenskih uvjeta, dok je prevozio teret iz Gruzije u Bugarsku” – rekao je guverner Bartina Sinan Guner.
Obalna straža rekla je da je brod potonuo nakon prodora vode usred olujnih uvjeta.
Posada broda bili su Ukrajinci i Rusi. Brod je u vlasništvu tvrtke Arvin Shipping.
The ship, named M/V ARVIN, sank off the Inkumu Coast of the northern, Bartin province. Rescue teams have so far managed to rescue 6 of 12 crew members – all Ukrainian nationals – and reached the lifeless bodies of 4 others. But the search and rescue phase is not completed yet. pic.twitter.com/A8aQYxUarD
— DENİZ İŞÇİLERİ (@Deniz_is_Pltfrm) January 17, 2021
Pripreme za “poručnički ispit” bit će održane od 21. do 25. siječnja putem Zoom aplikacije.
Obradit će se najvažnija pitanja iz predmeta Astronomska navigacija, Terestrička navigacija i Stabilnost broda; piše SPH.
Prijave se primaju na info@sph.hr.
U ribarstvu ne leži novac. Da ga ima već bi ga netko pobrao, netko iz Zagreba, ne bi taj posao nas zapao. Svaku kunu u ribarstvu moraš zaraditi krvavim radom – riječi su koje godinama slušam od Ivana Bočine, suvlasnika i donedavnog direktora riječke tvrtke Ugor, jedne od najuspješnijih u nas u ribarskom sektoru; piše Novi List. Popularni Ive… Tko ga ne poznaje i – koga on ne poznaje, u Rijeci, u Primorsko-goranskoj županiji, Hrvatskoj. Većina tih ljudi poistovjećuje ga s tvrtkom. Druži se sa svima, na javnim mjestima nazočan je u svako doba, ali tek kad je obavljen posao, kad je riba otpremljena preko granice.
U ribarskom poslu nema klasičnog radnog vremena, od 8 do 16 i slobodan vikend. Nema toga, takav ribar plaću ne bi zaradio. Radi se kad god vrijeme, zakonski propisi i prirodne zakonitosti dopuštaju.
Cijenjen partner
Samo ljudi iz Ugora znaju, a znaju i svi ribari, koliko je truda, »krvi i znoja« kako se u nas kaže, koliko neprospavanih noći na brodu po lijepom i ružnom vremenu, uloženo u taj poslovni rezultat. Na moru, ali i na kopnu. Zato je Ugor danas cijenjen i poželjan poslovni partner.
– U ribarstvu sam od 1980. godine. Prvi ribarski posao bio mi je na koćaru »Riba I«, gdje sam se zadržao malo vremena, nekoliko mjeseci. Potom sad radio kod braće Uhač, oni su imali brod »Koralj«. Bio sam vozač, radio u veleprodaji, a po potrebi i na brodu. Dobro pamtim, radili su na Galioli, a ribu iskrcavali u Tunarici.
Velika ulaganja
S Vinkom i Neviom Uhačem postao je partner 1989. godine.
– Tada smo zajedno kupili brod »Levante«. S nama je bio i Čedo Blašković, ali se on brzo povukao. Taj stari »Levante« i danas radi, a kada smo ga kupili bio je remorker u Trstu, sami smo ga opremili za koćarenje. Zbog zakonskih propisa tada sam i ja morao registrirati ribarski obrt.
S godinama rada u ribarstvu Ivan Bočina stekao je potrebna pomoračka zvanja, položio brevete za brodovođu i strojara, ali na ukrcaj nije pomišljao. Podjela poslova uspješno je funkcionirala.
Brod »Ugor« kupljen je 1992. godine, po njemu je nazvana tvrtka što je registrirana godinu kasnije. Potom su prodani »Levante« i »Koralj«, a kupljen je »Zubatac«. Brod »Adria jedan« kupljen je 1996. godine, a Ugorova flota i dalje se povećava. U Turskoj je kupljen »Grug«, pa prodan »Zubatac«. S iste adrese malo zatim dolazi »Srdela«, da bi 2009. došla jedina novogradnja – »Golovik«, građen u brodogradilištu »Kraljevica«.
Ugorova flota narasla je na četiri broda. Sva četiri broda suvremeno su opremljena za traženje ribe, njen ulov i brzu obradu da bi što kvalitetnija došla do krajnjeg kupca.
– Imali smo velika ulaganja, to je neophodno, bez uloga nema ni povrata.
Tvrtka Ugor, s popratnim kopnenim sadržajima, od 1992. smještena je na Delti, u centru grada. Ti kopneni sadržaji nikako nisu zanemarivi. Brodovi su najvažniji, to se podrazumijeva, ali je za uspješno poslovanje važna i kopnena logistika. Uz hladnjaču s EU certifikatom i skladište, tu su radionice za održavanje i servisiranje brodova, važan segment uspješnosti poslovanja. U međuvremenu poslovanje je prošireno na ugostiteljsku djelatnost, pa više godina u sastavu Ugora djeluje popularna istoimena konoba.
Važnost dogovora
– Ovo što smo mi napravili u ribarstvu nije nitko. Sva trojica smo otišli u mirovinu i tvrtku ostavili bez kredita i zaduženja. Sreća što smo se našli! Vinko i Nevio su bili vrsni ribari, ja sam pokrivao kopno, što je jako bitno za ukupnost poslovanja. Sve smo izgurali, a nije uvijek bilo lako. Bilo je problema, i to velikih, posebno s naplatom isporučene ribe. Bolje je ne spominjati brojke, koliko nam je dugovala Mirna, koliko talijanski kupac. Put nije bio lagan, ali se velikim naporom i voljom sve rješavalo. Na kraju su ostali rezultati!
Ribarsko poslovanje u nas oduvijek je bremenito raznim problemima, ne samo na moru koje je nepredvidivo, nego i na kopnu, u odnosima s vlastima, forumima… U tome se Ivan Bočina posebno angažirao.
– Kad se samo sjetim svega što se događalo. Godinama smo se mi ribari borili za gospodarski pojas, bilo je problema s cijenom goriva, određivanjem ribolovnih zona, terminima lovostaja… Kroz 30 godina hrvatske države uvijek smo korektno surađivali s nadležnima, posebno s ribarskim sektorom resornog ministarstva. Pogledajmo unatrag, uvijek su ribarstvo vodili Dalmatinci, ali smo surađivali i dogovorno rješavali probleme. Svi skupa moramo surađivati, svi smo na istom poslu, zajednički su nam interesi. Dogovorom se puno postiže, na silu ništa. Družio sam se puno sa starijima, od njih učio.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
Turisti hrane morske pse bez čeličnog kaveza, ali i bez straha
Dana 18. siječnja 1911. prvi je put u povijesti izvršeno uspješno slijetanje zrakoplova na brod. Radilo se o važnom događaju koji je pokrenuo gradnju nosača zrakoplova, danas najvažnijih vojnih plovila u svjetskim mornaricama; piše Povijest.hr. Slijetanje je izveo pilot Eugene Burton Ely u zrakoplovu tipa Curtiss. Sletio je na posebno konstruiranu platformu na krmi američkog ratnog broda USS Pennsylvania i zaustavio se pomoću kuke i snažne žice.
Brod USS Pennsylvania, oznake ACR-4, pripadao je kategoriji oklopnih krstarica, a porinut je 1903. godine. Radilo se o plovilu dužine 153,6 metara i istisnine oko 13.900 tona. Eugene Ely poletio je s kopna i sletio na USS Pennsylvaniju dok je ona bila usidrena u zaljevu San Francisca. Eugene Burton Ely poginuo je prilikom izvođenja jedne točke letalačkog programa. Kongres SAD-a mu je 1933. dodijelio visoko odlikovanje za zasluge na polju unapređenja civilnog zrakoplovstva te za pionirska djela korisna za razvoj američkog ratnog zrakoplovstva.
Kakav je stvaran svijet svjetioničara i njihovih obitelji, prije modernizacije, najbolje pokazuje jedna u nizu emisija Karavane iz 1966. godine, nekadašnje Radio televizije Beograd. Prašinu s arhivske građe, otpuhnuli su i objavili na Youtubeu iz Radio televizije Srbije i otkrili javnosti još jednu zanimljivu priču s hrvatskog Jadrana; prenosi Morski.hr.
Ova vrijedna snimka predočava stvaran i grub život svjetioničara, koji zajedno s obiteljima izolirano žive na razbacanim otocima na prostoru kojeg pokriva Plovno područje Korčula.
Kamera prati posadu Plovputovog broda Porer, koji obilazi svjetionike Lovišće, Pločica, Struga, Palagruža i Glavat, i snabdijeva jedine otočne stanovnike neophodnim potrepštinama.
Emisija kreće od početka, kad svjetioničari putem radio veze naručuju s kopna namirnice koje im brodom Plovputa stižu jednom mjesečno. Ako ne bi došlo ono što su naručili, morali bi čekati novih mjesec dana.
Na kopno su išli rijetko, tek jednom ili dvaput godišnje, a posebno teško bilo je njihovim suprugama, koje su im pomagale, a za to nikad nisu dobivale plaću. Doslovno su živjeli na svjetioniku, dok su djeca u dobi za školu, najčešće bila razdvojena od roditelja i pohađala školu na kopnu.
Koliko je teško bilo tamo živjeti, govore i crtice iz emisije u kojima se vidi kako se teško vršio istovar potrebnih namirnica, drva za ogrjev i goriva za lanternu, na plaži Palagruže, a onda se sve to moralo na leđima prenijeti na 100 metara nadmorske visine, strmom stazom dugom 900 metara koja vodi do svjetionika.
Svakodnevni život, kako kaže jedan od svetioničara je jedan te isti – svi smo jedni drugima dosadili. Pričaju s kakvim teškoćama se suočavaju, ali pronađe se i poneka optimistična crtica iz tog doista teškog života kakav je bio od gradnje svjetionika prije dva stoljeća, pa sve do prije 30-ak godina, kad su se lanterne modernizirale.
Život na udaljenim hridima posebno je otežan zimi, kada nevrijeme često onemogućava pristup ovim nepristupačnim mjestima. Upravo je ekipa Karavana sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća to uspjela snimiti kod svjetionika Glavat, kao i posljedice požara kod Lovišta na Pelješcu.
Arhivski povijesni materijal, svakako vrijedan gledanja!
Turisti hrane morske pse bez čeličnog kaveza, ali i bez straha
Znamo svi da skandinavske zemlje već godinama prednjače u ekološkim projektima i zapravo su zvijezda vodilja zelenoga trenda. Za razliku od drugih država čiji čelnici u raznim segmentima najave puno toga, a samo dio se ostvari, nove najave iz Danske i Norveške treba shvatiti vrlo ozbiljno; piše Otvoreno more. Naime, ove dvije države udružile su snage, sredstva i znanje kako bi napravile najveći trajekt s pogonom na vodikove gorivne članke.
ČISTA STRUJA
Za razliku od korištenja vodika kao goriva u motorima s unutarnjim izgaranjem, vodikovi gorivni članci su posve drukčija tehnologija. Oni su tako dizajnirani da elektrokemijskom pretvorbom iz vodika izravno proizvode električnu struju, pri čemu koriste i kisik iz zraka, a ta se struja potom upotrebljava za pokretanje elektromotora.
Zeleni div, kako ga od milja zovu potomci Vikinga na sjeveru Europe, zvat će se Europa Seaways i bit će dio flote DFDS-a, danske međunarodne brodarske i logističke tvrtke osnovane 1866. godine.
Za one koji nisu znali – Det Forenede Dampskibs-Selskab je brodarska kompanija koja uspostavlja najviše prometa u akvatoriju Skandinavije i Europe uopće. To ističemo zato što sudjelovanje ovakvog brodarskog giganta jamči uspjeh cijeloga projekta. Doduše, Danci i Norvežani očekuju financijsku podršku Europske unije iz Inovacijskog fonda (Innovation Fund), čiji budžet doseže 10 milijardi eura.
NULTA EMISIJA DO 2035.
No, budući da se ideja gradnje trajekta na vodik uklapa u europsku Sustainable and Smart Mobility strategiju, čiji je krajnji cilj uvođenje plovila s nultom emisijom štetnih plinova do 2035., Skandinavci će vrlo vjerojatno dobiti pozamašnu financijsku injekciju. Pogotovo jer je grupacija Transport & Environment objavila studiju po kojoj je u bliskoj budućnosti izuzetno važno uvođenje vodika kao pogona u brodarskom i zrakoplovnom prometu.
Još se ne znaju gabariti i svi tehnički detalji trajekta s pogonom na vodik uz pomoć gorivnih članaka, ali su objavljene informacije kako će zaploviti 2027. na relaciji Kopenhagen – Oslo. Iz DFDS-a napominju kako će biti najveći hydrogen trajekt na svijetu, te prevoziti 1800 putnika, odnosno 380 osobnih automobila ili 120 kamiona. Ujedno će biti vrlo moćan po pitanju pogona, jer će imati gorivne članke snage 23 megavata koji mu omogućuju plovidbu dugu 48 sati.
IZNIMNI ISKORAK
– Usporedbe radi, dosad su se proizvodili gorivni članci najveće snage od 1 do 5 MW, pa je ugradnja ovako moćnog sustava od čak 23 MW u jedan brod iznimni iskorak u budućnost – kazao je medijima Torben Carlsen, predsjednik DFDS-a.
On je dodao kako se tako veliki projekt može ostvariti samo suradnjom velikih tvrtki, što uključuje dansku kompaniju Orsted koja će isporučivati zeleni vodik što ga proizvode korištenjem električne energije svojih brojnih vjetroelektrana. Štoviše, oni već planiraju gradnju dodatnih kapaciteta za proizvodnju zelenog vodika koji će uskoro postati i gorivo za brodove i zrakoplove.
U svakom slučaju, sve je tako pomno isplanirano, a uz to i vrlo značajno a ekološkog aspekta, da gotovo nitko ne sumnja kako će Europa Seaways zaploviti 2027. Naime, eminentni stručnjaci EU-a izračunali su da će ovaj trajekt ukloniti s ceste 13.000 automobila, što bi trebalo značiti čak 64.000 tona ugljičnog dioksida manje svake godine.
TRAJEKTI SU POČETAK
– Trajekti su odličan početak za plovila nulte emisije, nakon čega će jednog dana i kontejneraši dobiti isti pogon. Uostalom, sjetimo se samo početaka u javnom cestovnom transportu – najprije su autobusi dobili pogon na struju i vodik, a onda na red dolaze kamioni – rekao je Anders Nordstrom iz kompanije Orsted.
Malo tko izvan splitskoga škvera zna da je u Brodosplitu više od 300 bicikala. Prvi su stigli s radnicima Nizozemcima prije 7 godina, a kad su domaći vidjeli koliko olakšavaju dnevne obveze nabavljati ih je počeo – svaki škverski pogon, javlja HRT.
U splitskom škveru svaki dan – biciklijada. Kad u 11 zatuli sirena za marendu, pedala za pedalom, kotač za kotačem – i više od 300 bicikala krene na pauzu.
– Meni bi jedan radni dan možda bio nezamisliv bez bicikla. Pređem udaljenosti 10-20 km dnevno, rekao je Mladen Gužvić, poslovođa.
Kopneni je dio Brodosplita površine pola milijuna metara četvornih. Pa iako grade plovila, na cijeni je i kotač!
– Škver ih kupuje, dakle pogoni, svaki pogon za sebe.Evo ja sad ne mogu uopće zamisliti kako smo prije radili bez njih, naglašava Josip Jurišić, glasnogovornik Brodosplita.
Shvatio je nakon dva tjedna hodanja i Gabriele da mora za njim i bicikl na privremeni rad u splitski škver.
– Dopremio sam bicikl iz Italije jer je brodogradilište golemo: skladišta, radionice, pogoni… navozi su udaljeni, a moram biti brz da sve obiđem, ne mogu bez bicikla, govori Gabriele Gerin.
Zna se koji je čiji, iako su svi škverski. Neki nemaju svjetlo, nekima visi (lupa) lanac, neki zanose ustranu – polovni, zahrđali, bez brzina, sve nebitno – ovi bicikli nimalo savršeni, savršeni su škveranima.
Video reportažu pogledajte ovdje.
Morska krava s natpisom ‘TRUMP’ urezanim na leđima pronađena je na Floridi, što je potaknulo istragu američke Službe za ribu i divlje životinje, piše New York Post; a prenosi Jutarnji list.
Bespomoćna životinja s političkim natpisom na leđima primijećena je tijekom vikenda na izvoru rijeke Homosassa u okrugu Citrus, nešto više od 100 kilometara sjeverozapadno od Orlanda, izvijestili su lokalni mediji.
Svjedoci su otkriće životinje prijavili saveznim vlastima.
‘Iz mog iskustva, ovaj događaj je neuobičajen za ovu zajednicu’, rekao je Craig Cavanna, viši savezni službenik za divlje životinje zadužen za istragu.
‘Očuvanje divljih životinja ključna je vrijednost u okrugu Citrus. Zbog toga se ovo područje i naziva Obala prirode.’
Cavana je rekao da je uznemiravanje morskih krava, koje su zaštićene Zakonom o ugroženim vrstama, savezni zločin prve klase koji sa sobom povlači novčanu kaznu od 50.000 američkih dolara i do godine dana u saveznom zatvoru.
Cavana i njegov tim sada traže osobu ili više njih koji su odgovorni za napad na morske krave i trenutno ‘slijede tragove’.
Ova spora i dobroćudna stvorenja sezonski migriraju u vode duž zapadne obale ovog okruga i lako su dostupna ljudima na brodovima ili plivačima.
USFWS traži sve koji imaju informacije o incidentu da se jave vlastima.
